DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´im^atsM Bsf« Br. 2. u ZAGREBU, 1. veljače 1898. God.XXII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a straniije 4 for.; za ´A stranice 2 for. 70 novo.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Kasni (pozni) hrast (Quercus pedunculata var. tardissima. Simonkai). Priobćio Jos. Kozarac, kr. državni nadšumar. U VIII. broju Šum. lista od god. 1897. spomenuli smo, da ćemo o tako zvanom poznom hrastu, koga je pisac članka «Vrsti drveća, njihovo uspievanje i uporaba u šumama Petrovaradinske imovne obćine» uzgredno napomenuo, pobliže progovoriti. Radi inoga gradiva, dospjeli smo istom sada, da rečenomu obečanju udovoljimo. Na razpolaganje stoje nam dvije razprave, i to prva od kr. ug. nadšumara Ivana Foldesa od god. 1894. i W. Niko dema šum. upravitelja kneza Turn- Taxisa u Lekeniku od god. 1897.; i jedna i druga od tih razprava izašla je u bečkom «Centralblattu f. d. g. rorstwesen». Budud da se razprava W. Nikodem a tiče hrastova, nalazećih se na terrainu Hrvatske i Slavonije, donašamo ju u doslovnom prevodu, dočim demo iz razprave Foldesov e priobditi najmarkantnije poteze, koliko su isti za razumievanjenuždni; u ostalom Nikodemova se razprava bazira na F6Idesovoj, te ju samo bud popunjuje, bud izpravlja, tako da je ista u ovoj potonjoj malo ne posve sadržana. U rečenoj svojoj razpravi piše kr. ug. nadšumar Foldes, da je u godini 1884. prvi puta došao do sjemena kasnoga |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 42 — hrasta, kada mu je naime kr. ug. šumarski ured u Apatinij poslao jednu vreću žira, te ga zamolio, da taj žir posebice posije i promatra. Rečeni ured držao je naime, da taj žir radi toga, što je sladak, potiče od Quercus castanea vesca. Foldes je posijao taj žir i konstatirao u proljeću 1886., da su jednogodišnje biljke za nekoliko nedjelja kasnije prelistale od od običnog hrasta lužnjaka (Quercus pedunculata). Upozoriv na to botaničara Dra. V. B o r b a s a, pregledao je potonji stariju botaničku literaturu i našao, da je već godine 1857. ruski botanik C e r n a j e v konstatirao na poluotoku Krimu odliku hrasta lužnjaka, koja je za četiri nedjelje kasnije listala i koja je označena sa nazivom Quercus tardiflora Cernajev. Pošto se je Foldes daljnim opažanjem sve to većma uvjeravao, da imade posla sa odlikom hrasta lužnjaka, koja je svoju karakteristiku priđržala kao na ilovastom tlu Bačke, tako i na pjeskovitom tlu segedinskom, pozvao je u proljeću 1892. Dra. S i m o n k a i-a, da i on tu odliku hrasta na licu mjesta prouči; Dr. Simonkai potvrdio je svakolika opažanja nadšumara Foldesa i okrstio novu odliku sa Quercus borealis var. tardissima Simonkai. Osim jur iztaknute značajke, naime da ova odlika za puni mjesec dana kasnije lista, nego li obični lužnjak, razlikuje se rečena odlika još sa sliedećimi svojstvi od hrasta lužnjaka, naime da je puno bržega rasta, daje brčni ja (vollholzig) i da se zadovoljuje sa mršavijom stojbinom . Foldes navadja dvije parcele sa čistim poznim hrastom ; od otih se jedna nalazi u Eaškovcu, a druga u Morgaču; prva je velika 13´8 kat. rali, stara je 80 godina, ima po jutru 237 hrastova Qu. tadissima i 42 hrasta Qu. Cerris. Ti su hrastovi 14—60 cm. popriečno 31 cm. debeli. Druga parcela ima 3´8 jutara, stara je takodjer 80 god., ima na jutru 55 stabala Qu. tardissima i 5 stabala Qu. Cerris sa popriečnom debljinom od 46 cm. Što se visine rasta tiče, dosegne Quercus tardissima u 75. godini visinu na stojbioi I. vrsti 28 m., dočim Qu. pedunculata samo 22 m.; Qu. tardissima ima u 90. godini po jutru 399 m*, a Qu. pedunculata 289 m´ drvne gromade. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 43 — Kao daljnju prednost iztiče Foldes, da je Qu. tardissima puno manje izvržena pogibelji od proljetnog mraza i to usljed svoga kasnoga listanja, isto tako i pogibelji od gusjenica. Godine 1892. bile su svekolike okolišne šume izgrižene od Porthesia Chrjsorrhoea (zlatokraja), dočim je Qu. tardissima ostala neozliedjena, akoprem su gusjenice samo na pol bile izrasle, te od glada pokrepale. Napokon iztiče Foldes i to, da specifična težina na istoj stojbini (II. razreda) za Qu. tardissima iznaša 1"029, a za Qu. pedunculata 0´911 i to bez kore. Što se napokon uroda žira tiče, spominje Foldes, da je isti veoma slab i da zaostaje daleko za Qu. pedunculatom; tako je n. pr. u god. 1891. urodilo 0-625 hl., god. 1892.— 1-5 hl, a g. 1893. — 1-58 hl. po jutru. Ako uzmemo u obzir, da su rečene sastojine još preved mlade (80 god.), da su visoko uzrasle (26—28 met.) i da je jedna od njih veoma gusta, dok na jutru ima 279 stabala, tada ne možemo od njih očekivati obilatoga ploda, pa za to ne možemo već unapried sa sigurnošću ključiti, da tardissima u obće slabo žirom rodi. O tom će se modi istom onda govoriti, kada dotična stabla završe svoj visinorast, te kada prekorače 100-tu godinu; u onako gustim sastojinama ne može se žir razvijati na postraničnim granama, nego samo na vršikama. To su najvažnije točke iz članka nadšumara Foldesa; u sliedećem pako donašamo doslovce prevod razprave W. Nikodema. Kasni hrast — zato tako nazvan, jer po prilici četiri nedjelje kasnije prolista — nalazi se u predjelu izmedju Siska i Zagreba dielomice u čistim sastojinama, a djelomice u raznolikoj smjesi sa običnim hrastom lužnjakom, i to u morskoj visini od 100^—150 met.; u još visokijem položaju pomiešan je lužnjak sa kitnjakom, dok napokon, što više — to lužnjak sve riedji, a kitnjak vladajući ostane. Kasni hrast nalazimo većim dielom na mokroj stojbini, redje na suhoj ; vlažno tlo je prema tomu njegova prava stojbina. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 44 — V U šumariji Vešćenica (Turn-Taxisovo imanje Zelin— Ciče—Ozalj u Lekeniku) nalazi se u okružju «Drvosjek» malo ne čista sastojina kasnog hrasta na površini od kakovih. 100 jut.; pojedina stabla običnog hrasta, koji je u tom okružju primješan, obilježena su jeseni god. 1894. posve vidljivo, tako da se je kod pobiranja žira moglo čisto sjeme od kasnoga hrasta ubrati. I u Franeezkoj su opazili, da na močvarastom tlu kasni hrast bolje napreduje, nego li obični, a to se posvema slaže sa izkustvom stečenim u Hrvatskoj, jer se baš u najjače poplavljenim djelovima spomenutih Turn-Taxisovih šuma većim dielom kasni hrast nalazi. Polag opažanja Foldesov a ne dolazi ta hrastova odlika u onima ugarskima šumama, u kojima je on svoja opažanja pravio, u smjesi sa običnim lužnjakom, dočim je, kao što već rekosmo, u Hrvatskim šumama jedan sa drugim pomiešan. Najvažnija svojstva kasnog hrasta jesu, d a je sigur niji proti proljetnim mrazovom, uslied česa mu je deblovina bolje razvijena, nego kod običnog lužnjaka, a to vriedi i kod lošije stojbine. Kao dalnje veoma važno svojstvo mora se iztaknuti, da je kasni hrast, uslied toga što kasnije lista, sigurniji proti navali stanovitih kukaca, ponajpače velikog i malog gubara. Mnienje Foldesovo , da je kasni hrast imun proti gubaru, niesu opažanja u Hrvatskoj potvrdila, nego dapače moram to spomenuti, da je god. 1896. u mjesecu lipnju lišće kasnoga hrasta od jedne ličinke, koja se žalibog nije utamaniti dala, vec´ma nastradalo, nego li ono običnog lužnjaka, i to s toga razloga, jer je list potonjega već dosta tvrd bio. Obzirom na to svojstvo, naime na ranije ili kasnije listanje, biti će ona odlika hrasta pogibelji od kukaca većma izvržena, koja se onaj čas prolistava, kada se dotični kukao razvija; oni kukci, koji još prvo konca svibnja žderati počmu, ne mogu na kasnom hrastu još lišća naći, pa se za to moraju držati jur prolistalih hrastova. