DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 114 —


Od obične bukve ima mnogo odlika, koje postaju za sjetve
ili se i drugim načinom uzgoje. Tako je osobito liepa Fagu s
silvatica asplenifolia fino izrezuckanim lišćem; F.


s. cristat a ima u snopiće pribrano lišće bez peteljka, koje
nalikuje ruži kokota; V. s. pendula ima visave grane kao
strmogled; F. s. tric o lo r je trobojna; var. nan a patuljčiea,
odlika quercifoli a nalikuje listom hrastu. Ima n Srbiji
jedna odlika, koju Niemci zovu «serbische Goldbuche*, nu najpoznatija
i najobičnija je i u našim perivojima crvena bukva
(Blutbuche).
Za naše planine, naročito za Burni Bitoraj i Veliku Viševicu
kod Fužine, za Veliki Risnjak, V. Snježnik i Medvrh u
Gorskom kotaru, za Veliku Visočicu, Pliševicu i druge alpinske
bregove znamenita i značajna je ona odlika, koja prima
oblik Klekovine (Krummliolz), pa je zaustavila svakoga, koji
je uzlazio na od koji od napomenutih bregova.


Dragutin Hire.


Nješto 0 postanku obćeg šumskog zakona od


S nrnRinrfl -18^2


3. prosinca 1852.
u novije doba ušlo je u običaj, da sbirkania zakona prilažu
još i odnosna vladina obrazloženja, saborske razprave, načelna
riešenja i t. d., kako bi se u dvojbenih slučajevih duh zakona
i namjera zakonodavca što izpravnije protumačili. Običaj je
taj svakako hvalevriedan, jer time postaje zakon življi i razumljivi.
Držeći se toga načela, trudili smo se i mi, da sbirci
šumskih zakona, što ju priredjujemo pridodamo i tumač važnijih
ustanova šum. zakona od 3. prosinca 1852., koji je u kraljevini
Hrvatskoj i Slavoniji uveden cesarskim patentom od 24. lipnja
1857., te je 1. siečnja 1858. u ovih kraljevinah u kriepost
stupio. Sabirući gradju za taj tumač, namjerili smo se na niže
sliedeću razpravu o postanku šumskoga zakona u časopisu,
što ga izdaje češko šumarsko družtvo (Vereinschrift fiir Forst-,




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 13     <-- 13 -->        PDF

- 115 —
Jagd- u. Naturkunde, herausgegeben von dem Vereine bohmischer
Forstwirtlie, Prag 1849. strana 40.). U misli, da će svakoga
od naših šumara zanimati, kako je šumski zakon postao,
priobćujemo tu razpravu dielom doslovno, dielom u izvadku.
Tko bi se želio potanje o stvari uputiti, neka se potrudi, da
izvornik pročita.


Na temelju Previšnje odredbe pozvala je g. 1843. austrijska
vlada sve područne oblasti, družtva, veleposjednike i mnoge
šumare, da joj saobde svoje mnienje, kako bi se moglo na put
stati preobladalom krčenju i nerazložnoj sječi suma.


Uslied toga poziva stiglo joj je vrlo mnogo mnienja i različitih
nazora, na temelju kojih je god. 1848. sastavljen prvi
nacrt šumskog zakona.


Taj nacrt predložilo je ministarstvo na pretres gospodarskomu
kongresu, koji se je dne 19. ožujka 1849. sastao u
Beču. Kongres uzeo je nacrt šumskoga zakona u pretres u
svojim sjednicama od 29., 30. i 31. ožujka 1849.


Osim šumskog imao je kongres da razpravi još i četiri
druga pitanja. Kongresu je predsjedao ministar za zemaljsku
kulturu barun Thinufeld , dočim je bio izvjestiteljem šumarskog
odbora c. kr. odsječni savjetnik Feistmantel . Kraljevina
Hrvatska i Slavonija nisu bile na taj kongres pozvane, ali je
kongresu ipak kao zastupnik tih kraljevina prisustvovao Draguti
n Kos, c. kr. šumarnik i predsjednik hrvatsko-slavonskoga
šumarskoga družtva.


Ministarstvo je predložilo kongresu sliedeči program: Iz
velikog broja podnesenih mnienja, očitovanja i predloga može
se u glavnom razabrati ovo:


I. Obći interes zahtjeva, da se sa strane
državne vlastivodi primjereni nadzor nad
gospodarenjem u privatnih šumah.
Gospodarenje u šumah obćinskih, korporacija i zaklada
imalo bi se podvrči strožijem nadzoru. Svakako je nuždno, da




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— nese
samovoljno krčenje šuma izrično zabrani. Svi šumoposjednici
ili barem oni, koji posjeduju prostranije šume, trebali bi se
obvezati, da za vodjenje gospodarenja u svojih šumah namjeste
dovoljno osposobljeno šumsko-upravno osoblje. Čuvanje šuma,
kao i šuinsko-kazneni postupak treba da se svrsi shodnije
urede. Neobhodno je nuždno, da se šumske služnosti urede i
stegnu, te po mogućnosti odkupe.


Ved kod svojeg ustrojenja stavilo si je ministarstvo za
zemaljsku kulturu zadadu, da izradi šumske zakone, koji bi
odgovarali duhu vremena. Odnosne zakonsko osnove već su
dulje vremena gotove. Ministarstvo ipak želi, da čuje o tom
mnienje i savjet kongresa, pak stoga priobćuje kongresu svoje
nazore o tim zakonima.


Zakoni razpadaju se u bitnosti u d v a glavna diela. Jedan
dio treba da sadržaje ustanove, koje su prelazne naravi, dočim
drugi dio imade sadržavati odredbe, kojimi će se u interesu
svega pučanstva u svako vrieme šumske prilike moći dovoljno
urediti i šumska kultura trajno unapredjivati.


Prvi dio odnosi se poglavito na odkup zemalja, koji se
kani obćenito provesti. Kod toga imala bi se odkupiti i prava
drvarije i sva ina uživanja, kojimi su šume obterećene. Nasuprot
obuhvaća drugi dio one propise, koji su se do sada nalazili
pod zajedničkim imenom «šumski red» (Waldordung). Te zakone
treba da kongres u pretres uzme.


Prelazeći na potanje razglabanje tih zakona, mora se već
sada primjetiti da se je na temelju predloženih raznih mnienja
jnr kod prvog sastavka tih zakonskih osnova došlo do uvjerenja,
da je potreba zakonskih propisa za sve pokrajine jednaka
tako, da se bez svakog žacanja i jedan obči zakon predložiti
može. Sto će niže sliedeći navodi pobliže dokazati.


II. Ministarstvo u ostalom misli, da pri tom valja imati
na umu sliedeće razloge i obzire.
Obće dobro zahtjeva, da se stanovita množina šume i to
tolika, kolika je potrebita za trajno podmirivanje najnuždnijih
i najvažnijih potrebština na drvu, imade u odgovarajućem
stanju podržavati.




