DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 257 — Nekoliko spornih pitanja glede dopitanja pravoužitničke kompetencije iz šuma krajiških imovnih obćina. Napisao Dr. A. GrOglia. Propisi, po kojima valja postupati kod dopitanja te kompetencije, sadržani su u naputku A. k zakonu od 11. srpnja 1881. (kojim se razjašnjuju, odnosno preinačuju neke ustanove zakona od 15, lipnja 1873. o imovnim obcinama u hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini). Nu ovi propisi su nejasni i nepodpuni a i na njekojim mjestima protuslovni, pa za to izazivaju vrlo često sporove pri tumačenju svojem, a posljedica toga jest, da isto pitanje nejednako riešavaju nadležne za to oblasti. Prateći praksu kod šumsko-gospodarstvenih ureda imovnih, obeina krajiških prigodom dopitanja i evidentiranja rečene kompetencije, naišli smo na nekoliko slučajeva, koji se kod raznih ureda razno tumače, a po tom pravoužitnici jedne imovne obcine imadu bud veče, bud manje probitke od onih druge imovne obcine. Da se tomu na put stane, potrebno bi bilo, da se [rečeni naputak podvrgne reviziji; pošto ne znamo, hoče li se to naskoro dogoditi, to čemo pokušat u ovoj razpravici, da nekoje sporne slučajeve raztumačirao, ne bi li time doprienieli k njihovom razjašnjenju i jednoličnosti u praksi. Pitanje I. Na kojem se temelju odredjuje kompetencija 0 gr i e V n i h drva onim pr avo uži t nicima, čije se pravo temelji na §. 1. si. e naputka A. O tom pitanju postoji mnienje, da se ta kompetencija imade odrediti na temelju §. 71. šumskog pravilnika od god. 1860. i to s obzirom na maksimalni posjed od 6 jutara, na koji su ti pravoužitnici za vrieme obstanka vojne krajine ograničeni bili. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 258 Pi*istaše ovog mnienja obrazlažu svoj nazor na sliededi način ; 0 načinu i veličini odmjerenja kompetencije pravoužitnicima kategorije §. 1. si. e naputka A. (t. j . krajiškim obiteljim, koje pravu krajišku zadrugu doduše sačinjavale nisu, nu koje su ipak krajiške dužnosti i obveze u pogledu davanja vojnika u svoje vrieme izpunjavale) ne ima naputak A. ustanova. Ustanove §. 7. al. 6., §§. 14., 15., i 16. tog naputka, koje zasjecaju u pitanje o odmjerenju šumskili užitaka i djelivosti tog prava, tiču se samo pravoužitnika kategorije §. 1. si. d. naputka A) (t. j . krajiških obiteljih, koje su do 8. kolovoza 1871. u zadružnom svezu živile); jer ove ustanove imadu na umu samo one pravoužitnike, kod kojih se pravoužitničtvo osniva na posjedu takovih selišta, koja su na temelju gruntovnog stanja od 8. lipnja 1871, kao krajiške zadruge uknjižena bila, a to su pravoužitnici kategorije §. 1. si. d) naputka A. To proizlazi od tuda, što se po ^. 14. al. 3. ustanove tog paragrafa, kao i ostalih prije napomenutih u savezu stoječih paragrafa, odnose samo na ona selišta, koja su kod sastavka pravoužitnog katastra pronadjena, a to su, kako se vidi iz ustanova §. 3. i 4. naputka A) ona selišta, koja su bila do 8. lipnja 1871. kao krajiške zadruge uknjižena, jer se je po tim ustanovama samo broj tih selišta u pravoužitni katastar uvrstiti imao. Da su te ustanove mjerodavne samo za pravoužitnike kategorije §. 1. si. d) potvrdjuje i okolnost, što se promjena glede selišta, koja se spominju u §§. 7., 14., l´^. i 16. po 14. al. 2, imadu radi zabilježbe obznaniti gruntovnim oblastima, a kako proizlazi iz ustanova §. 