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 45 — Što se tiče pogibelji od mraza, to kasni hrast samo u u onom slučaju većma nastrada, nego li obični lužnjak, kada mraz koncem svibnja ili početkom lipnja pada ; u to vrieme počima kasni hrast istom listati, te mu je list uslied toga još posve nježan, dočim je list od običnoga lužnjaka u to doba već ponešto otvrdnuo. Takav slučaj dogodio se je god. 1895. u u okružju Vomerščiče šumarije Ozalj (kod Karlovca), gdje su mlade, na rabatama odgojene biljke kasnog hrasta koncem svibnja pozeble, dočim su one običnog lužnjaka neoštećene ostale. U pravilu pako svibanjski mrazovi, koji u zagrebačkoj okolici često padaju, obično ved minu, kada kasni hrast prelistavati podje, uslied česa je prednost te odlike pred običnim lužnjakom očevidna za praksu. Da bi pako ta odlika uslied kraće vegetativne periode manju drvnu gromadu producirala, ne može se uztvrditi. Isto tako ne može se uztvrditi, da bi kasni hrast u mladosti brže rastao, nego li obični lužnjak; tomu je dokazom jedna kultura u šumariji Vešćenica, gdje su u isto doba posadjene obadvije odlike, nu do danas ne može se u visinorastu medju njima nikakova razlika pronaći. Veliku važnost ima liepi oblik deblovine (Ausformung des Schaftes) kasnog hrasta na mokroj stojbini, na kojoj se u tu svrhu nikoja, sjenu podnašajuća, vrst drvlja primješati ne može, pošto ni jedna vlažnoga tla ne podnaša. Veoma je zanimivo i to, da i sjeme kasnoga hrasta pod jednakimi odnošaji nešto kasnije klija, nego li ostalih suvrsti domaćeg hrasta. Godine 1895. posijano je u šumariji Cerje na 26. travnja raznolik o sjeme jedno pokraj drugoga, koje je na isti način prezimilo; od tog sjemena iznikao je kitnjak na 15. svibnja, obični lužnjak na 31. svibnja, a kasni hrast na 10. lipnja. U šumariji Jurjevac prolistao je godine 1895. kitnjak od 15—18 travnja; obični lužnjak od 25—30 travnja, a kasni hrast od 23—28. svibnja; pojedini hrastovi dapače istom početkom lipnja. Ta razlika obzirom na dobu listanja opažena je i u ostalima šumarijama spomenutog šumskog upravnog kotara. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 46 — Na 16. i 17. svibnja 1896. pao je mjestimice snieg, koji je ved prolistalo hrašde povaljao a i oštetio; iza sniega pao je mraz, koji je takodjer veliku štetu običnom lužnjaku nanio, dočim kasni hrast niti je od sniega, niti od mraza šta trpio. Okolnost, da kasni hrast i riedje i manje žirom rodi, potiče po svoj prilici odatle, da je kasru hrast vitak i da manju krošnju razvija; usuprot na samu stojeda stabla rode i češće i obilatije. Naravno je, da i cvat kasnoga hrasta mnogo manje od proljetnih mrazova trpi, nego li onaj običnoga lužnjaka. Da li u glasovitima slavonskima hrasticima imade kasnoga hrasta, niesam mogao doznati; bilo bi svakako zanimivo, da se tamošnja opažanja u tom pogledu priobće. Sisački trgovci razašilju hrastov žir na sve strane, te je nedvojbeno, da medju tim žirom ima dosta i onoga od kasnoga hrasta. Na taj način razprostranio se je kasni hrast — po svoj prilici i preko granica Austro-Ugarske — a da u obće jošte nije točno ni proučen. Do sada je dokazano, da se kasni hrast nalazi u Hrvatskoj, Ugarskoj, Francezkoj i Rusiji; u Njemačkoj čini se, da ga ne ima, jer koliko mi je poznato, niti je u knjigama, niti u novinstvu igdje spomenut. (O kasnom hrastu pisao je još god. 1856. u «Allgemeine Forst- u. Jagdzeitung» Her. V. Nordlinger, a u «Zeitschrift fiir Forst- u. Jagdwesen» od god. 1895. Dr. A. Schwappach. Opazka uredniČtva Centralblatta f. d. g. Forstwesen). Svakako bi bilo vriedno, da se na što više mjesta poduzmu komparativni pokusi sa kasnim hrastom, da se ustanovi, da li i koliko se može uzgajati na mršavoj stojbini i na tlu, koje je izvrženo mrazu. Koliko je poznato, preduzelo je tu zadaću jur c. kr. šumarsko pokušalište u Mariabrunnu, a isto tako i kr. ugarsko ministarstvo za poljodielstvo. Da li kasni hrast producira veću drvnu gromadu, nego li obični lužnjak, kao što to nadšumar Foldes za one sastojine, koje je on proučavao, tvrdi, trebalo bi jošte točnima pokusima ustanoviti. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 47 — Sjeme kasnoga hrasta jedva da se može razlikovati od običnog lužnjakovog; kao ovo potonje tako i ono ima one značajne fine poteze po duljini, dok je žir još svjež; po tima finima potezima možemo ga najlakše razlikovati od kitnjakovog žira. Na tu značajku upozoreno je već više puta, jer se po istom može najsigurnije prosuditi kitnjak od lužnjaka i tako na najlakši način prevarama od strane trgovca predusresti. Ima naime godina, u kojima jedna vrst obilato, a druga slabo urodi, uslied česa nastane znatna razlika u cieni izmedju obiju vrsti žira; takovu sgodu upotrebe nesolidni trgovci, pa pomiešaju žir. Buduč da se kitnjak ne može upotrebiti za nizke i močvarne predjele, onda se vidi, koliko vriedi, da se jedna vrst od druge točno razlikovati može, inače bi bio sav trošak i posao u tutanj bačen. U hrvatskim hrasticima, za koje se sigurno znade, da su postali naravnim, a ne umjetnim načinom, može se bjelodano razabrati, da kitnjak izbjegava stojbinu izvrženu poplavi, te se penje u brežuljke t. j . na suhu stojbinu, gdje razvija jako liepu deblovinu. Prema gornjemu opisu Foldesovom i Nikodemovom bila bi dakle razlika izmedju običnog lužnjaka — pedunculate — i kasnoga — tardissime -— sliededa; 1. da potonji kasnije lista, odnosnosno cvate; 2. da na vlažnijoj stojbini bolje napreduje; 3. da razvija ljepšu deblovinu (Schaffcausformung). Ad 1. Ovo mu je svojstvo nepobitno; prednost toga svojstva leži po mom mnienju većma u toj okolnosti, da kasnije cvate, nego li da kasnije lista. U slavonskim hrasticima ne škodi mraz toliku listu, koliko cvatu; ovim potonjim gubimo urod žira, koji reprezentira više puta upravo ogromne svote, dočim ofureni list ubrzo novim nadoknadjen bude. Šteta od mraza, odnosno od pozebe lista ima samo za kulture svoje podpuno značenje. Što se tiče oštećenja po kukcima, poimence po gubaru, to ni ja ne mogu pristati uz Foldesovo mnienje, da bi kasni |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 48 — hrast bio imun proti gubaru. Ja sam prvo nekoliko godina, kada je li Posavini harao gubar, napisao u «Oest. forst- u. Jagd. Zeitung» razpravu o toj zarazi i u toj razpravi iztaknuo, da ima hrastova, koji su ostali postedjeni od gubara, nu razloga tomu niesam mogao dokučiti. Sada mije taj razlog jasan, naime: kasnije listanje kasnoga hrasta. Nu da ne bude nesporazumka, moram i sliedeće iztaknuti: kasni hrast poštedjen je sam o treć e godine od gubarove zaraze, t. j . onda, kada je gubar postigao svoju kulminaciju, te s proljeća treće godine, obrstivši posvema netom prolistale krošnje običnog lužnjaka, morao putovati dalje za hranom. I buduć da je to putovanje obdenito i ide preko polja, voćnjaka, voda — uviek uapred, — to je posve naravno, da se kasni hrast, koji mjesec dana kašnje prolistava, zazeleni baš u onaj čas, kada je gubar iz dotične šume odputovao i uslied toga za njegovo lišće svaka pogibelj minula. To je uzrok, da se u goloj obrštenoj hrastovoj šumi pojedini hrastovi, ili pojedine hrpe hrastova početkom lipnja kao oaze u pustinji zelene. Prvih dviju godina gubarove zaraze ne može se opaziti nikakova