DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 181 — Samo se po sebi razumije, da se pravni liek proti drugomolbenim presudam ue ima prijaviti, pošto se iste strankam: pismeno dostavljaju, već se pravni liek imade predati u roku od 3 odnosno 8 dana iza dostavljene odluke. Dan dostave ne računa. Dovoljno je, da je utok u rečenih rokovih na pošt u predan, jer se po analogiji §. 4. kazn. postupnika od 17. svibnja 1875. ne imaju zaračunavati oni dani, kojih je pismo na poštu išlo, i jer se po §. 92. uredovnog naputka za kot. oblasti od 17. ožujka 1855. (br. 52. đ. z. 1. ex 1855.) ima onaj dan, kada je utok na poštu predan, smatrati danom podnošenja. Nedeljnii sTetkovni dani računaju se kod roka kao i težatni dani. U pravilu imade utok o d g o d n u m o ć. Iznimci od tog pravila imade mjesta, ako je utok po primljen proti presudi druge molbe, potvrdjujućoj presudu prve molbe. (Nastavit će se). Zaštitne šume i zabrane. A. Pojam i razlika. I. Šumski zakon od 3. prosinca 1852., uveden u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji ces. patentom od 24. lipnja 1857. počam od 1. siečnja 1858-, ne pozna pojam zaštitne šume, premda je ovaj sadržan bio u ministerialnom programu, na temelju kojeg je stvoren šumski zakon (Vidi Sum. list broj 2. od god. 1899.). U tom ministerijalnom programu spominje se zvanično po prvi put izraz «zaštitna šuma» (Sehutzwald), akoprem ga šumska znanost i od prije pozna. Kasnije, kada je u Cislitavi izdana k šumskom zakonu provedbena naredba ministarstva za zemljotežtvo od 3. srpnja 1873. br. 6953., uveden je taj izraz oficielno u šumsku judikaturu, te su njime označene one šume, koje su opisane u §§. 6. i 7. šumskoga zakona. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 182 — Kod nas rabi se taj izraz službeno po prvi puta u banskoj naredbi od 16. srpnja 1895. broj 35.633., o provedbi zakona od 22. siečnja 1894., kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji (§. 24.). Prema tomu imaju se u smislu §§. 6. i 7. šumskoga za kona smatrati zaštitni mi šumami sliedede šume: 1. One, koje se nalaze na zemljištu, koje bi se lahko razrahliti moglo, kada bi se široke prostorine drvlja lišile. 2. One, koje se nalaze na strmcih velikih visina*. 3. One visoke šume (Hochwalder), koje se nalaze na gornjem rubu šumske vegetacije. 4. One šume, koje se nalaze na obalah poveći h voda, ako obale ne sačinjavaju možebiti pećine. 5. Konačno one šume, koje se nalaze na obroncih gora, gdje se je bojati popuzina zemljišta. Izraz «popuzine zemljišta« ima se tu uzeti u širem smislu, te se pod njim ne imaju razumjevati samo odvale i sleganje zemlje, već i postepeno puzanje i ronjenje zemlje, koje nastaje izpiranjem i odplavom tla usljed oborina. Napred spomenuta provedbena naredba od 15. srpnja 1895. br. 35.633 ubraja u §. 24. medju zaštitne šume još i: 6. One šume, koje se steru u vrelovju potoka, rieka i ljekovitih voda, kao i one na Krasu se nalazeće. Pojam zaštitne šume označen je prema tomu točno u šumskom zakonu, te se s toga svaka šuma, koja nosi na sebi barem jedno od pod točkom 1. do uključno 5. navedenih obilježja, ima u smislu šumskoga zakona smatrati zaštitnom šumom, sve da i nije takovom po oblasti proglašena. Šumski zakon propisuje podjedno za te šume i izvjestni način postupka, te odredjuje: * Njemački izvornik zakona kaže „in sohroffer, sehr hoher Lage"; dooim se u hrvatskom tekstu zakona navodi „na strminah i velikih vislnah"; što očito nije jedno te isto. Umetak veznika i (und) daje hrvatskom tekstu drugi smisao, jer predpostavlja dva pojma, na ime: šumu na strmini, i šumu u velikoj visini, dooim se u smislu zakona ima pod tim razumjevati samo jedan pojam, na ime šuma strmoga položaja, nalazeća se u velikoj visini. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 25 <-- 25 --> PDF |
~ 183 — a) Da se pod toč. 1. i 2. navedene šume imaju ili sjedi samo u a uzke pruge ili pros jecati malo po maloodma h opet nasadjivati, kao što treba mladim drvljem; b) Da se pod toc. 3. navedene šume, t. j. one gornjeg ruba šumske vegetacije, smiju samo prebornom sječom sjeći; c) Da se pod toč. 4. i 5. spomenute šume smiju ploditi (gojiti) i sjedi samo uz takove oprezne mjere, koje su kadre ukloniti svako oštećenje samoga zemljišta; dočim se kopanje panjeva i žilja može dopustiti samo u toliko, u koliko se uslied toga nastale rupe odmah osjeguraju tako, da se dalje ne razširuju. Drugi način gospodarenja sa šumom, nego li je tu opisan, ne može niti oblast u zaštitnoj šumi propisati. Te zakonske odredbe ne oduzimlju šumovlastniku pravo razpoložbe sa šumom i šumskim prihodima, ved ga samo u postupku sa ovom ograničuju, xi koliko je potrebito, da se šumsko tlo i šuma kao takovi i nadalje uzdrže. Te odredbe leže u prvom redu u vlastitom interesu šumovlastnika, pak ga s toga i ne ide pravo na odštetu s naslova toga ograničenja. II. Rieč «zabrana» rabi sam šumski zakon u §. 19., gdje se veli: «Ako se za osiguranje budi osoba, budi dobra državnoga i privatnoga iziskuje osobit način postupka sa sumarni, kao n. pr. zaštidenje proti urvinam, padanju stiena, odvalam kamenja, prodorom gora, popuzinam zemlje i t. d., može se to zaštidenje (prema njemačkom tekstu osjeguranje — Versicherung) narediti po državi i usljed toga staviti šumu u dotičnom kraju pod zabranu (njemački in Bann legen). Zabrana ova sastoji u tome, što se ima točno propisati i koliko moguće osigurati potrebni osobiti način postupanja sa šumom. Ako se iz takovih naredaba podignu tražbine na odštetu, imadu se iste prosudjivati po postojedih zakonih». Nadalje se u §. 20. šumskoga zakona ustanovljuje, da «na zahtjevanje budi mjestue obdine, budi inih dotičnika pri tom (t. j . inih interesenta) ili pako na prijavu javnog urednika, zatim na temelju osobitoga povjereniČkoga |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 184 — izvidjenja » odredjuje zabranu vlast okružna, ili gdje takove ne ima, najniža pol. vlast. III. Kako se iz toga vidi razlik a je medju zaštitnom šumom (§§. 6. i 7. š. z.) i zabranom (§§. 19. 120. š. z.) posve jasna, te se sastoji u sliededem: 1. Zaštitna šuma ne dobiva to svojstvo tek oblastnim proglašenjem, već ga ona nosi sama u sebi time, što se nalazi na tlu i u položaju, koji su opisani u §§. 