3, i 4., gruntovne oblasti imadu samo zadružna selišta u evidenciji držati. Nu ni putem analogije ne bi se te ustanove mogle uporabiti na pravoužitnike kategorije §. 1. si. e), jer se odmjerenje šumskih užitaka za ove pravoužitnike osniva na drugom temelju, nego li ono pravoužitnika kategorije §. 1. si. d). To se najbolje vidi iz okolnosti, što su krajiške obitelji, koje su u svoje vrieme izpunjavale krajiške dužnosti i obveze davanja vojnika, bile ograničene za vremena obstanka vojne krajine u |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 259 — sticanju nekretnog imetka tako, da su maksimaluo mogle steći 6 rali zemljišta, uračunavši kuću i dvorište, pa im je uzprkos tom ograničenju pripadalo pravoužitničtvo; dok se za pravoužitnike kategorije §. 1, si. d) zahtjeva minimalni posjed od V4 selišta (§. 7. naputka). Pošto dakle prema onomu, što je dosad spomenuto, naputak A) ne sadržaje posebnih ustanova za odmjeru uživanja za pravoužitnike kategorije §. 1. si. e), a ustanove za pravoužitnike kategorije §. 1. si, d) se ne mogu putem analogije na one uporabiti — to su gledepitanja 0 odmjerenju uživanja za pravoužitnike kategorije §. 1, si. e) mjerodavni od prije razvojačenja Vojne Krajine obstojeći propisi i to, naročito propisi §. 71. šumskog pravilnika odgod. 1860. P 0 t im propisima valja kod od mjeren ja postupati, dakako uzimajuć u obzir na maksimalni posjed od 6 r u 1 i. Tomu se mnienju može prigovoriti sliedeće: Dok je u bivšoj Vojnoj Krajini vladao vojni sustav, bile su krajiške šume vlastnićtvo države, obterećene prema §. 18. i 19. krajiškog temeljnog zakona od god. 1850. i §. 9. šum. zakona od 3. veljače 1860. služnostima bezplatnog drvarenja, pašarenja i t. d. u korist krajišnika. Po §. 68. si. d) i §. 70. šum. pravilnika od god. 1860. imale su pravo na te šumske služnosti krajiške obitelji, i to ne samo one, koje su u zadružnoj svezi živjele, nego i takovi krajiški stanovici, koji nisu doduše krajišku zndrugu sačinjavali — nu koji su ipak krajiške obveze i dužnosti u pogledu davanja vojnika izpunjavali. Po tom se vidi, da se tada izmedju servitntnih ovlaštenika jedne i druge kategorije nikakova razlika činila nije. A ni u kašnjim zakonima, koji se tiču imovnih obćina, takove razlike ne nalazimo. Tako §. 15. naputka k zakonu od 8. lipnja 1871. 0 odkupu šumskih služnosti u državnim šumama, nalazećim se u Vojnoj Krajini, odredjuje, «da za razdiobu šuma postavljena mjestna povjerenstva medju ostalim |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 260 — i to izviditi imadu, koliko zadruga ili obitelji u dotičnim obdinama imade, zatim koliko drva za gradnju i vatru te obitelj i godimice popriečno za vlastitu kucnu porabu trebaju, — napokon u koliko se te njihove potrebe u onim dielovima šume, na koje su pojedine obćine upudene, trajno podmiriti mogu». Članak 21. zakona od 15. lipnja 1873. o imovnim oblinama u hrv.-slav. Vojnoj Krajini odredjuje medju inim: ^da gospodarstveni ured imade svake godine sastaviti nacrt, u kojem se ima uzeti valjan obzir na podmirenje ovlaste nički li služnost i». Dalje na početku ove razprave citirani zakon od 11. srpnja 1881. u §. 