DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 3 <-- 3 --> PDF |
wmMt Br, 4. u ZAGREBU, 1. travnja 1899. God. XXIII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Vs stranice 2 for. 70 nove.; za ´A stranice 2 for. — Za višeljratno uvrštenje primjerena popustbina. Upravni kazneni postupak u šumskim stvarima. Piše Dr. A. Gfoglia. Taj postupak ravna se po propisima carske naredbe od 20. travnj a 1854. (kaznena vlast i postupak upravnih oblastih); naredb e minist. unut. posala, pravosudja i vrhovne vlasti redarstvene od 3. travnj a 1855. (z. v. 1. g. 1855.) i od 30. rujna 1857. (z. v. 1. g. 1857.); naredbe minist. unut. posala od 31. siečnja 1860. (sbornik od g. 1863.); okružnice c. kr. glavnog zapovjedništva u Zagrebu od 16. rujn a 1873. (o kaznenoj vlasti pol. oblastih u hrvatskoslavonskoj Vojnoj Krajini) i zakona od 24. listopada 1872. (o postupku kaznenom pred pol. oblastima u Vojno j Krajini) . Osim ovih propisa imade u šumskom zakonu od 3: prosinca 1852. ustanova o postupku radi prekršaja šum. zakona. U koliko pako do sada spomenuti zakoni i naredbe ne sadržavaju posebnih postupovnih propisa, držimo, da valja analogno uporabiti odnosne obćenite propise kaznenog postupnika od 17. svibnja 1875. preinačenog i nadopunjenog zakonom od 6. srpnja 1888. * * Radi prekršaja šum. zakona ne može se nikomu nametnuti kazan, ako se prije ne obave izvidi i ako nadležna oblast ne izreče presudu. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 162 — Postupak se povadja ureda radi, što proizlazi iz §. 69. šum. zak., gdje se propisuje, da se postupak ne imade povesti samo na prijavu kojeg urednika ili službenika, koji je postavljen, da nadzire šume, ili na prijavu kojeg urednika ili službenika od obdih sigurnostnih vlastih postavljenog ved i onda, kada pol. vlast, kojim mu drago načinom sazna, da je prekršaj počinjen. S toga se vlastnik šume, na čiju je štetu počinjen šumski kvar, ne ima se smatrati privatnim tužiteljem ved oštedenikom — pa za to ne valja obustaviti postupak, ako on očituje, da ne zahtjeva progon štetočinca ili ako odustane od odštetnog zahtjeva. U smislu §. 3. cit. naredbe od 3. travnja 1855. i §. 70. šum. zakona, ima se taj postupak koliko moguće najkradim načinom stegnuti na to, da se izvide bitne okolnosti; ali ipak valja jednakom brižljivošdu uvažiti ne samo okolnosti, koje služe za uglavljenje okrivljenog, već i one, koje služe za njegovu obranu- Samo brzina postupka, koju propisuje šumski zakon mogla bi djelovati na žiteljstvo, da se kani oštećivanja i haračenja šuma, koja su u nas u njekojim krajevima gotovo preotela mah. Da bude stvar jasnija i preglednija, razložit ćemo svaki stadij postupka posebno, a obazirat ćemo se na praktičnu stranu uredovanja. Akoprem ustanovama materijalnog prava ne ima mjesta u razpravljanju formalnog prava, to demo ipak radi podpunosti i pregleda stvari uvrstiti njeke materijalno pravne ustanove, koje stoje u uzkom savezu sa postupkom n. pr. zastaru, odmjeru kazni i t. d. I. Prijava. Podloga postupka jest prijava. Na nju nije ovlašte n samo oštedeni, ved svatko, koji sazna za kažnjivi čin. Nu osim toga imade osoba, koje su usljed svoje službe dužne prijaviti svaki čin, koji se protivi šum. zakonu, a to su: |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 163 — a) šumsko-nadzorno osoblje (§. 22, 52 šum. zakona); b) sigurnostno osoblje, u koje se ubrajaju i zakleti poljari, te čuvari vrtova i vinograda ; c) oružnici i; d) financijalna straža (§. 69. šum. zak.). Tu istu dužnost imadu i javne oblasti, ako prigodom svoga uredovanja saznadu za kažnjiv čin, i ako im takav bude doglašen. To vriedi osobito za obdinske urede, koji se u prvom imadu brinuti za sigurnost vlastniČtva. Prijava podnaša se nadležnoj pol. oblasti (ako se ne radi o činu, kažnjivom po kazn. zakonu). Prijava može se predložiti bud svaka pojedince bud komulativno. (§. 70. šum. zak,). Prijava pojedince učinit c^e se: 1. Ako je prekršajem počinjena znatna šteta u šumi; 2. Ako je prekršaj takove naravi, da je pogibelj u odvlaci ; 3. Ako se je prekršitelj, zatečen na činu, suprotstavio nadzornom osoblju, rabeći silu i vredjajuči isto tako, da je njegovo uapšenje usliedilo; 4. Ako je prekršitelj predveden pred oblast, jer nije poznat ili ne ima stalno boravište; 5) Ako je zatečeni tat od navade; 6. Ako su šumske štete redje, tako, da ne bi sgodno bilo otvoriti izkaz prijava. Inače otvara se mjesečni izkaz (formular B. kod §. TO. šum. zakona); u kojem se upisuju svi kažnjivi čini onim redom kako su se dogodili, odnosno do znanja došli. Ovakav izkaz imade se koncem mjeseca zaključiti, pa zajedno sa popisom eventualno zaplienjenih predmeta i orudja — predložiti nadležnoj oblasti. Prijava imade sadržavati: 1. Ime osobe, odnosno oblasti, koja je prijavu učinila; 2. Naznaku osobe, koja je