DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 65     <-- 65 -->        PDF

— 359 —


Zakoni i normativne naredbe.


Načelna riešitba.


Kr. županijskoj oblasti . . . .


Riešavajuć izvješće n predmetu utoka šumsko-dohodarstvenog ureda


vlastelinstva radi naknade štete, počinjene po divljači, u kojem je kr.
kotarska oblast odlukom svojom izrekla, da je vlastelinstvo dužno naknaditi
N. N. štetu, počinjenu po divljači, sa 12 for. 60 nč., te 4 for.
procjenbenoga troška ; a kr. županijska oblast riešenjem svojim napadnutu
prvostepeuu odluku iz razloga u njoj navedeaih u cielosti potvrdila,
a prigovor utjecatelja, da jazavac spada medju grabežijivce, koje
svatko ubiti smije, odbila; obnalazi kr. zem. vlada, odjel za unutarnje
poslove, uvaženjem priziva obje dolnjomolbeue odluke preinačiti
ouamo, da vlastelinstvo nije dužno po N. N. zatražene oštete naknaditi,
a to iz sliedećih razloga : kako se iz razpravnih spisa vidi, zatražio je
N. N. naknadu štete, što mu je u kukuruznjaku po jazavcn počinjena.
Zakupnik lova može se temeljem §. 32. zakona o lovu pridržati na
naknadu štete, što ju divljač na zemljištih, dotično na njima nahodećib
se produktih počini. Naknada ta, u koliko je valjanom procjenom ustanovljena,
može se dopitati lih za štetu, počinjenu po koristnoj divljači,
nipošto pako za štetu, koju počine grabežljiv e i, koje u smislu §. 23.
zakona o lovu smije svatko u svako doba u zaštitu svoje imovine ubiti.
Pošto se jazavac u grabežljivu zvjerad brojiti ima, pa pošto je ustanovljeno,
da je N. N. baš po jazavcu šteta počinjena bila, nije se vlastelinstvo
na naknadu te štete pridržati smjelo, pa je stoga i dolnjomolbene
odluke preinačiti valjalo.


Šumarsko i gospodarsko knjižtvo


Šuinarsko-lovaeki leksikon. Sastavio Josip Ettinger.
Zagreb 1898. Nakladom kr. sveučilištue knjižare Franje
Suppana (R. F. Auer).


Kada smo čuli, da je i opet izašla nova knjiga na polju naše
šumarsko-lovačko literature, to nas je ta viest razveselila, zuajue i sami
iz vlastita izkustva, da šumarski pisac — obzirom na maleni broj onih,
koji takove knjige trebaju — imajuč dosta truda oko sastavka kojeg
djela, samo se skromnoj materijalnoj koristi od koga nadati može. U
koliko nas je razveselilo, što se je g. pisac ponovno pera latio, nismo se
mogli oteti začudjenju, da se je sam odlučio ovako golemo breme na




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 66     <-- 66 -->        PDF

— 360 —


svoja ledja naprtiti, znajuć, da se djela ovakove ruke gotovo svagdje
samo zajeđaičkim radom više valjanih stručnjaka sastavljaju. Ovo je
sasvim i razumljivo, jer se je šumarsko-lovačka znanost zadnjih decenija
tako naglo razvila, da će se jedva naći stručnjak, koji bi sve grane ove
uauke skroz temeljito i n detalje poznavao, a toga se takovom djelu hoće.


Kad smo pročitali predgovor ovoga djela, zebnjom smo stali čitati
pojedine stranice istoga i stavljati naše opazke, da pisano podvrgnemo
stvarnoj, pravednoj, a po mogućnosti blagoj kritici. Na žalost sve više
dolažasmo do osvjedočenja, da je g. pisac postavljeni si cilj promašio.
Ima tu ponajprije kojekakovih izraza, koji u obće u šumarsko-lovački
leksikon ne spadaju, navlastito su skroz suvišni u djelu ovako malenog
obsega. Već toga radi pravi ovo djelo utisak nekog čudnovatog tumačenja
kojekakvog stranog nazivlja. Uz ovu iztaknutu manu nije s toga
čudo, da u tom djelu mnogo toga ne ima, što bi ono absolutno sadržavati
moralo. Mnogo bi pisati morali, kada bi samo jedan dio onoga
spomenuti htjeli, što je g. pisac izostavio, a u naše m bi se šumarskolovačkom
leksikonu u prvom redu spomenuti moralo. S toga ćemo samo
primjer a radi spomenuti, da je pisac, govoreći o šumarskim školama
spomenuo mnoge inozemne zavode, nu jedin i domaći zavod križevački,
gdje je velika množina naših šumara svoje stručno znanje stekla, n i
spomenu o nije, ipak bi mu svaki mogao mnogo stvarnih pogriešaka
u ovom t. z. š.-l. leks. za malo vremena naći. Sto da velimo o tom,
kako je g. pisac orisao naše šumarsko družtvo? Ono, što je o njem spomenuo,
ima samo neku historijsku važnost, dočim ni spomena ne ima o
našem ribarsko-lovačkom družtvu. Kad ne nalazimo onoga, što bi u prvom
redu i u ovakovom djelu spomenuto biti moralo, ne čudimo se, da i
mnogog drugog nema, ali su se zato unj uvukle već davno poznate
»sriemsko-slavousko-hrvatske divlje životinje, zvieri i ptice«, pak i >šumsko
grmlje i drveće« i to, gotovo u potpunom svom broju i prostom originalnom
ruhu.


čitav ovaj t. z. šum.-lov. leksikon vrvi, bez obzira na jezične mane,
sasvim nerazumljivim, a skroz primitivnim! i površuimi i krivimi defiaicijama.
Opetovano kažemo, da ćemo samo primjera radi nekoliko ih
spomenuti, da se cieujeni čitaoc upozna s tim pisanjem. G. pisac na
strani 52 veli: »drvare nje — Holztriftung — znači plavljenje drva
ua vodi« (??), nadalje na strani 53: »drvna punoća — Vollholzig —
nazivljemo, kad čitava debla nisu nikada sasvim pravilni materaatični
čunj, već čine mjestimice prehvat, t. j . debla su na nekim mjestima
deblja, te se tako zvanim pronadjenim (Č) inbenikom drvne punoće —
VoUholzigkeitsfaktor— nadoknadi*. Odmah dalje veli g. pisac: »drvn a
zalih a — Holzvorrath — je složena glavnica na jednoj plohi, na kojoj