DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 338 — Sa našega Snježnika prelazi borić na primorske alpinske vrhove. Našao sam ga na Suhom vrhu (1350 m.), gdje počinje takodjer sa iztočne strane i seže do same tjemenice. Divotna je šuma borića na Cuninoj glavi iznad Grobničkoga polja. Južna i zapadna strana, ovoga cunju nalična briega, pusta je i travom zarasla, nu druge dvie strane svieta tako su na gusto zarasle klekovinom, da se preko te šume nebi probio niti za dva sata. Na Velikoj Visočici (1619 m.) sbio se je borić sa iztočne strane takodjer u gustu neprolaznu šumu, a počinje tamo, gdje je prestala bukva alpinskoga značaja, dočim se na Visokim Tatrama uzpinje nad arišem. Bit će borića i po drugim vrhovima na Velebitu, a ne manjka Plješevici. U Dalmaciji ga ima na Dinari (u visini od 1590 m.), u Crnoj gori na Durmitoru malom; Nyma n ga navodi za Bosnu i Hercegovinu (po Vandas u na Plasi- Vran- i Prislab planini; po B r a n d i s u na Vranića planini). Za Srbiju ne bilježi ga ni P a n č i ć, ni N y m an ; u Bugarskoj V raste na Komu kod Berkovice, Cedru, Rilu i Osogovskoj planini. Na Risnjaku druguje klekovina sa orahovce m (Rhamnus Carniolica), sa smr i čino m (Juniperus nana), vrbom Salix grandifolia, Cotoneaster tomentosa, C. integerrima var. parvifroas, Vaccinium Mvrtillus, i Vitis Idaea, Lonicera coerulea i Rhododendron hirsutum (Alpenroschen). Tlo izpod njega pokriva lišaj Cetraria Islandica, dočim pod njime rado cvate preriedka Composita Mulgedium alpinum. Na Suhom vrhu ima u družtvu klekovine, koja zakržljala jela, pomenuta vrba i lišaj Vaccinum Vitis Idaea. Na Velikoj Visočici raste takodjer Salix grandifolia, ali kao odlika «V e 1 ebitica » , a značajan je gorni k (Arctostaphjllos Uva ursi), pova jeni, zimzeleni grmić sa crvenim bobicama i svietlim lišćem. Uz pećine druguje sa borićom crnic a ili risj e (Erica carnea), jedan od naših najkrasnijih alpinskih grmića. Sa borićem buji i razno drugo alpinsko bilje, najljepše i najriedje, što ga ima hrvatska flora, nu prvenstvo pripada svakako b j e 1 o s t u |