čin počinila (ime, prezime, prišvarak, stališ, zanat ili zanimanje i točno boravište, uz naznačenje kućnog broja); |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 164 — 3. Naznaku čina ili propusta, kojim je prekršaj počinjen, uz navod mjesta, vremena, predmeta; 4. Označenje osobe, koja ga je zatekla na činu, odnosno svjedoka, koji de moći čin posvjedočiti; 5. Naznaku predmeta, koji su eventualno zaplienjeni počinitelju ; 6. Naznačenje načina i veličine štete, počinjene kažnjivim činom, naime broj i sadržinu stabala, kvalitet drva, množinu nepovlastno prisvojenih šum. nuzužitaka i t. d., napokon procjenu štete; 7. Izrični zahtjev na odštetu, kad se takova želi polučiti. Potonje biva obično, da vlastnik šume, odnosno osoba, koja ga zastupa, podpiše prijavu — kod zemljištnih zajednica podpisuje glavar prijavu. Riješen je prijave. Kad pol. oblasti kod riješavanja prijava ili tečajem postupka dodju do zaključka: 1. Da prijavljeni kažnjivi čin sadržaje kriterija zločina, prestupka ili prekršaja, kažnjivog po kažu. zakonu; ili da je za konkretni čin stvarno bo nadležna ali ne mjestno, — tada će u prvom slučaju odmah ustupiti prijavu nadležnom sudu, a u potonjem mjestno nadležnoj pol. oblasti. 2. Da za prijavljeni čin nije po zakonu kažnjiv; 3. Da je kažnjivost čina usljed zakonitog razloga utrnula (zastara, smrt). U potonjim dvim slučajevima valja da prijavu zavrgne, odnosno započeti postupak obustavi; pa da o toj obustavi obavjesti oštećenog. 4. Da je počinitelj nepoznat, tad valja postupak obustaviti, dok se isti pronadje. Iztraga i kaznjenje utrnjuje: 1. Zastarom. Članak III. ces. patenta od 24. lipnja 1857. kojim je uveden šumski zakon od 3. prosinca 1852. ustanovljuje, «da pri narušajih šum. zakona, koji se ne imadu razpravljati po |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 165 — kaznenom zakonu, utrnjuje iztraga i kažnjenje zag o dom, ako narušenik za 6 mjesec i od dana počinjenog narušaja nije bio uzet pod iztragu». Dakle, ako je od dana počinjenog narušaja proteklo 6 mjeseci, tad nastupa zastara, pa se tu ni malo ne gleda na vrieme, kad se je saznalo za čin. Analogn o §. 531. kaz. zakona prekida se zastara izdanjem poziva, pa nije nuždno, da je poziv uručen okrivljenom. A prekida se zastara uredovanjem sudbenih oblastih unutar zagodnog roka. Prema propisu §. 531. kaz. zakona, ako učinitelj hoće, damu koristi, zastara treba, da od prekršaja ne ima više u rukama ni kakovu korist, da je nadomjestio učinjenu štetu, u koliko to dopušta narav kažnjivog čina i da za vrieme odredjeno za zagodu nije učinio ni zločinstva, ni prestupka, ni prekršaja. Kod narušaja šum. zakona pako u smislu cit. čl. III. ne iziskuje se od počinitelja, komu ide u prilog zastara, da je spomenutim uvjetima udovoljio. U smislu §. 4. naredbe od 3. travnja 1855. i §. 4. okružnice od 16. rujna 1873. imade se ured a rad i izpitivati, nije li kažnjivost čina zagodom utrnula. 2. Smrć u utrnjuje svaka iztraga i kažnjenje, ako je pak jur osuda izrečena, tad prestaje njezina kriepost glede kazne. Obveza naknaditi šumsku štetu nije osnovana na čisto osobnim odnosajima, te se smrću počinitelja ne ukida (§. 1448. 0. g. z.), već je ta obveza sdružena s imovinom počinitelja, pa prelazi na njegove nasljednike. Pošto, kako smo naveli, smrću počinitelja prestaje iztraga i kazan počinitelja, a pol. oblast je nadležna, da izreče presudu glede odštete samo onda, ako je podjedno izrekla osudu u smislu §. 68. šum. zakona, to se naknada štete od nasljednika počinitelja može tražiti samo kod redovitog suda. Dužnost plateža globa i postupovnih troškova, prelazi na nasljednike, ako je kaznena presuda pravomoćnom postala (§. 548. 0. g. z.). 3. Analogno §. 187. kaz. zakona svaki prekršaj suprot sigurnosti šum. vlastničtva gubi svoju kažnjivost, ako počini |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 166 — telj sam prije nego ga njegov čin sazna koja oblast, makar i ponukan po oštedenom, naknadi svukoliku štetu nastavšu od čina. Smrt se konstatira doprinešenjem smrtnog lista. Pronadje li pol. oblast, da je prijavljeni slučaj prikladan za razpravu, tada će ju odrediti u sto kraćem roku, pozvav na istu okrivljenog i eventualno u prijavi navedene svjedoke. Ujedno valja k istoj pridonieti zaplienjeno orudje i predmete, da se njima u slučaju tajenja uzmogne agnoscirati počinitelja. Ako se više kažnjivih, čina pripisuje istomu okrivljenomu, valja glede svih povesti podjedno postupak i izreć i jednukonačnuosudu. Ako se s kojegod razloga nije mogao dostaviti poziv okrivljenom, tad se odgadja postupak, dok bude poziv moguć. Ako osoblje šumskog nadzora nije pod upravom iirednika šumskih ili ako je prijava ob oštetama učinjena po drugim osobama, a ne po osobama šum. nadzora, tada će pol. oblast u smislu §. 