DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 3 <-- 3 --> PDF |
naifct Br. 6. u ZAGREBU, 1. lipnja 1898. God.XXII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu ?< for.; za ´/2 stranke 4 for.; za Vs stranice 2 for. 70 novo.; za V4 stranice 2 for. — Za višeltratno uvrštenje primjerena popustbina. Šumari križevčani i ustanove §§. 6. i 14. zakona od 22. siečnja g. 1894. čitajući svojedobno izvješće o XX. redovitoj glavnoj skupštini našega šumai-skoga družtva, obdržavanoj na 28. kolovoza g. 1896. u Zagrebu*, zaustavih se i nehotice kod predloga, što ga je toj skupštini podnio kr. županijski šumarski nadzornik g. V. Dojković, a to i tim više, što je taj predlog rečena skupština, uz stanoviti dodatak imovinskog šumarnika g. M. Zobundjije — uz to i jednodušno usvojila. A htio sam o tom predmetu, obzirom na interes stvari, već i prije u ovome listu koju tu napisati, medjutim različite su okolnosti krive, ako to u istinu tek sada činim. Nuka me pako na to, naročito još i ta okolnost, što se kako mi se čini, hotimice nastoji stvoriti njeki jaz izmedju naših šumara križevčana i budućih naših akademičara tim, da se interesi prvih predstavljaju kao u njekoj opreci s predstojećim osnućem zagrebačke šumarske akademije. Uz to sam u posljednje doba s više strana upitan, da li je istina, da će se za bivše slušatelje križevačkuga šumarskoga učilišta na zagrebačkoj šumarskoj akademiji urediti njeka vrst tečaja, u svrhu , da bi polaznici istoga, kao bivši srednjoškolci — mogli tim postići na njeki način, a osobitim obzirom na ustanove §. 6. zakona od 22. sieČnja g. 1894., kojim je * Vidi „Šumar, list" g, 1896. strana 442. i dalje. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 210 — uredjeiia šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u nas — akademičko osposobljen j e. Nisam doduše upućen, da li u obće na mjerodavnom mjestu obstoje kakove i ako da, koje namjere u pogledu toga tobožnjega tečaja, nu to mogu svakako reći, da ja s moje strane ne bi znao sliodnost, a po tom ni potrebu uredjenja takovoga tečaja ničim sgodno opravdati. Ta §. 6. napred spomenutoga zakona izrično veli: «Sumarsko- tehničku službu kod političke uprave može polučiti samo onaj, koji je za nju teoretički i primjereno praktični osposobljen, te dokaže, da je kao redoviti slušatelj polučio podpunu akademičku naobrazbu« i t. d. Redovit i slušatelj akademije pako može biti dana s samo onaj, koji je položio izpit zrelosti, na kojoj gimnaziji ili realci, a podpunu akademičku naobrazbu i opet stiče samo onaj, koji takov zavod kao redoviti slušatelji i uz sve propisane nauke dobrim uspjehom svrši. Bivši abiturienti križevačkoga šumarskoga učilišta pako, koji se ne mogu izkazati svršenom gimnazijom ili realkom — ne mogu se u obće primiti kao redoviti slušatelji na nijednu visoku školu, pak ih u istinu kao takove ne primaju ni na kr. ugarskoj akademiji u Štavnici, ni na c. i kr. visokoj školi u Beču. A isto tako ne može, dosljedno jur napred spomenutom, biti ni o tom govora, da bi svršenje ili polazak, ma bilo kakovog posebnog tečaja, mogao nadomjestiti u pravom smislu yieči redoviti polazak akademije. Kojoj bi pako onda i zbilja koristnoj svrsi imao i mogao služiti takav tečaj 1 j u d e m, koji su propisane šumarske nauke jur podpuno svršili, a tim i p r opisano osposobljenje za nastup praktičnešumarske službe stekli, nije mi doista jasno. §. 2. zakona od 21. siečnja g. 1877. o ustrojstvu kr. šumarskoga učilišta u Križevcih izrično bo veli: «Zadaća je višemu odjelu, da teoretički i praktički naobrazi mladež u struci |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 211 — šumarskoj tako, da bude mogla stečeno znanje upotrebiti budi u javnoj ili privatnoj s 1 u ž b i» ... Naredbom vis. kr. zemalj. vlade od 21. svibnja 1879. br. 10008|878 propisani na istom zavodu t. z. konačni izpit pako imade i opet naročitu svrhu, «da iztraži kako obćenito, tako i strukovno naobražen je izpitnika i njihovu sposobnost za praktični rad u odabranoj si struci». A kako du uz to još i malo niže dokazati, to se ni ustanovami §. 