DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 114 — Od obične bukve ima mnogo odlika, koje postaju za sjetve ili se i drugim načinom uzgoje. Tako je osobito liepa Fagu s silvatica asplenifolia fino izrezuckanim lišćem; F. s. cristat a ima u snopiće pribrano lišće bez peteljka, koje nalikuje ruži kokota; V. s. pendula ima visave grane kao strmogled; F. s. tric o lo r je trobojna; var. nan a patuljčiea, odlika quercifoli a nalikuje listom hrastu. Ima n Srbiji jedna odlika, koju Niemci zovu «serbische Goldbuche*, nu najpoznatija i najobičnija je i u našim perivojima crvena bukva (Blutbuche). Za naše planine, naročito za Burni Bitoraj i Veliku Viševicu kod Fužine, za Veliki Risnjak, V. Snježnik i Medvrh u Gorskom kotaru, za Veliku Visočicu, Pliševicu i druge alpinske bregove znamenita i značajna je ona odlika, koja prima oblik Klekovine (Krummliolz), pa je zaustavila svakoga, koji je uzlazio na od koji od napomenutih bregova. Dragutin Hire. Nješto 0 postanku obćeg šumskog zakona od S nrnRinrfl -18^2 3. prosinca 1852. u novije doba ušlo je u običaj, da sbirkania zakona prilažu još i odnosna vladina obrazloženja, saborske razprave, načelna riešenja i t. d., kako bi se u dvojbenih slučajevih duh zakona i namjera zakonodavca što izpravnije protumačili. Običaj je taj svakako hvalevriedan, jer time postaje zakon življi i razumljivi. Držeći se toga načela, trudili smo se i mi, da sbirci šumskih zakona, što ju priredjujemo pridodamo i tumač važnijih ustanova šum. zakona od 3. prosinca 1852., koji je u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji uveden cesarskim patentom od 24. lipnja 1857., te je 1. siečnja 1858. u ovih kraljevinah u kriepost stupio. Sabirući gradju za taj tumač, namjerili smo se na niže sliedeću razpravu o postanku šumskoga zakona u časopisu, što ga izdaje češko šumarsko družtvo (Vereinschrift fiir Forst-, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 115 — Jagd- u. Naturkunde, herausgegeben von dem Vereine bohmischer Forstwirtlie, Prag 1849. strana 40.). U misli, da će svakoga od naših šumara zanimati, kako je šumski zakon postao, priobćujemo tu razpravu dielom doslovno, dielom u izvadku. Tko bi se želio potanje o stvari uputiti, neka se potrudi, da izvornik pročita. Na temelju Previšnje odredbe pozvala je g. 1843. austrijska vlada sve područne oblasti, družtva, veleposjednike i mnoge šumare, da joj saobde svoje mnienje, kako bi se moglo na put stati preobladalom krčenju i nerazložnoj sječi suma. Uslied toga poziva stiglo joj je vrlo mnogo mnienja i različitih nazora, na temelju kojih je god. 1848. sastavljen prvi nacrt šumskog zakona. Taj nacrt predložilo je ministarstvo na pretres gospodarskomu kongresu, koji se je dne 19. ožujka 1849. sastao u Beču. Kongres uzeo je nacrt šumskoga zakona u pretres u svojim sjednicama od 29., 30. i 31. ožujka 1849. Osim šumskog imao je kongres da razpravi još i četiri druga pitanja. Kongresu je predsjedao ministar za zemaljsku kulturu barun Thinufeld , dočim je bio izvjestiteljem šumarskog odbora c. kr. odsječni savjetnik Feistmantel . Kraljevina Hrvatska i Slavonija nisu bile na taj kongres pozvane, ali je kongresu ipak kao zastupnik tih kraljevina prisustvovao Draguti n Kos, c. kr. šumarnik i predsjednik hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva. Ministarstvo je predložilo kongresu sliedeči program: Iz velikog broja podnesenih mnienja, očitovanja i predloga može se u glavnom razabrati ovo: I. Obći interes zahtjeva, da se sa strane državne vlastivodi primjereni nadzor nad gospodarenjem u privatnih šumah. Gospodarenje u šumah obćinskih, korporacija i zaklada imalo bi se podvrči strožijem nadzoru. Svakako je nuždno, da |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— nese samovoljno krčenje šuma izrično zabrani. Svi šumoposjednici ili barem oni, koji posjeduju prostranije šume, trebali bi se obvezati, da za vodjenje gospodarenja u svojih šumah namjeste dovoljno osposobljeno šumsko-upravno osoblje. Čuvanje šuma, kao i šuinsko-kazneni postupak treba da se svrsi shodnije urede. Neobhodno je nuždno, da se šumske služnosti urede i stegnu, te po mogućnosti odkupe. Ved kod svojeg ustrojenja stavilo si je ministarstvo za zemaljsku kulturu zadadu, da izradi šumske zakone, koji bi odgovarali duhu vremena. Odnosne zakonsko osnove već su dulje vremena gotove. Ministarstvo ipak želi, da čuje o tom mnienje i savjet kongresa, pak stoga priobćuje kongresu svoje nazore o tim zakonima. Zakoni razpadaju se u bitnosti u d v a glavna diela. Jedan dio treba da sadržaje ustanove, koje su prelazne naravi, dočim drugi dio imade sadržavati odredbe, kojimi će se u interesu svega pučanstva u svako vrieme šumske prilike moći dovoljno urediti i šumska kultura trajno unapredjivati. Prvi dio odnosi se poglavito na odkup zemalja, koji se kani obćenito provesti. Kod toga imala bi se odkupiti i prava drvarije i sva ina uživanja, kojimi su šume obterećene. Nasuprot obuhvaća drugi dio one propise, koji su se do sada nalazili pod zajedničkim imenom «šumski red» (Waldordung). Te zakone treba da kongres u pretres uzme. Prelazeći na potanje razglabanje tih zakona, mora se već sada primjetiti da se je na temelju predloženih raznih mnienja jnr kod prvog sastavka tih zakonskih osnova došlo do uvjerenja, da je potreba zakonskih propisa za sve pokrajine jednaka tako, da se bez svakog žacanja i jedan obči zakon predložiti može. Sto će niže sliedeći navodi pobliže dokazati. II. Ministarstvo u ostalom misli, da pri tom valja imati na umu sliedeće razloge i obzire. Obće dobro zahtjeva, da se stanovita množina šume i to tolika, kolika je potrebita za trajno podmirivanje najnuždnijih i najvažnijih potrebština na drvu, imade u odgovarajućem stanju podržavati. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 117 Nu ne samo da je obzirom na trajno pokriće naših potreba na drvu nuždno, da se u zemlji podržava stanovita množina šuma, već to uvjetuju i zdravlje pueanstva, plodnost zemlje, kao i mogućnosti naselja pojedinih predjela. Nadalje se mora nastojati, da šume budu razmjerno podieljene po čitavoj zemlji i da im je položaj svrsi shodan. Tlo, koje je samo za uzgoj šuma sposobno, neka uvjek i šumom ostane. Sječa šuma, koje pružaju stanovitu zaštitu, ima se zapriečiti. Ako je nuždno, da se uzgoje nove zaštitne šume, ima to državna vlast odrediti. Ima se po mogućnosti podupirati i promicati svrsi shodno gospodarenje, postupak sa šumami, te gledati, da se šume najshodnijim načinom uživaju, jer to u obćem interesu leži. U koliko šumsko vlastničtvo i uživanje šuma trebaju državne zaštite, ima mu se ta u dovoljnoj mjeri pružiti. Protupravni napadaji na ove, imaju se po mogućnosti zapriečiti. Štetne nepogode, koje bi šume zadesiti mogle, valja u koliko je možno odmah u početku zapriečiti, pa ako je nuždno treba da svi interesenti zajednički nastoje, kako da se te nepogode uguše i svladaju. Šumsko kazneni postupak, kao i odšteta, što su ju štetočinci dužni dati šumovlastniku za počinjenu štetu, imaju se u potrebitoj mjeri uvažiti. III. Zadaća, što bi ju imalo prema tomu zakonodavstvo da izvrši, može se sabrati u sliedeća tri glavu a pitanja: 1. Kako se ima u obće sa šumama postupati? 2. Koje bi se šum sko-redar stven e mjere poprimiti imale u pogedu čuvanja šuma, posrednog unapredjenja i promicanja šumskog gospodarenja kaoishodnoguživanjašuma? 3. Kako da se zakonom uredi šum sko-kaz neni postupak i odšteta, koja se ima dati šumovlastniku zaučinjenumuštetu? IV. Što se tiče postupka sa šumami u obće, to je izvan svake dvojbe, da se državne šume u prvom redu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 118 — i poglavito imadu tako uživati, kako to zahtjevaju narodnogospodarstveni obziri zemlje. Ali je isto tako sigurno, da u austrijskoj monarhiji i to u nijednoj pokrajini, te šume za to ne dotječu. U koliko su znanost i izkustvo* pokazali, može se ob(5enito reći, da u cieloj srednjoj Evropi upravo toliko šume treba za trajno pokriće potreba na drvu, koliko je nuždno za zdravlje, rodovitost i napučenost zemlje. To iznaša po prilici ^[5 ili 20 postotaka ciele površine, izpod kojeg se minimuma ići ne bi smjelo. U tom pogledu iztadi ćemo samo jedno, na ime, da uporedo sa tužbama radi pogoršanja podnebja, malaksanja plodnosti tla, presušenja vrela, vanrednih promjena vodostaja rieka, gotovo posvuda nastaju uporedo i tužbe radi skupoće drva, pomanjkanja gradiva, ogolenja gora i t. d. Talijanske pokrajine imadu još 14 postotaka šuma i toplo podnebje, pa je ipak nastala mjestimice nestašica na na drvu. U svih ostalih pokrajinah zapremaju šume preko 20 "/o površine, pa se ipak na mnogih stranah, i ne bez razloga, tuže na veliku skupoću drva i pomanjkanje jačeg gradiva. U Francezkoj, gdje su sume spale izpod 207o površine, vrlo se težko osjećaju posljedice prekomjerna uništenja šuma, naročito u klimatičkom pogledu, uzprkos tomu, da Francezka mnogo zapadnije i povoljnije leži. Državne šume iznašaju u austrijskoj monarkiji u pojedinih pokrajinah, izuzev Moravsku i Slezku, gdje više državnih šuma ne ima, samo V50 do najviše ´^5 od šumske površine ili 1 do 12"/o ciele površine dotične pokrajine. One stoga nikako ne dotječu, da se za sva vremena osigura šumska površina, koja bi se u zemlji podržavati imala. Pošto se obćine, ine korporacije, kao i zaklade isto tako kao i država imadu skrbiti, da se obće blagostanje podigne, a na uživanje im predano tlo što bolje upotriebi i trajne prihode pruža; i jer usuprot tomu časoviti interes njihov može vrlo lahko doći u oprieku sa trajnom svrhom države, to bi se imale u obće sve šume korporacija, a naročito svih obćina i zaklada, staviti pod neposredni nadzor državne vlasti. Potreba ta tim je veća, sto približni račun 0 njihovoj površini i razdieljenju pokazuje, da bi one zajedno sa državnim |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 119 šumama prekoračile poželjeni minimum šumišta, jedva u onih pokrajinah, gdje je i tako nuždno, da usljed velikih planina i znatnije množine absolutnog šumskog tla, šume i veće površine zapremaju. U obde pako ne može se niti priključenjem tih šuma pokriti ciela potreba. V. Neposredni državni nadzor nad gospodarenjem u šumah obćinskih, korporativnih i zakladnih može se najshodnije vršiti, ako se te sve šume zajedno sa državnimi slože u jednu cjelinu i bez obzira na posjedovne kategorije razdiele u šumske kotare, te povjere upravi državnih šumarskih činovnika. Time će se umanjiti upravni troškovi i za državu i za korporacije. To gospodarenje u šumah obćinah, inih korporacija i zaklada imali bi državni činovnici uvjek voditi sporazumno sa upravnim organima obćine, korporacije ili zaklade, te prema odnosnoj uputi dotične zemaljske i najvišje državne oblasti. Njihovo djelovanje umjelo bi obuhvaćati samo stručno gospodarenje i uzdržavanje, uporabu i pomladjivanje, čuvanje i uredjenje šuma, dočim se ne bi imalo protezati na razpolaganje razdiobu i prodaju šumskih proizvoda, što bi bilo pridržano občini, korporacijam i upravi zaklada, u koliko to drugi zakoni inače ne odredjuju. Šumarsko osoblje imala bi u prvom redu država uzdržavati. Buduč bi pako obdina, kao i sve korporacije i zaklade u obde morale za vodjenje gospodarenja svojih šuma postaviti osposobljeno stručno osoblje, to neka bi one za osoblje, postavljeno po državi, i troškove nosile; ali samo one troškove, što ih traži stručna uprava, dočim bi troškovi nadzora i višje uprave išli na teret države. Odnosni godišnji prinos imao bi se odmjeriti prema šumskoj površini, a uplata prinosa bi uzsliediti