74. šum. zakona prije odredjenja razprave dati procieniti u prijavi navedenu štetu bud po svom tehničaru, ili ako takovog ne ima, po kojem šumarsko m vještaku, koji će se za to na poseb zapriseći. Osim toga valja da prije odredjenja razprave tehničar kr. kot. oblasti, u koliko nije sam procienio štetu, izpita i obredi proračunane odštetne iznose (§. 1. provedbene naredbe k zakonu od 22. siečnja 1894. o uredjenju šumarsko-tehničke službe kod pol. uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji). Ovo će učiniti na samoj prijavnici. U smislu §.51. cit. naredbe, dužni su šum. tehničari kr. kot. oblasti bezplatn o prijave procieniti, izpitati i obrediti. II. Tečaj razprave. Eazpravu vodi predstojnik odnosno upravitelj kr. kot. oblasti ili njegov pristav. Prema postojećim propisom nije do |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 167 — zvoljeno, da perovodni vježbenici vode takove razprave. U §. 1. provedbene naredbe k zakonu od 22. siečnja 1894. o uredjenju sumarsko-tehničke službe, izrično je zabranjeno, da se šumarskotehničko osoblje pol. oblastih upotriebi za vodjenje razprava u šumsko-redarstvenim poslovima. Urednik će ponajprije otvoriti kazneni registar propisan u §. 70. šum. zakona (Prilog C.) i voditi će ga prema propisom cit. naredbe od 5. ožujka 1858. odnosno cit. zakona od 24. listopada 18 "´2. (potonji u teritoriju bivše Vojne Krajine). Jedino u osobito zamršenim slučajevima, ako je potrebno, da se razprava obširnije opiše, moći će se iznimice uporabiti postupak protokolarni (napisnički §. 5. cit. naredbe od 5 ožujka 1858.1. Urednik imade nastojati, da pronadje materijaln u istinu, naime da li je sbilja kažnjiv čin počinjen, tko ga je počinio i u kojoj mjeri je zaslužio kaznu; nu pri tom valja, da se klone svih uredovanja, koja bi mogla otegnuti konačno dovršenje predmeta. Razprava započima time, da se priobči bitni sadržaj prijave ; dalnji pak tečaj razprave imade se stezati na to, da bude dokazan učin radi kojeg se je razprava povela; pa valja nastojati, da se cio postupak svrši jednom razpravom. Ponajprije saslušat će se okrivljeni , komu valja oduzeti natijonale, pa ako bi nastala dvojba, dali je navršio 14 godinu (§. 2. si. d. 269. i 273. kaz. zakona), valja to ustanoviti uvidom u maticu krštenih. Kad okrivljeni priznaje čin, tad valja u registru navesti samo rieč «priznao». To priznanje vriedi kao podpun dokaz, u koliko se iz ostalih činjenica odnosno izkaza svjedoka ne dade zaključiti, da okrivljeni prima na sebe odgovornost, samo da odvrne trag od onih osoba, koje su bud same, bud zajedno s njime inkriminirani čin počinile. To biva često u slučajevima, gdje sluga, koji ne ima imetka počini po uputi svog gospodara šumski kvar, ili gdje učine kvar više ukućana, a jedan preuzme sve na sebe. U |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 168 — prvom slučaju, izbjegne gospodar kazni i platežu odštete, u potonjem ukućani kazni. N"e priznaje li okrivljeni čin, tad valja njegove navode odnosno obranu u kratko uvrstiti u registar. Iza saslušanja okrivljenog prelazi se na provođenje d okaznih sredstava (Razumjeva se, da u svakoj razpravi ne dolazi do toga). Najvažnije je tu dokazno sredstvo izkaz svjedoka. Svjedo k je ona, od okrivljenog različna osoba, koja se imade na temelju vlastitog opažanja, ali ne u svojstvu vještaka, očitovati o kakovoj činjenici, važnoj po postupak. Svjedok pozvan pred oblast, imade se pozivu pokoriti (§. 9. ces. naredbe od 20. travnja 1854.), a ne pokori li se pozivu, stidi će ga posljedice citiranog §. 9. t. j . biti će globljen, a napokon biti će predveden. Troškove predvedenja nosi sam svjedok. Glede dužnosti svjedočenja imadu se u pomanjkanju izričnih ustanova uporabiti propisi odsjeka petog kaznenog postupnika. Izjave zaprisegnutog šumsko-nadzornog osoblj a imadu podpunu vjerodostojnost, pa njihova očitovanja imadu u slučaju poreke podpunu moć dokaza, u koliko ta izjava ne bude sumnjiva po drui^oj kojoj okolnosti. Prema tomu nije izključena okrivljenom mogućnost i pravo, da pruži protudokaze, te obori upitnu izjavu ili dokaže, da je izjava učinjena bud na krivoj predpostavi ili s bludnje. Svjedoci saslušavaju se sumarno, napomenuvši ime, prezime, dobu, stalež, obrt ili zanimanje i boravište njihovo (§. 4. cit. naredbe od 5. ožujka 1858.), pa se njihov izkaz uvrštuje u V. stavku registra. Krivo svjedočanstvo pred polit, oblastima (ako svjedok nije bio zaprisegnut po sudb. oblasti) podpada kazneno pravnoj odgovornosti kao prekršaj prevare po §. 461. k. ili prekršaj §. 320. si. e. kazn. zakona. Dalnje dokazno sredstvo suvještaciiočevid. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 169 — Pod vještaci razumjevamo one osobe, koje na temelju osobitog strukovnog znanja i vještine davaju svoje mnienje ili prisustvuju očevidu, da se ustanove činjenice takove, za prosudjenje odnosno pripoznanje kojih, treba osobito strukovno naobraženje. Po tom dužnost vještaka jest dvojaka, opažanjepresudjenje. Kod očevida imadu upozoriti urednika na one činjenice, koje on bez pomoći specijalno naobraženih. stručnjaka, nebi mogao primjetiti, a po tom si o istima nebi mogao stvoriti sud. Izkazi vještaka spadaju med ju dokazna sredstva, koje urednik po svom slobodnom uvjerenjuuvažitiimade. Iz §§. 23., 74. i 75. šum. zakona proizlazi, da u šumskim stvarima vještake izabire pol. oblast. Pol. oblasti dužne su u smislu §. 3. provedbene naredbe k zakonu od 22. siečnja 1894. o uredjenju šumarsko-tehničke službe i t. d. u te svrhe upotrebljavati šumarsko-tehničko osoblje političke uprave — a gdje je pogibelj u odvlaci i gdje takovih urednika ne ima, — može uzeti i ine usposobljene vještake; potonji se u tu svrhu imadu zapriseći. Uz kr. šumarske tehničare može stranka pozvati na vlastiti trošak i privatnog stručnjaka. Vještak pozvan po oblasti imade se odazvati pod pretnjom zak. posljedica. Osobe, koje nije slobodno saslušati kao svjedoke ili koje stoje prema okrivljenom u odnošaju srodstva, tastbine, poočima, pomajke, tutora, skrbljenika, odhranitelja (§. 143. toč. 1. kazn. postupka) ne smiju se pozvati kao vještaci. U smislu postojećih propisa očevid provadja izaslanik pol. oblasti u prisuću — ako je moguće — dvojice vještaka. U šumskim stvarima važni su očevidi: 1. Po §. 23. šum. zakona, da se ustanovi, da li je tko nastojeći i gospodareći sa šumom prekršio propise šum. zakona. 2. Po §. 75. šum. zakona, kad se obnadju temeljite sumnje proti izpravnosti procjene, učinjene glede koje štete. Navedena gore provedbena naredba spominje u mnogim mjestima, da šumarski tehničari pol. oblastih mogu sam i |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 170 — obavljati očevide, nu ti su očevidi skroz strukovne naravi, pa ne imadu karakter očevida, koji služe za ustanovljenje učina u kazneno-upravnom pravosudju; bududi da prema postojećim postupovnim propisom imade očevid voditi izaslanik pol. oblasti, komu se imadu pridružiti vještaci. Vještak daje svoje strukovno mnienje odmah u zapisnik ili pridonaša ga naknadno, a bude li saslušan kod razprave, saslušat de se sumarno na način, koji smo napomenuli kod saslušanja svjedoka. Troškove očevida i vještaka nosit će stranka, koja je pronadjena krivo m a u slučaju odrešujuće osude namirit će se iz zemalj. sredstava. III. Presuda. Nakon zaglavljene razprave imade voditelj iste, brižljivo i savjestno uvažiti sva dokazna sredstva, pa na temelju istih po svom slobodnom uvjerenju izreći (proglasiti) presudu , koja je bud odrešujuća bud osudjujuća. Okrivljeni riješit će se krivnje, ako proti uglavljenom činu zakon ne odredjuje kazni, ako učin nije ustanovljen, ako nije dokazano, da je okrivljeni učinio djelo, koje mu se u grieh pripisuje ili ako predleže okolnosti, koje ukidaju kažnjivost. Ako se nadje, da je okrivljeni kriv, izreći će se osudjujućom presudom: 1. Kojega je čina okrivljeni krivcem pronadjen i koja zakonska ustanova je njime prekršena; 2. Na koju se kaza n osudjuje okrivljeni; 3. Da li se osudjuje na platež odštete i troškova postupka. Presuda ubilježuje se u 7. i 8. stavci kaznenoga registra, dočim se razlozi iste odnosno dokazane činjenice, koje su služile temeljem presude, zabilježe u stavci 6. U smislu §. 70. šum. zakona, te §. 3. cit. naredbe od 3. travnja 1855 imade se strankam, ako zažele, umjesto prepisa osude izdati samo izvadak iz kaznenog registra. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 171 — Kaznaiodmj era iste. Proti okrivljenom, koji je pronadjen krivim prekršaja sura. zakona, imade se izreći kazan i to : ai ukor, koji se sastoji u tom, da urednik osudjenomu pred prisutnimi spočitne čin i da mu se zagrozi, da će u slučaju priupadnosti biti strogo kažnjen. Ova je kazna na poštenje usljed poniženja, koje se u ukoru nalazi. Šumski zakon uporavlja ukor samo kod prekršaja suprot sigurnosti šum. vlastničtva. b) novčana kazna (globa), to je imovinska kazna, koja imade tu prednost, sto izvrstno djeluje osobito kod delikta iz pohlepe za imetkom. Šumski zakon od 3. prosinaa 1852. a i zakon od 26. ožujka 1894. (kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, stojećim pod osobitim javnim nadzorom) uporavljuju ju u većoj mjeri. Najmanji je iznos 1 for. (§. 2. šum. zakona), a najveći 1000 for. (§. 15. zakona od 26. ožujka 1894.) u slučajevima gdje se kazna odmjeruje prema veličini šumske površine, inače se redovito kreće izmedju pet i dvie sto for. a. vr. (§§. 8., 18., 41., 44., 45., 48., 50., 62. šum. zakona). Globe teku u smislu §. 3. zakona od 25. listopada 1881. 0 utemeljenju kulturne zaklade, te zakona od 13. ožujka 1887. 