DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 107 —


Lisde je u običnoga koprivida (Ziirgelbaum) dvoredno, nepravilno,
nalikujući listu velike koprive (Urtica dioica). Podina
je klinasta kojoj uz srednje rebarce poraste sa svake strane pojedna
žilica (Seitennerv), koja seže preko sredine oboda; sve
su žilice na naličju osobito iztaknute. Obrub je pilasto-zubčast,
zubci žaokasti (stachelspitzig). Mlado je lišće mekano i pusteno,
staro tvrdo, iztegnuta, duga, zaoštrljena vrha, tamno-zelena,
oštra lica, dočim je naličje baršunasto. List bude 12 cm. dug,
6 cm. širok, ali može na istom stablu biti i manji*.


Pupovi su u koprivića čunjasti, a zagasite im ljuske su
bielim dlačicama porasle. Cesto su uz glavni pup dva manja
pupoljka.


Cvieće je jednodomno i mužki cvjetovi (1—3)** izbiju u
pazušicama lanjskih, bezlistih grančica, dočim porastu dvospolni
cvjetovi pojedinca u parušicama ovogodišnjih izlistalih
mladica.


Svaki mužki cvietak ima zeleno, petodjelno i trepavasto
ocvjeće i pet kratkih prašnika sa ovećim prašnicima. U dvospolnim
cvjetovima poraste još i vrčiću nalična (krugformig)
zelena jednopregradna plodnica, koja nosi dvie debele, bieložute,
baršunaste i razmaknute i zavojite (geschwungen) njuške


Kopri vic cvate oko Bakra u travnju, kadkad već i prije
prve polovice. Plod velik je kao trešnja, visi na dugačkoj peteljki,
u početku je žute, poslije zagasite boje, a dok ga pokriva
maglica, zagasito-ljubičaste. Taj se plod zove u Primorju «biljak»,
sabire se, prodaje (osobito na Rieci) i jede kao voće. Peteljke
su i do 10 cm duge, koštica velika, mrežasto-rupičasta.


Koprivić je visoko i debelo stablo, sive i gladke kore,
deblo se dieli u debele, nakose i kratke svrži, pa su i grane
sa ograncima debele, krute i prikraćene. Kaste na krševitim.


* Listovi su žesto posuti mrljama (BIattfleckenl<:raulrheit), koji potiču ođ
gljivice Taphrina Celtidis, a živi na kopriviću još i drugih 15 vrsta od gljivanametnica.
** Tako Lorey (1. c. 455), dočim Hempel i Wilhelm navode 2—3 mužka
cvietka, nu ja sam ih kod Bakra našao i eotiri.