DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 210 — discipline pređavale, Icoje je sa «odličnim» uspjebom absolvirao, te je položio god. 1859. izpit za samostalno vođjenje šumskoga gospodarstva sa »dobrini» uspjehom. Od god. 1855. do uključivo veljače 1859. bio je isti namješten na gospoštiji Nacbod kneza Schaumburg-Lippe i na gospoštijah Worlik i Sedlec kneza Scliwarzenberga u Ceskoj kao šumarski pristav. Naredbom vrhovnog vojnog zapovjedničtva u Beču od 25. siečnja 1859. imenovan je isti šumarom III. razreda, te bje dodieljen I. banskoj pukovniji na službovanje, gdje se je tako odlikovao, da je bilo c. kr. glavno zapovjedničtvo u Zagrebu prinukano, da mu naredbom svojom od 19. srpnja 1862. izreče za uspješno njegovo službovanje osobito pohvalno priznanje. Visokim odpisom c. kr. ratnog ministarstva od 31. ožujka 1866. bude isti promaknut šumarom II., a naredbom bivšeg c. kr. zapovjedničtva u Zagrebu od 31. siečnja 1872. šumarom I. razreda. Naredbom istog zapovjedničtva od 1. kolovoza 1874., bje isti imenovan kontrolnim nadšuraarom kod bivšeg kr. šumskog ureda u Glini, gdje je ostao u tom svojstvu do konca kolovoza 1885., nakon kojeg vremena bude on uslied uzsliedivše organizacije krajiško-šumarske službe premješten k novo ustrojenomu kr. šumarskomu ravnatelju u Zagrebu na službovanje, gdje i sada službuje. Od god. 1861.—1871. obavljao je Franjo Tvrznik poslove šumskog taksatora i sudjelovao je u god. 1872. i 1873. kao član mjestnog povjerenstva za odkup šumskih služnosti u području bivše krajiške I. banske pukovnije. Onaj dio šuma, koji je nakon dovršene segregacije pripao šumskom eraru, razdielio je rečeni nadšumar u revire, odnosno u gospodarstvene jedinice i nacrtao gospodarstvene i pregledne mape, u kratko, on je pribavio sveukupni materijal, koji je potreban bio za sastavljanje šumskogospođarstvenih osnova. Opraštajuč se sada od naših svečara, kličemo im srdačni «Zivio». U Zagrebu, 8. ožujka 1899. X -f y. Zakoni i normativne naredbe- Okružnica tr . zemalj. vlade od 16. veljače 1899. br. 3833. kolom se izriče u kojem slučaju i u kojem iznosu imade imov. obćina nositi troškove liecničkoga pregledavanja činovnika i službenika, a kada opet oni sami. Povodom stavljenog upita, da li uredovnim liečnikom pripada nagrada za pregledavanje činovnikah i službenikah namještenih kod imov. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 211 — obćiuah bivše hrv.-slav. Vojne Krajine, koje se obavlja prema ustanovara naredbe bana kraljevinab Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 23. ožujka 1896. broj 1077/Pr., odpisuje kr. zemalj. vlada, odjel za unut. poslove, da se rečenim liečnikom za upitno pregledavanje, koje po gospodarstvenom uredu imovue obćine ureda radi odredjeno bude, isplatiti imade na teret dotične imovne občine u smislu toč. 26. priloga A) dodatka k naredbi kr. zem. vlade, odjela za unut. poslove od 15 lipnja 1894. br. 24209 i to: 2 for. kada odnosnu pregledbu obavljaju u svom sjedištu, dočim ih ide za takove pregledbe, kada se obave izvan njihovog sjedišta dnevnica i kilom etrina, u koliko glede toga ne postoji kakova posebna pogodba izmedju dotičnog liečnika i imovne občine. Razumije se samo po sebi, da upitne troškove nositi imade dotični činovnik ili službenik imovne obćine, ako se na vlastito zahtjevanje i u vlastitom interesu liećnički pregledati mora. Naredba kr. hrr.-slaT.-dalm. zemaljske Tlade, odjela za unutarnje poslove, od 1. Teljaee 1899. broj 75091. ex 1898. o dozvoli prodaje drva učiteljskog deputatnog ogrieva u bivšem krajiškom području. Kr, zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove izdala je na kr. žup. oblast u Zagrebu naredbu od 1. veljače 1899. broj 75.091. sliedećeg sadržaja: Pozivno na izvješće od 19. srpnja 1896. br. 7880. i od 7. prosinca 1897. broj 17334. u predmetu podavanja i porabe ogrievnih drva učiteljskog osoblja i škola u području upravne občine Topusko, ođpisu´;e se ovoj kr. žup. oblesti u sporaznmku s kr. zemaljsko-vladnini odjelom za bogoštovje i nastavu, znanja i ravnanja radi sliedeče: Drva, koja pučki učitelji dobivaju od krajiških i imovnih občinah ne dobivaju oni kao pravoužitnici navedenih imovnih občinah, već im ista pripadaju polag ustanovah §. 119. dotično 128. postojećeg školskog zakona, kao berivo u naravi. Ne ima po tom dvojbe, da učitelji s tim svojim neograničenim vlastničtvom po volji razpolagati mogu, ter se glede tih drva ne može uporabiti ustanova §. 22. Naputka A) k zakonu od 11 srpnja 1881. (kojim se razjašnjuju odnosno preinačuju njeke ustanove zakona od 15. lipnja 1873. o imovnih obćinah u hrvatsko-slavonskoj Vojnoj Krajini). Od tih drva imadu se lučiti ona, koja se u imovno-občinskih šumah doznačuju temeljem §. 1. i 6. cit. Naputka A) u školske svrhe, pa stoga glede njih ne ima učitelj pravo razpolaganja. Nu dalnje je pitanje, da li je dozvoljivo, da učitelj svu drvnu zalihu, njema doznačenu, odmah otudji. |