mogla prigodom plaćanja poreza. Napred razloženim utjecajem državne vlasti na gospodarenje u šumah obćinskih, korporacija i zaklada, bilo bi pruženo dovoljno jamstvo, da će te šume zajedno sa državnimi u mnogih predjelih moći izpuniti zadaću, što ju narodnogospodarstvene potrebe na šume stavljaju. Nu u glavnom ipak te sve šume ne predstavljaju onu površinu, koja je za izpu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 126 — njenje te zadaće potrebita. Osim toga mora se uvažiti i to, da bi se time osiguralo samo svrsi shodno gospodarenje u stanovitom dielu šumah, ali da se time ne bi polučilo potrebito razmjerje u položaju i razdieljenju šuma, da se ne bi zajamčila svrsi shodna uporaba svega absolutno šumskog tla, kao ni posvemašnja sjeća zaštitnih šuma. Da se i tim zahtjevima udovoljiti može, ne preostaje ino, nego da se i privatne šume stave pod državni nadzor. Ako se m^djutim uvaži, da se unapred ne može za stalno odlučiti, gdje bi se i u buduće imala šuma podržavati, što je to absolutno šumsko tlo, i gdje su zaštitne šume nuždne; pak ako se nadalje uzme na um, da bi se strogi nadzor nad svimi privatnimi šumami mogao ili samo uz nerazmjerno veliki trošak ili opet posve površno vršiti, pak da je svako tutorstvo privatnikom, naročito ako zasjeca u njihovo gospodarstvo, manje više zazorno, kao nadalje i to, da je radi različitosti interesa, koji pri tom za površinu izbijaju radi veće ljubavi posjednika za uzgoj šuma, kao i odnosa izmedju šumskog i poljskog gospodarenja, veća samostalnost u gospodarenju sa privatnim! šumami upravo za poželjeti — tad će biti dovoljno, ako se privatnim šumoposjednicima nametnu ove stege: 1. Ako je šumska površina tako velika, da se za gospodarenje moraju namjestiti jedan ili više šumarskih činovnika, tada neka je pod pretnjom primjerene novčane kazne šumovlastnik dužan, da takovo osposobljeno osoblje i namjesti. Nerazložnom gospodarenju sa šumami dalo bi se time neposredno na put stati. Buđuć bi se za bolje osposobljen je šumarskog osoblja tek poskrbiti moralo, to bi imala državna vlast posebnom naredbom odrediti, kada bi taj propis u pojedinih pokrajinah imao u kriepost stupiti. 2. Nijedna šuma ne smije se haračiti t. j . ne smije se s njom tako postupati, da bude makar i postepeno kao takova uništena. Ako se haračenje (pustošenje) šume dokazati može, tad neka se stavi pod upravu (curatelu) odnosne obćine, a šumsko gospodarenje neka se povjeri pouzdanom šumaru, koji |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 121 — ee ga voditi pod nadzorom nadležne javne oblasti. Haračenje šuma vlastni i dužui su u prvom redu prijaviti obćine, gdje šuma leži, kao i javni šumski organi. 2. Zabrana pustošenja šuma sadržaje doduše u sebi i dužnost ponovnog pošumljenja. Nu pošto može u šumah nastati i takovo gospodarstvo, koje nije baš skroz loše, već samo zapušta ponovno pošumljenje izsječenih površina i šumskih goljetina, to bi se imao svaki šumovlastnik još napose obvezati, da je novo izsječene površine dužan najduže za 5 godina dobro pošumiti, a od starijih čistina i pustošina godimice stanoviti dio kultivirati. Propuštaj toga propisa imao bi se istim načinom prijaviti i kazniti kao i pustošenje šuma. Za svako jutro površine, koja nije dovoljno kultivirana, imala bi se platiti primjerena novčana kazan. A osim toga imalo bi se pošumljenje tih čistiua po uputi javnih oblasti i uz sudjelovanje dotičnog občinskog poglavarstva dati provesti na trošak vlastnika po kojemu pouzdanom šumaru. 4. Bez privole političkih oblasti ne bi se smjela nijedna šuma pretvoriti u drugu vrst gojitbe. Samo time naime mogle bi ove oblasti utjecati na to, da se ciela površina zemlje može svrsi shodno i´abiti. Posto su pri tom bitno tangirani interesi dotične obćine, to bi se imala ova uvjek potanko saslušati, da li je krčenje šume dopustivo i opravdano. Samovoljno krčenje šuma bile bi opet obćine i javni šumski organi u prvom redu i poglavito prijaviti dužni. Za svako jutro bez dozvole izkrčene površine imala bi se platiti primjerena novčana kazan. Osim toga imao bi se dotičnik pridržati, da isto tako veliku površinu pošumiti mora. 5. Ako je nastupila neobhodna potreba, da se radi zaštite osobe ili imetka, ili radi uzdržanja sućnosti same šume, mora sa šumom na osobiti način gospodariti, to bi se svaki šumoposjednik obvezati imao, da sa šumom tako postupa, kako će mu to dotična politička oblast nakon preduzetog povjerenstvenog izviđa propisati. Radi dovoljnog jamstva za takav postupak sa šumom, imala bi se dotična šuma staviti pod zabranu i pod 9 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 122 curatelu dotične obćine kao i pod osobiti državni nadzor, dočim bi se gospodarenje u takovoj šumi predati imalo kojem pouzdanom šumaru. Posebne troškove, koje bi takav osobiti postupak sa šumom stavljenom pod zabranii zahtjevao, imali bi naknaditi one osobe i obćine, koje od toga korist crpe. Osim toga moralo bi se šumovlastniku dati pravo, da može od obćine zalitjevati neka od njega odkupi takovu pod zabranu stavljenu šumu. Glede šuma države, obeina inili korporacija i zaklada, morala bi se takodjer pružiti mogućnost, da se mogu staviti pod zabranu u toliko, da se povjerenstveno ustanovi osobiti budući postupak sa šumom, kao i nošenje s tim skopčanih troškova. Dalnji propisi glede te vrst i šuma ne bi ipak nuždni bili. Buduć se konačno eventualtiom diobom obćinskih šuma manje više promašuje svrha tih šuma, i jer se potrajno i u svakom pogledu odgovarajuće šumsko gospodarenje samo kod stanovite površine voditi može, to bi se imala dioba obćinskih šuma u pravilu zabraniti, te u obće svaka dioba šuma učiniti ovisnom o privoli političke oblasti. Gdje je nuždno ili za željeti, da se nove šume podignu, neka to čini država