DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1899 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 265 — se pružili jedan niz drugoga u toploj sobici, na pod slamom zastrt. Navita ura budilica na 4 sata pratila je sa neprekidnim »tik, tak« duboke dahove umornih lovaca. Hiljadu raznih mislili rojilo mi se je u glavi radi sutrašnjeg podhvata. Kad je već veliki komad nodi odmakao, usnem i sam u taktu hrkanja svojih susjeda. Tek što je zazvrčila budilica, skočili smo se naglo i u tren oka spremni krenuli za ciljem. Istom počela zora ruditi, a mi smo ved izabrali na ovećoj šumskoj čistini od dva križajuća se traga, koji da nam ublaži pohlepnu strast. Nakon malog odmora i dogovora podjemo za jednim tragom u pravcu prama predjelu zvanom Vučjak, što medjaši sa susjednim srezom šumskog erara, pa drž, poreni, i da će, i da će — al da — ote noć, noge klonuše, nije druge već sjedi na kladu u misli, kako ćeš do kuće. Ođanuli smo tuj malo od umora i zagasili ljutu žedju iz tovarije, pa uglavimo opet za dva dana, da pokušamo sreću. Žalostan se ustanem radi nepolučena uspjeha i poviknem: »Red je ljudi kući«, — Ajdemo, odazvaše se u jedan glas i pokaza jedan rukom pravac puta. Za malo smo sašli niza stranu na jednu križajuću vlaku, gdje se je razstalo družtvo. »E s´ Bogom, kažem, vas dva tuda svojim kucam, a ja ću amo sa lugarom do Krasna«. I s´ Bogom V pošli gospodine, srican put do vidove! »Zivili Vi nama« odazvaše se seljaci. U odredjeni dan nisam mogao od službena posla, da izpunim obećanje. U večer tog dana u pisarni pri obračunavanju prijavnica prene me kucanje na vratima. Napred! poviknem. Otvore se vrata okrenem se i opazim lugara sa krasnom medvedjom kožom, koja mu je visjela iz rukuh, a on je držao povisoko za lubanju, dočim s´ lieva i desna ona dva seljaka, gdje drže u naručaju svaki po jednog živog malog medvjedića. Presenećen ovim čudnim prizorom, s´ jedne strane veseo uspjehu, a s druge teže zavidan, što nisam mogao s njima |