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 117 Nu
ne samo da je obzirom na trajno pokriće naših potreba
na drvu nuždno, da se u zemlji podržava stanovita množina
šuma, već to uvjetuju i zdravlje pueanstva, plodnost
zemlje, kao i mogućnosti naselja pojedinih predjela.


Nadalje se mora nastojati, da šume budu razmjerno podieljene
po čitavoj zemlji i da im je položaj svrsi shodan.
Tlo, koje je samo za uzgoj šuma sposobno, neka uvjek i šumom
ostane. Sječa šuma, koje pružaju stanovitu zaštitu, ima se
zapriečiti. Ako je nuždno, da se uzgoje nove zaštitne šume,
ima to državna vlast odrediti.


Ima se po mogućnosti podupirati i promicati svrsi shodno
gospodarenje, postupak sa šumami, te gledati, da se šume najshodnijim
načinom uživaju, jer to u obćem interesu leži.


U koliko šumsko vlastničtvo i uživanje šuma trebaju
državne zaštite, ima mu se ta u dovoljnoj mjeri pružiti. Protupravni
napadaji na ove, imaju se po mogućnosti zapriečiti.
Štetne nepogode, koje bi šume zadesiti mogle, valja u koliko
je možno odmah u početku zapriečiti, pa ako je nuždno treba
da svi interesenti zajednički nastoje, kako da se te nepogode
uguše i svladaju.


Šumsko kazneni postupak, kao i odšteta, što su ju štetočinci
dužni dati šumovlastniku za počinjenu štetu, imaju se u
potrebitoj mjeri uvažiti.


III. Zadaća, što bi ju imalo prema tomu zakonodavstvo
da izvrši, može se sabrati u sliedeća tri glavu a pitanja:
1. Kako se ima u obće sa šumama postupati?
2. Koje bi se šum sko-redar stven e mjere poprimiti
imale u pogedu čuvanja šuma, posrednog
unapredjenja i promicanja šumskog gospodarenja
kaoishodnoguživanjašuma?
3. Kako da se zakonom uredi šum sko-kaz neni
postupak i odšteta, koja se ima dati šumovlastniku
zaučinjenumuštetu?
IV. Što se tiče postupka sa šumami u obće, to
je izvan svake dvojbe, da se državne šume u prvom redu


ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 118 —


i poglavito imadu tako uživati, kako to zahtjevaju narodnogospodarstveni
obziri zemlje. Ali je isto tako sigurno, da u
austrijskoj monarhiji i to u nijednoj pokrajini, te šume za to
ne dotječu. U koliko su znanost i izkustvo* pokazali, može se
ob(5enito reći, da u cieloj srednjoj Evropi upravo toliko šume
treba za trajno pokriće potreba na drvu, koliko je nuždno za
zdravlje, rodovitost i napučenost zemlje. To iznaša po prilici
^[5 ili 20 postotaka ciele površine, izpod kojeg se minimuma
ići ne bi smjelo. U tom pogledu iztadi ćemo samo jedno, na
ime, da uporedo sa tužbama radi pogoršanja podnebja, malaksanja
plodnosti tla, presušenja vrela, vanrednih promjena vodostaja
rieka, gotovo posvuda nastaju uporedo i tužbe radi skupoće
drva, pomanjkanja gradiva, ogolenja gora i t. d. Talijanske
pokrajine imadu još 14 postotaka šuma i toplo podnebje, pa
je ipak nastala mjestimice nestašica na na drvu. U svih ostalih
pokrajinah zapremaju šume preko 20 "/o površine, pa se ipak
na mnogih stranah, i ne bez razloga, tuže na veliku skupoću
drva i pomanjkanje jačeg gradiva. U Francezkoj, gdje su sume
spale izpod 207o površine, vrlo se težko osjećaju posljedice
prekomjerna uništenja šuma, naročito u klimatičkom pogledu,
uzprkos tomu, da Francezka mnogo zapadnije i povoljnije leži.


Državne šume iznašaju u austrijskoj monarkiji u pojedinih
pokrajinah, izuzev Moravsku i Slezku, gdje više državnih šuma
ne ima, samo V50 do najviše ´^5 od šumske površine ili 1 do
12"/o ciele površine dotične pokrajine. One stoga nikako ne
dotječu, da se za sva vremena osigura šumska površina, koja bi
se u zemlji podržavati imala.


Pošto se obćine, ine korporacije, kao i zaklade isto tako
kao i država imadu skrbiti, da se obće blagostanje podigne,
a na uživanje im predano tlo što bolje upotriebi i trajne prihode
pruža; i jer usuprot tomu časoviti interes njihov može
vrlo lahko doći u oprieku sa trajnom svrhom države, to bi
se imale u obće sve šume korporacija, a naročito svih obćina
i zaklada, staviti pod neposredni nadzor državne vlasti.


Potreba ta tim je veća, sto približni račun 0 njihovoj
površini i razdieljenju pokazuje, da bi one zajedno sa državnim




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- 119


šumama prekoračile poželjeni minimum šumišta, jedva u onih
pokrajinah, gdje je i tako nuždno, da usljed velikih planina i
znatnije množine absolutnog šumskog tla, šume i veće površine
zapremaju. U obde pako ne može se niti priključenjem tih
šuma pokriti ciela potreba.


V. Neposredni državni nadzor nad gospodarenjem u šumah
obćinskih, korporativnih i zakladnih može se najshodnije vršiti,
ako se te sve šume zajedno sa državnimi slože u jednu cjelinu
i bez obzira na posjedovne kategorije razdiele u šumske kotare,
te povjere upravi državnih šumarskih činovnika. Time će se
umanjiti upravni troškovi i za državu i za korporacije.
To gospodarenje u šumah obćinah, inih korporacija i
zaklada imali bi državni činovnici uvjek voditi sporazumno
sa upravnim organima obćine, korporacije ili zaklade, te prema
odnosnoj uputi dotične zemaljske i najvišje državne oblasti.
Njihovo djelovanje umjelo bi obuhvaćati samo stručno gospodarenje
i uzdržavanje, uporabu i pomladjivanje, čuvanje i uredjenje
šuma, dočim se ne bi imalo protezati na razpolaganje
razdiobu i prodaju šumskih proizvoda, što bi bilo pridržano
občini, korporacijam i upravi zaklada, u koliko to drugi zakoni
inače ne odredjuju.


Šumarsko osoblje imala bi u prvom redu država uzdržavati.
Buduč bi pako obdina, kao i sve korporacije i zaklade u
obde morale za vodjenje gospodarenja svojih šuma postaviti
osposobljeno stručno osoblje, to neka bi one za osoblje, postavljeno
po državi, i troškove nosile; ali samo one troškove, što ih
traži stručna uprava, dočim bi troškovi nadzora i višje uprave
išli na teret države. Odnosni godišnji prinos imao bi se odmjeriti
prema šumskoj površini, a uplata prinosa bi uzsliediti
mogla prigodom plaćanja poreza.


