DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 75 —


ergibt sich, đass die genannte Art den ostasiatischen Arten


P. A j a n e n s i s und P. Glehnii und weiterhin der nordwestamerikanichen
P. Sitkaensi s am nachsten steht,
da SS sie aber trotz dem auch deutliche verwandsch.aftliche
Beziehungen zur europaischen P. escels a zeigt, die einen
genetiBchen Zusammenhang bei der wahrscheinlich machen».
Iz iztaknutog Wettsteinovog razlaganja pada u oči dvoje;
prvo lokalizovane stoj bine u dvim područjima na
jugo-iztoku Evrope, koje su udaljene samo nekoliko ura i drugo,
bliza srodnost sa iztočno-azijskima i zapadno amerikanskim
vrstima.


Kako da si protumačimo male te stojbine?


Wettstein si to tumači na dvojaki način, da se je
«omorika» u današnjoj svojoj stojbini razvila iz srodne vrste,
recimo smreke, koja se dalje nije širila ili da bijaše nekoč
znatno dalje razširena i da dan danas izumire.


Već je P a n č i ć iztaknuo, da je ime o m o r a ili o m or
i k a poznato u svoj Srbiji, Bosni i Crnoj gori, pa je zato
vjerojatno, da bijaše u ovim zemljama i razširena. P i n u s
nigra, Abiesalba, Corjlus Colurna, koje rastu
zadružno sa omorikom, bivaju u Srbiji usljed iracionalnoga
šumarenja sve to redje.


Drugi razlog, kojim W e 11 s t e i n podkrepljuje drugi svoj
način jest daljina u dvim područjima. Nemoguće je, da je sjeme
preneseno iz jedne zemlje u drugu, jer je sjeme preveliko, pretežko
i preslabo priraslo k perutki. Nadalje ne odaje «omorika»
bilina žilava (lebenskraftig) života.


Ona je vezana na obronke, gdje joj borba u utakmici sa
drugim drvećem nije težka, dočim raste u visokim šumama
pojedince. Tu Wettstei n mladih pojedinaca nije našao,
dočim je pomladak smreka i jela brojan. Pa i po brdovitim
obroncima, gdje omorika bolje uspieva, brojno su mlade biline
riedke.


Iz ovoga, što iztakosrao sliedi, da bijaše nekoć omorika
razprostranjenija i da današnjim svojim ostancima izumire.