DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 374 —


Proizvodnja bukorih podvlaka.


Sve do nedavna smatrali su mnogi šumoposjednici svoju
bukovu šumu kao bezkoristan kapital, te su pripisivali pukom
slučaju, ako su ju makar i uz bezcienu unovčiti mogli.


Jedino bliže gradova i većih mjestak ležeće bukove šume
imale su donekle vriednosli, jer su izcrpljivane na ogrievna
drva, dočim su sve udaljenije i nepristupnije bukove sastojine
stajale bez svake koristi. Sve to osjetljivije nestajanje hrastovili
šuma, koje su davale i daju još i dan danas glavnu količinu
gradjevnog drva, te visoke, svedjer rastuće ciene, hrastovine dale
su povoda željezničkim upravama, koje godišnje ogromnu množinu
drveta za podvlake trebaju, da razmišljaju, ne bi li se hrastovina
kojom drugom vrsti drveta nadomjestiti mogla.


U tom pravcu u Njemačkoj i Magjarskoj zadnjih 10 godina
sa bukovinom pravljeni pokusi izkazuju već sada tako
povoljan uspjeh, da o tome više nema sumnje, da je impregnirana
bukovina kadra nadomjestiti hrastovinu.


Od ostalog drveća, odlikuje se bukovina za impregniranje
time, što u unutarnjem dielu, daklem starijem drvetu imade
30—35"/o raztopivih sastavina, u mladjem drvetu (bijeli) dapače
oko 40—SS^/o.


Ako se te sastavine kuhanjem i evakuiranjem iz bukovine
odstrane, te mjesto istih sa antiseptičnom tekućinom napoji,
razumljivo je, da će takovo drvo truloći dulje vremena
odoljevati, nego li ono, koje je manje od onih sastavina izgubilo,
te usljed toga i manje antiseptične tekućine u se primilo.


Sa katranovim uljem napojeno bukovo drvo može u najnepovoljnijim
odnošajima, kao što su željezničke podvlake u
vlažnijem tlu, trajati do 20 godina, dočim hrastove podvlake
jedva oko 18 godina.


Ti uspjesi sa bukovinom niesu mogli ostati bez posljedica,
te već danas vidimo, osim starijih tvornica, koje su bukovinu
izradjivale na pokućstvo i drugih novijih tvornica, koje se bave
sa rezanjem, impregniranjem te bojadisanjem bukovine.




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 375 —


U veliko pako izradjuje se bukovina za sada jedino za


, željezničke podvlake i to, u Magjarskoj već od godine 1884.,
a kod nas u državnim bukovim šumama u Slavoniji i od
godine 1893. U sliedećem ću u kratko opisati cielu manipulaciju
izradbe, kao i impregniranja željezničkih podvlaka iz
bukovine.
Ciela proizvodnja željezničkih podvlaka može se razdieliti
u tri glavnu diela, i to;


I. izradba,
II. manipuliranje sa izradjenim podvlakama do impregniranja,
i
III. impregniranje.
I.
Prije nego se vlastnik bukovih šuma odluči za izrsidbu
željezničkih podvlaka, potrebito je, da te šume kroz vješta i
izkusna strukovnjaka dade pregledati, da li su u obće za
izradbu podvlaka sposobne, odnosno, da li se pogledom na
njihov uzrast, starost, pogrieške i t. d. racionalno na podvlake
izcrpsti mogu.
Dočim se n. pr. granata, ali inače zdrava stabla za različitu
gradju izraditi mogu, jesu takova za izradbu podvlaka
ne sposobna, jer se kvrgaste podvlake nerado primaju, a ako
je kvrga na onom mjestu, kamo se sinja meće, tada se skartiraju.
Isto tako nesposobne su one bukove sastojine za izradbu
željezničkih podvlaka, koje imadu veliko crveno srdce, daklem
koje su starije, te već imadu manje bielog mladjeg drveta, jer
takovo starije drvo, ako i nije crvena trulež još nastupila, kod
impregniranja ne prima onoliko tekućine, koliko mladje drvo,
te je usljed toga i manje dugotrajno.
Prema današnjoj potrebi izradjuju se sliedeće vrsti podvlaka:
a) normalne podvlake sa 2 50 m. duljine, 0*25 m. dolnje,
a 0´17 m. gornje širine, te 0´15 m. visine ili debljine;
b) podvlake za srazove (Stossschwellen) sa 2*50 m. duljine,
0"30 m. dolnje, a 0*25 m. gornje širine:




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 376 —


c) pođlvake za vicinalne željeznice sa 2-20 m. duljine,
0*20 m. dolnje, a 0-14 m. debljine; napokon
d) Goliat-podvlake sa 2-70 m. duljine i sa ostalima dimenzijama,
kao pod a).