4. odredjuje, «da se dobitak od drva i od inih šumskih proizvoda imovno-obdinskih šuma imade u prvom redu upotrebiti za pokriće vlastite kucne potrebe članov a imovn e obdine . Svaki, preko te potrebe preostavši suvišak dobitka, imade se u korist imovne obdine prodati. Takovom prodajom dobiveni novci imadu se ponajprije upotrebiti na podmirenje poreza, nameta obdine, onda troškova gospodarstva i zagajivanja šuma, a iza toga možda preostavši dohodci obratiti na osnivanje, gradjenje i uzdržavanje cesta, na protoke i zaplave, na ošumljenje krasa, na obce koristne zavode i na druge shčne, cieloj imovnoj obdini probitačne svrhe. Ako li pako dobitak iz prirodnih suvišaka za podmirenje poreza, gospod. izdataka i troškova ošumljenja ne dosiže, ili pako, ako nikakovih prirodnih suvišaka ne preostane, tad s u članov i imovne obdine obvezati pripomagati u svrhu podmirenja novčanih potreba, pladanjem razmjerne šumske pristojbe za užitke, što ih oni u naravi dobivaju». §. 1. naputka A) nabraja kao pravoužitnike: krajiške zadruge (§. 1. si. d) i krajiške obitelji (§. 1, si. e), pa U tom se ne razlikuje u ničem od §. 70. šum. pravilnika od g. 1860. Osim ovdje navedenog razdieljenja i osim ustanova §. 3. i 4. naputka, kojima se ustanovljuju oblasti, koje su nadležne za sastav pravoužitnog katastra, naputak A) nigdje ne navadja, da bi za pravoužitnike kategorije §. 1, si. e) imale vriediti |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 261 — posebne i razliene ustanove od onih, navedenih za pravoužitnike kategorije §. 1. si. d) — dapače §. 7, si. b) naputka govori ob(5enito o pravoužitnim obiteljima, bez obzira, da li one temelje svoje pravoužitno pravo na temelju točke d) ili e) §. 1. naputka A). Iz toga do sada spomenutoga zaključujemo, da se u svim ustanovama starijih i novijih zakona i propisa priznaju ovlaštenicima (pravoužitnicima) jedne i druge kategorije jedna te ista prava, a namiču iste dužnosti; i da za obje kategorije vriede iste ustanove glede odredjenja njihove kompetencije. Da je tomu tako, govori jošte i sliedeci praktični razlog: Radi ustanovljenja količine služnosti, što pripadaju krajiškim obiteljima, navedenim u §. 70. šum. pravilnika od god. 1860., imala se po tom §. vazda faktična kučna potreba ovlaštenika točno izviditi i ustanoviti, a što se naposeb ogrievnih drva tiče, to je u §. 71. cit. pravilnika ustanovljeno bilo, da ima godišnja količina ogrievnih drva, svakoj «k r a j i š k o j kudi pripadajuća, prema broju ukućana izmedju 3—´1^\^ kubičnih hvatih iznositi. Da su to zaista stari kubični hvati bili, proizlazi iz §. 71. cit. pravilnika, gdje je odredjeno, da se imadu krajišnicima bezplatno doznačena goriva drva u sumi u cjepanicama od 6 stopa duljine radi kontrole izraditi i u hvate složiti. Količina od 3 do 7^|2 kubičnih hvati odgovara po današnjoj mjeri količini od 20´46 do 51´15 prostornih metara. Prema tomu najmanja kompetencija pravoužitnika kategorije §. 1. si. e) naputka A) iznosila bi, kad bi mu se odmjerivala prema šum. pravilniku od god. 1860., 20*46 prostornih metara. Ako se ova kompetencija prispodobi s onom, koju dobivaju pravoužitnici kategorije §. 1. si. d) na temelju naputka A) i odobrene gospodarstvene osnove, to proizlazi, da pravoužitniei kategorije §. 