DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1899 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24: — Rok u §. 18. za izvoz ogrievnih drva, je potreban i svagdje se uvadja radi i^eda i da se sječine jednom očiste, te mogu staviti pod zabranu. §. 19. može sasvim dnigčije i jednostavnije glasiti n. pr. : «Gradjevno drvo ne će se ovlaštenikom posebno doznačivati, nego će se stabla, koja budu preostala, nakon što se izluči potrebiti dio za prodaju, radi osjeguranja za pokriće troškova zajednice, podieliti medjii ovlaštenike u razmjerju njihovih ovlašteničkih dielova. Sa tako dobivenim drvom može svaki po volji razpolagati, te si učiniti u koliko mu dofcječe ogriev ili gradju, ili oboje». Taj način bio bi u teoriji najjednostavniji, nu nije tako u praksi. Od kako postoje urbarski odnošaji, dobivao je ovlaštenik gradju samo onda, kada je dokazana bila potreba. K tomu pridolazi okolnost, da je većina zemljištnih zajednica tek dobila toliko šume, da će se iz godišnjeg prihoda jedva moći namiriti troškovi zajednice i potreba na ogrievnom drvu. Za gradju će malo preostati. Kada bi se sada taj mali preostatak razdielio medju sve ovlaštenike, dobio bi pojedinac veoma malo. To malo bi se razprčkalo, većim djelom prodalo, te se nebi čuvalo, dok nastupi potreba popravka kuće — a kako onda kuću popraviti. Uz to nebi ovakova svakogodišnja dioba izvediva bila, jer nebi bilo moguće n. pr. 40 stabala podieliti na 200 ovlaštenika, jer bi svakog ovlaštenika dopao samo jedan komad, a kako da se pravedno diele stabla u te komade — to je naprosto nemoguće. Proti takovoj diobi i proti đieljenju stabala bez obzira na gradju i ogriev, je i sliedeći razlog: Ako su ovlaštenici u više sela razštrkani, a i šuma se sastoji iz više teritorijalno odieljenih predjela, u jednih je predjelih primjerice bukovina sa nešto jelovine, a u drugih čista jelovina, to bi oni, koji budii dobivali u predjelih gdje je više bukovine, bili nezadovoljni, jer će opet oni drugi dobiti jelovinu iz koje će moći |