Kako iz navedenog proizlazi, iziskuje izradba raznovrstnih
podvlaka ne samo vrlo vješte radnike, nego još vještijeg nadziratelja,
koji će već na prvi pogled debla prosuditi moći,
koliko će koji trupae i.kakove vrsti podvlaka dati moći.


Ne manje važna je za vrstnoću i dugotrajnost bukovih
podvlaka doba godine, kada se iste izradjuju.


Poznato je, da su za takove radnje najbolji mjeseci prosinac,
siečanj i veljača. Posto pako šumske radnje ne odviše
samo od želje drvotržca, nego i od toga, da li i koliko imade,
razpoloživih radnih sila, te od množine robe, koja se izraditi imade,
prinužden je isti u jesen radnjom ranije započeti, te istom u
kasno proljeće prestati.


Po izkustvu, stečenom kod izradbe bukovih podvlaka,
predpostavljam ma bilo i kasnu proljetnu radnju ranoj jesenskoj
radnji; barem u Slavoniji ne bi se bukova stabla prije početka
mjeseca prosinca smjela obarati. Dapače bilo je slučajeva,
gdje su se takove podvlake, izradjene početkom mjeseca prosinca,
kod toplog vremena počele kvariti.


Vlažni, a ipak dosta topli, jesenski dani pružaju glavne
uvjete, pod kojima se sokovi drveta, naročito bjelančevina počimlje
raztvarati, a to raztvaranje kod bukovog drveta tako
brzo napreduje, da je drvo već u roku od 10 do 14 dana
tako zadušno (stockig), da je za dalnju uporabu za podvlake
nesposobno. Na čelu podvlaka, izradjenih od takovog drveta,
pokažu se svjetlo-žute piknje, koje posije sve to tamnije postaju.
Na prvi pogled takovog drveta može se po boji zaključiti, u
kojem se stepenu zadušljivosti, odnosno truhloće drvo nalazi.


U proljeću izradjene podvlake naglim izparivanjem istina
izpucaju, ako se ne pokvare, jer sokovima za pretvaranje i truloću
manjka potrebita vlaga. Za drvotržca je pako uvjek bolje, da imade
1 do 27 0 više izpucanih, nego ciele partije pokvarenih podvlaka. U




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 377 —


svrhu i´acijonalne izradbe bukovih sastojina na željezničke podvlake,
potrebito je nadalje inteligentnije nadzorno osoblje, kojemu
mora biti poznat ne samo način izradbe podvlaka iz bukovog
drveta, nego i bolesti bukovine, kako bi kod svakoga stabla
ili trupca pogledom na debljinu kao i opažane bolesti prosuditi
moglo, koliko i kakovih podvlaka će radnik iz istog izraditi
morati. Samo u potonjem slučaju može se računati na
racijonalno izcrpljenje šuma. Radnik teži, kako je samo po
sebi razumljivo, za dobrom nadnicom, te izbjegava svakoj težoj
radnji. Tako ee on n. pr iz trupca, iz kojega bi se mogle
izvaditi 3 podvlake, napraviti samo 2 podvlake, jer mu je
posebno tesanje i rezanje treće podvlake razmjerno sa puno
više vremena skopčano, nego kod dvije podvlake i t. d.


Bolesti i pogrieške bukovog drveta, na koje se
kod izradbe podvlaka obzir uzeti ima, jesu:


1. crvena trulež,
2. biela trulež,
3. zadušljivost (Stockung),
4. prestaro drvo,
5. obrasli ogranci,
6. okružljivost (Kernschale).
1. Crvena trulež, koja ima svoj začetak u ozledama žilja
ili ogranaka, razprostranjuje se od žilja prama vršiki ili, ako
je ozleda u ogranku, od vršike prama dolje ; nalazi se u unutrašnjem
starijem drvetu (Kernholz), te se širinom razprostranjuje
od srca prama bjeli. Ta bolest nalazi se u starijih sastojinah,
osobito takovih, koje su odrasle na vapnenom tlu, te se
razlikuje od ostalog staroga, inače zdravoga drveta tamno crvenom
bojom, koju godišnji prirastci ne ograničuju, te koja
se preko istih nepravilno razprostranjuje, kako se to može
vidjeti iz slike 8.
Takovo drvo jest u prvom stepenu bolesti tamno crveno,
posije tamno, te na. posljedku trulo. Prepiljeno drvo, kod kojega
se je vlakno već počelo raztvarati, izgleda šupljikasto, jer
je takovo vlakno već izgubilo svoju prvašnju čvrstoću, te se




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 378 —


izkida prije, nego ga zub pile prereze. Podvlake iz takovog
drveta ne prima željeznička uprava. Samo u onom slučaju, ako
je bolest još u začetku, te ako podvlake takovog drveta ne
sadržavaju više od ´j^ do ^jj, mogu se još upotriebiti.


2. Biela trulež nalazi se isto tako u unutaršnjem dielu
stabla i to glavno, u mladjem dielu drveta u bjeli.
Začetak te bolesti jest medju godišnjimi prirastci, te se
proteže vijugasto po cieloj debljini stabla i razlikuje od ostalog
drveta svjetlo bielom bojom. U drugom stepenu bolesti jest
boja žuta, a na posljedku tamno žuta.


Cim se biela trulež pokaže, nije to stablo više za izradbu
podvlaka sposobno, jer ako na oko i izgleda zdravo, truloća
je drvno vlakno već počela raztvarati.


Prerezano izgleda isto šupljikasto, kao i kod crvene truloće.


3. Zadušljivost (Stockung) nastupi onda, ako se posječeno
stablo u toplom i vlažnom vremenu pusti ležati pod korom,
te usljed zapriečenog izparivanja vodenih sastavina nastupi
pretvaranje i trulež sokova, naročito bjelančevine.
Konstatuje se najprije tim, što je kora unutrašnju bielu
boju promjenila u tamnu, napokon u tamno crnu. Cim tamnija
boja, tim većma je truloča napredovala. Prerezano izgleda
takovo drvo na čelu kao mreža žućkastih pikanja, koje s vremenom
postaju sve to tamnije, dok napokon ne nastupi trulež.


Drvo, kod koga se jednom te sumnjive piknje pokažu,
nije više za podvlake kao i za nikakovu drugu gradju sposobno.


4. Prestaro drvo. Bukove su sastojine u Slavoniji,
čim predju 80 godina, za sječu zrele, usljed česa je dovoljna
obhodnja od najviše 120 godina. Preko te starosti nastupe
kod bukovine različite bolesti, tako da se već po vanjskom
obliku na iste zaključiti može, jer krošnje su redje, ogranci
suhi, kora nije više svjetla i gladka, nego tamna i izpucana itd.
U unutrašnjem dielu stabala takovih sastojina biela se
boja sve to većma gubi, dočim tamnija i crvenija od srca
prama kori sve to većma raste. Ako je takovo drvo inače
zdravo, može se još za podvlake upotriebiti, ako je pako starost




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 379 —


ved takova, da se je i vlakno počelo raztvarati, te svoju prvobitnu
čvrstoću izgubilo, nije više za podvlake uporabivo.


Prerezano izgleda takovo drvo kao i kod truloće, šupljikasto.


5. Obrasli ogranci. Ako su obrasli ogranci zdravi,
te ako se nalaze na mjestu, gdje ne dolazi sinja, mogu se
podvlake upotriebiti; u protivnom pako slučaju ili, ako je
obrasli ogranak u sredini podvlake, te ide skroz kroz istu, ne
mogu se upotriebiti. Drvo oko kvrga imade se na svake ruke
dobro pregledati, jer je obično sa dolnje strane do starijeg
drveta trulo.
Čim se takova pogrieška opazi, treba dalnju izradbu toga
diela stabla obustaviti.


6. O k r u ž 1 j i v 0 s t je takova pogrieška, radi koje se podvlake
skartiraju, pošto se kod impregniranja taj dio drveta
sasvim odciepi i odpade.
Iz navedenog već slieđi, da radnik, čim stablo obori, u
prvom redu prosuditi mora, da li će isto rezati ili ciepati.
Glavno načelo jest rezanje, jer se kod takove radnje drvo štedi.
Ciepanje dozvoljava se samo u onim slučajevima, gdje je vee
nastupila crvena trulež, te se kod debljih stabala iz okrajaka
podvlake izraditi mogu.


