DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1898 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 474 — nabliz ljudskih stanova i lovi, što može uhvatiti i divljač i domaću malu perad. Jednod ulovio jeđaa lovac mačku, koju su kopovi po guštari gonili ; svi rekoše, da je divlja mačka, jer joj je po gornjem tielu dlaka bila sivasta kao u divlje mačke; i ja pobliže razgledah tu mačku i opazib, da joj rep nije onako kitnast, kao u divlje mačke i da je potrbuške biela, a k tomu imala je postrance žućkastu prugu, što sve u divlje mačke ne ima ; — inače u krupnini uije mnogo od divlje mačke zaostala. Akoprem su ta obilježja dosta jasno dokazivala, da to nije prava divlja mačka, ipak su ju prisutni lovci za neku suvrst divlje mačke držali. Na oto stiže mlinar, koji je bio u društvu lovaca, i on poče mačku razgledati, te začudjeu reče, da je to njegov mačak, kojega je prije dvie godine iz mlina nestalo, što mii baš nije žao bilo, jer je bio velik tat tako, da je, što se je kuhalo i peklo, prije on kušao nego li.kuharica, za oto je više puta vatraljom po kičmi dobio, pak je valjda toga radi od kuće pobjegao, a čudio se je mlinar, kako se je izranio i krupniji u tielu postao, brci su mu narasli veliki, debeli i oštri, kao u divljeg mačka. Divlja mačka ne običaje kao pitoma danju po poljima klatariti se; u ljetno doba drži se najviše guštare, kuda nitko ne zalazi, po kišovitom i sniežnom´vremenu zadržaje se u jazbini, koja ima više ulaza i izlaza, ili u kakvom šupljem stablu, koje S9 nalazi u guštari šume. V^isoke velike šume izbjegava, niti se rado drži na velikom stabalju, zna bo, da osim čovjeka ima i drugih neprijatelja, koji joj škoditi mogu, a to su orleši i velika sova ušara. Jednoć se dogodi za moje prakse u Bečkom Novomjestu, da se divlja mačka uhvatila u lovku, koja je bila u šumi za tvorce smještena. Kako smo se kod te lovine nalazili ja i moj kolega, pak i naš stari jagar Venclioko i njegov pomagač (to bijaše baš u ljetno doba, kad koža zvjeradi nikakovu vriednost ne ima), odredi naš Vencličko, da divlju mačku živu kući odnesemo i pustimo ju u kavez velikoj sovi ušari, pak neka joj ona sudi. Mačka bje n vreću strpana, što joj nije baš pravo bilo, jer se je opirala. Putem idnć, srete nas c. i kr. lovdžija od vojno-akademičkog perivoja, komu se odmah pohvalismo, kakovu lovinu nosimo i da ćemo ju sovuljagi ušari prikazati; na što on primjeti, da mačku njegovoj velikoj sovi ušari pripustimo, tobož da je jača i starija, nego naša i mačku će lakše svladati; mi pristadosmo na to, samo Venzličko doda, da mu se ima od mačke rep i njuška odrezati i uručiti, da može tražiti lovninu, koja mu od divlje mačke pripada ; zatim zaputismo se ravno skupa sa c. i kr. lovdžijom k njegovoj kući, da mačku predamo njegovoj sovuljagi. |