Napred razloženim utjecajem državne vlasti na gospodarenje
u šumah obćinskih, korporacija i zaklada, bilo bi pruženo
dovoljno jamstvo, da će te šume zajedno sa državnimi
u mnogih predjelih moći izpuniti zadaću, što ju narodnogospodarstvene
potrebe na šume stavljaju. Nu u glavnom ipak
te sve šume ne predstavljaju onu površinu, koja je za izpu




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 126 —


njenje te zadaće potrebita. Osim toga mora se uvažiti i to, da
bi se time osiguralo samo svrsi shodno gospodarenje u stanovitom
dielu šumah, ali da se time ne bi polučilo potrebito
razmjerje u položaju i razdieljenju šuma, da se ne bi zajamčila
svrsi shodna uporaba svega absolutno šumskog tla, kao ni
posvemašnja sjeća zaštitnih šuma. Da se i tim zahtjevima
udovoljiti može, ne preostaje ino, nego da se i privatne šume
stave pod državni nadzor. Ako se m^djutim uvaži, da se
unapred ne može za stalno odlučiti, gdje bi se i u buduće
imala šuma podržavati, što je to absolutno šumsko tlo, i gdje
su zaštitne šume nuždne; pak ako se nadalje uzme na um,
da bi se strogi nadzor nad svimi privatnimi šumami mogao
ili samo uz nerazmjerno veliki trošak ili opet posve površno
vršiti, pak da je svako tutorstvo privatnikom, naročito ako
zasjeca u njihovo gospodarstvo, manje više zazorno, kao nadalje
i to, da je radi različitosti interesa, koji pri tom za
površinu izbijaju radi veće ljubavi posjednika za uzgoj šuma,
kao i odnosa izmedju šumskog i poljskog gospodarenja, veća
samostalnost u gospodarenju sa privatnim! šumami upravo za
poželjeti — tad će biti dovoljno, ako se privatnim šumoposjednicima
nametnu ove stege:


1. Ako je šumska površina tako velika, da se za gospodarenje
moraju namjestiti jedan ili više šumarskih činovnika,
tada neka je pod pretnjom primjerene novčane kazne šumovlastnik
dužan, da takovo osposobljeno osoblje i namjesti.
Nerazložnom gospodarenju sa šumami dalo bi se time neposredno
na put stati. Buđuć bi se za bolje osposobljen je šumarskog
osoblja tek poskrbiti moralo, to bi imala državna
vlast posebnom naredbom odrediti, kada bi taj propis u pojedinih
pokrajinah imao u kriepost stupiti.
2. Nijedna šuma ne smije se haračiti t. j . ne smije se
s njom tako postupati, da bude makar i postepeno kao takova
uništena. Ako se haračenje (pustošenje) šume dokazati može,
tad neka se stavi pod upravu (curatelu) odnosne obćine, a
šumsko gospodarenje neka se povjeri pouzdanom šumaru, koji


ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 121 —


ee ga voditi pod nadzorom nadležne javne oblasti. Haračenje
šuma vlastni i dužui su u prvom redu prijaviti obćine, gdje
šuma leži, kao i javni šumski organi.


2. Zabrana pustošenja šuma sadržaje doduše u sebi i
dužnost ponovnog pošumljenja. Nu pošto može u šumah nastati
i takovo gospodarstvo, koje nije baš skroz loše, već samo
zapušta ponovno pošumljenje izsječenih površina i šumskih
goljetina, to bi se imao svaki šumovlastnik još napose obvezati,
da je novo izsječene površine dužan najduže za 5 godina
dobro pošumiti, a od starijih čistina i pustošina godimice
stanoviti dio kultivirati. Propuštaj toga propisa imao bi se
istim načinom prijaviti i kazniti kao i pustošenje šuma. Za
svako jutro površine, koja nije dovoljno kultivirana, imala bi
se platiti primjerena novčana kazan. A osim toga imalo bi se
pošumljenje tih čistiua po uputi javnih oblasti i uz sudjelovanje
dotičnog občinskog poglavarstva dati provesti na trošak vlastnika
po kojemu pouzdanom šumaru.
4. Bez privole političkih oblasti ne bi se smjela nijedna
šuma pretvoriti u drugu vrst gojitbe. Samo time naime mogle
bi ove oblasti utjecati na to, da se ciela površina zemlje može
svrsi shodno i´abiti. Posto su pri tom bitno tangirani interesi
dotične obćine, to bi se imala ova uvjek potanko saslušati, da
li je krčenje šume dopustivo i opravdano. Samovoljno krčenje
šuma bile bi opet obćine i javni šumski organi u prvom redu
i poglavito prijaviti dužni.
Za svako jutro bez dozvole izkrčene površine imala bi se
platiti primjerena novčana kazan. Osim toga imao bi se dotičnik
pridržati, da isto tako veliku površinu pošumiti mora.


5. Ako je nastupila neobhodna potreba, da se radi zaštite
osobe ili imetka, ili radi uzdržanja sućnosti same šume, mora
sa šumom na osobiti način gospodariti, to bi se svaki šumoposjednik
obvezati imao, da sa šumom tako postupa, kako će
mu to dotična politička oblast nakon preduzetog povjerenstvenog
izviđa propisati. Radi dovoljnog jamstva za takav postupak
sa šumom, imala bi se dotična šuma staviti pod zabranu i pod
9




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 122 curatelu
dotične obćine kao i pod osobiti državni nadzor, dočim
bi se gospodarenje u takovoj šumi predati imalo kojem pouzdanom
šumaru. Posebne troškove, koje bi takav osobiti postupak
sa šumom stavljenom pod zabranii zahtjevao, imali bi naknaditi
one osobe i obćine, koje od toga korist crpe. Osim toga
moralo bi se šumovlastniku dati pravo, da može od obćine
zalitjevati neka od njega odkupi takovu pod zabranu stavljenu
šumu.


Glede šuma države, obeina inili korporacija i zaklada,
morala bi se takodjer pružiti mogućnost, da se mogu staviti
pod zabranu u toliko, da se povjerenstveno ustanovi osobiti
budući postupak sa šumom, kao i nošenje s tim skopčanih
troškova. Dalnji propisi glede te vrst i šuma ne bi ipak
nuždni bili.


Buduć se konačno eventualtiom diobom obćinskih šuma
manje više promašuje svrha tih šuma, i jer se potrajno i u
svakom pogledu odgovarajuće šumsko gospodarenje samo kod
stanovite površine voditi može, to bi se imala dioba obćinskih
šuma u pravilu zabraniti, te u obće svaka dioba šuma učiniti
ovisnom o privoli političke oblasti. Gdje je nuždno ili za željeti,
da se nove šume podignu, neka to čini država stranom neposredno
sama, a stranom posredno.


