DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1898 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— 473 — 5. Uredjenje bujica. Glede uredjenja bujica izvjestiti je: Kr. zem. šumarski pristav Gjureković započeo je radnje oko bujica koncem rujua, te je izmjerio bujice u obćini Bribir, a ujedno počeo sa radnjama učvršćenja i umirenja popuzlina kod Grižana. Isti bujični tehničar radio je na tom cielu minulu jesen i zimu. Ručne težake dostavila je obeina Grižaue, a potrebiti novac u iznosu od 4.588 for. 98 novč. doznačila je visoka kr. zem. vlada odpisom od 9. rujna 1897. br. 47.578. 6. Izpiti za 1 ugarsko osoblje. Lugarski izpiti obđržavani su dne 16. i 17. rujna 1897. Izpitu je pripušteno 13 kandidata Od tih jedan nije izpitu pristupio. Od 12 kandidata, koji su se izpitu podvrgli, položila su izpit četvorica sa dobrim, a sedmorica sa dovoljnim uspjehom, do6im je jedan reprobovan. Sitnice. Nešto 0 pitomoj, podivljaloj, divljoj maeki i velikoj sovi llšari. Prigodom moje lovačke prakse u Bečkom Novom mjestu, zaputih je jednog dana c. i kr. lovdžiji, koji je stanovao u dodijelenom mu lovištu blizu šume. Stupiv u njegovo dvorište, opazim glavurdatog mačka, koji me je motrio kao nepoznatog gosta, a ja se opet u njega zagledao, jer mi se je smiešau činio, što nije imao ušiju. Međjutim izadje iz kuće lovdžija, pak me nagovori riečima, zar mi se njegov mačak dopada? — Da, sraiešan mi je, što nema ušiju, valjda se je takav okotio ? — To ne, primjeti on, već da mu je uši odrezao, a ima još jednog i tomu je uši odrezao, onaj, koji pred nama stoji, bio je veliki tepčija. U ljetno doba se je cieli dan po poljanama klatio i lovio mlade prepelice, trčke, a i mladim zečićima nije zamjerio ; pak i onog drugog mačka često je sobom odmamio i pokvario. — Zar to pomaže, što im se uši odrežu? Upitani ja. — A kako ne! odvrati mi ; sad se više ne klatare kojekud po polju, jer su mačke na gole uši veoma osjetljive; ako odu u strnjiku, ta ih bode, kao i druge oštre trave, i gusti šiprak izbjegavaju, jer im rosa i kiša curi u uši, što mačke pogotovo ne trpe; svaka malenkost, što ih u gole uši dirne, ne poduašaju, i tako su prinuždeni kod kuće ostati. Pitoma mačka podivlja i otudji se od kuće radi oskudice hrane ili nečovječnog postupanja od strane ukućana, a to se dogodi najviše seljačkim mačkama i onima, koje na salašima pribivaju i podivljaju, te se više u kuću ne vraćaju. Podivljala mačka može biti više štetna za lovnu perad i mladu divljač, nego divlja mačka. Podivljala mačka nije tako plaha, ako kad opazi čovjeka na polju, kao divlja mačka, te zadje do |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1898 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 474 — nabliz ljudskih stanova i lovi, što može uhvatiti i divljač i domaću malu perad. Jednod ulovio jeđaa lovac mačku, koju su kopovi po guštari gonili ; svi rekoše, da je divlja mačka, jer joj je po gornjem tielu dlaka bila sivasta kao u divlje mačke; i ja pobliže razgledah tu mačku i opazib, da joj rep nije onako kitnast, kao u divlje mačke i da je potrbuške biela, a k tomu imala je postrance žućkastu prugu, što sve u divlje mačke ne ima ; — inače u krupnini uije mnogo od divlje mačke zaostala. Akoprem su ta obilježja dosta jasno dokazivala, da to nije prava divlja mačka, ipak su ju prisutni lovci za neku suvrst divlje mačke držali. Na oto stiže mlinar, koji je bio u društvu lovaca, i on poče mačku razgledati, te začudjeu reče, da je to njegov mačak, kojega je prije dvie godine iz mlina nestalo, što mii baš nije žao bilo, jer je bio velik tat tako, da je, što se je kuhalo i peklo, prije on kušao nego li.kuharica, za oto je više puta vatraljom po kičmi dobio, pak je valjda toga radi od kuće pobjegao, a čudio se je mlinar, kako se je izranio i krupniji u tielu postao, brci su mu narasli veliki, debeli i oštri, kao u divljeg mačka. Divlja mačka ne običaje kao pitoma danju po poljima klatariti se; u ljetno doba drži se najviše guštare, kuda nitko ne zalazi, po kišovitom i sniežnom´vremenu zadržaje se u jazbini, koja ima više ulaza i izlaza, ili u kakvom šupljem stablu, koje S9 nalazi u guštari šume. V^isoke