DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 77 —


tamno-zeleno, sjajno i golo, na naličju jasnije, sivo-zeleno sa
žućkastim, obično dlakavim rebarcima*. Plojka je lista dlanastopetolapa,
srcolike ili zaokružene podine. Križke (Lappen) sa
jajolike, šiljaste ili zašiljene, ali tupe, na obrubu kruto pilaste,
kadkad malone i cjelovite.


Bieli javor cvate 5—15 cm. dugim sunovratim grozdom,
u kom se razviju (po Hempelu i Wilbelmu) u nekojih pojedinaca
prividno dvospolni ženski cvjetovi, onda mužki cvjetovi
ili obratno, nu ima i takovih pojedinaca, koji razviju ponajprije
mužke, a poslije uz takove i ženske cvjetove, dok se
napokon mjeseca travnja ili svibnja zakite samo mužkini cvjetovima.
Zelenkasti lapovi i latice su trepavaste, prašničke niti
skoro gole, plodnica dlakava. Krugljasti plod velik je poput
graška, krilca su mu obično uzpravljena mrežasto-žiličasta, ali
mogu biti i razmaknuta.


Veliki su pupovi jajoliki, odstojedi, pokriveni žuto-zeienim
sjajnim ljuskama, crno-zagasita pusteno-trepavasta obruba.


Biela javora ima na svim našim gorama i planinama, tu
ima i pojedinih divova, koji zaustavljaju putnika; pa je takovih
stabala u Gorskom kotaru na Drgomlju (1153 m.) kod Delnica
u Ljeskovoj dragi kod Kuželja, nu najveća i najljepša
šuma, koju sam ja vidio, leži na Bitoraju, pod Žilavim dolcima,
u «Javorovoj dragi», gdje se reda javor do javora i mora da
je u jeseni osobiti čar, kad mu se lišće medju crnogoricom
žuti, dočim se ono od bukve «zaplamčuje».


Na risnjačkom sklopu utrošen je javor kao grm u šumu
crnogorice, a poslije u šumu bukovu, ali se ne uzpinje do
Maloga Risujaka, pod kojim bukova stabla primaju oblik Klekovine
(Pinus montana).


Iz Gorskoga kotara prelazi bieli javor u hrvatsko primorje.
Našli smo ga oko Koritnjaka (496 m.) sa lieskom, bukvom,
planinskim zovom (Sambucus racemosa), klenom, grabrom i sa


* Po Lorevu (Kandbuch d. Forstwissenschaft, p. 467.] može naličje biti i
modrikasto ili sivo-zeleno. Staro lišće je dlakavo aamo u pazužicama. Naličje može
biti „pepeljasto" i „pusteno", takvo u pojedinaca sa gore zagrebačke.