VII. U pogledu osobitih šum sko-redar st veni h
mjera, koje bi se poprimiti imale sbog čuvanja
šuma, posrednog u n a p r e d j e n j a šumskog gospodarstvaisvrsishodnog
uživanja šuma, imaju
se ponajprije u obzir iizeti svi oni protuzakoniti napadaji na
šumsko vlastničtvo, kao i oštećenja istoga, koji se moraju izrično
zabraniti i napose kazniti.
Pri tom se mora uzeti obzir i na šumske služnosti,
provedbi! nadzora nad šuniami, elementarne nepogode, kao i
iznošenje šumskih proizvoda.


Svakomu je vrlo dobro poznato, da se u šumi sbivaju
sijaset oštećivanja, kvarova i prisvojenja, koji nastaju ili iz
neznanja, nepazljivosti lahkoumnosti ili iz nepoštivanja šumskog




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 123 —


vlastničtva, radi umišljene bezvriednosti predmeta, krivo pređpostavljenog
prava na šumske užitke i t. d. U tom leži podjedno
i razlog, zašto obći kazneni zakoni za iste djelomice ne dotječu,
a djelomice se ne bi s uspjehom na nje protegnuti mogli, ili
bi se opet previše oštro uporabiti morali. Svrsi shodan šumski
zakon morao bi stoga poimence navesti sve protuzakonite
napadaje i oštedivanja šumskoga vlastničtva, koja bi se izricno
zabraniti morala, te im kaznu opređieliti. Upozorujemo samo
na oštećivanja, prevršivanja i guljenja stabala, na nepovlastno
prisvojenje panjeva i korenja, na okresivanje i trganje grana i
grančica, na sabiranje lišća, prisvojenja i oštećivanja biljka,
sabiranje leževine i suharaka, smole, terpentina, jagoda, plodova,
gljiva, na nepovlastno sabiranje stelje, zemlje i t. d. na nepovlastni
ugon marve u šumsku pašu i t. d.


VIII. Odkup, uredjenje i eventualno dalnje podržavanje
šumskih služnosti razpraviti će se doduše posebnim
zakonom. Nu ti odnošaji zasjecaju ipak tako duboko u šumsko
gospodarstvo, te zahtjevaju toliko šumsko-redarstvenih odredaba,
da se glede istih prepišu sve svrsi shodne šumsko-redarstvene
odredbe, jer se ne zna, u koliko će šumske služnosti i nadalje
postojati i urediti se, a u koliko će se odkupiti. Ministarstvo
za zemaljsku kulturu polazi sa toga stanovišta, da se pri tom
ima zemljište u svakom pogledu što vise odteretiti. Prava drvarije
imala bi se odkupiti odstupom šume, i to ne pojedince
već po obćina. Sve ostale šumske služnosti, izuzev prava šumske
paše i sabiranja stelje, imale bi se odkupiti ili odstupom
zemlje ili novcem. Jedino bi se morale služnosti šumske paše
i sabiranja stelje, nadalje djelomice u krieposti pridržati, jer
su sjedne strane ovlaštenikom neobhodno nuždne, i jer se s druge
strane protežu se pretežiti dio šumišta, koje se mora nadalje
kao šuma držati. Ako se to drži na umu, te podjedno predpostavi,
da će se pravo paše i sabiranja stelje dati pravo
urediti po množini i vrsti, tad će biti dovoljno, ako se u
obćem šumskom zakonu izjavi, da se u buduće nikakva šumska
služnost niti dopustiti smije, niti steći može, pak da prema


ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 124 —


tomu i iz milosti pođieljena dozvola sabiranja suliaraka ne
daje nikomu pravna naslova na to; te konačno, da je dopušteno
pravo pašarije i steljarenja svesti na onu mjeru, što ju zahtjeva
dalnje uzdržavanje sućnosti šume i svrsi shodnog potrajnog
šumskog gospodarenja.


Šumska paša ne smije se vršiti u onih šumskih
dielovih, gdje bi marva mogla podmladku štetu nanieti. U
ostale šumske dielove ne smije se više marve ugoniti, nego
tamo hrane ima, jer bi inače marva ili silom u branjevine
prodrla ili bi ju ovlaštenici naumice tamo ugonili. Paša ima
početi u proljeću sa novom travom, a prestati u jesen, kad
više trava ne raste.


U šumah, koje su stavljene pod zabranu, (Banmvalder),
počiva služnost šumske paše, dok zabrana traje, a može i posve
prestati. Ako okolnosti traže, ima se za čuvanje marve pastir
postaviti. Gdje je samo moguće, neka se marva skupno pase.
Ostaje li u šumi preko noći, tad mora imati svoj pritvor. U
visokih šumah smije se zabraniti od paše najviše ´|,;—^jg ili´Jg,
a u nizkili i u srednjih šumah "5 do \ ciele šumske površine.
Točno ustanovljenje te površine imalo bi se prepustiti
dotičnoj političkoj vlasti. Ta bi imala odlučiti i 0 tom, da li
se po pravno jur uredjenoj količini šumske paše, možda ipak
više marve u šumu ugoni, nego tamo hrane naći može. U tom
slučaju imao bi se broj marve, koja se u pašu ugoniti smije,
sniziti na stanovito vrieme, primjerice na deset godina.


Politička oblast imala bi nadalje pravo odlučiti i 0 tome,
kada se ima marva u šumu na pašu goniti i opet na polje
izgoniti, gdje da se postave pastiri i t. d. Da pako i ovlaštenici
ne budu u njihovom pravu prikraćeni, ne bi šumovlastnici
bez njihove privole smjeli promjeniti način dosadanjeg šumskog
gospodarenja; a isto tako moralo bi se pri tom dovoljno uvažiti
i njihovo pravo na uživanje šumske paše.


U pogledu šumske stelje imalo bi se odrediti, da se
listinac (Bodenstreu), u koliko sastoji od lišća i iglica, smije
sgrtati samo sa drvenim grabljama, dočim da nije dopušteno




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 125 —


i zemlju grebsti i sakupljati. Berest, crnicu, runku, žutikovinu
i drugo takovo bilje, koje se kao stelja rabi, slobodno je samo
pažljivo rezati viz čuvanje mladih biljka, koje se medju njima
nalaze. Stelja od granja ima se u koliko je samo mogude crpiti
u onih sastojinah, koje će se skoro sjeći. U sječinah može
se na oborenim stablima upotrebiti sva granjevina, u koliko je
potrebita za podmirenje služnosti.