6. zakona od 22. siečnja g. 1894. od naših šumara križevčana, niti za budude njihovo eventualno promaknuće u službi, ne traži, a niti se je dakako moglo u obde više zahtjevati, nego li se je to i do sada od njih pravom zahtjevalo. Poznajemo liep broj tih naših šumara, bivših križevčana, danas ne samo kao uvažene i ugledne šumarske upravitelje, nadšumare, te županijske i zemaljske šumarske nadzornike, već i kao šumarnike i šumsko gospodarske ravnatelje na milijune vriednih vlastelinskih i imovinskih šuma i t. d. A znamo isto tako, da bivši srednjoškolci šumari danas stoje ne samo na čelu austrijske državne šumarske uprave, već da su njimi dapače popunjene i njeke profesorske stolice na c. i kr. vi s o k o j školi za zemlj otežtv o u Beču , tom najuglednijem i najvišjem zavodu šumarske struke u monarkiji. Pa ipak je većina tih naših bivših križevčana šumara svršila zavod još i prije g. 1877., t. j . u vrieme, kada su bila u ime predznanja propisana tek 4 razreda koje srednje škole, a samo dvije godine strukovnog naukovanja, te u vrieme, kada je zavod imao samo vrlo manjkavu naukovnu osnovu i naučna pomagala. Danas se pako od slušatelja te naše škole traži ne samo svjedočba s dobrim uspjehom svršenih bar 6 razreda koje višje gimnazije ili realke, već uz to i trogodišnje naukovanje, a i naukovna je osnova proširena, te malo ne na akademičkoj osnovi uredjena. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 212 — Toliko dakle u kratko u obće o današnjem stanju stručne naobrazbe naših šumara križevčana, obzirom na ono, što sam jur napred spomenuo o eventualnom pitanju posebnoga tečaja, koji bi se imao za njih otvoriti na budućoj šumarskoj akademiji u Zagrebu. Da pako taj članak i preko mjere ne duljim, vratiti ću se na uvodno spomenuti i po XX. skupštini družtva usvojeni predlog g. V. Dojkovića, koji glasi: «Da se šumarsko družtvo obrati na vis. kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljsku vladu i visoki sabor moleć: da se §. 6. zakona od 22. siečnja 1894. preinači kako sliedi: «Z a v r i e m e, do k se u zemlji ne uredivišja stručna akademička naobrazba, namještaju se u tu službu i abiturienti kr. gosp. i šumar, učilišta u Križevcih, nakon što su položili konačni izpit i izpit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva i t. d.* A u savezu s tim izpravkom da se zamoli podjedno i dokinuće ustanova §. 14. istoga zakona koji glasi: «Za vrieme od deset godinah, raČunajuć od krieposti ovoga zakona, imati će onaj, koji želi polučiti službu u X. ili nižem činovnom razredu, dokazati, da je barem svršio nauke na kojem srednjem šumarskom učilištu, te položio nakon dvogodišnje vježbe državni izpit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva*. Na predlog g. M. Zobundjije zaključila je onda ista skupština još i to «neka se visoka mjesta istodobno zamole, da budu slušatelji križevačkoga zavoda, položivši državni izpit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarenja, smatran i p o dpuno izjednačenimi (u pogledu eventualnog dalnjeg promaknuća u službi i namještenja u obće) s a svoji m dru govima, koji su svršili akademiju ili visoku šumarsku školu. Vidi dalje na strani ´216. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 213 — Kako sam to ved spreda iztaknuo, ovi me zaključci glavne skupštine pouješto iznenadiše, u koliko bo iz njihovoga sadržaja razabirem, da gospoda predlagači, a s njima da što i članovi družtva, koji svojim glasovanjem omogučiše prihvat tih pređloga, stoje bezdvojbeno na stanovištu, kao da je ustanovam i §§ 6. i 14. zakona od 22. siečnja 1894., kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, abituriento m kr. šumarskog učilišta križevačkoga sada, rek bi, beziznimno presječeno svako dalnje promaknuće u službe od VIII. dnevnog razreda dalje, pak da oživotvorenjera spomenutoga zakona šumari križevčani tobože u obde samo još službu X. ili nižjeg činovnog razreda u šumarsko tehničkoj službi kod političke uprave polučit i mogu. Nu proučimo li ipak i pobližnje pravo stanje stvari, to demo vidjeti, da u istinu ipak baš niti jedna tih p r e d m j e V a ne postoji, a po tom postaje onda naravno i sam zaključak skupštine od 28. kolovoza 1896. bezpredmetan. Pa kako da i bude drugačije, ta gornje tumačenje i doista bi značilo ne samo podpuno omalovaženje domaćeg i svakako u mnogom obziru vrlo zaslužnog šumarskog zavoda, ved bi tim bila baš ugrožena i ista eksistencija one naše mladeži, koja je, vjerujuć ustanovam zakona od 23. kolovoza 1894. o najnovijem uredjenju učilišta križevačkoga, išla sudbinu i budućnost svoju vezati uz taj zavod. S toga su do napredspomenutoga zaključka dotična gospoda mogla u obde doći jedino na temelju skroz krivog tumačenja sadržaja spomenutih zakonskih propisa, kako ću to i dokazati. Svojedobna osnov a zakona, kojim se je imala urediti šumarsko- tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, kakova bje i predložena sa |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 214 — boru na ustavni pretres, sadržavala je doduš e u svom §. 6. i sliedeće ustanove :* «Šumarsko tehničku službu kod političke uprave može polučiti samo onaj, koji je za nju teoretički i primjereno praktički osposobljen, te mora : 1. Onaj, koji želi polučiti službu u VI. ili VII. činovnom razredu, dokazati, da je podpuno akademičko-šumarski naobražen, i da je položio državni izpit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva; 2. Onaj, koji želi polučiti službu u VIII. i nižem činovnom razredu, dokazati, da je svršio nauke bar na kojem srednjem šumarskom učilištu, te položio državni izpit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva Mjesta šumarskih vježbenikah popunjuju se abiturienti, koji su svršili bar srednje šumarsko učilište i t. d.» A glasom obrazloženja, spadajudeg k toj osnov i zakona , opravdavale su se te ustanove tim, jer da se te razlike u pogledu stručnoga osposobljen ja iz med ju VI. i VII. činovnog razreda, te VIII. i n i ž j i h č inovnih razreda moraju činiti, sbog okolnosti, postojećih u tom pogledu u obde u nas, a naročito i zato, jer da zemlja za sada ne ima šumarske akademije, pak što stoga razpolaže samo malenim brojem sila, koje su se mogle do sada podpuno akademički uaobraziti, te da valja s toga, kako se samo po sebi razumije, za takove sile sačuvati mjesta VI. i VII. činovnog razreda, t. j . ona zemaljskih šumarskih nadzornika I. razreda i t. d. u šumarskom odsjeku kr. zemaljske vlade. A uz to se tamo još i to veli, «da će pogodnost, da su najviša mjesta u zemaljskoj šumarskoj službi pristupna samo onim, koji su stekli podpunu akademičku naobrazbu, bodriti sve mlad e šumare , koji se toj šumarsko-tehničkoj službi kod * Vidi „Šum. list" g. 1894. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 215 — političke uprave posvetiti kane, da si pribave na akademijali ili visokih školali potrebitu višu naobrazbu u šumarskoj struci, te da će se ovako popunjivati vremenom i postepeno i sva šumarsko- tehnička mjesta kod političke uprave osobljem, koje ima najvišu stručnu naobrazbu». Ada je ta osnova kojim nemilim slučajem i u istinu u tom smislu postala i zakonom, onda bi dakako stojale u glavnom i predmjeve napred spomenutih predloga, odnosno skupštinskih zaključaka. Nu u istinu, ovu je ustanovu bivše zakonske 0 sn ove, hvala Bogu. već i sam saborski odbor za unutarnju zemaljsku upravu osudio. A pođnašajuć onda taj odbor i samome saboru u sjednici od 4. prosinca 1893. svoje izvješće i predloge u predmetu tog zakona, on to naročito iztiče još i sliedećom značajnom izjavom : «0 snova razlikuje izmedju