Zdrava debla ili pojedini trupci, kako se iz slika pod 1. ,2., 3.,


4. i t. d. uviditi može, otešu se tako, da bjel sačinjava uvjek
gornji dio podvlake, na koji dolazi sinja, dočim je starije drvo
s dolnje strane.
Iz priloženih slika proizlazi, da već kod debljine od 30 cmt.
možemo izraditi jednu podvlaku, kod debljine od 35 cmt.
dvije podvlake i t. d. Odpadci u takovim slučajevima mogu
iznašati 35—40"/o.


Ona stabla, koja se moraju ciepati, izrežu se na duljinu
podvlaka, te se trupci najprvo prepolove, a nakon toga na
dvojake ili pojedine podvlake izciepaju i otešu. U tom
slučaju iznašaju odpadci i do 50%. Iz ciepanih komada iztesavaju
se podvlake tako, da se unutrašnji truloćom obuzeti
dio oteše, dočim se sva bielina do kore ostavi. U obće, glavno




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 10     <-- 10 -->        PDF

380


2.
i 1T C´VM/t´. >


/ T \


< Z5 ewi.tr. >


^ -^ VVC^i4t^tM4€ 5 C*t

4. 5.
T,


O, 55 - 58 cwvf. = -^ -po^vA


54-7 0 <^ttC ff´p^^´.^a^a/.


\,


lE x\
"m ir
ir ir y




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 11     <-- 11 -->        PDF

381


11 . 5´j´e/K-i´ćA Kfl.
n


I


]~:rT


-1 .MO


Ifa« (?*V«-K<1 ^-ui^/L-15 . l´<-CoHi^.e |30



ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 382 —


je kod izradbe bukovih podvlaka, da se po mogućnosti starije
drvo izteše ili izreže, a mladje ostavlja, te samo kora oguli.


Isto tako ne smije nit jedna podvlaka nikada imati cieloga
srdca, nego se isto kod rezanih podvlaka sredinom prereze,
a kod ciepanih sasvim izteše.


Manipulacija izrađjeuili podvlaka.


Koliko god odvisi kvaliteta bukovih podvlaka od kvaliteta
drveta i vješte izradbe, vriedi isto toliko i dobra manipulacija
sa jur izradjenima podvlakama, jer kod zločeste manipulacije
mogu se podvlaka u najkraćem roku sasvim pokvariti.


Već kod izradbe navedeno je, da se sokovi bukovog
drveta kod vlažnog i toploga vremena brzo pretvaraju i trunu.
Da se to zaprieći, moraju se podvlake, čim se izrade, što više
od zemlje na podloge dignuti, iz ^araka i jama izvući na brežuljke,
gdje vjetar i zrak više dopire, te u obće nastojati, da
se iste što prvo iz šume izvezu.


Na stovarište izvezene i u redove na podlogah složene
podvlake izvržene vjetru, sunčanim zrakama i vrućini, počmu
uslied naglog izparivanja tako naglo pucati, da su mnoge od
istih za svaku dalnju uporabu nesposobne. Da se tome doskoči,
provrtaju se iste na obadva kraja, i to 15 cmt. od čela po
širini (vidi sliku 13.), u koju se provrtlinu sa velikom snagom
udari klin od mekana drveta, kod nas u Slavoniji od topolovine
ili vrbovine, koji se, nakon što je zabijen, sa tanje strane
zaglavi sa hrastovom trieskom.


Vrtanje obavlja se ručnim strojem, sa amerikanskim svrdlom,
koji stroj dva radnika okreću, tako da isti mogu na dan oko
100 komada podvlaka provrtati i u iste kline udariti.


Vrtanje može se obaviti i parnim strojem, što je puno
naprednije i jeftinije.


Cim je vrtanje i udaranje klina dogotovljeno, treba podvlake
odmah impregnirati, nu pošto se takovi poslovi obavljaju
u zimsko doba, kada se radi studeni impregnirati ne može, te




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 383 —


pošto impregniranje obično više mjeseci traje, moraju se za
impregniranje pripravljene podvlake radi jednakoga sušenja u
križnice složiti. Kod toga slaganja imade se opet na to paziti,
da dolnje podvlake dodju na što više podloge, te da podvlake
u križnicama što više zraku pristupne budu.


