DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 77 — tamno-zeleno, sjajno i golo, na naličju jasnije, sivo-zeleno sa žućkastim, obično dlakavim rebarcima*. Plojka je lista dlanastopetolapa, srcolike ili zaokružene podine. Križke (Lappen) sa jajolike, šiljaste ili zašiljene, ali tupe, na obrubu kruto pilaste, kadkad malone i cjelovite. Bieli javor cvate 5—15 cm. dugim sunovratim grozdom, u kom se razviju (po Hempelu i Wilbelmu) u nekojih pojedinaca prividno dvospolni ženski cvjetovi, onda mužki cvjetovi ili obratno, nu ima i takovih pojedinaca, koji razviju ponajprije mužke, a poslije uz takove i ženske cvjetove, dok se napokon mjeseca travnja ili svibnja zakite samo mužkini cvjetovima. Zelenkasti lapovi i latice su trepavaste, prašničke niti skoro gole, plodnica dlakava. Krugljasti plod velik je poput graška, krilca su mu obično uzpravljena mrežasto-žiličasta, ali mogu biti i razmaknuta. Veliki su pupovi jajoliki, odstojedi, pokriveni žuto-zeienim sjajnim ljuskama, crno-zagasita pusteno-trepavasta obruba. Biela javora ima na svim našim gorama i planinama, tu ima i pojedinih divova, koji zaustavljaju putnika; pa je takovih stabala u Gorskom kotaru na Drgomlju (1153 m.) kod Delnica u Ljeskovoj dragi kod Kuželja, nu najveća i najljepša šuma, koju sam ja vidio, leži na Bitoraju, pod Žilavim dolcima, u «Javorovoj dragi», gdje se reda javor do javora i mora da je u jeseni osobiti čar, kad mu se lišće medju crnogoricom žuti, dočim se ono od bukve «zaplamčuje». Na risnjačkom sklopu utrošen je javor kao grm u šumu crnogorice, a poslije u šumu bukovu, ali se ne uzpinje do Maloga Risujaka, pod kojim bukova stabla primaju oblik Klekovine (Pinus montana). Iz Gorskoga kotara prelazi bieli javor u hrvatsko primorje. Našli smo ga oko Koritnjaka (496 m.) sa lieskom, bukvom, planinskim zovom (Sambucus racemosa), klenom, grabrom i sa * Po Lorevu (Kandbuch d. Forstwissenschaft, p. 467.] može naličje biti i modrikasto ili sivo-zeleno. Staro lišće je dlakavo aamo u pazužicama. Naličje može biti „pepeljasto" i „pusteno", takvo u pojedinaca sa gore zagrebačke. |