DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1898 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 336 — vitka je stabla, ima veće igle i žute cvjetne rese, drvo mu je mekanije i bledje, dočim je u p o z n o g a ili tvrdoga bora drvo veoma tvrdo, rdjasto-zagasito, jakom debelom korom na panju; kraći je u deblu, kržljaviji u krošnji, igJe su mu kraće i jače, a mužka resa crvenkasta. Ovaj je bor u nas redji. Nema četinara, koji bi imao toliko neprijatelja, koliko ih ima bor, a tko bi sabrao sve mu škodljive insekte, počevši od kornjaša Hjlobiusa do lepira zavijača Retinie, složio l)i veoma poučljivu sbirku, a zna se, da u razsadnicima pravi mnogo štete i mrmak ili vrljak, kad «podvrlji» zemlju. Od ptica škodljive su i u nas sjemenju grlica, zebe i sjenice, pa i riedki krivokljunac i i djetelj veliki, koji se rado pasu po boricima. Od bilina nametnica ima više vrsta, koje mu škode, od gljivica naročito H y s t e r i u m p i n a s t r i, koji živi na mladim borićima, dočim se po starim borovima rado zakorienjuje i u nas imela biela (Viscum album). Kako je u boricima tlo obično suho i mršavo, raste tu od grmova borovica, vriesak (Calluna vulgaris), A n t e n n a r i a dioica. Viola canina, rastu kao biline — pratilice razne trave i lišaji. Klekovina ili borić. Piiius iiiontaua 3Iill. Od pojedinih bilinskih udruga }ia prvome je mjestu kao najznačajnija za alpinsku floru u Hrvatskoj, udruga kosodrvine koju na Sudetima, Karpatima i Centralnim Alpama stvara P. P u m i 1 i 0, u sjevernim vapnenim Alpama P. h u m i 1 i s, a kod nas P. M u g h u s, kojega zovu u Gorskom kotaru borić, u Lici i Dalmaciji k 1 e k o v i n a^ Ove tri forme razlikuje i razporedjuje tako dr. K e r n e r, nu H e m p e 1 i W i 1 h e 1 m opisuju dvie hrpe; u prvu hrpu ide P. montana ^ Visiani: Flora Dalmatioa, tom. I., p. 200. Th. Hartig opisao je po češerikama 62 promjenka od borića. Prije smo za ovu vrstu bora čitali u nas ime „k o s o- d r e V i n a", koju je dr. Š u I e k uveo u školsku botaniku, ne poznavajući valjda ime hrvatsko. Tako zovu klekovinu Slovaci, što smo na Visokim Tatrama i sami zabilježili, dočim joj česi vele „kosodievina", a Niemei Knieholz´ Krummholz, Kriimmpen, Lackholz, Legfohre, Latsche, Tiifern, Zundern. |