razlika medju kasnim i običnim lužnjakom, jer gubar ima još dovoljno hrane, tako da prvih dvijuh godina lišće samo do jedne, odnosno dvie trećine izgriženo bude, i to bez razlike vrsti drvlja, izuzam jasena. I u ovom slučaju štetuje šumovlastnik najviše radi izostale žirovine, bilo to jos iste t, j . treće godine gubarove zaraze, ili sliedeće. Obični lužnjak naime, koji je morao kroz dvije godine dvostruko lišće producirati, ne može već sliedeće godine nakon zaraze odmah žirom — ili barem ne obilno uroditi, dočim kasni hrast, koji je treće godine poštedjen ostao, može već sliedeće godine žirom roditi. Dakle u tom pogledu imao bi kasni hrast, ako i ne baš veliku, a ono ipak neku prednost pred običnim lužnjakom. Ad 2. Drugo svojstvo kasnoga hrasta, ako se isto obistini naime, da kasni hrast ljubi mokro tlo i da na istom puno bolje napreduje od običnog lužnjaka, bilo bi od još veće važnosti, nego li ono prvo, ponajpače za one posavske šume, koje su |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 49 poplavi previše izvržene i u kojima je jasen uzeo preotimati. Da se 0 tom svojstvu kasnoga hrasta podpuno osvjedočimo, biti će nuždno, da odnosne pokuse i iztraživanja što prvo poduzmemo. Ti pokusi i iztraživanja imali bi se obaviti: 1. sijanjem žira kasnoga hrasta i običnog lužnjaka na močvarastom tlu, te točnim bilježenjem dobivanog uspjeha; 2. iztraživanjem sadanjih starih hrastovih sastojina, kojim bi se imalo konstatovati, da li su hrastovi, stojeći oko bara,r!-te u obće na vlažnijem tlu, pretežito kasni hrastovi ili obični lužnjaci; ako li se nalaze pomješani t. j. i jedni i drugi na istoj stojbini, koji su u tehničkom pogledu bolje razvijeni, odnosno koji imaju veću vriednost? Poznato je, da hrast odoljeva i velikoj suši i velikoj vlazi, ali dakako na uštrb svojega razvitka ; koji je dakle, unatoč velikoj vlazi, ipak normalno razvijen, taj sigurno i vlagu bolje podnaša. Ako bi se to svojstvo kasnoga hrasta obistinilo, onda bi tako zvano jasenovo pitanje naših, poplavi izvrženih posavskih branjevina, bilo donekle povoljno riešeno, odnosno pogibelj od jasenovine ponešto umanjena. Obistini li se naime to svojstvo kasnoga hrasta, tada će nam prva dužnost biti, da sve vlažnije predjele lih sa kasnim hrastom zasijemo; akoprem time ne ćemo jasenovinu, topolovinu i t. d. posve odstraniti, ipak ćemo, ako uzgojimo makar SS^jo hrastovu primjesu, vriednost dotičnih sastojina znatno podići. Uzmemo li s jedne strane činjenicu, da priroda ne ljubi skokova, što više, da je prelaz od jedne vrsti k drugoj kao u životinjstvu, tako i u bilinstvu posve vidljiv; uzmemo li s druge strane i to, da se baš hrast odlikuje sa toliko suvrsti kao malo koja vrst drvlja, da obitava malo ne sve stojbine, počam od močvarastog tla pa sve gole pećine južnoga podneblja, gdje je uviek zelen, tada bi nas ta okolnost u istinu mogla ponukati, da tvrdnja W. Nikođema odgovara istini i da bi dakle kasni hrast karakterizirao onaj stupanj vlage močvarnoga tla, na kojemu bi se još hrastovina u obće odgajati mogla; preko te granice prestajala bi u obće hrastova stojbina. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 50 — Ad 3. Sto se te točke tiče, ne derao o istoj ni razpravljati i to stoga razloga, jer s jedne strane držimo, da je deblovina običnog lužnjaka u našim posavskim šumama, ako je isti u. povoljnom sklopu izrasao, takova, da jedva ljepša može biti, a s druge strane za to, jer nam nije poznato, da li je stojbina sisačkih i gore navedenih ugarskih hrastovih šuma, što se vrstnoče tiče, ravna posavskoj stojbini. * * * Glavno je pitanje sada, da li su oni pod imenom «poznih» (kasnih) u posavskim šumama prozvani hrastovi oni isti, — koje je Dr. Simonkai