DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 341 — Mletu, Braču, Hvaru, Korčuli, Visu, a raste i u drugim zemljama oko Sredozemnoga mora, u Aziji i Africi, te seže iztočno do Sirije i Palestine. U sjevernoj Dalmaciji i po Istriji bieli se bor sadi, brza je uzrasta, a potrebna mu je umjerena i topla morska klima, u kojoj se uzpinje do 1000 m. visoko. Niemci zovu ovaj bor Aleppo ili Strandkiefer, dočim su ga Francezi ozvali Pin blancili Pin de Jerus a 1 e m. Bieli bor poraste na 15 m. visoko, krošnja mu je u starosti poput kišobrana, uzpravno odstoječim granama.. Kore je pepelnasto-sive, gladke, poslije crveno-zagasite. Iglice su parne, tanahne, jasno-zelene i svietle. Na grančicama 5, a inače 7 —10 cm. duge, a obično 1 mm. široke. Valjkasti ili čunjoliki pupovi su zatubkasti ili zašiljeni, ne sadržavajući smole. U južnoj Dalmaciji cvate bieli bor sredinom ili koncem ožujka, u srednjoj Dalmaciji i Istriji kasnije. (Nastavit će se). Nekoliko spornih pitanja glede dopitanja pravoužitničke kompetencije iz šuma krajiških imovnih obćina. Napisao Dr. A. CrOglia. (Nastavak.) Pitanje III. Pripada li pravoužitniku, koji je svoj pravoužitnički posjed dao u zakup, a sam drugdje živi, — pravo, da dobije kompetenciju ogrievnih drva, odpadajuću na njegov selištni posjed? Neki su mnienja, da takovom pravoužitniku pripada kompetencija ogrievnih drva, makar ne živi na svojem vlastitom pravoužitnom posjedu i makar sa njegove strane ne predleži potreba. — Do takovog zaključka dolaze na sliedeći način : |