U sastojinah, koje su doduše opredieljene za sječu, ali će
se tek nakon crpljenja stelje posjeći, smije se stablima oduzeti
dvie tre ine grana. Ako se moraju u tu svrhu upotriebiti sastojine,
koje se ne će sjeći, tad neka se stablima oduzme jedna
trećina grana, Medju granama nalazede se male grančice (životne
grane) moraju se pri tom čuvati. Na stablima, koja se ne će
sjeći, mogu se grane oduzimati najdulje za vrieme od mjeseca
kolovoza do konca ožujka, izuzev najstrožije zimsko doba.
Gvoždja za penjanje zabranjeno je rabiti. Listinac kupiti i granje
oduzimati nije dozvoljeno u isto vrieme. U šumah, stavljenih
pod zabranu, prestaje služnost steljarenja prema potrebi i posvema.
Za steljarenje smije se otvoriti najviše jedna osmina do
jedne četvrtine ciele tom služnošću obterećene šumske površine.
Potanja odluka o tom imala bi se prepustiti političkoj oblasti.
Ako se pri tom ne bi moglo crpiti toliko stelje, koliko ovlaštenici
pravo tražiti imadu, tad bi se ta množina morala postepeno,
primjerice u deset godina, sniziti.


Šumski predjeli, gdje se stelja samo sa velikim gubitkom
vremena i radne snage crpiti može, ne bi se smjeli uračunati u onu
površinu, koja se za sabiranje stelje ima otvorenom držati.
Način šumskog gospodarenja u obterećenoj šumi ne bi se smio
po volji mienjati.


Svako prekoračenje granica, opredieljenih za izvršivanje
služnosti šumske i paše i kupljenja stelje, imalo bi se kazniti
kao šumsko-redarstveni prestupak.


VIII. Da se može čuvanje šuma uspješno vršiti, potrebito
je, da se za nadzor šuma postavi posebno osoblje, koje
bi moglo svojoj zadaći u svakom pogledu podpuno udovolja


ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 24     <-- 24 -->        PDF

_ 126


vati, TI koju bi mu se svrhu i nužđna prava dati imala. Buduć
da bi postavljanje lugarskog osoblja malom šumoposjedu veliki
trošak prouzrokovalo, i jer u obćem interesu leži, da se šume
dobro čuvaju, to bi se imalo odrediti, da se za čuvanje šuma
neobhodno nuždno osoblje uz privolu dotične pol. oblasti po
obćini postaviti i uzdržavati ima. To osoblje moglo bi se bez
zaprieke i u druge svrhe upotriebiti, te podjedno postaviti za
čuvanje polja, livada i vinograda.


Troškove, što bi ih obćina za to osoblje izdavala, morali
bi joj naknaditi svi područni šumoposjednici prema šumskoj
površini. Za svakih 1000 jutara u ravnini, 2000—3000 jutara
u prigorju i 4000 jutara u planini morao bi se najmanje po
jedan lugar postaviti. Da svatko može lugarsko osoblje kao
takovo razpoznati, moralo bi nositi ili kakav posebni znak ili
posebnu odjeću, što bi se imalo za svaku zemlju sporazumno
napose odrediti. Kao lugare smjelo bi se postaviti samo čestite
i pouzdane osobe, koje bi, ako je moguće, morale znati barem
čitati i pisati. Te osobe morale bi se tako platiti, da primjereno
živiti mogu, a da im se kod suda vjerovati može, kao i poradi
svrhe, u koju su namještene, ne bi smjele imati nikakova diela
od globa i šumskih odšteta.


Od prinosa za uzdržavanje obćinskih lugara bili bi izuzeti
samo oni šumoposjednici, koji imadu svoje vlastite lugare, nu
pod uvjet, da im je šuma veća u ravnici od 200 jutara, u
prigorju od 3—400 jutara, a u planini od 500 jutara, jer bi
kod manje površine obćinski lugar time vrlo malo odterećen bio.


Ako bi tko usuprot tomu hotio postaviti svoje vlastite
lugare, to bi mu prosto bilo, aU bi ipak bio dužan, da plaća
prinos i za obćinskoga lugara. Nu u tom slučaju mogao bi
zahtjevati, da mu obćinski lugar i na šumu pazi.


To po obćinah, inih korporacijah i zaklada postavljeno
lugarsko osoblje, imalo bi se prema potrebi podrediti javnom
šumarskom činovniku. Obćinskim lugarom moralo bi se osim
toga staviti u dužnost, da imadu nadzirati i privatne šumoposjednike,
da li u smislu zakona sa šumama gospodare, te im




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 127 —


naložiti, da imaclu svaki postupak ili propuštaj prijaviti obć.
poglavarstvu i javnom šumskom organu.


Sudbene oblasti morale bi lugarsko osoblje zaprisedi pak
bi se tomu osoblju moralo dati pravo poglavarstvene straže.
Ono bi moralo biti vlastno, da nosi oružje, da nepoznate štetočince
i kradljivce smije pljeniti i uapsiti, sumnjivce, kao i
njihovu voznu priliku (kola, saonice, dvokolice) u šumi, kao i
na rubu šume pretražiti i prisvojeno dobro zapljeniti.


Moralo bi se postarati, da se lugarsko osoblje primjereno
izobraziti može.


IX. Nepogode , koje u šumali štetu nanašaju, jesu dielom
vjetrovi i bujice, a dielom zareznici i šumski požari.
Obzirom na štetu, što ju vjetrovi u šumah nanašaju, morao
bi se pod kazan zabraniti svaki postupak sa šumom, kojim se
u susjednoj šumi prouzročuje šteta od vjetra ili vilirova, koja
inače nastala ne bi. Naročito bi se morale potrebite odredbe
učiniti glede ostavljanja vjetrobrana, kao i gospodarenja sa šumami
na pjeskuljah (živom pjesku).


Štete, koje od vode nastati mogu i koje se shodnim postupkom
sa šumom odkloniti ili smanjiti dadu, a ne traže obcih
zakonskih propisa, pokazuju se dielom kao vododerine, a dielom
kao opuzine tla. Na takvih površina moralo bi se zakonom
zabraniti vadjenje panjeva i žilja, te propisati uzgoj grmlja
(Buschholz) ili nizke šume.


U pogledu haranja šuma po zareznicima moralo bi se
odrediti, da su u slučaju, ako pogibelj od kukaca prieti susjednoj
šumi, šumovlastnici i njihovi organi pod kazan dužni to
odmah prijaviti pol. oblasti.


Ali bi se morao ovlastiti i svaki susjedni šumovlastnik
kao i susjedni šumar, da takovu prijavu učiniti može. Politička
oblast imala bi odmah saslušati interesirane šumoposjednike
i odnosne šumare, te bezodvlačno uz sudjelovanje javnih
i sukromnih šumskih organa učiniti shodne odredbe, da se pogibelj
od kukaca odstrani. Narasle pri tom troškove imali bi
nositi šumovlastnici prema zastiđenoj površini.