osoblja višjeg od VIII. činovnog razreda i onog, koje je u VIII. ili nižem činovuom razredu; za prvo traži podpunu akademičku naobrazbu, a za potonje se udovoljuje naobrazbom srednjega šumarskoga učilišta. «Odbor u činilo se,da ne bi interesu službe odgovaralo, kada bi se takova razlika pravila. Najprije valja si predočiti, da sačinjavaju šumarsko-redarstvene i nadzorne agende onaj djelokrug šumarskih tehničara, u kojem ovi representiraju tlržavnu vlast, da daklem predstavnici tako otmenog zvanja ne smiju manje osposobljeni biti od šumarskogospodarskih činovnika, nadalje da se od svih ostalih službenika i od upravnika i od ostalih tehničara ište podpuno akademičko usposobljenje. Ktomu dolazi jošte važna okolnost, da bi se prema osnovi stvorile dvije kategorije šumarskih službenikah, jedni, koji bi zvani bili ukratko vrieme zapre miti najbolja mjesta, d 0 č i m bi drugi bili o d s u d j e n i i kod n aj u s p j e |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 216 — šnije i najrevnije službe doživotno čamiti u podredjenom zvanju bez izgleda na bolju budućnost, pa po tom i ozlovoljeni bez življeg interesa za zanimanje svoje. S toga i nije odbor oklievao iskati od svib organa šumskotehničke službe podpuno akađemičko osposobljenje, premda si je svjestan bio, da to podjedno predpostavlja, da se šumai´ska obuka u zemlji s temelja reformira. Nu kada vee i obrazloženje osnove pod konac kaže,, da će kralj, zemalj. vlada osobitu pažnju posvetiti i šumarskoj nastavi u zemlji, koja će se prema potrebi shodno preustrojiti obzirom na više strukovno naobr-aženje, koje treba šumsko-tehničkom osoblju, da bude podpuno doraslo riešavanju toli važnih, obsežnili i mnogovrstnih zadaća šumarsko tehničke službe političke uprave, to je odbor mislio, da treba samo ustanoviti još i primjereno prelazno doba, unuta r koje g b i se ov o preustrojstv o šumarsk e poduk e provest i moglo , a d a mož e mirno m dušo m od svi h šumarsko-tehnički h službe nik a višj e naobraženj e iskati» . A ovo prelazno doba mislio je uzakoniti u novom §. 14., dočim je prema izloženim ju)čelom §. 6. shodno preradio*. Taj po odboru u gori rečenu svrhu predloženi novi §. 14. glasi: «Z a V r i 6 m e od deset godina, računajuć od krieposti ovoga zakona, imati će onaj, koji želi polučiti službu u X. ili nižem činovnom razredu, dokazati, d a j e bar e m * Taj §. 0. glasi danas: Šumarsko-tehničku službu kod političke uprave može polučiti samo onaj, koji je za nju teoretički i primjereno praktički osposobljen, te dokaže, da je kao redoviti slušatelj polučio pođpunu akademičku naobrazbu i nakon dvogodišnje šumarske prakse položio državni izpit za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva. Tko pak želi polučiti mjesto, a kojim je skopčan VI., VII., VIII. i IX či- Dovni razred, mora povrh toga izkazati, da je najmanje osam godina bio u praktičnoj šumarskoj službi. Glede popunjivanja nadlugarskih službah, odlučuju postojedi posebni propisi itd. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 217 — svršio nauke na kojem srednjem šumarskom učilištu , te položio nakon dvogodišnje vježbe državni izpit za samostalno vođjenje šumskoga gospodarstva». Već iz ovoga dakle bezdvojbeno sliedi, da se po intenciji zakonodavca ustanove §. 6. zakona od 22. siečnja 1894. ne mogu sve do godine 1904. nipošto odnositi ni na bivše, a da što ni na sadanje šumai-e križevčane t. j . da im načelno , odgovarajuće ustanovam toga paragrafa, nije nipošto oduzeta mogućnost polučenja ma bilo baš i najvišjih mjesta u šumarsko tehničko j službi , bil o t o i ko d političk e u p r a V e u z e ml j i. A za dalnju podkriepu tog mog tumačenja spomenuti ću tuj još i to, da je i izvjestitelj n a p r e d spomenutog saborskoga odbora, zastupnik Dr. Š. pl. Egersdorfer, preporučujući saboru prihvat tako po odboru preinačene zakonske osnove, glasom stenografskog izvještaja dotične saborske sjednice, govoreći o tom, sliedeće spomenuo: «Glede pitanja, o uredjenju osobne kvalifikacije šumarskoga osoblja kod političke uprave, predložio je odbor od svih promjena najvažniju, koja se odnosi na §. 