6. i 7. šum. zakona. Nasuprot postaje njeka šuma zabranom tek tada, kada po oblasti pravomoćnom odlukom pod zabranu stavljena bude. 2. Zaštitna šuma štiti svoje vlastito tlo i položaj, gdje se nalazi, ili samu sebe, usljed česa dotičnom šumovlastniku s naslova proglašenja šume zaštitnom, nikakovo pravo na odštetu ne pripada. Nasuprot se šuma stavlja pod zabranu za to, da osobe ili predmete, koji se nalaze izvan obsega šume, osjegura proti elementarnim nepogodama. Uslied toga ide šumovlastnika i pravo na odštetu za ograničenja, koja mu se time u postupku sa šumom namiću, i to sa strane onoga, koji odtud korist crpi. 3. Ograničenja, što ih je u pogledu sječe i gojenja zaštitnih šuma šumovlastnik dužan trpiti, izrično su navedena u samo m šumskom zakonu. Nasuprot kod šumah, stavljenih pod zabranu, imaju se ta ograničenja tek po oblasti ustanoviti i odlukom izreći obzirom na svrhu, koja se zabranom polučiti želi. S toga i može kod zabrane nastupiti slučaj, da oblast svako crpljenje užitaka, dok zabrana traje obustavi, dočim se to u zaštitnoj šumi nikada ili samo na kratko vrieme (dok gosp. osnova ili larogram sastavljen i odobren ne bude) dogoditi može. 4. Zaštitna šuma jest više naravi trajne, dočim je zabrana, ako nije podjedno i zaštitna šuma, naravi prolazne, te prestaje, čim ne stane zaštićenog objekta ili se ovaj inače osjegura ili pogibelj drugim načinom odvrati. 5. Konačno je i oblastni postupak prema dosadanjoj praksi u Cislitavi, kao i kod nas, različiti prema tomu, da li se šuma stavlja pod zabranu ili samo proglasuje zaštinom šumom. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 185 — Ako se šuma hoće da stavi pod zabranu, tad mora odnosnoj oblastnoj odluci predhoditi povjerenstveni očevid na licu mjesta, kojemu se imaju pozvati načelnici mjestnili obdina, sve dotične stranke i potrebiti vještaci. Ako se pako hoće stanovita šuma, da proglasi zaštitnom šumom, tad su u smislu §§. 3., 17., 24, i 37. provedbene naredbe od 15. srpnja 1895. br. 35.633. dovoljno za to obnašašće i predlog šum. tehničara kr. kot. ili kr. žup. oblasti. IV. Kao što smo jur napred iztaknuli, ne postaje njeka šuma zaštitnom tek onda, kada po oblasti takovom proglašena bude, već ona ima to svojstvo i od prije, te je i šumovlastnik, ako takova oblastna odluka i ne postoji, dužan sa zaštitnom šumom postupati, kako to propisuju §§. 6. i 7. š. z. Ke postupa li tako podpada kazni. To sliedi od tuda, što prvo, nepoznavanje zakona nikoga ne izpričava, i što je drugo, šumovlastnik u smislu §. 22. š. z. dužan ili sam za se ili u zajednici sa drugimi šumovlastnici, da za gospodarenje u svojoj šumi postavi osposobljenog šumara, a ovaj, kao stručnjak, moi"a da znade, ima li stanovita šuma koje od svojstva, navedenih u §§. 6. i 7. š. z. Dosljedno tomu imala bi kot. oblast uredovati samo onda, kada bi se dotični šumovlastnik ogriešio o ustanove §§. 6. i 7. š. z. i ovo oblasti do znanja došlo. Na pr. kada bi na živom piesku vodio velike čiste sječe. Tada bi tek eventualno molbeuim tečajem imala oblast ustanoviti, da dotična šuma spada pod udar §§. 6. i 7. š. z., te proti nemarnom šumovlastniku kaznu izreći. Da bi u tom slučaju, kao i u mnogih drugih, oblast prekasno došla, 0 tom ne ima dvojbe. A pošto je zadaća šumsko-redarstvene oblasti, da ona ne samo u šumi učinjeni prestupak ili prekršaj zakona konstatira i kazni, već da i pravodobno izdanim odredbama nastoji od šume prieteću pogibelj odvratiti, kao i o tom se brinuti, da se u šumah zavede gospodarenje, koje odgovara propisima šumskoga zakona, — to je svakako uputnije, da se šume zaštitne, |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 28 <-- 28 --> PDF |
- 186 kojih dalnje uzdržavanje i uredno gospodarenje u obdem interesu leži, ustanove, popisu, kao takove oblastno proglase i u očevidnosti drže, te po oblastnih organih što češće pregledaju. Takav postupak leži ne samo u obdem interesu, ved i u interesu sumovlastnika, budud ovaj još pravodobno o naravi svoje šume upuden bude, te prema tomu i dalnje svoje gospodarenje udesiti može. Vrlo nuždnim ukazuje se takav postupak usljed zakona od 26. ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom, pošto taj zakon u §§. 14. i 15. odredjuje, da se za zaštitne šume ima sastaviti gospodarstvena osnova ili program. Da pako oblast o izvršbi toga propisa potrebiti nadzor voditi može, mora ona prije svega sama mjestimice znati, koje su to šume. Obzirom na to stavila je naša opetovno spomenuta provedbena naredba od 15. veljače 1895. br. 35.633 u dužnost šumarskim tehničarima pol. uprave, da imaj a šume, spadaj ude pod §§. 6. i 7. š. z., iztražiti i staviti predlog, da se te šume proglase zaštitnim! sumarni, premda niti šumski zakon od 3. prosinca 1852., niti zakon od 26. ožujka 1894. to nigdje izrično ne propisuju. Na istom stanovištu stoji i naredba bečkog ministarstva za zemljotežtvo od 3. srpnja 1873. br. 695:r o provedbi šumskoga zakona. Nu tom odredbom nisu posjednici šuma, koje imaju karakter zaštitne šume, ali još takovom oblastno proglašene nisu, lišeni dužnosti, da u svojoj šumi uvedu ili i nadalje vode gospodarenje u smislu propisa §§. 6. i 7. š. z., a niti se oni usljed toga u slučaju prekršaja tih paragrafa izmiču zakonskoj kazni. B) Zaštitne šume. V. Izlučenje zaštitnih šuma. U obćem interesu leži, da se šume zaštitne, što prije u cieloj zemlji iztraže, takovimi proglase i popisu, te u očevid |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 187 — nosti drže. Za taj posao pozvani su u prvom redu šumarski tehničari, namješteni kod političke uprave. Prema §. 24. provedbene naredbe od 15. srpnja 1895. br. 35.633. može žup. šum izvjestitelj bixd neposredno, bud putem nadležne kr. žup. oblasti predloge staviti županijskomu upravnomu odboru, da se takovi predjeli šuma, koji obzirom na svoj položaj podpadaju pod ustanove §§. 6. i 7. šum. zakona, medju koje valja ubrojiti i šume, steruće se u vrelovju potoka, rieka i ljekovitih voda, kao i one na Kras u (t. j . u kraškom području se nalazeee) proglase, zaštitnimi sumarni i da se za iste propiše izviestni postupak u gospodarenju. U tu svrhu imade žup. šum. izvjestitelj na licu mjesta te činjenice točno izviditi i svoje obrazloženo obnašašće i predloge pismeno podnieti. Ako žup. šum. izvjestitelj ne može te izvide osobno obaviti, tad može kr. žup oblast ili žup. upravni odbor od slučaja do slučaja delegirati za to dotičnog kr, kot. šumara. Isto je tako u §§. 