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 128 —


Da se pako šumskim požarima na put stane, valjalo bi
zabraniti ono, što ib izazvati može i ukloniti se dade. Tko
šumski požar opazi, neka je pod kazan dužan o tom odmah
prijavu učiniti. Sva obližnja mjesta neka budu dužna dati
pomoć za gašenje i straženje požara. Tko usljed gašenja požara
u svom imetku ošteden bude, neka ima pravo na primjerenu
odštetu.


X. bto se tiče iznošenja šumskih proizvoda, to se
opaža, da se mnoge šume ne bi racionalno uživati mogle, kad
se ne bi dozvolilo, da se drvo, koje se u obće iz šume iznieti
ne da ili se samo sa nerazmjerno velikim troškom iz šume iznieti
može, smije u pravo vrieme i uz primjerenu odštetu preko
tudjeg zemljišta izvesti; te nadalje, kad se ne bi dozvolila poraba
vode za tociljanje (spljavljanje) drva. Vode, koje nose
ladje i vezane splavove sa teretom (veće rieke i riečine), ne
mogu se od mjesta, gdje to počimlje, smatrati kao objekt posebne
dozvole za tociljanje drva. JSTjihova poraba zahtjeva u
interesu obćeg dobra posebne zakone i propise, na koje se ovdje
samo u kratko uputiti mora. Glede voda za tociljanje drva,
koje spadaju pod udar šumskoga zakona, valjalo bi prije svega
razlikovati, da li se radi o jur postojećih ili tek podieliti se
imajućih povlastica za tociljanje drva. Postojeće povlastice, glasede
na stanovito vrieme, imale bi se u zaštitu jur stečenih
prava do konca toga vremena u krieposti zadržati. Glase li
pako takove povlastice na neopredieljeno vrieme, tad bi obzirom
na niže, glede obnove tih privilegija predložene ustanove, kao
i obzirom na u najnovije vrieme nastupivšu znatnu promjenu
u posjedu i uživanju zemljišta, valjalo trajanje njihovo produljiti
još za 50 godina, za koje se vrieme sjegurno izplatiti
mogu. Poduzetnici, koji takove povlastice jur imadu, morali bi
svakako biti dužni, da niže napomenuta oštećivanja vode, u
kojih se drvo tocilja, kao i troškove za potrebite zaštitne naprave,
prema predloženom ključu nose odnosno izvedu.
Ako se radi o popravku starih ili o izvedenju novih splavišta,
tad bi se prije svega morala za to izhođiti dozvola pol.




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 129 —


oblasti, koja bi morala o tom odmah obaviestiti sve interesirane
obdine i zemljoposjednike. Tko bi se od njih za taj podhvat
natjecati želio, morao bi to prijaviti. Nakon toga imalo bi, ako
se to jur iz prijašnjih izviđa zaključiti ne da, izići povjerenstvo
na lice mjesta, koje bi moralo iztražiti, da li javni obziri dopuštaju,
da se u dotičnoj vodi tociljanje drva dozvoli.


Ako se pri tom pronadje, da bi se tociljanje drva u obde
dozvoliti moglo, pak ako bi se više osoba za tu povlasticu natjecalo,
tad bi valjalo pokušati, da se glede toga medjusobno
sporazume i nagode. Ne uspije li to, tad bi im valjalo, isto
tako, kao da se je samo jedan poduzetnik najavio bio, podieliti
tu dozvolu najviše na 100 godina.


Tako dugačko vrieme moglo bi na ime biti nuždno radi
potrajnog uživanja šuma. Ako se poduzetnici medju se sporazumiti
mogli nebi, tad bi se morala dati prednost onome, koji
ima najveće i najvriednije šume bez obzira na to, da li su njegovo
vlastničtvo ili ih je on kupio, da ih samo izradi.


Nu taj bi, kao i svaki drugi poduzetnik za tociljanje drva,
bio dužan, da od šumovlastnika, čije šume tako sgodno leže,
da bi se drvo iz njih podjedno tociljati moglo, prekupi te šume
uz procienbenu vriednost ili da uz primjerenu cienu preuzme
sječu, iztociljanje i unovčenje drva iz tih šumah. U ostalom
moralo bi se dotičnoj pol. oblasti dati pravo, da može staviti
još eventualno potrebite ine uvjete, uz koje bi se zamoljena
dozvola podieliti mogla. U tom smjeru moralo bi se pol. oblastima
naročito staviti u dužnost, da pri tom s vida ne puste
tu okolnost, da se osnivanjem takovih velikih splavišta drva,
pruža prilika, da se šume prekomjerno sjeku, da se pomladjivanje
šuma zapušta i utire put nestašici drva u dotičnom kraju.
S toga bi se i dotični poduzetnici i šumoposjednici, u ko´iko
već po vrsti svoga posjeda (državne i obdinske šume) za to dovoljno
jamstva ne pružaju, mogli i morali obvezati, da u interesu
ciele okolice ili stanovitog kraja, tociljanje drva uz stanovite
uvjete i oprezne mjere obavljaju.


Svako tociljanje drva može prouzročiti štetu. Najveća šteta
nastupa onda, kada se za velike vode i poplave (uslied sniega




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 130 i
velikih kiša) tociljanje drva obavlja ili kada takove vode odnesu
drvo, koje je bilo za tociljanje priredjeno, pošto se time
njihovo štetno djelovanje još više povećava. Usljed toga nastale
štete nisu nastale jedino od tociljanog drva, već su u stanovitom
dielu posljedica velike vode, koja, kao i svaka ina voda,
i bez tociljanja odštete prouzročuje.


Iz toga razloga ne može se niti od dotičnog poduzetnika
zahtjevati, da on sam nosi svu odtud nastavšu štetu ili da ju
podizanjem odnosnih gradjevina nastoji sam zapriečiti. Dapače
moralo bi se odrediti, da sve štete, koje se na takim vodama,
gdje se drvo tocilja, dogadjaju ili kroz nje sbivaju kao i sve
zaštitne gradjevine, koje se podići moraju, u koliko ne služe
jedino za čuvanje naprava i vlastničtva poduzetnika, ili u koliko
ih s osobitih razloga nisu dužne obćine ili država podići,
imadu u jednakim dielovima nositi ili izvesti poduzetnik i dotični
vlastnici.


Vode, koje su vlastničtvo privatnika, mogu se za tociljanje
drva upotriebiti samo privolom dotičnog vlastnika.


XI. U pogledu zakonskih ustanova, kojimi bi se
šumsko-kazneni postupak i do pitanje nakna, da
šumovlastnika za počinjene mu štete urediti
imali , imadu se osobito sliedeće okolnosti uvažiti.
Čuvanje šuma skopčano je sa velikim potežkoćama. Sumokvarcima
i kradljivcima, može se učin dokazati samo izjavom
onoga, koji ih je na činu zatekao. Pošto se prestupci i štete
u šumah vrlo često opetuju, to bi kazneni postupak morao biti
brz i kratak. Procjena štete, nanesena šumovlastniku po šumoštetnicima
i kradljivcima, dosta je suztezljiva i nesjegurna. Da
se u tom pogledu predusretne samovolji, moralo bi se u zakonu
nuždno odrediti. Prema tomu bile bi u glavno nuždne sliedeće
zakonske ustanove.