1. si. e) kud i kamo bolje prolaze, nego li oni druge kategorije, 1>´HIII/´^ da n. pr. ovi pravoužitnici u imovnoj |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 262 — obdini križevačkoj dobivaju tek na cielo selište 12 pro^ltornih metara. Iz toga se jasno vidi, da bi ovakovo tumačenje imalo za posljedicu, da bi kategorija pravoužitnika koja je za vrieme obstanka Vojne Krajine bila u svojim pravima zapostavljena kategoriji §. 1. si, d), imala sada veće povlasti i koristi od ove, koja za vremena obstanka Vojne Krajine nije bila ograničena u sticanju nekretnina. To pak jamačno nije bila intencija, kad se sastavljao naputak A), ne gleded i na to, da bi davanje kompetencije na temelju cit. pravilnika bilo na uštrb obstojnosti i potrajnom gospodarenju šuma, jer se ta kompetencija iz produktivnosti šuma imovnih občina podmiriti nebi mogla. Ak o uvažimo , da u zakonskim ustanovama, koje rade 0 pravoužitničtvu na užitke krajiških šuma, ne ima razlike izmedju jedne i druge kategorije pravoužtnika, te da za obje kategorije vriede iste ustanove glede odredjenja drvne kompetencije ; ak o uvažimo , da smo dokazali, da bi odredjenje kompetencije pravoužitnicima kategorije §. 1. si. e) naputka A) prema šum. pravilniku od god. 1860. imalo za posljedicu, da bi pravoužitnici kategorije §. 1. si. d) dobivali manju drvnu kompetenciju ogrievnih drva od {)ravoužitnika kategorije §. 1, si. e), i da bi kod pravoužitnika jedne kategorije temelj za odredjenje kompetencije bio bro j ukućana , a kod drugih veličina posjeda, dočim prema ustanovama naputka A) jedini je temelj zemljištni posjed; — ak o uvažim o napokon, da negdašnje ograničenje pravoužitnika kategorije §. 1. si. e), po kojem su smjeli imati za vrieme obstanka Vojne Krajine maksimalno 6 jutara zemljišta, ne može ni najmanje djelovati iza uvedenja imovnih obćina na odmjerivanje šumskih užitaka, koji njima pripadaju po načelima §. 7. naputka A), buduč da je rečeno ograničenje ukinuto §. 1. zakona od 8. lipnja 1871. 0 preinaci nekih administrativnih uredaba u Vojnoj Krajini, koji glasi: «U Vojnoj Krajini imade u buduće svako ograničenje u pravu sticanja nekretnog posjeda na stanovitu maksi« mahiu izmjeru prestati», a u pravoužitnom katastru evidentirano |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 263 je za sve pravoužitnike stanje posjeda, zatečeno god. 1871.; — to dolazimo do zaključka, da se pravoužitnicima kategorije §. 1. si. e) naputku A. imade odmjeriti kompetencija ogrievnili drva prema veličini njihovog selištnog posjeda, a prema načelim a §. 7. naputk a A. Pitanje II. Pravoužitni k A. krajišk epravo m uživanj a polovic e imovn e občin e kompetencij e sa od jednog cielog selišta kupi od pravoužitnika B. i C. sav posjed Pravoužitnik B. i C. provedeni su u pravo u žitnom katastru, svaki sa kompetencijom uživanja od ^U selišta, kako j^e im ova promjena uživanja u katastru provesti imade i u sklad dovesti sa spomenutim naputkom A. i naredbom od 19. kolovoza 1894b r. 20599., a napose kako onda, ako kupac A. kuče i stanove napusti ili sruši, a kako onda, ako kupac te kuče dade u najam drugim pravoužitnicima ili nepravoužitnicima? To pitanje riešava se raznoliko. Jedn i tvrde, da A., makar je kupio od pravoužitnika B. i C. cieli njihov posjed, ne stiče više uživanja na šume, nego je prije na svom posjedu uživao t. j . polovicu cielog selišta. Taj nazor obrazlažu sliedečim : Nije izkljuČena mogućnost, da si B. i C opet vremenom ne kupe kuće i posjed, pa im se usljed toga opet pravoužitničtvo priznati mora. Kad bi se svi po A-u kupljeni dielovi na A-a ubilježili, ostali bi B. i C, kasnije, kad bi opet posjed stekli, bez uživanja pravoužitničkog prava. Osim toga mogao bi nastati slučaj, da bi jedna zadruga, kupivši vise takvih posjeda, mogla štedi i polovicu uživanja na šume, koje odpada na jednu selsku občinu. Drug i 0U opet nazora, da se u smislu §. 