DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 131 — osobite važnosti, svakih 14 dana kod redovitih sudova u posebnim izkazima prijaviti. Za drugovrstne prijave (što ih čine šumovlastnici sami ih ine osobe) imali bi sudovi sami takove iz- Icaze voditi. Sve spomena vriedne okolnosti morale bi se u te izkaze uvrstiti. Sudbeni postupak morao bi biti javan i sumaran. Osuda imala bi se odmah izreći i podjedno odšteta ustanoviti. Sumovlastniku imala bi se dati podpuna odšteta. U koliko se ova ne bi u novcu namiriti mogla, imala bi se odraditi. Da sudovi 0 svakoj šumskoj šteti valjanu osudu izreći mogu, moralo bi lugarsko osoblje, na temelju posebno izdanog mu naputka vrst i način, kao i veličinu štete što točnije prosuditi i procieniti, te svoje predpostavljene šumske ograne o tom obaviestiti. Ti šumski organi imali bi se prema potrebi osobno osvjedočiti 0 tom, da li je šteta dobro izvidjena i procienjena, te prema tomu prijavu lugara ili potvrditi ili izpraviti. Ako se takov neposredni nadzor ne bi vršiti mogao, jer lugari u obće ne stoje pod upravom šumara, ili ako je prijava učinjena po drugoj kojoj osobi, tad stoji sudovom prosto, da prijavljenu štetu još prije povedene iztrage po obližnjem kojem šumaru izviditi dadu. U slučaju, da šumara bilo ne bi, morali bi se za to upotrebiti drugi vještaci- Da se konačno u šumsko-tehničkom pogledu vrlo težko i radi toga nesjegurno odmjerenje šumske odštete, kao i s njom skopčanog posrednog gubitka usljed opadanja prirasta, pogoršanja tla, oštećenja subsLancije šume i t. d., pomoćju zakonskih ustanova može svesti u njeku vjerojatnu mjeru, i da se time dobije podloga za što sjegurnije i pravednije odmjerenje odštete i s njom spojene kazne, moralo bi se odrediti, da se imadu za pojedine kotare sastaviti šurasko-odštetni cienici, te nadalje propisati, kako se isti kod procjene šteta upotriebiti imaju. Taj program ministra za zemaljsku kulturu bio je razdieljen medju članove kongresa, koji ga je kako jur napred spomenusmo uzeo u pretres u sjednici od 29. ožujka 1849. |