Izjava zakletog šumskog osoblja, učinjena pozivom na službenu
zakletvu ima podpunu moć dokaza, ako ju osobite okolnosti
ne čine dvojbenom.


Šumsko osoblje imalo bi svoje prijave o pronadjenim
šumsko-redarstvenimi prestupcima, izuzev slučaje veUke sile i




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 131 —


osobite važnosti, svakih 14 dana kod redovitih sudova u posebnim
izkazima prijaviti. Za drugovrstne prijave (što ih čine
šumovlastnici sami ih ine osobe) imali bi sudovi sami takove iz-
Icaze voditi. Sve spomena vriedne okolnosti morale bi se u te
izkaze uvrstiti.


Sudbeni postupak morao bi biti javan i sumaran. Osuda
imala bi se odmah izreći i podjedno odšteta ustanoviti. Sumovlastniku
imala bi se dati podpuna odšteta. U koliko se ova
ne bi u novcu namiriti mogla, imala bi se odraditi. Da sudovi
0 svakoj šumskoj šteti valjanu osudu izreći mogu, moralo bi
lugarsko osoblje, na temelju posebno izdanog mu naputka vrst
i način, kao i veličinu štete što točnije prosuditi i procieniti,
te svoje predpostavljene šumske ograne o tom obaviestiti.


Ti šumski organi imali bi se prema potrebi osobno osvjedočiti
0 tom, da li je šteta dobro izvidjena i procienjena, te
prema tomu prijavu lugara ili potvrditi ili izpraviti. Ako se
takov neposredni nadzor ne bi vršiti mogao, jer lugari u obće
ne stoje pod upravom šumara, ili ako je prijava učinjena po
drugoj kojoj osobi, tad stoji sudovom prosto, da prijavljenu
štetu još prije povedene iztrage po obližnjem kojem šumaru
izviditi dadu. U slučaju, da šumara bilo ne bi, morali bi se za
to upotrebiti drugi vještaci-


Da se konačno u šumsko-tehničkom pogledu vrlo težko i
radi toga nesjegurno odmjerenje šumske odštete, kao i s njom
skopčanog posrednog gubitka usljed opadanja prirasta, pogoršanja
tla, oštećenja subsLancije šume i t. d., pomoćju zakonskih
ustanova može svesti u njeku vjerojatnu mjeru, i da se time
dobije podloga za što sjegurnije i pravednije odmjerenje odštete
i s njom spojene kazne, moralo bi se odrediti, da se imadu za
pojedine kotare sastaviti šurasko-odštetni cienici, te nadalje propisati,
kako se isti kod procjene šteta upotriebiti imaju.


Taj program ministra za zemaljsku kulturu bio je razdieljen
medju članove kongresa, koji ga je kako jur napred spomenusmo
uzeo u pretres u sjednici od 29. ožujka 1849.




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 132 —


Izvještaj šumarskog odbora.


Prije nego u kratko spomenemo razpravu samoga kongresa


priobćiti demo izvještaj šumskog kongresnog odbora, kojem je


program kongresa predložen bio.


Tri glavna pitanja, što ili je ministarstvo prema tomu


programu postavilo, na ime:


1. Kako se ima u obće sa šumami postupati?
2. Koje bi se šumsko-redarstvene mjere poprimiti imale u
pogledu čuvanja šuma, posrednog unapredjenja i promicanja
šumskog gospodarenja, kad i shodnog uživanja šuma?
3. Kako da se zakonom uredi šurasko-kazneni postupak i
odšteta, koja se ima dati šumovlastniku za učinjenu mu štetu ?
uzeo je šumski odbor u potanku razpravu.
Buduć 0 narodno-gospodarstvenoj važnosti šuma dvojbe


biti ne može, to se prvo glavno pitanje luči prije svega u druga


dva pitanja:


a) U koliko da se postupak sa šumami obdiiia, inih korporacija
i zaklada stavi pod nadzor države?
b) Koje bi se stege imale nametnuti privatnom šumovlastniku
?


U pogledu šuma obćina, inih korporacija i zaklada, izjavio
se je šumski odbor jednoglasno onamo: da se obzirom na
to, što javni interes neobhodno zahtjeva, da se stanovita množina
šuma u zemlji i nadalje kao šuma uzdrži i s njom svrsishodno
gospodari, ove šume svakako stave pod neposredni državni
nadzor, ali odbor ipak drži, da bi bilo dovoljno, kad bi
se obćine, ine korporacije i zaklade stegnule na pravo presentacije
po njima postavljenog šumskog osoblja, dočim bi država
za vodjenje nadzora nuždno osoblje sama postaviti imala.


Glede gospodarenja sa privatnimi šumami, koje se s javnih
obzira takodjer ograničiti ima, predlaže ministarstvo u programu
najnuždnije stege. Ono nastoji, da u pogledu šumskog gospodarenja
privatnom vlastniku ostavi što slobodnije ruke, jer ne
ne zahtjeva niti predloženje gospod. osnova, niti podržavanje




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 133 —


stanovite vrsti uzgoja, obliodnje, prihoda i t. d. Šumski odbor
našao se je s toga ponukanim, da po ministarstvu glede gospodarenja
sa privatnim sumarni postavljene točke, na ime:
da je šumovlastnik dužan, da kod primjerene veličine šumskog
posjeda postavi nuždno osposobljeno šumsko osoblje; da mu se
zabranuje šumu pustošiti; da ima nove sječine u 6 godina opet
pošumiti; da mora tražiti dozvolu za pretvorbu šumskog tla u
drugu vrst gojitbe; da se šume pod zabrauu staviti imaju, u
koliko je to doista neobhodno nuždno, s javnih obzira i pogledom
na narodno-gospodarstvenu važnost šuma u c elosti
prihvati.


Odbor drži ipak, da se po ministarstvu predložena kuratela
obdina nad opustošenim šumama, kao i pravo i dužnost
obćina za prijavu takovog opustošenja i t. d. ne bi imali izreći,
već bi bilo dovoljno, odrediti; da je svatko vlastan takovu prijavu
učiniti.


Načelo, da se dioba obćinskih šuma ne smije u pravilu
dozvoliti, i da se u obće svaka dioba šuma ima učiniti ovisnom
0 privoli dotične oblasti, priznato je po odboru kao neobhodno
nuždno.


Sto se tiče šumsko-redarstvenih odredaba, to šumski odbor
misli, da bi se u šumskom zakonu imali svakako poimence i
što podpunije navesti svi zabranjeni napadaji i oštećenja šumskog
vlastničtva, kao i odnosne kazne, da se time malo po malo i
u nižim slojevima izprave dosadanji pojmovi o šumskom vlastničtvu,
te ovi priuče poštivati i priznavati ga.


