DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1899 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 265 —


se pružili jedan niz drugoga u toploj sobici, na pod slamom
zastrt. Navita ura budilica na 4 sata pratila je sa neprekidnim
»tik, tak« duboke dahove umornih lovaca.


Hiljadu raznih mislili rojilo mi se je u glavi radi sutrašnjeg
podhvata. Kad je već veliki komad nodi odmakao, usnem i sam
u taktu hrkanja svojih susjeda.


Tek što je zazvrčila budilica, skočili smo se naglo i u
tren oka spremni krenuli za ciljem.


Istom počela zora ruditi, a mi smo ved izabrali na ovećoj
šumskoj čistini od dva križajuća se traga, koji da nam ublaži
pohlepnu strast.


Nakon malog odmora i dogovora podjemo za jednim tragom
u pravcu prama predjelu zvanom Vučjak, što medjaši sa susjednim
srezom šumskog erara, pa drž, poreni, i da će, i da
će — al da — ote noć, noge klonuše, nije druge već sjedi
na kladu u misli, kako ćeš do kuće.


Ođanuli smo tuj malo od umora i zagasili ljutu žedju iz
tovarije, pa uglavimo opet za dva dana, da pokušamo sreću.
Žalostan se ustanem radi nepolučena uspjeha i poviknem: »Red
je ljudi kući«, — Ajdemo, odazvaše se u jedan glas i pokaza
jedan rukom pravac puta.


Za malo smo sašli niza stranu na jednu križajuću vlaku,
gdje se je razstalo družtvo. »E s´ Bogom, kažem, vas dva tuda
svojim kucam, a ja ću amo sa lugarom do Krasna«. I s´ Bogom


V


pošli gospodine, srican put do vidove! »Zivili Vi nama« odazvaše
se seljaci.
U odredjeni dan nisam mogao od službena posla, da izpunim
obećanje.


U večer tog dana u pisarni pri obračunavanju prijavnica
prene me kucanje na vratima. Napred! poviknem. Otvore se
vrata okrenem se i opazim lugara sa krasnom medvedjom
kožom, koja mu je visjela iz rukuh, a on je držao povisoko
za lubanju, dočim s´ lieva i desna ona dva seljaka, gdje drže
u naručaju svaki po jednog živog malog medvjedića.


Presenećen ovim čudnim prizorom, s´ jedne strane veseo
uspjehu, a s druge teže zavidan, što nisam mogao s njima