stranom neposredno sama, a stranom posredno. VII. U pogledu osobitih šum sko-redar st veni h mjera, koje bi se poprimiti imale sbog čuvanja šuma, posrednog u n a p r e d j e n j a šumskog gospodarstvaisvrsishodnog uživanja šuma, imaju se ponajprije u obzir iizeti svi oni protuzakoniti napadaji na šumsko vlastničtvo, kao i oštećenja istoga, koji se moraju izrično zabraniti i napose kazniti. Pri tom se mora uzeti obzir i na šumske služnosti, provedbi! nadzora nad šuniami, elementarne nepogode, kao i iznošenje šumskih proizvoda. Svakomu je vrlo dobro poznato, da se u šumi sbivaju sijaset oštećivanja, kvarova i prisvojenja, koji nastaju ili iz neznanja, nepazljivosti lahkoumnosti ili iz nepoštivanja šumskog |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 123 — vlastničtva, radi umišljene bezvriednosti predmeta, krivo pređpostavljenog prava na šumske užitke i t. d. U tom leži podjedno i razlog, zašto obći kazneni zakoni za iste djelomice ne dotječu, a djelomice se ne bi s uspjehom na nje protegnuti mogli, ili bi se opet previše oštro uporabiti morali. Svrsi shodan šumski zakon morao bi stoga poimence navesti sve protuzakonite napadaje i oštedivanja šumskoga vlastničtva, koja bi se izricno zabraniti morala, te im kaznu opređieliti. Upozorujemo samo na oštećivanja, prevršivanja i guljenja stabala, na nepovlastno prisvojenje panjeva i korenja, na okresivanje i trganje grana i grančica, na sabiranje lišća, prisvojenja i oštećivanja biljka, sabiranje leževine i suharaka, smole, terpentina, jagoda, plodova, gljiva, na nepovlastno sabiranje stelje, zemlje i t. d. na nepovlastni ugon marve u šumsku pašu i t. d. VIII. Odkup, uredjenje i eventualno dalnje podržavanje šumskih služnosti razpraviti će se doduše posebnim zakonom. Nu ti odnošaji zasjecaju ipak tako duboko u šumsko gospodarstvo, te zahtjevaju toliko šumsko-redarstvenih odredaba, da se glede istih prepišu sve svrsi shodne šumsko-redarstvene odredbe, jer se ne zna, u koliko će šumske služnosti i nadalje postojati i urediti se, a u koliko će se odkupiti. Ministarstvo za zemaljsku kulturu polazi sa toga stanovišta, da se pri tom ima zemljište u svakom pogledu što vise odteretiti. Prava drvarije imala bi se odkupiti odstupom šume, i to ne pojedince već po obćina. Sve ostale šumske služnosti, izuzev prava šumske paše i sabiranja stelje, imale bi se odkupiti ili odstupom zemlje ili novcem. Jedino bi se morale služnosti šumske paše i sabiranja stelje, nadalje djelomice u krieposti pridržati, jer su sjedne strane ovlaštenikom neobhodno nuždne, i jer se s druge strane protežu se pretežiti dio šumišta, koje se mora nadalje kao šuma držati. Ako se to drži na umu, te podjedno predpostavi, da će se pravo paše i sabiranja stelje dati pravo urediti po množini i vrsti, tad će biti dovoljno, ako se u obćem šumskom zakonu izjavi, da se u buduće nikakva šumska služnost niti dopustiti smije, niti steći može, pak da prema |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 124 — tomu i iz milosti pođieljena dozvola sabiranja suliaraka ne daje nikomu pravna naslova na to; te konačno, da je dopušteno pravo pašarije i steljarenja svesti na onu mjeru, što ju zahtjeva dalnje uzdržavanje sućnosti šume i svrsi shodnog potrajnog šumskog gospodarenja. Šumska paša ne smije se vršiti u onih šumskih dielovih, gdje bi marva mogla podmladku štetu nanieti. U ostale šumske dielove ne smije se više marve ugoniti, nego tamo hrane ima, jer bi inače marva ili silom u branjevine prodrla ili bi ju ovlaštenici naumice tamo ugonili. Paša ima početi u proljeću sa novom travom, a prestati u jesen, kad više trava ne raste. U šumah, koje su stavljene pod zabranu, (Banmvalder), počiva služnost šumske paše, dok zabrana traje, a može i posve prestati. Ako okolnosti traže, ima se za čuvanje marve pastir postaviti. Gdje je samo moguće, neka se marva skupno pase. Ostaje li u šumi preko noći, tad mora imati svoj pritvor. U visokih šumah smije se zabraniti od paše najviše ´|,;—^jg ili´Jg, a u nizkili i u srednjih šumah "5 do \ ciele šumske površine. Točno ustanovljenje te površine imalo bi se prepustiti dotičnoj političkoj vlasti. Ta bi imala odlučiti i 0 tom, da li se po pravno jur uredjenoj količini šumske paše, možda ipak više marve u šumu ugoni, nego tamo hrane naći može. U tom slučaju imao bi se broj marve, koja se u pašu ugoniti smije, sniziti na stanovito vrieme, primjerice na deset godina. Politička oblast imala bi nadalje pravo odlučiti i 0 tome, kada se ima marva u šumu na pašu goniti i opet na polje izgoniti, gdje da se postave pastiri i t. d. Da pako i ovlaštenici ne budu u njihovom pravu prikraćeni, ne bi šumovlastnici bez njihove privole smjeli promjeniti način dosadanjeg šumskog gospodarenja; a isto tako moralo bi se pri tom dovoljno uvažiti i njihovo pravo na uživanje šumske paše. U pogledu šumske stelje imalo bi se odrediti, da se listinac (Bodenstreu), u koliko sastoji od lišća i iglica, smije sgrtati samo sa drvenim grabljama, dočim da nije dopušteno |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 125 — i zemlju grebsti i sakupljati. Berest, crnicu, runku, žutikovinu i drugo takovo bilje, koje se kao stelja rabi, slobodno je samo pažljivo rezati viz čuvanje mladih biljka, koje se medju njima nalaze. Stelja od granja ima se u koliko je samo mogude crpiti u onih sastojinah, koje će se skoro sjeći. U sječinah može se na oborenim stablima upotrebiti sva granjevina, u koliko je potrebita za podmirenje služnosti. U sastojinah, koje su doduše opredieljene za sječu, ali će se tek nakon crpljenja stelje posjeći, smije se stablima oduzeti dvie tre ine grana. Ako se moraju u tu svrhu upotriebiti sastojine, koje se ne će sjeći, tad neka se stablima oduzme jedna trećina grana, Medju granama nalazede se male grančice (životne grane) moraju se pri tom čuvati. Na stablima, koja se ne će sjeći, mogu se grane oduzimati najdulje za vrieme od mjeseca kolovoza do konca ožujka, izuzev najstrožije zimsko doba. Gvoždja za penjanje zabranjeno je rabiti. Listinac kupiti i granje oduzimati nije dozvoljeno u isto vrieme. U šumah, stavljenih pod zabranu, prestaje služnost steljarenja prema potrebi i posvema. Za steljarenje smije se otvoriti najviše jedna osmina do jedne četvrtine ciele tom služnošću obterećene šumske površine. Potanja odluka o tom imala bi se prepustiti političkoj oblasti. Ako se pri tom ne bi moglo crpiti toliko stelje, koliko ovlaštenici pravo tražiti imadu, tad bi se ta množina morala postepeno, primjerice u deset godina, sniziti. Šumski predjeli, gdje se stelja samo sa velikim gubitkom vremena i radne snage crpiti može, ne bi se smjeli uračunati u onu površinu, koja se za sabiranje stelje ima otvorenom držati. Način šumskog gospodarenja u obterećenoj šumi ne bi se smio po volji mienjati. Svako prekoračenje granica, opredieljenih za izvršivanje služnosti šumske i paše i kupljenja stelje, imalo bi se kazniti kao šumsko-redarstveni prestupak. VIII. Da se može čuvanje šuma uspješno vršiti, potrebito je, da se za nadzor šuma postavi posebno osoblje, koje bi moglo svojoj zadaći u svakom pogledu podpuno udovolja |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 24 <-- 24 --> PDF |
_ 126 vati, TI koju bi mu se svrhu i nužđna prava dati imala. Buduć da bi postavljanje lugarskog osoblja malom šumoposjedu veliki trošak prouzrokovalo, i jer u obćem interesu leži, da se šume dobro čuvaju, to bi se imalo odrediti, da se za čuvanje šuma neobhodno nuždno osoblje uz privolu dotične pol. oblasti po obćini postaviti i uzdržavati ima. To osoblje moglo bi se bez zaprieke i u druge svrhe upotriebiti, te podjedno postaviti za čuvanje polja, livada i vinograda. Troškove, što bi ih obćina za to osoblje izdavala, morali bi joj naknaditi svi područni šumoposjednici prema šumskoj površini. Za svakih 1000 jutara u ravnini, 2000—3000 jutara u prigorju i 4000 jutara u planini morao bi se najmanje po jedan lugar postaviti. Da svatko može lugarsko osoblje kao takovo razpoznati, moralo bi nositi ili kakav posebni znak ili posebnu odjeću, što bi se imalo za svaku zemlju sporazumno napose odrediti. Kao lugare smjelo bi se postaviti samo čestite i pouzdane osobe, koje bi, ako je moguće, morale znati barem čitati i pisati. Te osobe morale bi se tako platiti, da primjereno živiti mogu, a da im se kod suda vjerovati može, kao i poradi svrhe, u koju su namještene, ne bi smjele imati nikakova diela od globa i šumskih odšteta. Od prinosa za uzdržavanje obćinskih lugara bili bi izuzeti samo oni šumoposjednici, koji imadu svoje vlastite lugare, nu pod uvjet, da im je šuma veća u ravnici od 200 jutara, u prigorju od 3—400 jutara, a u planini od 500 jutara, jer bi kod manje površine obćinski lugar time vrlo malo odterećen bio. Ako bi tko usuprot tomu hotio postaviti svoje vlastite lugare, to bi mu prosto bilo, aU bi ipak bio dužan, da plaća prinos i za obćinskoga lugara. Nu u tom slučaju mogao bi zahtjevati, da mu obćinski lugar i na šumu pazi. To po obćinah, inih korporacijah i zaklada postavljeno lugarsko osoblje, imalo bi se prema potrebi podrediti javnom šumarskom činovniku. Obćinskim lugarom moralo bi se osim toga staviti u dužnost, da imadu nadzirati i privatne šumoposjednike, da li u smislu zakona sa šumama gospodare, te im |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 127 — naložiti, da imaclu svaki postupak ili propuštaj prijaviti obć. poglavarstvu i javnom šumskom organu. Sudbene oblasti morale bi lugarsko osoblje zaprisedi pak bi se tomu osoblju moralo dati pravo poglavarstvene straže. Ono bi moralo biti vlastno, da nosi oružje, da nepoznate štetočince i kradljivce smije pljeniti i uapsiti, sumnjivce, kao i njihovu voznu priliku (kola, saonice, dvokolice) u šumi, kao i na rubu šume pretražiti i prisvojeno dobro zapljeniti. Moralo bi se postarati, da se lugarsko osoblje primjereno izobraziti može. IX. Nepogode , koje u šumali štetu nanašaju, jesu dielom vjetrovi i bujice, a dielom zareznici i šumski požari. Obzirom na štetu, što ju vjetrovi u šumah nanašaju, morao bi se pod kazan zabraniti svaki postupak sa šumom, kojim se u susjednoj šumi prouzročuje šteta od vjetra ili vilirova, koja inače nastala ne bi. Naročito bi se morale potrebite odredbe učiniti glede ostavljanja vjetrobrana, kao i gospodarenja sa šumami na pjeskuljah (živom pjesku). Štete, koje od vode nastati mogu i koje se shodnim postupkom sa šumom odkloniti ili smanjiti dadu, a ne traže obcih zakonskih propisa, pokazuju se dielom kao vododerine, a dielom kao opuzine tla. Na takvih površina moralo bi se zakonom zabraniti vadjenje panjeva i žilja, te propisati uzgoj grmlja (Buschholz) ili nizke šume. U pogledu haranja šuma po zareznicima moralo bi se odrediti, da su u slučaju, ako pogibelj od kukaca prieti susjednoj šumi, šumovlastnici i njihovi organi pod kazan dužni to odmah prijaviti pol. oblasti. Ali bi se morao ovlastiti i svaki susjedni šumovlastnik kao i susjedni šumar, da takovu prijavu učiniti može. Politička oblast imala bi odmah saslušati interesirane šumoposjednike i odnosne šumare, te bezodvlačno uz sudjelovanje javnih i sukromnih šumskih organa učiniti shodne odredbe, da se pogibelj od kukaca odstrani. Narasle pri tom troškove imali bi nositi šumovlastnici prema zastiđenoj površini. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 128 — Da se pako šumskim požarima na put stane, valjalo bi zabraniti ono, što ib izazvati može i ukloniti se dade. Tko šumski požar opazi, neka je pod kazan dužan o tom odmah prijavu učiniti. Sva obližnja mjesta neka budu dužna dati pomoć za gašenje i straženje požara. Tko usljed gašenja požara u svom imetku ošteden bude, neka ima pravo na primjerenu odštetu. X. bto se tiče iznošenja šumskih proizvoda, to se opaža, da se mnoge šume ne bi racionalno uživati mogle, kad se ne bi dozvolilo, da se drvo, koje se u obće iz šume iznieti ne da ili se samo sa nerazmjerno velikim troškom iz šume iznieti može, smije u pravo vrieme i uz primjerenu odštetu preko tudjeg zemljišta izvesti; te nadalje, kad se ne bi dozvolila poraba vode za tociljanje (spljavljanje) drva. Vode, koje nose ladje i vezane splavove sa teretom (veće rieke i riečine), ne mogu se od mjesta, gdje to počimlje, smatrati kao objekt posebne dozvole za tociljanje drva. JSTjihova poraba zahtjeva u interesu obćeg dobra posebne zakone i propise, na koje se ovdje samo u kratko uputiti mora. Glede voda za tociljanje drva, koje spadaju pod udar šumskoga zakona, valjalo bi prije svega razlikovati, da li se radi o jur postojećih ili tek podieliti se imajućih povlastica za tociljanje drva. Postojeće povlastice, glasede na stanovito vrieme, imale bi se u zaštitu jur stečenih prava do konca toga vremena u krieposti zadržati. Glase li pako takove povlastice na neopredieljeno vrieme, tad bi obzirom na niže, glede obnove tih privilegija predložene ustanove, kao i obzirom na u najnovije vrieme nastupivšu znatnu promjenu u posjedu i uživanju zemljišta, valjalo trajanje njihovo produljiti još za 50 godina, za koje se vrieme sjegurno izplatiti mogu. Poduzetnici, koji takove povlastice jur imadu, morali bi svakako biti dužni, da niže napomenuta oštećivanja vode, u kojih se drvo tocilja, kao i troškove za potrebite zaštitne naprave, prema predloženom ključu nose odnosno izvedu. Ako se radi o popravku starih ili o izvedenju novih splavišta, tad bi se prije svega morala za to izhođiti dozvola pol. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 129 — oblasti, koja bi morala o tom odmah obaviestiti sve interesirane obdine i zemljoposjednike. Tko bi se od njih za taj podhvat natjecati želio, morao bi to prijaviti. Nakon toga imalo bi, ako se to jur iz prijašnjih izviđa zaključiti ne da, izići povjerenstvo na lice mjesta, koje bi moralo iztražiti, da li javni obziri dopuštaju, da se u dotičnoj vodi tociljanje drva dozvoli. Ako se pri tom pronadje, da bi se tociljanje drva u obde dozvoliti moglo, pak ako bi se više osoba za tu povlasticu natjecalo, tad bi valjalo pokušati, da se glede toga medjusobno sporazume i nagode. Ne uspije li to, tad bi im valjalo, isto tako, kao da se je samo jedan poduzetnik najavio bio, podieliti tu dozvolu najviše na 100 godina. Tako dugačko vrieme moglo bi na ime biti nuždno radi potrajnog uživanja šuma. Ako se poduzetnici medju se sporazumiti mogli nebi, tad bi se morala dati prednost onome, koji ima najveće i najvriednije šume bez obzira na to, da li su njegovo vlastničtvo ili ih je on kupio, da ih samo izradi. Nu taj bi, kao i svaki drugi poduzetnik za tociljanje drva, bio dužan, da od šumovlastnika, čije šume tako sgodno leže, da bi se drvo iz njih podjedno tociljati moglo, prekupi te šume uz procienbenu vriednost ili da uz primjerenu cienu preuzme sječu, iztociljanje i unovčenje drva iz tih šumah. U ostalom moralo bi se dotičnoj pol. oblasti dati pravo, da može staviti još eventualno potrebite ine uvjete, uz koje bi se zamoljena dozvola podieliti mogla. U tom smjeru moralo bi se pol. oblastima naročito staviti u dužnost, da pri tom s vida ne puste tu okolnost, da se osnivanjem takovih velikih splavišta drva, pruža prilika, da se šume prekomjerno sjeku, da se pomladjivanje šuma zapušta i utire put nestašici drva u dotičnom kraju. S toga bi se i dotični poduzetnici i šumoposjednici, u ko´iko već po vrsti svoga posjeda (državne i obdinske šume) za to dovoljno jamstva ne pružaju, mogli i morali obvezati, da u interesu ciele okolice ili stanovitog kraja, tociljanje drva uz stanovite uvjete i oprezne mjere obavljaju. Svako tociljanje drva može prouzročiti štetu. Najveća šteta nastupa onda, kada se za velike vode i poplave (uslied sniega |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 130 i velikih kiša) tociljanje drva obavlja ili kada takove vode odnesu drvo, koje je bilo za tociljanje priredjeno, pošto se time njihovo štetno djelovanje još više povećava. Usljed toga nastale štete nisu nastale jedino od tociljanog drva, već su u stanovitom dielu posljedica velike vode, koja, kao i svaka ina voda, i bez tociljanja odštete prouzročuje. Iz toga razloga ne može se niti od dotičnog poduzetnika zahtjevati, da on sam nosi svu odtud nastavšu štetu ili da ju podizanjem odnosnih gradjevina nastoji sam zapriečiti. Dapače moralo bi se odrediti, da sve štete, koje se na takim vodama, gdje se drvo tocilja, dogadjaju ili kroz nje sbivaju kao i sve zaštitne gradjevine, koje se podići moraju, u koliko ne služe jedino za čuvanje naprava i vlastničtva poduzetnika, ili u koliko ih s osobitih razloga nisu dužne obćine ili država podići, imadu u jednakim dielovima nositi ili izvesti poduzetnik i dotični vlastnici. Vode, koje su vlastničtvo privatnika, mogu se za tociljanje drva upotriebiti samo privolom dotičnog vlastnika. XI. U pogledu zakonskih ustanova, kojimi bi se šumsko-kazneni postupak i do pitanje nakna, da šumovlastnika za počinjene mu štete urediti imali , imadu se osobito sliedeće okolnosti uvažiti. Čuvanje šuma skopčano je sa velikim potežkoćama. Sumokvarcima i kradljivcima, može se učin dokazati samo izjavom onoga, koji ih je na činu zatekao. Pošto se prestupci i štete u šumah vrlo često opetuju, to bi kazneni postupak morao biti brz i kratak. Procjena štete, nanesena šumovlastniku po šumoštetnicima i kradljivcima, dosta je suztezljiva i nesjegurna. Da se u tom pogledu predusretne samovolji, moralo bi se u zakonu nuždno