14. naputka A imade A. kao sadašnji vlastnik od B i C-a kupljenih nekretnina |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 16 <-- 16 --> PDF |
264 sa odnosnom kompetencijom u katastar upisati, a uz to ostaje u uživanju kompetencije, koju je dobivao kao vlastnik vlastitih nekretnina, ali samo uz uvjet, ako se na njegovim i na kupljenim nekretninama nalaze kude. Po ovom nazoru imao bi sada A kompetenciju od dva selišta. Po našem shvaćanju ustanova, koje rade o sticanju i otudjenju pravoužitničtva, držimo, da gore spomenuti nazori nisu izpravni i da se protive propisima naputka A); pa mnijemo, da bi se to pitanje imalo riešiti na sliededi način: Pravoužitnici B i C, prodavši A-u sav svoj posjed, ne imadu prava radi pomanjkanja realne kvalifikacije, makar im je i ostala osobna kvaUfikacija, izvršivati pravoužitničtvo, već njihovo to pravo miruje. Njihovi će se posjedi evidentirati u smislu §. 14. naputka A) u pravoužitui katastar na ime A-a. Po tom imade A vlastiti svoj posjed s ovlaštenjem od polovice selišta i posjede, kupljene od B i C-a s ovlaštenjem svaki sa ^U selišta, Usljed evidentiranja te promiene u katastar imade sada A kompleks posjeda s ovlaštenjem od dva selišta. Nu s obzirom na §. 7. naputka A), u kojem je propisano, da se zemljištni posjed, makar on bio veći, nego što iznosi tamo naznačena izmjera za jedno selište, t o će s e u nazoč nom slučaju na cielokupni sadanji A-ov posjed dopitati kompetencija od jednog selišta i to će se evidentirati u pravoužitni katastar. Moglo bi se prigovoriti, da se to umnožanje kompetencije protivi ustanovi §. 14. naputka, prema kojoj, kod nastavših promjena diobom pravoužitnih obitelji ili kupoprodajom i t. d., imade vazda pravilom biti, da se kod sastavljanja katastra pronadjeni broj cielih, tri četvrtine, dvie četvrtine i jedne četvrtine se išta pod nijedan način mnnožati ne smije. Nu taj prigovor ne bi stajao, jer se takovim umnožanjem nije povećao broj selišta, buduć B i C sada nisu više kao pravoužitnici u pravonžitnom katastru evidentirani. Dapače time su ostala vakantna ona selišta, Čija kompetencija nije prešla na A-a. Ovakovo riešenje tog pitanja ne vredja pravo B i C-a, da budu opet svojedobno uvršteni u pravoužitni katastar, ako |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 260 — medjutim steku realnu kvalifikaciju — jer ako jedan od njih kupi ovlašteni g r u n t, to može on tražiti, da mu se opet prizna pravoužitničtvo na temelju §. 1. si. d), kupi li neovlašteni grunt, to može tražiti, da mu se prizna pravoužitničtvo na temelju §. 1. si. e) naputka A), ako mu podje za rukom, da dokaže, da potiče iz konskribirane krajiške obitelji, koja je u svoje vrieme izpunjavala dužnosti obveze davanja vojnika. Neosnovana je pak bojazan, da bi se tim ponovnim uvrštenjem U i C-a u katastar povećao broj selišta, buduć da je od vremena osnovanja pravoužitnog katastra, pa do najnovijeg doba, priličan broj selišta prešao u posjed nepravoužitnika, a i mnogi pravoužitnici su izgubili pravoužitničtvo tako, da uviek imovnoj občini stoji na zazpolagarije stanovila kompetenciju, koja odpada na stanoviti broj vakantnih selišta. Ako bi ipak nastao slučaj, te za novo upisat ce imajuceg pravoužitnika kategorije §. 