Isto tako ne smiju križnice preblizo jedna druge stajati. Da
se pucanje (od čela) podvlaka udaranjem klinova zapriečuje,
stoji izvan svake dvojbe, no s druge strane može se uztvrditi,
da tu korist daleko nadmašuje šteta, koju ti klini kod impregniranja
prouzrokuju. Vrtaujem podvlaka prekine se naime
sveza izmedju stanica, koji prazni prostor izpuni klin. Tekučina,
kojom se impregnira, dodje do klina, no ne može dalje,
te tako onaj dio drveta, koji leži izmedju ta dva klina, na
širini provrtline ostane nedostatno impregniran (Vidi sliku 14.).
Takova podvlaka, prorezana po sredini, pokazuje nam već na
prvi pogled, da je medju klinima stojeći dio drveta svjetliji
od ostalog.


Ta moja opažanja potvrdjnju i željeznički radnici, koji
tvrde, da podvlake najprije iztrunu u sredini u pravcu od
jednoga klina do drugoga.


Troškovi izradbe jedne podvlake stoje 26 i 22 novčića;
buduć pako da se od onih dielova stabla, koji nisu sposobni
za podvlake, te od debljih ogranaka izradjuju ogrievna drva,
to ću još i dodati, da se za izradbu jednog prostornog metra
ogrievnih drva placa obično 32 i 37 novčića. Te ciene su
doduše kod podvlaka za 2 ne. po komadu, a kod ogrieva za
7 nč. po metru previsoke, no obzirom na racionalniju izradbu
bvikovine na podvlake, kao i na to, da se ogrievno drvo pravi
većim dielom iz ovršina i najgorih stabala, opravdano je plaćanje
i skupljih ciena.


Vrtanje, klinovi i napokon zabijanje klinova dodje na
4 novčića, tako da podjjuni trošak jedne normalne podvlake
iznaša po prilici 30 nč. Za takove podvlake plaća uprava
državnih željeznicu već prema kvaliteti 70 do 100 novčića
po komadu.




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 384 —


Napokon demo još spomenuti, da se iz 1 lu´
može izvaditi poprieČno 6 podvlaka.


Impregniranje podvlaka.


Kod kr. ugar. državnih željeznica impregniraju se bukove
podvlake već od god. 1884. sa cinkchloridom. Takova jedna
impregnacija nalazi se na željezničkoj stanici u Eaiću; ista
radi sa 2 kotla, koji imadu po 1´9 m. unutrašnjeg promjera
te 10´5 metara unutrašnje duljine.


U svaki kotao stanu po četvora kolica, na kojima se
nalazi po 35—40 podvlaka, ukupno 140—160 komada, ili u
obadva kotla 300—320 komada. Impregniranje samo može se
razdieliti u tri dielu, i to:


I. Parenje podvlaka,
II. Evakuiranje,
III. Napajanje podvlaka sa tekućinom, kojom se impregnira.
I. Cielo stovarište izkrižano je prugama, na koje su željezne
sinje položene, po kojima se podvlake dovažaju do kotlova.
Kotlovi imadu na dnu isto tako položene 2 sinje od iste širine,
kao i vanjske, te se mogu sa vanjskimi spojiti.
Kolica, natovarena na stovarištu sa podvlakama, jednostavno
se u kotao uture, nakon česa se isti hertimično zatvori.


Cim je kotao zatvoren, upusti se u isti para. Parenje
suhih podvlaka, bud hrastovih, bud bukovih, traje 60 časaka,
ako su pako podvlake sirove 90 časaka, ali uvjek tako, da
su suhe podvlake najmanje 30 časova, a sirove 60 časova
izvrgnute parenju, koje se utjeruje sa I´,, atmosferičkim pritiskom.
Potrebita para proizvadja se u kotlu, koji se nalazi u
neposrednoj blizini, te kojom se ujedno cieli stroj tjera.


Cim je parenje (kuhanje) dovršeno, izpusti se sva para
van, te sada dodje izsisavanje zraka iz kotla ili tako zvano :


II. Evakuiranje. Evakuiranje zraka traje kod suhih
podvlaka 60, a kod sirovih 90 časova. To se obavlja sa sisaljkama,
koje isti stroj tjera.


ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 385 —


III. Posije dogotovljenoga izsisanja zraka upusti se u
kotao tekućina, kojom se impregnira. Cim je kotao te tekućine
pun, poeme se tekućina sa silom utjeravati, a to utjeraranje
traje kod bukovog drveta, da li sirovo ili suho bilo, 30
časova, dok se ne postigne snaga od 8 atmosfera, a nakon što
je ista postignuta, nepromenljivim pritiskom jos dalnjih 60 časaka.
Sisaljke, koje rabe za izsisavanje zraka ili za utjeravanje
tekućine, uredjene su na 12 konjskih sila.


Posije toga se tekućina izpusti, kotao se pusti ohladiti, a
nakon toga izvuku se kolica sa podvlakama van. Tako impregnirane
podvlake slože se u križnice, te se moraju najmanje
3 mjeseca sušiti prvo, nego se metnu u zemlju, odnosno, dok
se ne uporabe u opredjeljenu svrhu. Podvlake, koje se u
zemlju polože, prvo nego su dobro izsušene, iztrunu u kratko
vrieme.


Kako je već rečeno, za sada impregnira se sa cinkchloridom,
raztopljenim sa vodom, koja imade kod 17´´C. specifičnu
težinu od 1.015.


Taj cinkchlorid proizvadja se iz cinka i solne kiseline
(SalzsJiure).


U posude od kamena, drveta ili gvoždja, u kojima su
unutrašnji dielovi obloženi olovom, te od kojih su kamenite i
drvene sa 1 m´., a gvozdene sa 3 m" sadržaja, metnu se ploče
i stari komadi zinka. Te posude postavljene su u zgradu, koje
je krov što višji i iz dva diela napravljen, tako da je medju
dolnjim i gornjim dielom prazan prostor, kuda se plinovi u
zrak dizati mogu. Posude, napunite sa zinkom, naliju se sa
solnom kiselinom iz vana kroz cievi, a to se čini stoga razloga,
što su plinovi, koji se kod topljenja zhika razvijaju, zdravlju
opasni, a isto tako eksplodiraju, ako dodju sa vatrom u doticaj.


Ti plinovi su tako škodljivi, da se sva u obližnjoj okolici
nalazeća se stabla s vremenom posuše.
Tako napunite posude ostanu 8 do 10 dana, dok cinkchlorid
postane čist od kiseline i za impregniranje upotrebiv.




ŠUMARSKI LIST 10/1898 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 386 —


Dobiveni cinkchlorid imade specifičnu težinu od I*7. Množina
tekućine, koju podvlaka u sebe primi, zavisi od vrsti i
kvalitete drveta, te da li je sirovo ili suho.


Konstatirati se dade to, da se podvlake vagnu, prvo nego
se u kotao metnu, te opet kada se izvade iz kotla. Bukove
podvlake, ako su sirove, primaju 12—30 klgr., ako su suhe,
30—45 klgr. tekućine.


Pošto se parenjem težina podvlake za 1—2 klgr. poveća,
te izsisavanjem zraka za 0*5 do 1 klgr. snizi, može se reći,
da veća težina podvlake odgovara težini tekućine, koju je podvlaka
impregniranjem u se primila.


Da pako one bukove podvlake, koje u se prime manje
od 30 klgr. tekućine, ipak toliku množinu cinchlorida dobiju,
kao one, koje su usisalo 30 klgr. cinkehlorida od 1*015 spec.
težine, imadu se razmjerno prama množini tekućine sa gušćom
tekućinom impregnirati.


Tako n. pr.
Kod podvlaka, koje prime samo 12 klgr. sa tekućinom od 1´0375 specifične težine.
„ 13 „ „ „ . 1-0846
„ „ ,. . „ 14 „ „ „ „ 1-0321
. 15 „ „ . „ 1-0300
; . „ . „ 1<3 . ., . . 1-0281
„ . „ . ,. 17 „ „ „ „ 1-0264
„ . „ , „ 25 „ „ „ „ 10180
30 „ ,. „ „ 1-0150
Ti´oškovi impregniranja željezničkih podvlaka skupa sa
materijalom iznašaju po komadu oko 30 nć., te zavise od ciena
solne kiselina i cinka. Podvlake tako impregnirane i izsušene
traju u zemlji, ako je inaČe drvo bilo zdravo, oko 10 do 12
godina.


Napisao M. M.