odrediti. Prema tomu bile bi u glavno nuždne sliedeće zakonske ustanove. Izjava zakletog šumskog osoblja, učinjena pozivom na službenu zakletvu ima podpunu moć dokaza, ako ju osobite okolnosti ne čine dvojbenom. Šumsko osoblje imalo bi svoje prijave o pronadjenim šumsko-redarstvenimi prestupcima, izuzev slučaje veUke sile i |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 131 — osobite važnosti, svakih 14 dana kod redovitih sudova u posebnim izkazima prijaviti. Za drugovrstne prijave (što ih čine šumovlastnici sami ih ine osobe) imali bi sudovi sami takove iz- Icaze voditi. Sve spomena vriedne okolnosti morale bi se u te izkaze uvrstiti. Sudbeni postupak morao bi biti javan i sumaran. Osuda imala bi se odmah izreći i podjedno odšteta ustanoviti. Sumovlastniku imala bi se dati podpuna odšteta. U koliko se ova ne bi u novcu namiriti mogla, imala bi se odraditi. Da sudovi 0 svakoj šumskoj šteti valjanu osudu izreći mogu, moralo bi lugarsko osoblje, na temelju posebno izdanog mu naputka vrst i način, kao i veličinu štete što točnije prosuditi i procieniti, te svoje predpostavljene šumske ograne o tom obaviestiti. Ti šumski organi imali bi se prema potrebi osobno osvjedočiti 0 tom, da li je šteta dobro izvidjena i procienjena, te prema tomu prijavu lugara ili potvrditi ili izpraviti. Ako se takov neposredni nadzor ne bi vršiti mogao, jer lugari u obće ne stoje pod upravom šumara, ili ako je prijava učinjena po drugoj kojoj osobi, tad stoji sudovom prosto, da prijavljenu štetu još prije povedene iztrage po obližnjem kojem šumaru izviditi dadu. U slučaju, da šumara bilo ne bi, morali bi se za to upotrebiti drugi vještaci- Da se konačno u šumsko-tehničkom pogledu vrlo težko i radi toga nesjegurno odmjerenje šumske odštete, kao i s njom skopčanog posrednog gubitka usljed opadanja prirasta, pogoršanja tla, oštećenja subsLancije šume i t. d., pomoćju zakonskih ustanova može svesti u njeku vjerojatnu mjeru, i da se time dobije podloga za što sjegurnije i pravednije odmjerenje odštete i s njom spojene kazne, moralo bi se odrediti, da se imadu za pojedine kotare sastaviti šurasko-odštetni cienici, te nadalje propisati, kako se isti kod procjene šteta upotriebiti imaju. Taj program ministra za zemaljsku kulturu bio je razdieljen medju članove kongresa, koji ga je kako jur napred spomenusmo uzeo u pretres u sjednici od 29. ožujka 1849. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 132 — Izvještaj šumarskog odbora. Prije nego u kratko spomenemo razpravu samoga kongresa priobćiti demo izvještaj šumskog kongresnog odbora, kojem je program kongresa predložen bio. Tri glavna pitanja, što ili je ministarstvo prema tomu programu postavilo, na ime: 1. Kako se ima u obće sa šumami postupati? 2. Koje bi se šumsko-redarstvene mjere poprimiti imale u pogledu čuvanja šuma, posrednog unapredjenja i promicanja šumskog gospodarenja, kad i shodnog uživanja šuma? 3. Kako da se zakonom uredi šurasko-kazneni postupak i odšteta, koja se ima dati šumovlastniku za učinjenu mu štetu ? uzeo je šumski odbor u potanku razpravu. Buduć 0 narodno-gospodarstvenoj važnosti šuma dvojbe biti ne može, to se prvo glavno pitanje luči prije svega u druga dva pitanja: a) U koliko da se postupak sa šumami obdiiia, inih korporacija i zaklada stavi pod nadzor države? b) Koje bi se stege imale nametnuti privatnom šumovlastniku ? U pogledu šuma obćina, inih korporacija i zaklada, izjavio se je šumski odbor jednoglasno onamo: da se obzirom na to, što javni interes neobhodno zahtjeva, da se stanovita množina šuma u zemlji i nadalje kao šuma uzdrži i s njom svrsishodno gospodari, ove šume svakako stave pod neposredni državni nadzor, ali odbor ipak drži, da bi bilo dovoljno, kad bi se obćine, ine korporacije i zaklade stegnule na pravo presentacije po njima postavljenog šumskog osoblja, dočim bi država za vodjenje nadzora nuždno osoblje sama postaviti imala. Glede gospodarenja sa privatnimi šumami, koje se s javnih obzira takodjer ograničiti ima, predlaže ministarstvo u programu najnuždnije stege. Ono nastoji, da u pogledu šumskog gospodarenja privatnom vlastniku ostavi što slobodnije ruke, jer ne ne zahtjeva niti predloženje gospod. osnova, niti podržavanje |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 133 — stanovite vrsti uzgoja, obliodnje, prihoda i t. d. Šumski odbor našao se je s toga ponukanim, da po ministarstvu glede gospodarenja sa privatnim sumarni postavljene točke, na ime: da je šumovlastnik dužan, da kod primjerene veličine šumskog posjeda postavi nuždno osposobljeno šumsko osoblje; da mu se zabranuje šumu pustošiti; da ima nove sječine u 6 godina opet pošumiti; da mora tražiti dozvolu za pretvorbu šumskog tla u drugu vrst gojitbe; da se šume pod zabrauu staviti imaju, u koliko je to doista neobhodno nuždno, s javnih obzira i pogledom na narodno-gospodarstvenu važnost šuma u c elosti prihvati. Odbor drži ipak, da se po ministarstvu predložena kuratela obdina nad opustošenim šumama, kao i pravo i dužnost obćina za prijavu takovog opustošenja i t. d. ne bi imali izreći, već bi bilo dovoljno, odrediti; da je svatko vlastan takovu prijavu učiniti. Načelo, da se dioba obćinskih šuma ne smije u pravilu dozvoliti, i da se u obće svaka dioba šuma ima učiniti ovisnom 0 privoli dotične oblasti, priznato je po odboru kao neobhodno nuždno. Sto se tiče šumsko-redarstvenih odredaba, to šumski odbor misli, da bi se u šumskom zakonu imali svakako poimence i što podpunije navesti svi zabranjeni napadaji i oštećenja šumskog vlastničtva, kao i odnosne kazne, da se time malo po malo i u nižim slojevima izprave dosadanji pojmovi o šumskom vlastničtvu, te ovi priuče poštivati i priznavati ga. Obzirom na šumske služnosti polazilo je ministarstvo sa stanovišta, da su