0 promicnnju gospodarstva u Hrvatskoj i Slavoniji, u jednoj polovini za korist zemaljske gospodarske zaklade, u drugoj polovini za korist gospodarske zaklade one obćine, gdje je prekršaj počinjen. Kazna globe pretvara se u kazan zatvora samo onda, kad je ista neutjeriva; dakle kad osudjeni ne ima imetka ili kad bi globa osudjenom ili porodici mu gledom na imetak njihov ili obrt, kojim se hrane, vrlo osjetljiva bila. Pretvorenje globe biva, da se za svakih pet forinta odredjuje jedan dan zatvora. Pri globi izpod pet for. ima se kazan odrediti najmanje na 12 sati. c) Kazan zatvora. To je jednostavno pritvorenje u za to odredjene prostorije i to bez okova. U smislu naredbe kr. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 172 — zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 14. veljače 1887. br. 236. imadu se kaznenici kod kr. kot. oblastih. u pravilu uzdržavati o vlastitom trošku, te im je za to prosto ponieti ili dati si donašati u zatvor hranu. Kaznenici, koji se ne mogu vlastitirn troškom prehraniti, dobivaju od kr. kot. oblasti obskrbu, ali su dužni naknaditi obskrbni trošak. Neutjeriva obskrbnina namiruje se iz uzničke naklade. Najmanja kazna zatvora jest od jednog dana, a najveća od tri mjeseca (§§. 41., 44., 45., 48., 61. i 62. šum. zakona). Ako bi usljed zatvora trpila nevina obitelj ili zaslužba okrivljenog, ima se kazna zatvora pretvoriti u novčanu globu prema uvidjavnosti pol. oblasti. Izbor se ne smije nikada prepustiti osudjenomu. d) gubitak orudja i sprava, koje se obično uporab- Ijuju za nabavljanje ili iznošenje šumskih proizvoda (sjekire, pile, ručne sprave svake vrsti kao konopi, lanci, tačke i t. d.). Po §§. 65. i 61. šum. zakona pripadale su te stvari ubožkomu fondu onog mjesta, u kojega je k(^taru kažnjivo djelo učinjeno. Medjutim potonja ustanova promienjena je zakonom od 25. rujna 1881. 0 promicanju gospodarskih svrha u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, odnosno zakonom od 14. ožujka 1897. o promicanju gospodarstva u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Sada polovica utržaka tih predmeta teče u zemaljsku gospodarstvenu zakladu, a polovica u onu obćinsku zakladu za promicanje gospodarstva, u području koje je počinjen kažnjiv čin. d) gubitak prava. Ovu kaznu nailazimo u §. 17. šum. zakona i §. 38. naputka c) k zakonu od 8. srpnja 1881. (kojim se razjašnjuju odnosno preinačuju neke ustanove zakona od 16. lipnja 1872. o imovnim obdinama u hrv.-slav. Vojnoj Krajini. Po ovim ustanovama gubi ovlaštenik, koji po izmaku ustanovljenog vremena, akoprem je opomenut bio, doznačene mu šumske proizvode iz šume iznesao nije, pravo s njimi razpolagati. Ako ipak s njimi razpolaže, počini prekršaj suprot sigurnosti šum. vlastničtva. U slučaju cit. §. 38. može se dozvolom kr. zem. vlade produljiti rok ustanovljen za izvoz šumskih proizvoda. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 173 — Kod odmjere kazni valja se držati sliedećih načela: 1. §. 4. cit. naredbe od 31. sieČnja 1860. propisuje, da oblast prve molbe ima svagda izricati kazan unutar odmjere zakonom ustanovljene. Tako n. pr. radi prekršaja §. 60. šum. zakona, ne 6e se smjeti odmjeriti veća kazan zatvora od 14 dana. 2. odmjerenje kazni biva u razmjeru prema olahkotnim i i otegotnim okolnostim, u koliko jedne i druge imaju prevagu (§. 265. kp. i §. 62. šum. zakona); 3. kad se proti okrivljenom vodi razprava radi više prekršaja šum. zakona, kaznit će se prema kaznenoj stavci onog prekršaja, koja najoštriju kaznu odredjuje, uzev u obzir ostale prekršaje. Nu taj obzir na ostale prekršaje ograničuje se na odmjerenje kazni unutar one kaznene stavke, koja odgovara najtežjem konkurirajućeni prekršaju, pa se ta stavka ne smije prekoračiti. Otegotne okolnosti jesu : 1. ako je čin počinjen u noćno doba ili u nedelju ili svetak -— jer se počinitelj u ovim slučajevima velikom vjerojatnošću može pouzdati, da će mu čin radi odsutnosti šum. nadzornog osoblja laglje za rukom poći; 2. ako počinitelj sobom nosi oružje; 3. ako opomenut po nadzornom osoblju, da stane, ne pokori se tomu; 4. ako je počinitelj počinio čin, baveći se u šumi kao lugar, radnik ili namještenik vlastnika šume; 5. ako uhvaćen na činu, neće da kaže svoje ime i boravište ili isto krivo označi, ili kad okrivljeni izmišljenjem lažnih okolnostih uzradi zategnut postupak; 6. ako je opetovao čin; ili ako je poMnio više prekršaja razne vrsti; 7. ako ovlaštenici počine šumsku štetu u vrieme, kada imadu pravo, da poberu šumske proizvode na odredjenim šumskim mjestima; to se uzima kao zloporaba povjerenja, koje u njih im ade vlastnik šume; 8. ako počinitelj bude kolovodja, ili inim načinom začetnikom čina, kojeg je više njih učinilo; |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 174 — 9. cim bude šteta veća. Olahkotneokolnosti: 1. ako je vlastniku šume nakon učinjene prijave naknadjena sva šteta; 2. kad je krivac bližje nedoraslosti, slabijeg razuma ili zanemarenog odgoja; 3. kad na čin bude naveden nevoljom, osobito u zimsko doba, gdje je nužda za ogrievnim drvom velika; 4. kad si prisvoji samo manju korist; 5. kad prizna čin. Odšteta. Da možemo govoriti o odšteti, valja da spomenemo njezinu podlogu, a to je šteta. Štet a u smislu obćeg gradjanskog zakonika jest svaki kvar, učinjen komu u imovini, pravih ili osobi njegovoj (§. 