DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 339 — (Edehveiss; Leontopodium alpinum), koji u Gorskomu kotaru nije riedak, ali manjka V. Visočci i drugim velebitskim najvišim vrhovima, a poznamo ga dosada za Velebit samo sa Srnopasa (1386 m.) kod Gračaca. Crni bor ili crnobor. Pinus Laricio var. austriaca Euđl. P. austriaca Hoss (1825.); P. nigricans Host (1826.); P. nigra Arnold (1785.); P. Pinaster Bess; P. m a r i t i m a Koch ;P. dalmatica Visinani; u Fl. dalm. I. p. 129. — Oesterreicliische Schwarzkiefer, Scliwarzfohre. U našoj monarkiji pravo je područje crnomu boru dolnja Austrija, Koruška, Kranjska, Austrijsko primorje, Istrija, južni Karpatski ogranci oko Mehadije i Oršove, Hrvatsko primorje, Dalmacija, južna Bosna i Hercegovina. U Dalmaciji ciele su od njega šume na Braču, Hvaru, Korčuli, poluotoku Pelješcu, ima ga i na Dinari još u visini od 1590 m.; u jednu rieč: crni je bor za Dalmaciju značajno stablo, podavajući svojom krošnjom osobito obilježje mediteranskoj flori. Osobita je ciena tomu boru, što raste po krševinama, pa zato s njime ošumljuju naše goleti. Nekoji su borici prekrasni, kao što n. pr. onaj u Borovu na Grobničkom polju. U Srbiji raste crni bor obilato po Ivici, oko Mokre gore u Užičkoj, u Studeničkoj, po Kopaoniku i njegovom podgorju, dočim ga nema na sjevero-iztoku. U Sumadiji vidja se gdjekoje drvo, nu da li je to drveće tamo sadjeno ili su to ostanci nekadašnjih borovih šuma, nije Paučić u poznato: U Bugarskoj ga ima na Rhodopu, Haemi, Trojan-Balkanu, Stauimaku i oko Jarlova kod Sofije, [u obće na balkanskom ostrvu od Srbije i Bugarske do Tesalije. Crni bor je bujniji od bora običnoga, pa kako je snažniji, kako mu se grane ljepše šire, a iglice mu tamno-zelene, sade ga rado i po perivojima. Ako raste na krševitu tlu, krošnja mu se sploštuje kao da bi je odrezao, primajući oblik lepeze ili kišokrana. |