DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 343 —


ležećim u području Vojne Krajine, u §. 15. nalaže pukovnijama,
da sastave izkaze, pa medju ostalim u točki d) propisuje, da
se u taj izkaz imade uvrstiti količina gradjevnog i ogrievnog
drva, koju trebaju krajiške zadruge ili obitelji godinom u popreko
za vlastitu kućnu porabu. (Hausgebrauch).


Pravilnik za šumarsku službu u ces. kralj.
Vojnoj Krajini od god. 1860., nabrajajuć u §. B8. služnosti,
koje terete državne šume u Vojnoj Krajini, navadja, da krajiškim
obiteljima pripada pravo na uživanje bezplatnih podavanja
gradjevnog i ogrievnog drva za kudnu potrebu
(Hausbediirfnisse); a §. 70. istog pravilnika sadržaje odredbu,
da se kućna potreba imade točno ustanoviti i paziti, da
se kompetencija ne doznači preko kućne potrebe (faktične.)


Dosad spomenutih načela drži se i Naputak A u §. 6.,
gdje se medju ostalim odredjuje, da krajiškim obiteljima, navedenim
u §. 1. slovo d) i e) pripada pravo na drvo za ogriev
za domaću vlastitu porabu.


Sve dakle do sad spomenute ustanove odredjuju, »da se
ogriev na drva imadu davati krajiškim obiteljima
lili za vlastitu njihovu kućnu porabu i
potrebu«.


Ovo pravilo odrazuje se i u §. 22. Naputka A., po kojemu
pravoužitnicima nije dozvoljeno za kućnu porabu bezplatno
ili uz smaljenu šumsku pristojbu dobiveno drvo za gradju ili
ogriev prodati ili za druge vriednostne predmete zamieniti ili
darovati.


Baš ta ustanova o odsvojnom ograničenju dobivene pravoužitničke
drvne kompetencije osniva se na okolnosti, da su
ogrievna drva opredieljena za vlastitu kućnu porabu pravoužitnika.


Ustanova §. 20. Naputka A., koja glasi: »Potrebština
drva za gradju ne izdaje se svakomu pravoužitniku, kao drvo
svake godine u prosječnoj godimice ustanovljenoj, ili po §. 17.,
stegnutoj izmjeri,» nije protuslovna sa dosad spomenutim zakonskim
propisima.