37. i 38. napred spomenute provedbene naredbe stavljeno u dužnost kr. kot. šumarima, da prigodom redovitih službenih putovanja iztraže najprije one šume, za koje bi se imao prema §§. 6. i 7. š. z. propisati izviestni postupak, pak da o tom podnesu izvještaj i učine predloge kr. kot. oblasti, koja će ih imati odstupiti žup. upravnom odboru na nadležno uredovanje. VI. Strukovni izvid i obnašašće. Propisi §§. 6., 7. i 8. šumskoga zakona od 2. prosinca 1852., odnoseći se na zaštitne šume, znatno su pooštreni i promjenjeni ustanovama §§. 14. i 15. zakona od 26. ožujka 1894. o uredjenju stručne uprave i t. d., pošto je potonjim zakonom još odredjcno, da se za zaštitne šume ima sastaviti gospodarstvena osnova ili gospod. program prema načelima potrajnog šumskog gospodarenja, a podjedno su za prestupke tih zakonskih propisa ustanovljene osjetljive novčane kazne, a dozvoljeno je i namještenje političkog sekvestra za šumu. Te odredbe zahtjevaju često puta od privatnog šumovlastnika znatne nov |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 188 — čane žrtve, koje inače doprinieti trebao ne bi. Usljed toga namiče se šumarsko-tehničkom osoblju političke uprave i dužnost, da kod obavljanja stručnih izviđa, koji imaju služiti za temelj oblastniii odluka u svrhu i:)roglašena šuma zaštitnimi, što savjestnije i točnije postupaju. S toga valja da ponajprije, za izbječi prigovoru o površno obavljenom izvidu, dotičnu šumu mapom u ruci skroz na skroz prodju, te da pri tom ustanove sastav i dobrotu tla, rast drveća, obrast i starost sastojina, te da si prikupe i pribilježe ine podatke, koje ćemo niže navesti. Nakon toga obhoda uputno je, da si dotičnu šumu, ako je prilike, sa koje suprotne točke, odkud se na ovu liep vidik pruža, dobro pogledaju i sravne ju sa vojničkom kartom u mjerilu 1: 75000 ili još bolje u mjerilu 1:25000, pošto će im tada slika šume, a naročito položaj kosa biti mnogo jasniji. Strukovni izvještaj žup. šumar, izvjestitelja ili kr. kot. šumara, što ga ovi u tom predmetu u vlastitom djelokrugu ili potonji kao delegati žup. upravnog odbora ovomu podnieti moraju, mogao bi se sastaviti prema sliedećem obrazcu. C) Opis sadaiijeg stauja šuma. 1. Površina šume u jutrima, kao i naznaka por. obćine, grunt. ulož., broja kat. čestice, upravne obćine i pol. kotara i županije, gdje se šuma nalazi. Sadanji vlastnik i uživaoc šume. 2. Med je dotičnog šumskog predjela uz naznaku vrsti kulture medjašnih zemljištnih čestica. 3. Opis stojbine. a) E1 e V a c i j a. Nadmorska visina prema glavnoj štopskoj karti izmedju . . . i . . . metara. b) Eksposicija . Nagnutost prema stranama svieta i prema glavnim kosama gorja. c) Deklinacija . Nagnutost položaja prema horizontu. Pri tom se mogu rabiti sliedeće oznake: ravan do 5", po ložit od 5—10°, okosit od 11 —20". strm od 21—30", vrlo |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 189 — strm od 31—45", pećinast od 45" dalje. Kut naklona može se ustanoviti ili neposrednim pokusnim mjerenjem kuti, ili iz izmjerene razite i kose udaljenosti dvijuh točaka ili iz vojničkih mapa. d) Opi s tla. Opis tla spada kod zaštitnih šuma medju najvažnije točke strukovnog obnašašća, pošto je često puta sastav i sadanje stanje šumskoga tla jedino odlučno o tom, da li će se šuma proglasiti zaštitnom šumom ili ne. Pri tom se ima opisati: a) vrst gorja ili temeljnog kamenja), P) sastav (mineralne sastavine, primjesa kamenja i količina crnice) Y) fizikalna svojstva (dubljina, čvrstoća, vlaga tla) i S) vanjsko stanje tla. Ad a) U pogledu vrsti gorja valja prije svega razlikovati, da li je šumsko tlo prvotno t. j . nastalo raztvaranjem neposredno pod njim ležećeg gorja (kamenja) ili je drugotno t. j . nastalo naplavom jur raztvorenog kamenja. Ad (i) Obzirom na sastav tla dovoljno je, da se napomene, da li je tlo glineno, ilovasto, pjeskovito ili vapnenasto, te da li ima primjese kamenja i u kojoj mjeri, konačno kolika je debljina humusa i to bez obzira na eventualni listinac. Ad Y) Fizikalna svojstva tla. Dubljina tla ovisi o debljini naslage, u kojoj se korenje razvijati može, te ga zovemo prema jakosti te naslage vrlo plitkim do 0*15 m., plitkim od 0"15—0*3 m., prihčno dubokim od 0*3—0´6 m., dubokim od 0 6—1*2 m., vrlo dubokim preko 1´2 m. Dubljina tla može se presuditi prema eventualnim vododerinama ili koritima potoka, koji se u šumi nalaze, ili se može ustanoviti posebno u tu svrhu izkopanim jamama. U svakom slučaju, gdje vrst temeljnog kamenja osobito upliva na rast drveća, valja to naročito iztaknuti. To je primjerice slučaj, kada pećinasto tlo, nepropustna ilovača i t. d. prieče, da se korenje ne može dublje razviti ili sprečavaju normalno kolanje vode u zemlji, prouzrokujući time opuzine tla. Isto je tako kod škriljavog kamenja za razvoj drvlja, kao |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 190 — i za uzdržavanje snage tla, velika razlika, da li su naslage horizontalno, vert kalno ili koso položene. Čvrstoća tla označuje se prema tomu, kako su sastavine medjusobno svezane, kao; čvrsto, težko, blago, rahlo, sipko i živo (živi piesak) tlo. Vlažnos t tla ovisi o srednjoj sadržini vode za vrieme vegetativne periode, te se prema tomu označuje kao: mokro (traže ga crna joha, vrbe), vlažno (zahtjevaju ga briest, jasen, manje javor, a najmanje grab), svježe (to tlo vole sve naše vrsti drveća), suho i vrlo suho. Vanjsko stanje šumskoga tla označuje se prema svojem pokrovu kao : golo ili otvoreno t. j . bez svakog vegetabilnog ili nevegetabilnog pokrova.; pokrito tlo usljed opalog lišća ili iglica, koji se jur u raztvaranju nalaze; zelenilom obraslo tlo, koje se je jur prevuklo raznim šumskim travama i biljem; podivljalo tlo, koje je posve kojekakvim šumskim korovom obraslo. 