DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 126 —


njenje te zadaće potrebita. Osim toga mora se uvažiti i to, da
bi se time osiguralo samo svrsi shodno gospodarenje u stanovitom
dielu šumah, ali da se time ne bi polučilo potrebito
razmjerje u položaju i razdieljenju šuma, da se ne bi zajamčila
svrsi shodna uporaba svega absolutno šumskog tla, kao ni
posvemašnja sjeća zaštitnih šuma. Da se i tim zahtjevima
udovoljiti može, ne preostaje ino, nego da se i privatne šume
stave pod državni nadzor. Ako se m^djutim uvaži, da se
unapred ne može za stalno odlučiti, gdje bi se i u buduće
imala šuma podržavati, što je to absolutno šumsko tlo, i gdje
su zaštitne šume nuždne; pak ako se nadalje uzme na um,
da bi se strogi nadzor nad svimi privatnimi šumami mogao
ili samo uz nerazmjerno veliki trošak ili opet posve površno
vršiti, pak da je svako tutorstvo privatnikom, naročito ako
zasjeca u njihovo gospodarstvo, manje više zazorno, kao nadalje
i to, da je radi različitosti interesa, koji pri tom za
površinu izbijaju radi veće ljubavi posjednika za uzgoj šuma,
kao i odnosa izmedju šumskog i poljskog gospodarenja, veća
samostalnost u gospodarenju sa privatnim! šumami upravo za
poželjeti — tad će biti dovoljno, ako se privatnim šumoposjednicima
nametnu ove stege:


1. Ako je šumska površina tako velika, da se za gospodarenje
moraju namjestiti jedan ili više šumarskih činovnika,
tada neka je pod pretnjom primjerene novčane kazne šumovlastnik
dužan, da takovo osposobljeno osoblje i namjesti.
Nerazložnom gospodarenju sa šumami dalo bi se time neposredno
na put stati. Buđuć bi se za bolje osposobljen je šumarskog
osoblja tek poskrbiti moralo, to bi imala državna
vlast posebnom naredbom odrediti, kada bi taj propis u pojedinih
pokrajinah imao u kriepost stupiti.
2. Nijedna šuma ne smije se haračiti t. j . ne smije se
s njom tako postupati, da bude makar i postepeno kao takova
uništena. Ako se haračenje (pustošenje) šume dokazati može,
tad neka se stavi pod upravu (curatelu) odnosne obćine, a
šumsko gospodarenje neka se povjeri pouzdanom šumaru, koji