1293. o. z.). Imovini učinjen kvar sastoji se ili u umanjenju imovine, koja u istinu postoji, u kojem se slučaju zove positivna (faktična štet a (damnum emergens), ili u obezpješenju očekivanog dobitka, koju nazivljemo negativn a štet u (izmakla dobit lucrum cessans). Da možemo potonju uvažiti, valja ne samo da predleži mogućnost, nego da postoje svi preduvjeti, po kojima se može prema redovitom tečaju stvari očekivati odnosna dobit. Tko drugomu čini štetu, dužan je prema propisom trinaestog poglavja obč. gradj. zakonika, da dade odštetu. Naknada štete na imetku iztaknuta je u §. 1324. o. g. z.: ako je komu učinjena šteta po zloj nakani ili velikom nepomnjom, imade oštećenik pravo, da traži podpuno zadovoljenje, naime naknadu faktično pretrpljene štete i izmaklu dobit, dočim u ostalim slučajevima samo naknadu štete u užem smislu faktične štete (§. 1441. i 1342. o. g. z.). Dogodi li se šteta slučajno , tada ista pada na onog, u čijem se je imetku dogodila. Ali ako je njetko prouzroči slučaj svojom krivnjom; ako je prekršio zakon odnosno naredbu, koji izdaje propise, da se preteče šteta ili ako se je bez nužde mješao u tudje poslove, taj odgovara za svukoliku štetu, koja se inače ne bi bila dogodila. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 175 — Ako n. pr. njetko usljed neopreznog rukovanja sa vatrom na polju polag šume prouzroči šumski požar, tad de biti dužan štetu naknaditi, jer je slučaj prouzročio (šumski požar). Usuprot bio bi te obveze riješen, da je upotriebio svu moguću pomnju, ali je oluja, koja se najednom podignula, preniela vatru sa polja u šumu. Po §. 1338. 0. g. z. pravo na naknadu štete imade se u pravilu izvesti kao ina prava posebnička pred urednim sudcem. U pravilu se veli, jer se takav zahtjev može staviti pred kaznenom ili pol. oblašdu, ako oštetitelj prestupi kakov kazneni" propis. Za taj slučaj su mjerodavni propisi §. 306—320. kazn. postupka, odnosno §. 72. šum. zakona. Potonji paragraf odredjuje: da kriva c kažnjiva čina proti sigurnosti šum. vlastničtva imade oštećenomu posjedniku šume dati podpunu naknadu počinjene mu štete. Prema tomu biti će pol oblast nadležna, da izreče presudu glede naknade šumske štete samou adhesij 0 j alnom postupku t. j. ako podjedno izreče u smislu §. 68. šum. zakona političku kaznenu presudu. Iznimku od tog pravila Čini propis §. 44. šum. zakona, po kojem je u slučaju šumskog požara, pa dogodio se isti i frcanjem iskra iz parostroja željezničkog vlaka, nadležna pol. oblast, da presudi pitanje o naknadi štete i bez kaznenog postupka. Glepe vrsti naknade štete, počinjene kažnjivim činom drži se šumski zakon obćenitih propisa, odrediv, da krivac imade dati podpunu naknadu t. j . ne samo vriednost ukradenog šumskog proizvoda već i onaj posredni gubitak, koji bude prouzročen smetanjem ili umanjenjem plodne sposobnosti šume. Šteta ustanovljuje se prema, po načelima predloga D) u sporazumljenja sa šum. vještaci, sastavljenoj tarif i (cienik) 0 naknadi šumskih šteta. Takova tarifa sastavlja se obično za cielo područje pol. oblasti; nu ako su ciene u raznim obćinama ili mjestima tog |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 176 — područja različite, imade se sastaviti i za takove pojedine dielove posebna tarifa. Tarifa imade se promieniti, kada se vremenom ciena šum. proizvoda znamenito promieni (§. 76. šum. zakona). Ove tarife sastavlja na temelju predloženih podataka žup. upravni odbor, te ih predlaže na odobrenje kr. zem. vladi (§. 25. t. 7. zakona od 5. veljače 1886. o upravnim odborima u županijama). Iznimno prema propisom Naputka C) k cit. zakonu od od 11. srpnja 1881. imadu gospod. uredi imovnih obćina za područje imovne obdine sastavljati te tarife, koje preizpituje šumarski nadzornik (§. 3. si, e), a odobrava kr. zem. vlada (§. 44. cit. Naputka). Na cienike, koje nije kr. zem. vlada odobrila, ne smiju se obazirati pol. oblasti, a ni šum. stručnjaci, kad odmjeruju odnosno presudjuju odštete. Na temelju dakle načela priloga D) k šum. zakonu, a prema odobrenoj tarifi, odredjuje se naknada šumske štete (odšteta). Scieni li odštečeni, da može tražiti i dokazati veču naknadu nego je u tarifi ustanovljena, prosto mu je taj višak zatražiti putem redovite pravde (§. 76. šum. zakonu), U smislu §. 