4. Opis sastojina. Kod opisa sastojina neka se navede vrst drveća i smjes a (čiste i mješovite sastojine, i to hrpimično, prugasto ili stablimično pomješane);vrst uzgoja (visoka šuma jednakodobna, dvodobna, preborna i t. d., nizka šuma, srednja šuma); postana k i umjetnim načinom (sjetva ili sadnja) ili naravnim načinom (iz sjemena ili iz izbojaka); starost sastojina, 0 b r a 81 (da li ima mnogo čistina i plešina ili ne, ako je moguće, neka se navede srednja udaljenost stabala i popriečni prsni promjer); stanje sastojine (n. pr. liepa uzrasta, čista uzpravna debla, granata, zakržljala, suhobrka, kvrgava, obgrižena, pogažena, prevršena, okresana i t. d. stabla); poprilična drvna groma da po jutru, kao i razred dobrote prema Feistmantelovim skrižaljkama. D) Dosadanje šumsko gospodarenje. I to obzirom na rabljenu vrst sječe (čista, oplodna, preborna sječa, na pruge i t. d.) naznačiv pri tom, da li je, i koliko je na sječini ostavljeno stabala ili drvne gromade po jutru; |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 191 — upliv sječe na tlo (da li se je usljed ove bojati opuzina i odplave tla, zakrašivanja i t. d.); o g o j šume, obzirom na elementarne nepogode, koje šumskom podmladku priete, kao: žegu, mrazove, te mogućnost umjetnog odnosno naravnog pošumljenja; dosadanje crpljen je glavnog i nuzgrednog užitka prema vrsti, načinu i obsegu, te uplivu na sadanje stanje šume; te konačno obzirom na način obaran ja, izradbe i odpremanj a šumskih proizvoda i njihov upliv na sadanje stanje sastojina i šumskoga tla. E) Obrazloženje pređloga. Tu valja navesti sve razloge, koji govore za proglašenje šume zaštitnom šumom, kao i uvaženjem propisa §. 6. i 7. š. z. staviti shodne predloge u pogledu budučeg načina uzgoja, sječe, odpremanja šumskih proizvoda i pomladjivanja šuma, kao i crpljenja šumskih nuzužitaka, prema kojim će se predlogom i gospodarstvena osnova ili program sastaviti imati. Strukovno obnašašće ima žup. šiim. izvjestitelj neposredno (§. 24. prov. naredbe), a kr. kot. šumar putem nadležne kr. kot. oblasti (§. 38. prov. naredbe) podnieti žup. upravnom odboru uz predlog, da se dotična šuma ili šumski predjel proglasi zaštitnom šumom. VII. Proglašenje zaštitne šume. Na temelju podnesenog strukovnog obnašašča i predloga može žup. upravni odbor odmah prvomolbeuu odluku izreći ili može, ako za nuždno pronadje, predloženo mu obnašašće kr. kot. šumara po svojem šumarskom izvjestitelju izpitati i nadopuniti dati, ili može odrediti, da ponajprije kr. kot. oblast obavi prema §. 23. š. z. povjerenstveni očevid na licu mjesta. Taj očevid obavlja se tada pod vodstvom upravnog činovnika, a imaju mu se prizvati šumoposjednik, susjedi i ini interesenti, obćinsko poglavarstvo, te barem jedan šumarski vještak. Nu i šumarski stručnjak, kada izvid šume sam obavlja, treba tomu da prizove šumoposjednika. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 192 — Nakon toga eventualno obavljenog uredovanja ima žup. upravni odbor izreći prvomolbenu odluku , u kojoj naročito valja: 1. ustanoviti, da dotična šuma temeljem obavljenog strukovnog izviđa ili povjerenstvenog očevida spada pod udar §. 6. i 7. šum. zakona, te se stoga proglasuje zaštitnom šumom; 2. uz naznaku broja katastralne čestice, površine i medja, za vrieme, dok gospodarstvena osnova ili program odobrena ne bude, propisati izvjestni postupak sa šumom; 3. odrediti, da se za dotičnu šumu u smislu §. 14. i 15. zakona od 26 ožujka 1894. ima sastaviti gospodarstvena osnova ili program, uvaženjem ustanova §. 1. i 2. toga zakona kao i predloga, stavljenih u strukovnom obnašašću šumarskog tehničara. Gospodarstvena osnova ima se sastaviti za šumske površine veće od 100 jutara, a za manje površine neka se sastavi gospodarstveni program. 4. odrediti rok, u kojem se gospodarstvena osnova ili program žup. upr. odboru na izpitanje podnieti ima; 5. nadalje se ima šumovlastnik uputiti, da mu s naslova proglašenja njegove šume zaštitnom šumom ne pripada nikakovo pravo na odštetu ; 6. zatim valja istoga upozoriti, da mu proti toj odluci pripada pravo utoka na kr. zem. vladu, odjel za unut. poslove, uz naznaku zakonom za to odredjenog roka i uz primjetbu, da taj utok ne ima obustavne moći glede odredba, izdanih pod točkom 2. ili eventualno 5. ili 6. (analogija §. 42. šum. zakona); 7. konačno valja navesti sve razloge, na kojih se prvomolbena odluka temelji. Osim toga može žup. upravni odbor odrediti sliedeće preventivne mjere: a) ako se u šumi nerazborito gospodari, može žup. upravni odbor putem kr. žup. oblasti u toj odluci naložiti kr. kot. oblasti, da za vrieme, dokle gospod. osnova ili program predložen i odobren ne bude, zabrani u šumi svaku sječu; b) ako pako šumoposjednik gospodarenjem svojim zatire šumu, ili ako njegovo dosadanje šumsko gospodarenje u obće |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 193 — ne odgovara propisom šum. zakona, može žup. upravni odbor u toj odluci odrediti javni koji organ, da se pod njegovim nadzorom 0 trošku šumoposjednika vodi striična uprava i šumsko gospodarenje (§. 15. zakona od 26. ožujka 1894.). VIII. Sastavak gospodarstvene osnove ili programa. 1. Svrha i budući način šumskog gospodarenja. Kod sastavka gospodarstvene osnove ili programa valja imati na umu, da u zaštitnih šumah nije svrha gospodarenja, da se producira što više ili što vriednije drvne gromade, već je svrha gospodarenja, da se u prvom redu udovolji zadaći, koju zaštitna šuma izpuniti ima i radi koje je njeno proglašenje takovom uzsliedilo. Ako potonju okolnost uočimo, razabrati ćemo u glavnom dvie kategorije zaštitnih šuma. Na ime šume zaštitne, koje se nalaze u ravnici i šume, koje se nalaze po obroncih gorah iplaninah. U ravnic i imaju zaštitne šume zadaću, da čuvaju tlo, na kom se nalaze, da ga vjetar ne odnese i da se ne stvore t. ZV. pjeskulje; ili im je zadaća, da na obalah povećih voda suzbijaju navalu vode i leda, te da po mogućnosti zapriečuju zaprudjivanje svoje stojbine. U gorah i visokih planinah imaju nasuprot zaštitne šume zadaću, da sprieče nastajanje popuzina, odronjivanje i odplavljivanje tla, kao i da štite gornje rubove šumske vegetacije od sniežnih zameta, urvina i usova. Prema toj zadaći, koju imaju u jednom i drugom slučaju zaštitne šume da izvrše, valja upriličiti i cielo gospodarenje u tih šumah, te izabrati onu vrst drveća i uzgoja, te takav način sječe i crpljenja šumskih užitaka koji će postavljenoj svrsi gospodarstva najbolje odgovarati. Prekoračili bi granice ovoga članka, da se upustimo u razglabanje o načinu gospodarenja šumskog na pjeskuljah i popuzinah, koje