6. zakonske osnove. Ovaj S. 6. zahtjeva samo za činovnike VI. i VII. nadnevnoga razreda podpunu akademičku naobrazbu, dočim se udara za sve ostale činovnike naobrazba srednjih učihšta, obzirom na okolnost, da ima u zemlji samo srednje učilište. Ali iz obrazloženja samoga^ koje je priklopljeno predležećoj zakonskoj osnovi i iz razprave u odboru izpostavilo se, da je kr. zemaljska vlada nakana preustrojiti u zemlji obstojeće šumarsko učilište tako, da bude odgovaralo podpunoj akademičkoj naobrazbi. Ako je to nakanila kr. zemaljska vlada, onda nije nuždno, da se za svu budućnost u zakonu uzakoni ova razlika izmedju službenika |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 218 — stanovitih naddnevnih razreda i za to je odbor predložio promjenu dotične alineje §. 6., koja promjena ide onamo, da se za sve strukovno čiuovničtvo šumsko-tehničke službe iziskuje podpuna akademička naobrazba. jN^ajglavniji povod na´azio je odbor u tom, što se za sve ostalo činovničtvo iziskuju visoka učilišta: za upravne činovnike, da su svršili sveučilište, za inžinire, da su svršili tehniku, za liečnike, da su svršili takodjer sveučilište; a samo za pretežno veći broj šumsko-tebničkih službenikah bila bi po tom dovoljna niža naobrazba. Pošto nužda to ne iziskuje, kako proizlazi iz onoga, što sam o tom rekao i jer bi nastala oprieka i nejednakost kod činovničtva, koje služi kod jedne te iste oblasti, mislio je odbor, da je ta promjena shodna i da se podpuno obrazložiti dade. Ali za doba prelaznoizadoba, dokbude zavod na taj viši stupanj postavljen, predložio je odbor umetak u §. 14., gdje se dozvoljava iznimka od pravila, a u dosadanjem §. 14., budučem §. 15. je ta iznimka statuirana i za sve činovnike, koji do sada već služe u javnoj službi. Ovo je najveća promjena, koju je odbor predložio, ostale promjene podredjene su naravi i tumače se sadržajem svojim». A pošto nalazim u istoj saborskoj razpravi još i jednu i to svakako vrlo uvaženvi izjavu l^jegove preuzvišenosti gospodina bana, koja se takodjer na isti predmet odnosi, to ću još i ovu tuj spomenuti*. Preuzvišeni gospodin, odgovarajući zastupniku gosp. F. Folnegoviću, spomenuo je tom prilikom medju inim: «Gospodin zastupnik nadalje misli, da ne valja taj zakon za to, jer ne imamo škola za višu naobrazbu, koju ćemo tražiti od viših činovnika u šumarskoj struci. To je pomanjkanje, kojemu se predusresti ima tim, što mislim naskoroiz- Vidi „Šum. list´ god 1894. strana 48—51. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 219 — vesti predlog, kako daše današnja srednja šumarska škola pretvori u akademiju, da se tim dade prilika mladeži da si steČe podpuno akademičko naobraženje, a poskrbljeno je i za one u ovoj osnovi, koji nisu mogli štedi to osposobljenje, time, što su ostali nadalje u službi i što mogu dalje napredovati . Dakle je pravedno pomišljano i na interes onih, koji su sada u službi i na interes onih, koji će se još više naobraziti» — — — — — — — — — — — — — Ne ima dakle dvojbe, da se ustanove §. 6. zakona od 22. siečnja 1894. mogu u pogledu bivših, kao i sadanjih šumara križevčana tumačiti i razumjevati samo po smislu ustanova saveznoga §. 14. istoga zakona, t. j . da sve tamo do g. 1904. može i onaj polučiti mjesto u šumarsko-tehničkoj službi kod političke uprave u Hrvatskoj i Slavoniji, koji može dokazati, da je barem svršio nauke na kojem si*ednjem šumarskom učilištu, a iz jur napred iztaknutoga sliedi samo po sebi, da takovome kandidatu onda ni gledom na eventualno dalnje promaknuće u višje dnevne razrede, u koliko bude u obće pokazao tomu sposobnosti, nikoje zakonite zaprieke ne stoje na putu. A ustanove se §. 