DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 3     <-- 3 -->        PDF




´ti»a.fiM Ilal,,


Br. 5. u ZAGREBU, 1. svibnja 1898. God.XXII.


Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Vs stranice
2 for. 70 nove.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina


J:.




ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 170 — ,
Par lovorika na svježi grob Milana Dursta.


Nenadana smrt mnogogodišnjeg pročelnika hrvatske državne
šumske uprave i prezaslužnog predsjednika, utemeljitelja
i počastnoga člana našega, kao i inih šumarskih družtava sigurno
se je duboko dojmila svih onih naših drugova, koji su
imali ikada sgode upoznati plemenite težnje, čelik značaj i svestrano
duboko stručno znanje i umjeće neprežaljenoga pokojnika.


Držim s toga, da je muž, koji si je stekao tolikih nepobitnih
i trajnih zasluga, i to ne samo po naše šumarsko družtvo,
već i hrvatsko šumarstvo u obće, svakako zaslužio, da ga se
još i kojom posebnom ovdje sjetimo.


Njegovo je javno djelovanje doduše u pretjesnom savezu
s najbližjom prošlošću, no da bismo se već i taj čas smjeli i
mogli onako s njim pozabaviti, kako bi to inače željeli.


Nu s druge je strane ipak i opet to njegovo djelovanje,
bar starijim našim drugovima, manje više i onako poznato ta
Durstov je rad bio, kao i značaj mu — jasna i vazda svakom
otvorena knjiga,


I s toga držim, da će u taj par biti već i to dovoljno,
odužiti se bar donjekle ne samo miloj uspomeni visokopoštovanog
tog muža i prijatelja, već i želji svih inih mnogih njegovih
štovatelja, ako uz ono, što nam o njemu i njegovu radu
već i do sada razna glasila* prigodom objave njegove smrti
donesoše, sada tuj donesemo još i njegovu sliku i to baš jednu
iz posliednjih godina njegova života.


Ta slika će nas vazda sjećati onih nezaboravnih časova,
što ili jedan ili drugi nas proboravismo u družtvu tog našeg
velikana, slušajući ga, kojim je oduševljenjem mislio i radio
uvjeke te uvjeke samo o koristi njegovoj upravi povjerenog
ogromnog narodnog blaga i imutka.


* Vidi naročito i „Šumarski ligt" strana 72. t. g. i „Oesterreichiache Forstunđ
Jagd-Zeitung" t. g- br. 12.. te „Dom i svijet" godište 1891.


ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 171 —


Pa koje čudo onda, da je pokojni Durst bio ličnost,
s kojom se je, kako nas suvremena prošlost uči, malo ne kroz
čitava dva decenija, tako rekši, personifikovalo sve hrvatsko
šumarstvo.


Ta od godine 1873. ovamo, tako rekud i ne ima nijednog
važnijeg ili zamašnijega šumarsko-upravnog ili šumsko-gospodarstvenoga
čina u nas, pri kojemu pokojnik ne bi bio manje
više odlučujuće sudjelovao.


StrukovDJak šumar, skroz i skroz dorasao svakoj i najtežjoj
zadaći, bio je Durst i doista u pravom smislu rieči poznati
autoritet na polju šumarstva, i to ne samo u nas, već i
daleko izvan granica Hrvatske.


Uz to marljiv kao crv, zdušan i nada sve odan zvanju i
stališu svome, kao i narodu i zemlji našoj, a poznavajući i sve
narodno-gospodarstvene neprilike naroda našega u svih njenih
tančina, znao bi on vazda i zahtjeve šumarske svesti u sklad
s inimi potrebami naroda i zemlje.


S kakovima se je pako pokojnik morao boriti neprilikama,
dok mu je napokon ipak uz onu malu četu domaćih subornika
pošlo za rukom, da šumarstvo, tu do nedavna još i u nas pepeljugu
— i šumarski naš stališ podigne na višji stepen savršenstva
i ugleda u zemlji i narodu, to znadu ponajbolje oni,
kojim su poput nas poznati jošte oni toli žalostni stališni kao
i socijalni odnošaji hrvatskih šumara, kakovi su u nas vladali
još do prije kojih dvadesetak godina u nazad.


Ta za onda jedva da se je još i znalo za hrvatske šumare,
a nekmo li za hrvatsko šumarstvo.


Mladji naši drugovi, uživajući danas već bar donjekle i
plodove te dugotrajne i naporne borbe prvaka i preda,ka svojih,
jedva da će ikada pravo i pojmiti težki onaj položaj, koji su
u ono još nedaleko doba tek pojedinci Hrvati šumari imali i
u vlastitoj svojoj domovini. A to ne samo spram tuđjinštini,
no još većma i spram onoj obćoj preuzetnosti, kojom nas ono
doba uz sve ino još i sami naši domaći upravnici — uz rieđke
hvalevriedne iznimke — susretahu.




ŠUMARSKI LIST 5/1898 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 172 —


Pa ako nas eto u najnovije doba ipak bar donjekle priznaše
ravnopravnimi činbenici na polju javne uprave i narodnogospodarstvene
djelatnosti u zemlji, to se ta činjenica i opet
imade u velike pripisati baš i nastojanju Milana Dursta, koji
si je od svih naših šumara umio prvi steći po naš stališ vanredno
odlikovanje Njegovoga Veličanstva premilostivoga nam
kralja i vladara, a i u najmjerodavnijih krugovih u zemlji toliki
osobni ugled i upliv, da je danas eto već i u tom smjeru
hvala Bogu — put i u nas dobrano prokrčen.


U kratko, Milan Durst bio je jedan onih riedkih muževa
na polju naše javne djelatnosti, kojih će se plodovi nesebičnog
požrtvovnog i neumornog domoljubnog rada još za dugo diljem
liepe naše domovine spominjati i osjećati.


Vječna šteta samo, da ga u tom njegovu nastojanju i pregnuću
ne razumješe vazda sliediti i ne umješe podpomagati i
ostali hrvatski šumari.


Dičnom tom poborniku za naša prava i liepu našu zelenu
struku neka dakle bude bar ovo par iskrenih rieči — u mjesto
vijenca — na friški njegov grob, dok mu jednom možda ipak
harni hrvatski šumari u znak zahvale i trajne uspomene grob
taj ne ukrase i ljepšim te trajnijim spomenikom. — Spomenikom
njemu na slavu, a u čast sebi i stališu svome!


U Križevcih, pred Uskrs g. 1898.


Prof. F. Z. K—k.


Treba li nam uz akademiju u Zagrebu muzej
šumarskoga družtva?


Samo još kratko razdobje i naš će šumarski dom biti
pi´edan namenjenoj mu svrsi.


Dogradnjom njegovom riešiti će se konačno i pitanje o
vremenu otvorenja hrvatske šumarske akademije.