je jur dosada izazvalo posebnu stručnu lite 14 |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 194 — raturu. Napomenuti ćemo samo toliko, da je u zaštitnih šumah te vrsti poglavita zadaća šumskog drvlja, da svojim korenjem što više veže tlo. Tomu zahtjevu najbolje odgovara takova šuma, gdje ima dosta sitnog drvlja, buduć ovo svojim korenjem gornju naslagu tla izpreplete, a svojim stabalcima stvara gusti zastor neposredno nad površinom. Poradi toga i uzgaja se ponajviše na takovih površinah ili nizka šuma, obično sa prebornom sječom, visoka šuma sa nizkom obhodnjom i prebornom sječom ili tlo zaštitnim drvećem. Naročito na popuzinah ne smije se uzgajati šuma sa previsokom obhodnjom, pošto bi se inače uzgojila stabla previše težka, koja bi usljed toga svojom težinom puzanje tla još više podupirala. U mnogih slučajevih odlučeno je o visini obhodnje već samim izborom vrsti drvlja, koje je često puta za taj posao vrlo sgodno ali ne podnosi visoke obhodnje n. pr. akacija, vrbe, topole i t. d. Na obroncih gorah, gdje se je bojati odplave tla usljed oborina, glavna je zadaća gospodarenja, da bude šumsko tlo uvjek dovoljno drvljem zastrto. Osobito je ta okolnost važna na vapnenoj podlozi sbog očuvanja humusa, kojega bi inače sunce izpržilo, a voda odniela i time kras proxizročila. Od mnogih i raznih oblika visokih šuma najviše odgovara u takovih siučajevih uzgoj redovite preborne šume. U njoj ima dovoljno stabala razne dobe, od najmladjeg do najstarijeg tako, da je tlo u gornjoj naslagi posve žiljem izprepleteno i vezano. Usljed toga pako, što se sječom vade samo pojedina stabla, tlo je uvjek dovoljno zaštićeno i zastrto, a ne mogu niti veće plešine nastati. Osim prebornog šumarenja mogu se u takovih šumah upotriebiti i ovomu slični uzgojni oblici kao: uzgoj visoke šume sa tlozaštitnim drvljem, uzgoj dvodobne visoke šume, uzgoj visoke šume sa duljom oplodnom dobom i t. d. Naročito na vrlo mršavom tlu i u velikih visinah morati će se često puta odustati od redovite preborne sjeČe i prihvatiti koji od spomenutih uzgojnih oblika, buduć su najnovija iztraživanja pokazala, da na takovoj stojbini mlado drvlje vrlo |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 195 — težko podnosi zastor starog drveća, pak da se stoga prebornom sječom željeni uspjeh polučiti ne može. Osim tih načina sječe može se uporabiti i sječa na pruge, koje su prema potrebi široke od 10—40 met. Ove se pruge postupioe progale i zatim čisto posjeku, pri čem se ostavi sav od prije se nalazedi i uporabivi podmladak. Jedna pruga ne smije se neposredno na drugu nadovezati, već se mora sa sječom u susjednoj prugi pričekati dok na prvoj mladik dovoljno odraste. Prema tomu ima se i cielo razdieljenje šume udesiti. Pruge mogu se položiti u smjeru s 1 o j n i c a, a gdje priete opasni vjetrovi, može se sječa prilagoditi eksposiciji tla tako, da opasni vjetar udara u širju stranu pruge. U takovih slučajevih daje se često puta sječini oblik trokuta, ili se pruga u ključ vodi. Sječom započimlje se od gornjeg ruba šume. Ako je pako zadaća zaštitne šume, da štiti obale povećih voda od leda i zaprudjivanja ili gornje šumske rubove od urvina i usova, tada može toj zadaći najbolje udovoljiti takova šuma, gdje ima mnogo jakih stabala. U tom slučaju izključen je uzgoj nizke šume, te uvjetovan uzgoj visoke šume. Kao način sječe može se rabiti u prvom slučaju postepeno prosjecanje na uzke pruge ili preborna šuma sa višjom obhodnjom, dočim je u drugom slučaju (gornji šumski rubovi) preborna sječa šumskim zakonom (§. 6. š. z.) propisana. 2. Ustanovljenje godišnjeg etata. U smislu §. 1. i 14. zakona od 26. ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom, ima se u zaštitnih šumah uvesti potraj no šumsko gospodarenje. Prema tomu načelu ima se ustanoviti i godišnji etat, koji je u pravilu jednak tekućem prirastu na cieloj površini. Ako se rabi preborna sječa, tad se ima ponajprije ustanoviti obredno doba (Umlaufszeit), u kojem će sječa svu šumu jednom proći. Sa tom dobom podieli se ciela površina, te se |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 196 — tako dobije površina normalne godišnje preborne sjeeine. Opis sastojina neka se sastavi tako, da bude iz njega vidljiv broj stabala i drvna gromada pojedinih, shodno izabranih razreda debljine, zatim sbroj temeljnica i tekući prirast po jutru. Gospodarstvena osnova sastavlja se u prebornoj šumi samo za budućih 10 godina. U tu svrhu izabiru se na temelju opisa sastojina one površine, gdje ima najviše staroga drvlja, dok se ne namiri normalna 10-godišnja sjećna površina. Pomoćju opisa sastojina razluči se na tih površina drvna gromada (odnosno stabla), koja se posjeći ima, od one, koja će na sječini preostati. To se mora u svakom okružju posebice iztražiti i ustanoviti, te pri tom naročito paziti na to, da površina bude preostalim drvljem uvjek dovoljno zaštićena. Godišnji etat izračuna se tada kao prosjek drvne gromade, opredieljene za sječu u budućih 10 godina, kojoj se prema okolnostim eventualno još 5-godišnji prirast pribrojiti može. Taj godišnji etat uzporedi se radi kontrole sa tekućim godišnjim prirastom. Ako se rabe ine vrsti sječe, tad se u visokoj šumi ustanovljuje godišnji etat na temelju kombinovanog razšestarenja iz prvih dvih ili trih periodičkih prihoda. U tu svrhu sastavi se ponajprije obća porabna osnova. Razlika u periodičkim prihodima može iznositi 107o. Kod posve abnormalnog stanja šume odustaje se od izjednačenja periodičkih prihoda, te se godišnji etat izračuna samo na temelju prihoda prve periode. Izračunani godišnji etat vriedi samo za budućih 10 godina, te se po izmaku toga vremena s nova ustanoviti ima. U nizkih šumah rabi se razšestarenje na jednake godišnje sječine. Sječne površine imaju se za svih 10 godina u mapu urisati. 3. Obaranje stabala., izradba i izvoz šumskih proizvoda. Kod obaranja stabala ima se osobito paziti na to, da se preostavša stabla što manje oštete, a isto tako i šumsko tlo previše ne ozledi. Eventualno nastavše rupe imaju se odmah izravnati. Panjevi neka se ostave visoki 50—60 cm. a prema |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 197 — potrebi i visji, da se listinac i zemlja na njima zaustaviti mogu. U koliko je moguće neka se drvo u šumi izradi, i po putevih kolima odprema ili na sebi do ovih iznaša. Ako se puzaljke rabiti moraju, valja ove nakon sječe tako osjegurati, da se iz njih ne mogu razviti vododerine. Svako stablo, koje se obara, mora se obilježiti na žili šumskim doznačnim čekićim. U ostalom valjaju glede toga ustanove §. 