14. glede polučenja službe X. ili nižjeg činovnog razreda mogu i moraju jedino tako tumačiti, što se u obće predmjeva, da svaki šumarski tehničar, ba r u pra vilu , počimlje svoje službovanje kao šumarski vježbenik — odnosno sa najnižjim činovnim razredom. A pošto sam zakon — i po sadržaju — a i po tumačenju zakonodavca, kako sam to, držim, dosta jasno dokazao, ne poznaje nikakov u razlik u glede kategorije šumarskih službenika političke uprave s obzirom na dalnje promaknuće, to je posve naravno, da je kao što dosada, tako i unapred načelno šumarom križevčanom otvoreno svako dalnje promaknuće, a po gotovo ne ima u zakonu nigdje traga o tom, da bi oni sada bili |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 220 — tobož sudjeni svoj cieli viek samo na podred j e n 0 službovanje u n a j n i ž j i h dnevnih r a zredih, kako to skroz krivo napred spomenuti zaključak XX. glavne skupštine družtva pi-edm j e V a. A da je ovo načelno pravo dalnjeg pi´omaknuća donjekle samo uvjetovno, to je posve naravno, jer kao što se nijednomu akademičaru šumaru za to, što je stekao akademičku šumarsku naobrazbu, još uviek ničim ne zajamčuje, da će i u istinu danas sutra polučiti i mjesto zemaljskog šumarskog savjetnika, tako to isto mora vriediti naravno i za šumare križevčane. Pa kao što imade i danas u nas uz akademičare šumare i više bivših srednjo-školaca šumara, koji i u državnoj, a i u autonomnoj našoj šumarskoj službi obnašaju časti šumarskih nadzornika, šumarnika, a dapače i šumarskih savjetnika i t. d., tako s druge strane nalazimo i opet i bivših akademičara šumara u skroz podredjenih šumarskih službah. Tako če sigurno biti i u buduće. Onaj šumar križevčanin dakle, koji će si znati sgodnim usavršenjem u struci popuniti svoje možda u školi samo u nedovoljnoj mjeri stečeno znanje, pa koji si uz to sdušnim i revnim vršenjem naporne šumarske službe, kao i inimi individualnimi sposobnostmi bude umio steći i priznanje službodavca, taj se sigurno, kao što ni do sada, tako ni za buduće ne treba bojati, ni konkurencije budućih abiturienta zagrebačke šumarske akademije. Ta u praktičnom se životu i onako vrlo riedko pita, gdje si učio, ali za to tim više: što znadeš? Ustanove §§. 6. i 14. zakona od 22. s i e č n j a 1894. dakle ne samo, da nisu nauštrb šumara križevčana, već dapače one su, kako nam to jasno svjedoči i napred spomenuti tečaj saborske r a z p r a V e, baš naročito njima u prilog i uvrštene u prvobitnu zakonsku osnovu, i s toga je svaka predstavka u tom predmetu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1898 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 221 — od strane družtva skroz izlišna, dapače bojim se, ne bi li dotičnici napokon tim i ovdje — tjerajuć lisicu — iztjerali vuka ! U Križeve i li, 20. travnja 1898. Prof. F. Kesterčanek. Naučna osnova za lugarnice, odnosno lugarske tečajeve; unutarnje uredjenje, kućni red i zapt u lugarnicah. Priobćio S. Partaš. Pošto sam u br. 3. «Sum. lista» o. g. obrazložio glavne principe, na kojih se temelji naobrazba lugarskoga osoblja u zemljah, koje svojski nastoje oko unapredjivanja šumarstva, navlastito ocrtao načela, koja u tom pogledu vriede za Austriju i susjednu nam Ugarsku, udovoljiti 6u mojem obećanju, stavljenom u gore spomenutom broju «Šum. lista» u sliedećem, obzirom na naučnu osnovu, koja bi se mogla preporučiti za naše lugarnice i lugarske povremene tečajeve, kao i samog kućnog reda i disciplinarnih propisa za takove lugarnice. Ponajprije progovoriti ću o tom, kakova bi se za takove ratarnice preporučiti mogla. Jfaučna osnova. I. Računstvo. a) četiri vrsti računa sa cielimi brojevi, običnimi desetinskimi čestniei. b) Ustanovljivanje zajedničkoga nazivnika i kvadriranja, nu potonje samo u obliku množitbe. c) Omjeri, razmjeri i prosto pravilo trojno. d) Metrička mjera i stara mjera uz praktične primjere proračunavanja iz jedne mjere u drugu, |