šumsko-redarstvene odredbe nuždne samo glede onih služnosti, koje se ne mogu posvuda od kupiti, a to su samo služnost šumske paše i sabiranja stelje. U odboru izražene su s jedne strane dvojbe o tome, da bi se odkup svih osim spomenutih služnosti provesti mogao, a s druge strane čuli su se glasovi, koji traže, da se sve šumske služnosti, dakle i paša i steljarenje, bezuvjetno odkupiti imaju. Nu usuprot tomu zaključeno je, neka se prema predlogu ministarstva u |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 134 — šumskom zakonu izreče, da se u buduće u šumi nikakva služnost niti dozvoliti smije, a niti se steći može, doeim da je uživaoc služnosti šumske paše i steljarenja dužan trpiti, da se te služnosti stegnu, u koliko to zahtjeva uzdržavanje sućnosti šume i potrajnost šumskih užitaka. Odnosne predložene granice, na koje bi se te služnosti svesti imale prihvaćene su uz neznatne promjene. Te promjene sastoje se u tome, što odbor predlaže neka se još odredi: 1. Da u žirovnim godinama ima prestati uživanje šumske paše u šumskih dielovih, gdje se je žiru nadati i to čim počme žir i bukvica padati; 2. Da bi se marva, koja u šumi noći, samo u onom slučaju, kada i tako pastira imati mora, imala preko noći u zatvorenom prostoru držati; 3. Da je sa služnošću steljarenja obterećeni vlastan, da u slučaju, ako odtud ne prieti šumi nikakva pogibelj, može ovlaštenikom namjesto stelje od granja doznačiti listinac (Bodenstreu). Sto se tiče čuvanja šuma i namještenja posebnog lugarskog osoblja, to se je većina šumskog odbora izjavila za to, da je dovoljno, ako se u obće namještenje takovog osoblja traži. Privatnom šumovlastniku imale bi se u tom pogledu ostaviti posve slobodne ruke, te ne bi nipošto svrsi odgovaralo, kad bi se obćinski lugari ovlastili, da vrše kaki nadzor u privatnih šumah. Manjina šumskog odbora pako pridržala si je pravo, da u glavnoj sjednici u smislu ministarskog programa posebni predlog stavi. Ostale točke ministerijalnog programa prihvatio je odbor u cielosti. Eazprava gospodarskog kongresa*. Razprava o šumskom zakonu zauzela je bila u kongresu V dva pravca. Cisto šumarski ili konservativni pravac , kojega zastupahu članovi kongresa stališa šumar * Eazprava kongresa priobćena je ovdje samo u kratkim crtama, obširnije vidi u napred spomenutom listu strana 60—73. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 135 — skoga, te pravac neograničenog šumskog vlastničtva ili liberaln i pravac , kojega opet zastupahu šumovlastniei, ekonomi, profesori i ini nešumari. Šumari zahtjevahu, da se u zakon uvrste ustanove, koje bi kadre bile zaštiti šume proti nutarnjim i vanjskim napadajima, makar se time i ograničila prava šumoposjednika. Nasuprot nešumari ili liberalna stranka tražiše što više slobode šumskog gospodarenja; nu i oni priznavahu pravo države, da vodi nadzor nad šumskim gospodarenjem u zemlji. Najživalinija razprava razvila se je bila o tome, da li ima država pravo, da za gospodarenje u obćinskih šuma postavi državne šumske organe? Mnogi su govornici to pravo države napadali, nu kod konačnog glasanja prihvaden je predlog ministarstva, sadržan u napred spomenutom programu, pretežitom većinom glasova, premda je u kongresu bilo mnogo više nešumara, nego li šumara. Nasuprot je pao predlog ministarstva, da su šumovlastniei dužni samo osposobljeno stručno osoblje namjestiti. Ostale točke ministerijalnog programa prihvaćene su nakon živahne debate. Konačno je prihvaden i predlog zastupnika Grabnera glede ustrojenja šumarskih škola, koji je bio posebice tiskan i medju članove kongresa razdieljen. Na osnovu ovih razprava i ministerijalnoga programa sastavljen je sada kod nas u krieposti stojeći šumski zakon. Napose upada u oči, da šumski zakon nije suglasan sa prvotnim ministerijalnim programom u pogledu vršenja državnog nadzora nad gospodarenjem u obćinskih šuma. Kako smo napred pod točkom V. spomenuli, zahtjevao je ministerijalui program mnogo više, nego je šumski zakon odredio. Prema ministerijalnom programu imala bi bila država odmah preuzeti upravu u šumah obdina, zaklada i korporacija, dočim bi ovi sumoposjednici odštetili državi troškove stručne uprave. Svakako je za požaliti, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 136 — da to načelo barem glede obdinskih šuma nije odmah preuzeto u šumski zakon, jer bi onda bila odpala potreba, da se šumski zakon baš u pogledu gospodarenja sa obćinskimi šumama nadopunjuje posebnimi pokrajinskimi zakoni, kako je to bilo u Češkoj, Tirolu i t. d., ali dakako tek tada, kada je nerazložno gospodarenje sa obćinskimi šumami ove na rub propasti dovelo. A. B. Nadležnost upravnih oblasti u šumskim stvarima. Napisao Dr. A. GrOglia. Nadležnost je odnosa j jedne oblasti prema stanovitom konkretnom slučaju, uslied kojeg od nos a ja je ta oblast zvana, da obavlja odnosne njoj povjerene funkcije. Ona ne predpostavlja samo množinu oblastih u jednoj državi, već i točnu diobu funkcija, koje svaka oblast imade izvršivati. Prema tomu dielimo nadležnost na stvarnu i mjestu u. A. Stvarna nadležnost. Stvarna nadležnost označuje objektivnim pravom odredjeni skup državnih zadača i interesa, koji se razlučeno od djelokruga ostalih oblasti, dopituje stanovitoj oblasti na riješavanje. Stoga svaka oblast imade na početku svog uredovanja točno izpitati, da li odnosna stvar spada u njezin djelokrug. Granice stvarnih nadležnosti upravnih oblasti jesu uredjene zakonskim propisima obzirom na sgodno i uspješno obavljanje državnih i javnih interesa. Te granice povučene su izmedju političkih oblasti medjusobno, a zatim i prema zakonodavnoj i sudbenoj vlasti. Pošto se u nazočnom bavimo samo sa šumskim stvarima, to je za nas važna granica izmedju nadležnosti sudbenih i političkih oblasti, a to tim većma, jer |