DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ISttM Br, 3. u ZAGREBU, 1. ožujka 1899. God. XXIII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Vs stranice 2 for. 70 novo.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Nekoje šumsko drveće i grmlje. (Svršetak)l Biela lipa. Za slavonske šume biela je lipa značajno stablo, pa je i u perivojima obljubljena kao ukrasno drvo, a širi se jugo-iztočnom Evropom i Orientom. U Slavoniji i južnoj Ugarskoj stvara u šumama i hrpe, pa je u njima uz hrast i topolu glavno stablo, a sade ju rado i u alejama. Poraste kao visoko, ali ne predebelo stablo, a našli smo, da izbija iz korjena sa 2, 4, 7, dapače i 10 debla, što smo, opazili n. pr. i u slavonskih vrba. Cvate koncem lipnja, kad je lipolist (T. parvifolia) već odcvala, a zakiti se opojno mirisavim cvieeem tako obilno, da se od njega svijaju grane i grančice. Latinsko joj je ime Ti li a argentea (T. tomentosa; T. alba), njemačko Silberlindc, jer joj je lišće s poda bielopusteno, prelievajući se poput si´ebra i po tome krasan nakit šume, po gotovo pak onda, kad se vjetrić njime poigrava. Na podini može biti lišće nepravilno, ali je vazda srcoliko. Biela ona pust potiče od zviezdoliko poraslih dlačica (Sternhiirchen), koje pokrivaju u mlada lišća i lice plojke, a trajno mladice, pupove, cvjetne peteljke i perutke. Pusteni pupovi više su sbiti od drugih naših lipa. |