15., 16. i 17. š. z. Kopanje panjeva valja svakako z abraniti. Sjeeine moraju se sbog pogibelji od šumskih požara uvjek čiste držati. 4. Uživanje n uzgrednih užitaka. Nuzgredni užitci smiju se crpiti samo u toliko, u koliko se tim ne dovodi u pogibelj podržavanje izabrane vrsti drva i uzgoja (§. 1. zakona od 26. ožujka 1894.). U pogledu uživanja šumske paše i stelje valjaju ustanove §. 10. i 14. š. z. Ako je uživanje stelje u porabi, tad neka se ovo uredi posebnom osnovom za biidućih 10 godina obzirom na propise §. 11.—13. š. z. Nuzgredni užitci jesu u zaštitnih šumah od vrlo malene važnosti, te se stoga imaju u koliko je nuždno, naročito uživanje stelje, na stanovito vrieme ili posve obustaviti. .5. Izveden je gojitbenih radnja. U smislu §. 6. š. z. imaju se u zaštitnih šumah sječine «odmah opet nasadjivati, kao što treba mladim drvljem*. Odtud sliedi, da je međjutimno poljsko gospodarenje u tih šumah posve izključeno, a isto tako i krčenje, odnosno pretvorba u drugu vrst gojitbe. O gojitbenim radnjama, koje se imaju izvesti u budućih 10 godina, valja sastaviti posebnu gojitbenu osnovu. U istu valja uvrstiti popravke starih sječina i kultura, nove kulture na starih čistinah i novih sječinah, ogradjivanja sječina, kopanje graba za odvodnju (na popuzinah) ili za hvatanje vode i lišća (na suhih, vjetru izvrženih sječinah i obroncih), produljenje novih |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 198 — i popravlaaje starih pruteva i t. d. Kod stari h čistina ima se paziti, da se sve odmah u cieloj površini šumskoj kulturi privedu i kao što treba drvljem zasade. 6. Uskladba gospodarstvene osnove ili programa. Svaka gospodarstvena osnova mora sadržavati barem: 1. obći opis šume, 2. površinu šume prema pojedinim okružjima i eventualno izlučenim sastojinama i ukupno, 3. opis sastojina, 4. eventualnu obću porabnu osnovu i skrižaljka dobnih razreda, 5. posebnu porabnu i ogojnu osnovu za buduće desetgodište, 6. eventualnu posebnu osnovu za steljarenje, 7. šumsko-gospodarstveni nacrt. Gospodarstveni program mora u bitnosti iste podatke sadržavati, samo mu se daje jednostavniji oblik, a mogu se i svi ti podatci u jednom obrazcu izkazati. IX. Izpitanje gospodarstvene osnove odnosno programa. Sastavljene gospodarstvene osnove i programi imaju se providjeni podpisom šumoposjednika i šumarskog stručnjaka, koji ih je sastavio, predložiti u dva primjerka na izpitanje nadležnom županijskom upravnom odboru. Ovaj imade iste po svojem šumarskom izvjestitelju na licu mjesta izpitati dati, te nakon toga gospodarstvene osnove uz stručno mnienje svojeg šumarskog izvjestitelja predložiti na odobrenje kr. zem vladi, dočim gospodarstvene programe u vlastitom djelokrugu odobriti. Nakon odobrenja gospod. osnove ili programa, ostaje jedan . primjerak ovih kod žup. upr. odbora, dočim se drugi primjerak šumoposjedniku povratiti ima. Troškovi izpitanja gospod. osnove ili programa idu na teret putne zaklade kr. žup. oblasti. X. Nadzor nad zaštitni mi sumarni. Nadzor nad zaštitnimi šumami imaju voditi političk e oblasti ureda radi. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 199 — U prvom su redu pozvani na to kr. kot. šumari, koji imaju te šume barem jedanput svake godine točno pregledati (§. 36. prov. nar.), te izviditi, da li se šumoposjednici točno drže odobrene gospodarstvene osnove ili programa. Pri tom imaju naročitu skrb posvetiti sječinama, ogojnim radnjamauživanju nuzužitaka. U koliko kr. kot. šumari za to ne dospjevaju, može se taj nadzor povjeriti i kr. nadlugarima, obć. poglavarstvu, odbornicima ili zaprisegnutom lugarskom osoblju (§. 39. prov. nar.). Po analogiji §. 19. š. z. može pol. oblast odrediti, da se te osobe za vršenje toga nadzora posebice zaprisegnii. Isto je tako dužnost žup. šum. šumarskog izvjestitelja, da šumsko gospodarenje u zaštitnih, šumah prigodice nadzire i osvjedoči se o tom, da li se u smislu odobrene gospodarstvene osnove ili programa i propisa šumskoga zakona provadja. Opaženi protuzakoniti postupak u zaštitnih šumah vlastan je svatko pol. oblasti prijaviti (§. 22. š. z.). XI. Kazne. U koliko se šumovlastnik ogriešio o zakonske propise odnosno oblastne odredbe u pogledu spomenutog postupka sa zaštitnom šumom, valja da se proti njemu izreče zakonom propisana kazna. Pri tom valja razlikovati, da li je šuma bila po oblasti jur proglašena zaštitnom šumom ili ne. 1. U prvom slučaju na ime, ako je dotična šuma pravomoćnom oblastnom odlukom proglašene zaštitnom šumom, nastupaju kazne, koje su navedene u §. 15. zak. od 26. ožujka 1894. Te kazne jesu: a) Ako šumoposjednik u propisanom mu roku ne predloži gospod. osnovu ili program, ili ako prekrši jur odobrenu gospod. osnovu ili program, novčana kazan, i to: kod šuma do 600 jut. globa od 100—300 for., kod šuma preko 500 jut. globa od 300—1000 for. IJ odnosnoj kaznenoj odluci ima se podjedno posjedniku opredieliti uz pretnju ponovne globe novi rok, u kojem ima svojoj dužnosti udovoljiti. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 200 — U drugom slučaju t. j. ako šuma nije još po oblasti proglašena zaštitnom šumom, ali ima sve uvjete za to, da temeljem §. 6. i 7. bude proglašena zaštitnom šumom, imaju se narušaji propisa tih paragrafa kazniti po §. 8. š. z. globom od 20—200 for. Osim toga dužan je krivac da naplati oštete, koje se time drugim prouzroče. U jednom i drugom slučaju zastaruje kazan, ako u roku od 6 mjeseci krivac na odgovornost potegnut ne bude. XI. Povjerenstvo ni troškovi. Iztraživati i nadzirati zaštitne šume dužni su šum. tehničari pol. uprave ureda radi. Stoga odnosni troškovi idu na teret njihovog putnog paušala. Ako oblast odredi povjerenstveni očevid na licu mjesta radi proglašenja koje šume zaštitnom, tad ima nositi troškove šumovlastnik, koji odtud korist crpi. Ako pako pol. oblast na učinjenu joj po privatnoj osobi prijavu po §. 23. š. z. odredi povjerenstveni očevid, tad ima troškove povjerenstva namiriti okrivljeni šumovlastnik, ako mu se dokaže, da je kriv, izpostavi li se pako, da je prijava krivična, tad ima troškove povjerenstva namiriti onaj, koji je krivu prijavu učinio. XIII. Dignuće zaštitne šume. Akoprem je zaštitna šuma više naravi trajne, može ipak nastupiti slučaj, da je nestalo razloga, s kojih je proglašenje iste zaštitnom šumom uzsliediti moralo (preloženje korita vode). U tom slučaju može se dokinuti odnosna oblastna odluka, kojom je šuma zaštitnom proglašena bila, te dotična šuma toga svojstva riešiti i staviti izpod osobitog javnog nadzora. Postupak je pri tom isti, koji je propisan za proglašenje šume zaštitnom. B. Zabrane (Bamnvaldiingeii). Kao što smo već napred razložili, imaju se u smislu šumskog zakona smatrati zabranama one šume ili šumski dielovi, kojim je zadaća, da osobe ili predmete, nalazeće se |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 43 <-- 43 --> PDF |