velike šume izbjegava, niti se rado drži na velikom stabalju, zna bo, da osim čovjeka ima i drugih neprijatelja, koji joj škoditi mogu, a to su orleši i velika sova ušara. Jednoć se dogodi za moje prakse u Bečkom Novomjestu, da se divlja mačka uhvatila u lovku, koja je bila u šumi za tvorce smještena. Kako smo se kod te lovine nalazili ja i moj kolega, pak i naš stari jagar Venclioko i njegov pomagač (to bijaše baš u ljetno doba, kad koža zvjeradi nikakovu vriednost ne ima), odredi naš Vencličko, da divlju mačku živu kući odnesemo i pustimo ju u kavez velikoj sovi ušari, pak neka joj ona sudi. Mačka bje n vreću strpana, što joj nije baš pravo bilo, jer se je opirala. Putem idnć, srete nas c. i kr. lovdžija od vojno-akademičkog perivoja, komu se odmah pohvalismo, kakovu lovinu nosimo i da ćemo ju sovuljagi ušari prikazati; na što on primjeti, da mačku njegovoj velikoj sovi ušari pripustimo, tobož da je jača i starija, nego naša i mačku će lakše svladati; mi pristadosmo na to, samo Venzličko doda, da mu se ima od mačke rep i njuška odrezati i uručiti, da može tražiti lovninu, koja mu od divlje mačke pripada ; zatim zaputismo se ravno skupa sa c. i kr. lovdžijom k njegovoj kući, da mačku predamo njegovoj sovuljagi. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1898 str. 61 <-- 61 --> PDF |
- 475 - Kavez, u kojem mu je sovuljaga nšara smještena bila, imao je prostor od jednog kvadratnog hvata u dužini i visini, bio je od 1 iva sagradjen, a po sredini kaveza bila motka, na kojoj je sovuljnga ušara obično sjedila. Čira smo mačku iz vreće pustili u kavez, skoči, kao [da je biesna i smjesti se u uglu kaveza; smotriv sovnljagu poče puhati i po svom običaju pijuckati, a pri tom je turobno mijauknula; u taj mah strese se sovuljaga i nakustruši perje, oči velike izbulji, koje su joj bhstale i čisto pocrvenile, koji put je kljunom kvecala, kanda se mački prieti, a neprestano ju čvrsto fiksirala. To je trajalo 4 — 5 časova, dok se sovuljuga odluči, te u jedau mah skoči sa stalka na mačku i vješto stade joj jednom nogom na vrat, a drugom na kičmu i pričvrsti ju pandžama, da se nije maci mogla; dakako da se je mačka otima´a i mijaukala, ali u isti čas izkljuva joj sova svojim oštrim kljunom oba oka, i udari oštrim kljunom više put po glavi, da ju je krv oblila i mozak curio, i tim je mačka sama obnemogla i papke otegnula. Na oto skoči sovuljaga na svoje sjedalo, otrese svoje perje i udari nekoliko put s Ikljunom, motreć pri tom oštro nas prisutne. Taj užasni prizor trajao je, da bi čovjek jedva deset nabrojiti mogao. Nakon toga zaputismo se kući, sutra dan pripoviedi nam lovdžija, da je sova mački trbuh izparala i požderala ono, što joj se bolje svidjelo. J E. Najprolbitažnije godišnje doba za obaranje stabala. U Westfalskoj riešili,su na sliedeći način, kada valja stabla obarati: posjekli su četiri omorike od iste starosti, koje su na istoj stojbini izrasle i jednako zdravo drvo imale i to, jednu u prosincu, drugu u siečnju, treću u veljači, a četvrtu u ožujku. Od ta četiri stabla iztesane su četiri gredice i sve četiri jednako obterećene ; pokazalo se, da je otporna snaga (Tragkraft) drveta, koje je u siečnju posječeno za 12, onoga, koje je u veljači posječeno, za 20, a onoga, koje je u ožujku posječeno, za 38";^ manja, nego li kod drveta, posječenoga u prosincu. Od dvaju jednakih komada drveta, koji su u vlažno tlo ukopani, struhnuo je onaj od veljačkoga stabla već nakon osam godina, dočim je komad od prosinačkog stabla još nakon 16 godina tvrd pronadjeu. Od dvajuh kotača na kojima su naplatci, i to jednom od prosinačkoga, a drugomu od veljačkoga bukovoga drveta napravljeni bili, trajao je onaj prvi šest, a onaj drugi samo dvie godine. Iz toga hi se dalo zaključiti, da bi se stabla, opredjeljena za gradju, imala poglavito u prosincu, a nipošto pako poslije siečnja obarati. »Oest. F. u J. Z*. Plemeniti dar. Prigodom sastanka dne 15. rujna t. g. u Lajsavici darovaše gg. R. Fiscbach, D. Laksar i V. Malin siromašnoj udovi jednog šumara svotu od 4 for , koji je novac udovi predan. — Na tom se daru spomenutoj gospodi najtoplije zahvaljuje nadarena udova. |