Obzirom na šumske služnosti polazilo je ministarstvo sa
stanovišta, da su šumsko-redarstvene odredbe nuždne samo
glede onih služnosti, koje se ne mogu posvuda od kupiti, a to
su samo služnost šumske paše i sabiranja stelje. U odboru izražene
su s jedne strane dvojbe o tome, da bi se odkup svih
osim spomenutih služnosti provesti mogao, a s druge strane
čuli su se glasovi, koji traže, da se sve šumske služnosti, dakle
i paša i steljarenje, bezuvjetno odkupiti imaju. Nu usuprot
tomu zaključeno je, neka se prema predlogu ministarstva u




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 134 —


šumskom zakonu izreče, da se u buduće u šumi nikakva
služnost niti dozvoliti smije, a niti se steći može, doeim da je
uživaoc služnosti šumske paše i steljarenja dužan trpiti, da se
te služnosti stegnu, u koliko to zahtjeva uzdržavanje sućnosti
šume i potrajnost šumskih užitaka. Odnosne predložene granice,
na koje bi se te služnosti svesti imale prihvaćene su uz neznatne
promjene. Te promjene sastoje se u tome, što odbor
predlaže neka se još odredi:


1. Da u žirovnim godinama ima prestati uživanje šumske
paše u šumskih dielovih, gdje se je žiru nadati i to čim počme
žir i bukvica padati;
2. Da bi se marva, koja u šumi noći, samo u onom slučaju,
kada i tako pastira imati mora, imala preko noći u zatvorenom
prostoru držati;
3. Da je sa služnošću steljarenja obterećeni vlastan, da
u slučaju, ako odtud ne prieti šumi nikakva pogibelj, može
ovlaštenikom namjesto stelje od granja doznačiti listinac (Bodenstreu).
Sto se tiče čuvanja šuma i namještenja posebnog lugarskog
osoblja, to se je većina šumskog odbora izjavila za to, da je
dovoljno, ako se u obće namještenje takovog osoblja traži. Privatnom
šumovlastniku imale bi se u tom pogledu ostaviti posve
slobodne ruke, te ne bi nipošto svrsi odgovaralo, kad bi se
obćinski lugari ovlastili, da vrše kaki nadzor u privatnih šumah.
Manjina šumskog odbora pako pridržala si je pravo, da u
glavnoj sjednici u smislu ministarskog programa posebni
predlog stavi.


Ostale točke ministerijalnog programa prihvatio je odbor
u cielosti.


Eazprava gospodarskog kongresa*.


Razprava o šumskom zakonu zauzela je bila u kongresu


V


dva pravca. Cisto šumarski ili konservativni
pravac , kojega zastupahu članovi kongresa stališa šumar


* Eazprava kongresa priobćena je ovdje samo u kratkim crtama, obširnije
vidi u napred spomenutom listu strana 60—73.


ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 135 —


skoga, te pravac neograničenog šumskog vlastničtva
ili liberaln i pravac , kojega opet zastupahu šumovlastniei,
ekonomi, profesori i ini nešumari. Šumari zahtjevahu, da se u
zakon uvrste ustanove, koje bi kadre bile zaštiti šume proti
nutarnjim i vanjskim napadajima, makar se time i ograničila
prava šumoposjednika. Nasuprot nešumari ili liberalna stranka
tražiše što više slobode šumskog gospodarenja; nu i oni priznavahu
pravo države, da vodi nadzor nad šumskim gospodarenjem
u zemlji.


Najživalinija razprava razvila se je bila o tome, da li ima
država pravo, da za gospodarenje u obćinskih šuma postavi
državne šumske organe? Mnogi su govornici to pravo države
napadali, nu kod konačnog glasanja prihvaden je predlog ministarstva,
sadržan u napred spomenutom programu, pretežitom
većinom glasova, premda je u kongresu bilo mnogo više nešumara,
nego li šumara.


Nasuprot je pao predlog ministarstva, da su šumovlastniei
dužni samo osposobljeno stručno osoblje namjestiti.
Ostale točke ministerijalnog programa prihvaćene su nakon
živahne debate.


Konačno je prihvaden i predlog zastupnika Grabnera glede
ustrojenja šumarskih škola, koji je bio posebice tiskan i medju
članove kongresa razdieljen.


Na osnovu ovih razprava i ministerijalnoga programa sastavljen
je sada kod nas u krieposti stojeći šumski zakon. Napose
upada u oči, da šumski zakon nije suglasan sa prvotnim
ministerijalnim programom u pogledu vršenja državnog nadzora
nad gospodarenjem u obćinskih šuma. Kako smo napred pod
točkom V. spomenuli, zahtjevao je ministerijalui program mnogo
više, nego je šumski zakon odredio. Prema ministerijalnom programu
imala bi bila država odmah preuzeti upravu u šumah
obdina, zaklada i korporacija, dočim bi ovi sumoposjednici odštetili
državi troškove stručne uprave. Svakako je za požaliti,




ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 136 —


da to načelo barem glede obdinskih šuma nije odmah preuzeto
u šumski zakon, jer bi onda bila odpala potreba, da se šumski
zakon baš u pogledu gospodarenja sa obćinskimi šumama nadopunjuje
posebnimi pokrajinskimi zakoni, kako je to bilo u
Češkoj, Tirolu i t. d., ali dakako tek tada, kada je nerazložno
gospodarenje sa obćinskimi šumami ove na rub propasti dovelo.


A. B.
Nadležnost upravnih oblasti u šumskim stvarima.


Napisao Dr. A. GrOglia.


Nadležnost je odnosa j jedne oblasti prema
stanovitom konkretnom slučaju, uslied kojeg
od nos a ja je ta oblast zvana, da obavlja odnosne
njoj povjerene funkcije.


Ona ne predpostavlja samo množinu oblastih u jednoj
državi, već i točnu diobu funkcija, koje svaka oblast imade
izvršivati.


Prema tomu dielimo nadležnost na stvarnu i mjestu u.


A. Stvarna nadležnost.
Stvarna nadležnost označuje objektivnim pravom
odredjeni skup državnih zadača i interesa, koji se razlučeno
od djelokruga ostalih oblasti, dopituje stanovitoj oblasti na
riješavanje. Stoga svaka oblast imade na početku svog uredovanja
točno izpitati, da li odnosna stvar spada u njezin djelokrug.


Granice stvarnih nadležnosti upravnih oblasti jesu uredjene
zakonskim propisima obzirom na sgodno i uspješno
obavljanje državnih i javnih interesa. Te granice povučene su
izmedju političkih oblasti medjusobno, a zatim i prema zakonodavnoj
i sudbenoj vlasti. Pošto se u nazočnom bavimo samo
sa šumskim stvarima, to je za nas važna granica izmedju
nadležnosti sudbenih i političkih oblasti, a to tim većma, jer