-- 201 — izva n njihovog obsega, štite proti urvinam, padanju stiena, odvalam kamenja, prodorom gora, popuzinam zemlje i t. d. Svojstvo zabrane zadobiju te šume tek onda, kada pravomoćnom odlukom po oblasti zabranom proglašene budu. Postupak i nadležnost oblasti. Postupak za proglašenje šume zabranom provadja se ili ureda radi (§. 19. š. z.) ili ua prijavu mjestne obćine, interesenta ili javnih urednika (§. 20. š. z.). Naročito je dužnost šumarskih tehničara političke uprave, da obilazeći šume svojeg službenog područja izvide one šumske predjele, u kojih bi se radi osjeguranja osoba ili predmeta imao propisati osobiti način šumskog gospodarenja, te da podnesu predlog, da se ti šumski predjeli stave pod zabranu i takovom proglase. Nu taj predlog imaju učiniti samo onda, ako dotična šuma nije podjedno i zaštitna šuma, odnosno, ako izviestni postupak, koji se u smislu šumskoga zakona za zaštitne šume propisati može, nije dovoljan za to, da prieteću pogibelj odvrati. (Provedbena naredba od 15. srpnja 1895. br. 35.633. §. 25. i 37/c). U smislu §. 15. toč. 4. zakona od 5. veljače 1886., o upravnih odborih u županijah, nadležan je za izricanje odluke o stavljanju šuma pod zabranu u prvoj molbi županijski upravni odbor, dočim je za to u drugoj i zadnjoj molbi nadležna kr. zem. vlada, odjel za unut. poslove. Od toga su izuzete samo šume gradova Zagreba, Varaždina, Osieka i Zemuna, glede kojih je u prvoj i zadnjoj molbi nadležna kr. zem. vlada (§. 1. 120. zakona od 21. lipr^ja 1894. o ustrojstvu gradskih obdina. Vidi Šum. list br. 3. god. 1899. str. 138.). Odnosne prijave i predloži imaju se stoga pođnieti nadležnom županijskom upravnom odboru, dotično kr. zem. vladi, odjelu za unutarnje poslove, koji će na podnesenu prijavu odrediti povjerenstveni očevid na licu mjesta. Očevid ima u pravilu obaviti ona kr. kot. oblast, u čijem se području izvidni objekt nalazi. Isti obavlja se uvjek pod vodstvom perovodnog činovnika političke oblasti uz sudjelovanje potrebitih vještaka; a |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 202 — imaju se prizvati načelnici upravnih obdina i sve dotične stranke (vlastnik, susjedi, na služnost ovlašteni kao i eventualni ini inte-resenti). Postupak nije manjkav, ako bude očevidu prizvan samo jedan vještak. U smislu cit. provedbene naredbe od 15. srpnja 1895. br. 35.633. dužne su pol. oblasti kod takovih, povjerenstvenih očevida upotriebiti kao vještake u prvom redu šumarske tehničare pol. uprave. Kod toga očevida valja na licu mjesta izviditi i ustanoviti prieteću pogibelj, kao i stanje dotične šume. U potonju svrhu može se upotriebiti isti onaj šema. što smo ga naveli kod zaštitnih šumah. Osim toga valja izviditi i osobiti obzir uzeti još na sliedeće: 1. da li doista postoji i u kojem stupnju pogibelj za predmete ili osobe, nalazeće se izvan šume, koja bi se imala staviti pod zabranu, te da li je stoga podnesena prijava opravdana ili ne; 2. da li je pogibelj nastala usljed nerazložnog i zločestog gospodarenja u šumi ili možda usljed elementarnih nepogoda; 3. da li se možda dade prieteća pogibelj odvratiti drugimi manjimi zaštitnim! mjerami; 4. da li, na koji način, i kako dugo imaju se obustaviti eventualna podavanja ovlaštenikom, da se uzmognu provesti potrebite osjeguravajude mjere; 5. da li je potrebito, da se koji užitci i kako dugo u šumi obustave; 6. konačno se ima ustanoviti, tko je dužan nositi troškove povjerenstva. O tom uredovanju ima se sastaviti povjerenstveni zapisnik, kojega imaju svi prisutni podpisati. Šumarski stručnjak ima svoje vjestačko mnienje dati odmah u zapisnik, ili ga može naknadno doprinjeti. U potonjem slučaju sačinjava ono sastavni dio povjerenstvenoga zapisnika. Proglašenje zabrane. Na temelju zapisnika o obavljenom povjerenstvenom očevidu ima žup. upr. odbor (odnosno kr. zem. vlada), saslu^av |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 203 — svojeg šumarskog izvjestitelja, izreći prvrmolbenu odluku, te ako doista pogibelj za predmete ili osobe postoji, staviti dotičnu šumu pod zabranu. Ta odluka ima u glavnom sadržavati sliedeće: 1. proglašenje, da upitna šuma spada medju one, koje podpadaju pod ustanove §. 19. i 20. šum. zakona, te da se stoga, uz točnu naznaku broja kat. čestice, površine i medja, stavlja pod zabranu; 2. odredbu, kojom se propisuje nuždni osobiti način gospodarenja i postupka s tom šumom za vrieme, dok gospod. osnova odnosno program odobren ne bude; 3. odredbu, kojom se posjedniku šume u smislu §. 1. i 15. zakona od 26. ožujka 1894. (o uredjenju stručne uprave i t. d.) nalaže, da ima prema podanom vještačkom mnienju dati sastaviti i u stanovitom roku županijskom upravnom odboru odnosno kr. zem. vladi na izpitanje predložiti gospodarstvenu osnovu ili program, koliko se u ob6e odlukom ne izriče, da se uporaba svih. užitaka u šumi obustavlja; 3. tko je dužan nositi narasle povjerenstvene troškove. Podjedno valja šumoposjednika kao i ostale interesente uputiti, da, ako iz ove odluke kane podići tražbinu na odštetu, imadu to učiniti pred redovitim gradjanskim sudom i svoje odnosno pravo dokazati. Ako žup. upravni odbor (kr. zem. vlada) drži nuždnim, može u toj odluci za dalnje vodjenje gospodarenja u šumi, stavljenoj pod zabranu, postaviti posebnu osobu. Ova može biti: šumovlastnik sam, njegovi namještenici ili ina pouzdana osoba, po mogućnosti zvanja šumarskoga. U tom slučaju ima se toj osobi, na temelju podanog vještačkog mnienja, izdati posebni naputak, kako se u buduće u šumi gospodariti ima; a nadležna kr. kot. oblast pozvati, da tu osobu za taj posao posebice zaprisegne (§. 