11. priloga D) može se, ako se nepovlastno prisvojeni šumski proizvod vlastniku šume povrati kojim mu drago načinom, iskati samo naknadu, koja se platit ima izvan dotičnog jednostavnog iznoska (t. j . imade se odštetiti samo izmakla dobit). Odšteta dopituje se na zahtjev oštećenog, nu za to nije potrebno, da prisustvuje kod razprave, ako nije ujedno svjedok, već sam njegov podpis na prijavi dovoljna je izjava, da se pridružuje kazn. postupku i traži odštetu. Ako odustane od odštete, valja da dade posebno očitovanje. Za počinjenu štetu moguće je, da je više njih odgovornih. Ako su zajednički posredno bud neposredno sudjelovali kod počinjenja protupravnog čina. U takovom slučaju biti će pridržani na odštetu, ako se ne dade ustanoviti šteta, koju je Bvaki pojedini prouzročio, svi solidarn o (jedan za sve, svi |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 177 — za jednog). Ako jedan naknadi štetu preostaje mu pravo, da sudbenim putem traži od ostalih regres . Scieni li oblast, da podatci postupka ne dotiču u svrhu, da bi se na njihovom temelju moglo pouzdano presuditi o odštetnoj tražbini, ili ako okrivljeni ne bude pronadjen krivim imputiranog mu prekršaja, imade se privatni učestnik ođputiti sa njegovim odštetnim zahtjevom na put gradjanske pravde. Proti takovoj odluci ne ima pravnog lieka. Usljed zastare šumskih prekršaja ne zastaruje i pravo oštećenika na odštetu šumskog kvara, jer to pravo utrnjuje po §. 1489. 0. g. z. poslie tri godine računajući od vremena, kada je oštedeni za štetu saznao. S toga, ako se krivac šum. prekršaja ne može kazneno progoniti radi nastupivše zastare, oštedeniku ipak ostaje netaknuto pravo na odštetu, nu takovo potraživanje ne spada pred polit, oblast nego pred sud, jer kako smo gore spomenuli, politička je oblast nadležna izreći osudu radi šum. kvara samo onda, kada podjedno izreče suprot krivcu kondemnatornu presudu. Gospodari i roditelji mogu kazneno odgovarati za čin, koji su počinili njihove sluge odnosno djeca samo u onom slučaju, ako su ovi počinili štetu dobiv od njih za to nalog, zapovjed, uputu ili savjet. Odgovornost gospodara i roditelja jest u smislu §. 1314. do 1316. o. g. z. strogo privatno-pravne naravi, prosudjenje koje, spada pred sudbene oblasti. Troškovi. Pod troškovi postupka razumjevaju se samo oni troškovi, koje je odnosni kazneni postupak do inclusive ovrhe osude prouzročio. Takovi troškovi jesu: Trošak dostave, predvedenja, svjedočke pristojbe, troškovi obskrbe, ako je okrivljeni pritvoren bio, očevida i ovrhe presude. Okrivljeni, koji je krivim pronadjen, imade te troškove nositi. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 178 — Ako se je postupak vodio proti više njim, tada imadu svi okrivljeni nositi troškove postupka solidarno, dočim troškove ovrhe svaki za sebe. Svrši li postupak odrešujucom pi-esudom, namirit će se troškovi iz zemalj. sredstava. IV. Pravni liekovi. Zakonodavstvo nastoji, da sudovanje učvrsti što većini garancijama. Nu uza sve te garancije nije izključena mogućnost, da se izreče na temelju krivili premisa presuda i da se previde kod izrečenja presude važne činjenice; a biti će uvjek stranaka, koje će držati, da im je presudom krivo učinjeno. S ovili razloga ukazuje se opravdanim, a i pozitivni zakoni usvajaju ustanove, da se prvomolbene presude mogu u stanovitim granicama napadati i pobijati. Pravni su dakle liekovi pravna sredstva, kojima se od višje oblasti traži, da se dokine ili preinači presuda nižje molbe. §. 71. šum. zakona odredjuje, da je proti kaznenim presudama, izrečenim na temelju šum. zakona, prosto poslužiti se onim pravnim liekovima na višje pol. oblasti, koje dopuštaju postojeći zakoni o prekršajima. Cit. naredba od 3. travnja 1855. (za provincijal) i cit. zakona od 24. listopada 1872. (za teritorij bivše Vojne Krajine), odredjuju, da se po njihovim propisima imade postupati kod svih prekršaja, koji su zakonima doznačeni političkoj kaznenoj sudbenosti. Obzirom na te propise i propis §. 68. šum. zakona, vriedit će, glede u pitanju stojećih pravnih liekova, ustanove spomenutog zakona i naredbe; odnosne pak ustanove propisuju, da je proti kaznenim presudama pol. oblastih dozvoljeno poprimiti utok na višju oblast. Utok može se poprimiti: 1. poradi izreke o krivnji, 2. poradi izreke o kazni, 3. poradi riješitbe o privatno-pravnim tražbinama. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 179 — Pravni liek može poprimiti: 1. na korist okrivljenog, on sam, njegov ženitbeni drug, njegovi rodjaci u liniji uzlaznoj i silaznoj, njegov tutor, a u slučaju, da je okrivljeni malodoban, njegovi roditelji i tutor i proti njegovoj volji; 2. baštinici okrivljenika, koji nisu bili u nijednom od pod 1. spomenutih odnošaja s okrivljenim, samo poradi odluke o privatno-pravnim tražbinama; 3. na štet u okrivljenog oštećeni; To proizlazi (za područje bivše Vojne Krajine) iz §. 