1. sL e) naputka A) ne bi bilo nijedno selište prazno, tada valjalo bi putem i z p r a v k a katastr a povećati broj tamo uvrštenih cielih, tri četvrtine i jedne četvrtine seHšta za toliko, da bi odgovarao posjedu pravoužitnika, koj se imade na novo uvrstiti. Takav izpravak katastra dopustiv je, buduc da §. 14. naputka odredjuje, da se broj cielih, tri Četvrtine i t. d. selišta, pronadjenih kod sastavka katastra, ne smije povećati; ali ne izključuje mogućnost, da se katastar nebi smio izpraviti. N. pr, ako B kupi neovlašteni posjed, na koji odpada kompetencija od jedne polovice selišta, a s druge strane je broj kod sastavka katastra pronadjenih polovica selišta jur okupiran, tad bi valjalo izpraviti katastar onamo, da se sadašnje katastralno stanje za jedan broj polovice selišta poveča. Nazor, da če A dobivati kompetenciju od B i C-a samo uz uvjet, ako se na njegovim vlastitim i na kupljenim nekretninama nalaze kuče, ne stoji, jer akoprem je potrebno, da A imade kucni broj (kućište) i da vodi samostalno kućanstvo, to je ipak dovoljno, da za dobivanje kompetencije ogrievnog drva, što odpada na jedno setište, imade samo jednu kučil; |
| ŠUMARSKI LIST 7/1898 str. 18 <-- 18 --> PDF |
266 — jer sekododredjenja kompetencije ogrievnog drva ne smatra realnom basom kudni broj (sgrade), vec oranice i livade (§. 3. naputka). Drug čije se pak to ukazuje obzirom na g r a d j e V n 0 drvo. Kako gore razložismo, pripada A-u sada kompetencija gradjevnog drva, koja odpada na jedno selište. Pitanje je sada, kako ce se ta kompetencija razdieliti na pojedine sgrade Pri tom valja razlikovati dvoje: Ako A prigodom evidentiranja po njemu od B i C-a kupljenih nekretnina, zatraži, da se te nekretnine na njegovo ime evindentiraju u katastru, odieljeno od njegovih vlastitih nekretnina, tada će za kupljene nekretnine, ako na njima imade sgrada, dobivati gradjevni materijal, koji odpada na polovicu selišta; kompetenciju, koja odpada na drugu polovicu selišta, dobivat ce za gradju i popravak svojih vlastitih nekretnina, 2. Ako pak A ne zatraži, da se po njemu kupljene nekretnine evidentiraju u katastru, odieljeno od njegovih vlastitih, tada 6e dobivati upitnu kompetenciju gradjevnog materijala, odpadajuću na jedno cielo selište, samo za popravak i gradju sgrada, koje sa popisane bile u katastru kao pripadnost njegovog vlastitog posjeda. Pitanje je dalje, kakovih se načela valja držati kod dopitanja te kompetencije. §. 20. naputka A) odredjuje, da pravoužitnik imade samo u slučaju nastavše potrebe pravo na dobivanje drva za gradju. Po tom izdat 6e se A-u kompetencija gradjevnog drva samo dotle, dok uzdržaje sgrade. Porušili ih ili napusti, tada ce ta okolnost imati za posljedicu, da za sgrade neče više dobivati kompetenciju. Ako A iznajmi kupljene sgrade, bud pravoužitniku, bud nepravoužituiku, to postaju te sgrade prometne, a za takove se ne imade davati gradjevno drvo (§. 6. naputka A), Nu potonje vriedi samo onda, ako su kupljene sgrade evidentirane, odieljeno od njegovih vlastitih. (Nastavit će se). |