19. š. z.). Odluku valja dostaviti nadležnoj kr. kot. oblasti, obćinskom poglavarstvu i svim interesentom. Pravni liek poprimljen proti takovoj odluci, ne ima obustavne moći u pogledu provedbe zaštitnih mjera. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 204 — Glede nošenja povjerenstvenih troškova vriedi isto, što smo naveli kod zaštitne šume. Sastavak i izpitanje gospodarstvena osnove (programa). Kod sastavka gospodarstvene osnove odnosno programa, valja se u glavnom držati načela, što smo ih razložili kod zaštitnih šumah, te ih prilagoditi svrsi, kojoj zabrana služiti ima. Pri tom valja imati na umu, da se stavljanjem šume pod zabranu, ne mora u istoj uvjek i njeki novi način gospodarenja propisati, jer se može dogoditi, da već šumovlastnik sam u svojoj šumi gospodari tako, da se time uuždna zaštita dotičnim predmetom ili osobam u dovoljnoj mjeri pruža. On to čini iz vlastite uvidjavnosti ili iz eventualnih privatno-pravnih obveza, što ih ima prema vlastniku zaštite potrebnog objekta. U tom slučaju modi će se dosadanji način gospodarenja i nadalje pridržati, ali ga u gospodarstvenoj osnovi (programu) svakako za budućnost propisati valja, jer on tim postaje odsada za šumovlastnika obvezatnim, pak ako ga se ovaj ne drži, podpada kazni. Kadkada je pako nuždno, da se za postidi svrhuj moraju glavni i nuzgredni užitci u šumi djelomice, na stanovito vrieme ili posve obustaviti. A dogadja se i to. da je dopušteno stabla sjedi samo radi toga, da se šuma pomladiti može, ali nije dopušteno oborena stabla iz šume izvoziti, ved se moraju ostaviti, da u šumi iztruhnu. Način sječe, obaranja stabala i izvoza šumskih proizvoda, zahtjeva u zabranah osobite točne propise. Tako ima primjerice šumskih zabrana, koje štite željeznice, gdje su medju inim propisani sati, kada se u šumi sječi smije (na ime kada ne prolaze vlakovi). Na sve takove i slične odredbe valja kod sastavka gospodarstvene osnove (programa) obzir uzeti, te uvjek imati pred očima, da se u šumi mora gospodariti tako, kako de se odnosni objekt, što bolje proti prietedoj pogibelji osigiu-ati. Izpitanje i odobrenje gospodarstvene osnove odnosno programa, biva istim načinom i po istih oblastih, kako je napred kod zaštitne šume razloženo. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 205 — Pravo na odštetu. U pogledu odštete odredjuje šumski zakon u §. 19. al. 1. sliedeće: «Ako se iz takovih naredaba (na ime oblastnih odluka, kojimi se šuma stavlja pod zabranu) podignu tražbine na odštetu, imadu se iste prosudjivati po postojećih zakonih». Iz te ustanove šumskoga zakona sliedi: 1. da stranka može samo na temelju jur pravomoćne odluke žup. upravnog odbora, odnosno kr. zemaljske vlade, podići tražbinu na odštetu, pak da stoga pitanje o odšteti nespada u odluku, kojom se šuma pod zabranu stavlja; 2. da stavljanje šume pod zabranu ne sadržaje samo po sebi pravni temelj na odštetu, jer takova odluka ne mora uvjek kao posljedicu imati štetu u čijoj imovini. Onaj, koji takovu uztvrdi, ima to tek dokazati; 3. da šumski zakon nije u §. 19. riješenje pitanja o odšteti izručio sudbenosti upravnih oblasti, kao što ]e to primjerice učinio u §. 24. i 42. š. z.; pak da se stoga odštetno pitanje prosudjivati ima po obćenitim propisima, koji pravo na naknadu štete uredjuju. Propise glede toga sadržaje poglavje XIII. obćeg gradj. zakonika, gdje §. 1338. odredjuje, da se pravo na odštetu kao svako ino privatno pravo imade redovito izvesti pred urednim sudcem (gradjanskim sudom, vidi sudovnik od 16. veljače 1853.). Pošto dakle, kako spomenusmo, šumski zakon ne sadržaje u tom pogledu specijalnu normu, različnu od ove obćenite, to držimo, da se i pravo na odštetu u slučajevima §. 19. i 20. šum. zakona imade potjerati pred redovitim sudom. Odštetu može tražiti svatko, koji scieni, da je uslied proglašenja zabrane u svojih privatnih pravih povredjen. Ako stavljanje šume pod zabranu sačinjava sastavni dio izvlastbenog postupka, kao što je to primjerice slučaj kod gradnje željeznica, vodovoda, uredjenja bujica i t. d., tad se pitanje o odšteti ima prosudjivati po propisima onoga zakona, na temelju kojeg se izvlastba provadja. |
ŠUMARSKI LIST 4/1899 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 206 — Kazne. Kazan, kojoj podpadaju posjednici šuma, stavljenih temeljem §. 19. i 20. 8. z. pod zabranu, navedena je u §. 15. zakona od 26. ožujka 1894. (o uredjenju stručne uprave i t. d.). Prema toj ustanovi zakona kazni se posjednik šume, ako ne predloži u odredjenom roku gospodarstvenu osnovu odnosno program, ili ako prekrši odobrenu gospod. osnovu (program), novčanom globom, i to: kod šumah do 500 jut. od 100—300 fr. kod šumah preko 500 jut. od 300—1000 for. Za izricanje kazne nadležna je u prvoj molbi dotična kr. kot. oblast. Dignuće zabrane. Kad prestane pogibelj, koja je prietila osobam ili predmetom, ili ako se ove inim načinom proti pogibelji osjeguraju, može dignuti zabranu ona oblast, koja ju je odredila. Postupak je pri tom onaj isti, koji smo razložili kod proglašenja zabrane. A. B. LIST-AJEC. Osobne viesti. Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati: kr. kot. šumara X. činovnog razreda kod kr. ŽTip. oblasti u Gospiću, Rikarda Schmidinger a kr. žup. šumarskim nadzornikom IX. činovnog razreda sa sustavnim! berivi, ostaviv ga i nadalje na dosadanjem mjestu službovanja; kr. šum. vježbenika kod kr. žup. oblasti u Varaždinu Josipa J a kopc a kr. kot. šumarom XI. činovnog razreda sa sustavnimi berivi, ostaviv ga i nadalje na dosadanjem mjestu službovanja; abiturienta šumarstva Franju Raekog a privremenim kr. šumarskim vježbenikom kod kr. žup. oblasti u Belovaru sa sustavnom pripomoći; ribarnika na zemalj. dobru Božjakovina, Milana Drnić a kr. šumarskim vježbenikom kod kr. žup. oblasti u Zagrebu sa sustavnom pripomoći; abiturijenta šumarstva Nikolu Schubert a kr. šum. vježbenikom extra statum kod kr. kot. oblasti u Krapini sa sustavnom pripomoći; šumarskog pristava imov. obćine ogulinske Vjekoslava Bauer a |