11. cit. zakona od 24. listopada 1872., u kojem se odredjuje, da proti presudi pol. oblastih I. molbe pripada svim učestniko m pri kaznenoj razpravi utok na višju molbu. O oštedeniku može se reći, da je učestvovao pri i´azpravi samo onda, kada je istoj prisustvovao i tamo svoj odštetni zahtjev stavio. U tom slučaju imade se smatrati učestnikom u smislu §. 10. i 11. cit. zakona, pa stoga oštećeniku, ako je na kaznenoj razpravi odštetni zahtjev stavio ili ako na razpravu nije ni pozvan bio, a pozvati se je imao, pripada pravo utoka proti odrešujućoj presudi. U pol. postupovnim propisim, valjanim u provincijalu, nije naročito odredjeno, komu pripada pravo, da poprimi pravni liek. Stoga imadu se obzirom na ustanovu §. 71. šum. zakona upotriebiti analogno propisi kaznenog postupnika. Po §. 35. kp. ima se smatrati oštećenikom svaki, koji je u svojim pravima povredjeu. Oštećenik se može po §. 415. al. 4. kp. poprimiti priziva proti odrešujućoj presudi poradi ništovnih razloga, nu to samo onda, ako nije bio pozvan na razpravu ili ako je bio na razpravi prisutan, ter tamo stavio odštetni zahtjev. S toga nije u tim slučajevima izključeno pravo oštećenika, da i proti pol. kaznenoj presudi poprimi pravo utoka. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 180 — Rokovi za podnesen je pravno glie ka. §. 77. š. z. odredjuje, da, što se tiče vremena, uz koje se pravni liek predati ima, valjaju obćeniti propisi politički. Obćeniti propis glede roka za utok proti odlukam političkih oblasti, sadržan je u §. 54. zakona od 5. veljače 1886. (ob ustroju županija i uredjenju uprave u županijah i kotarih), koji ustanovljuje rok od 14 dana. Dakle za utok proti odlukam političkih oblasti, izdanim na temelju šumskog zakona, koje ne sadržavaju kaznene presude, valja rok od 14 dana. Drugčije je kod pravnih liekova proti presudam radi šum. prekršaja. Po §. 54. cit. zakona valja rok od 14 dana za utok samo onda, ako u pojedinih zakonih ili naredbah nije ustanovljen drugi rok. U §. 71. š. z. odredjuje se pako, da je prosto proti kaznenim presudam, izrečenim radi šumskih prekršaja, poslužiti se onim pravnim liekovima na višje političke oblasti, koje dopuštaju postojeći zakoni o prekršajih. Spomenusmo, da kod nas nije izdan jedinstven zakon o kaznenom postupku radi prekršaja pred polit, oblastmi, ve6 da vriede posebne naredbe za provincijal, a posebne za područje bivše Vojne Krajine. Za to ćemo predočiti odredbe glede rokova za svako područje posebno. Za provincijal. §. 3. naredbe minist. unut. posala od 3. travnja 1855. odredjuje, da je proti izrečenoj presudi prosto stranci, ako scieni da joj je krivo učinjeno, uteći se višjoj pol. oblasti. Uto k treba za 24 sata po proglašenoj presudi prijaviti, a posije za tri dana predati kod prve molbe. Za područje Vojne Krajine. Po §. 5. okružnice c. kr. glavnog zapovjedničtva u Zagrebu od 16. rujna 1873. br. 8121. (o kaznenoj vlasti polit, oblasti u hrv -slav. Vojnoj Krajini), valjaju za postupak radi prekršaja pred polit, oblastmi propisi zakona od 24. studenoga 1872. Po §. 11. tog zakona pripa,da učestnicima proti kazn. presudam polit, oblasti utok, koji se ima odmah prijaviti, a za osamdanaizvesti. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 181 — Samo se po sebi razumije, da se pravni liek proti drugomolbenim presudam ue ima prijaviti, pošto se iste strankam: pismeno dostavljaju, već se pravni liek imade predati u roku od 3 odnosno 8 dana iza dostavljene odluke. Dan dostave ne računa. Dovoljno je, da je utok u rečenih rokovih na pošt u predan, jer se po analogiji §. 4. kazn. postupnika od 17. svibnja 1875. ne imaju zaračunavati oni dani, kojih je pismo na poštu išlo, i jer se po §. 92. uredovnog naputka za kot. oblasti od 17. ožujka 1855. (br. 52. đ. z. 1. ex 1855.) ima onaj dan, kada je utok na poštu predan, smatrati danom podnošenja. Nedeljnii sTetkovni dani računaju se kod roka kao i težatni dani. U pravilu imade utok o d g o d n u m o ć. Iznimci od tog pravila imade mjesta, ako je utok po primljen proti presudi druge molbe, potvrdjujućoj presudu prve molbe. (Nastavit će se). Zaštitne šume i zabrane. A. Pojam i razlika. I. Šumski zakon od 3. prosinca 1852., uveden u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji ces. patentom od 24. lipnja 1857. počam od 1. siečnja 1858-, ne pozna pojam zaštitne šume, premda je ovaj sadržan bio u ministerialnom programu, na temelju kojeg je stvoren šumski zakon (Vidi Sum. list broj 2. od god. 1899.). U tom ministerijalnom programu spominje se zvanično po prvi put izraz «zaštitna šuma» (Sehutzwald), akoprem ga šumska znanost i od prije pozna. Kasnije, kada je u Cislitavi izdana k šumskom zakonu provedbena naredba ministarstva za zemljotežtvo od 3. srpnja 1873. br. 6953., uveden je taj izraz oficielno u šumsku judikaturu, te su njime označene one šume, koje su opisane u §§. 6. i 7. šumskoga zakona. |