okrstio Qu. pedunculata varietas tardissima Simonkai, ili su to samo eksemplari običnog lužnjaka, koji usljed stojbinskih ili inih kakovih odnošaja za dvije, tri nedjelje kasnije listaju. Kako je poznato, takovih hrastova ima posvuda, pa za to bi najprije valjalo ustanoviti, da li su to u listanju zakašnjeli hrastovi, ili je to zbilja odlika tardissima? Ja se žalibog za mojega vanjskoga službovanja niesam bavio tim pitanjem, nu razliku u razvoju listanja kod pojedinih hrastova u jednom te istom srezu opazio sam na više mjestah. I to mogu iztaknuti, da sam prigodom prociene žira više puta od lugarskoga osoblja čuo, «da su samo pozni hrastovi urodili, a rani da su pozebli». Pozitivnog ne mogu u tom predmetu ništa redi, za to pozivljem naše šumare, 1. da priobde u Šum. lisu svoje dosadanje izkustvo o poznom hrastu, 2. da ovog proljeća poduzmu opažanja, kojima bi se nedvoumno dokazati moralo, imademo li posla sa tardisimom Simonkai, kao što to Nihodem za sisačke šume tvrdi, ili sa običnim lužnjakom, koji se U ničemu ne razlikuje od pedunculate, nego jedino što usljed mjestnih okolnosti nešto kasnije lista? Poznati naš šumarski pisac Josip Etinger, koji se već davna bavi sa upoznavanjem hrastovih odlika, kao što to njegove sbirke sjemenja dokazuju, ne poznaje nikakove tardissime , kao što to iz sliededeg njegovog priobdenja, koje ne promienjeno donašamo, proizlazi. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 51 — Koliko mi je poznato, ne postoji u nikoj botanici latinski naslov Quercus ped. tardissima; taj bi naslov jedino u onom slučaju valjao, kada bi imali samo dvije vrsti hrasta lužnjaka, naime rani i pozni, kao što imademo ranu i poznu bukvu (Fagus sylvatica feruscula i serotina), ili kao što imamo pitomi kesten rani i pozni, im . d., koji se po dobi cvatnje i listanja razlikuju. U naših lugovih raste više vrsti hrasta lužnjaka, koji se po obliku lišća a osobito ploda i dobam cvietanja medjusobno razlikuju, kako sam to u mojoj knjizi «Sum8ko grmlje i drveće» naveo, i od kojih su nekoji u naravnoj veličini točno orisani. Svaka ta vrst hrasta lužnjaka ima svoje odlike, koje u razmaku jedan od drugog cvietaju, listaju i plodom dozrievaju, pa ih zato i zovemo: rani, središnji i pozni n. pr. hrast luž. končak (Quercus filipendula) i t. d. Od koje vrsti bi taj pravi pozni hrast lužnjak bio, kojega bi imali sa latinskim imenom Quercus pedun. var. tardissima označiti, ne može se ustanoviti, jer svi ti mnogovrstni hrasti lužnjaci rastu u smiesi, koli u nizini na poplavnom terainu, toli na uzvišenih ravnicah, dapače u poplavi izvržeuih lugovih može se opaziti više vrsti i njihovih odlika u smjesi rasti, nego na brežuljcih, jer u nizini u jesensko doba nanesu nagle bujice i nabujani potoci sa brežuljaka žira hrasta kitnjaka, gdje se isti razplodi i polužnjači, to jest izvrgne u hrasta lužnjaka ; a kako je hrast kitnjak isto tako, kao i lužnjak obilan na vrstima i odlikama, tako je postanje i razvoj novih vrsti i podoba upravo neodklonivo, a to križanje se i dan danas bezuvjetno dogadja. Kod takovih odnošaja nedvojbeno je, da će i kakvoća drveta ranog i poznog hrasta raznolika biti; iz izkustva znadem, kad no sam godine 1866. za gospodarsku i šumarsku izložbu, obdržavanu u Beču, iz šumah bivše križevačke vojne pukovnije preko 30 vrsta i odlika hrasta lužnjaka iz krupnih debala izrezanih kotura i od svakog po jednu kubik stopu u četvrt prirediti dao; tom prilikom sam odvagnuo svaku pojedinu kocku i pronašao razliku u težini drva od 56 do 68 funtih stare mjere. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 52 — Primjetiti mi je i to, da je i drvo od pozaih hrastova, rastudih u ravnici, gdje voda ne topi, teže bilo, nego ono u nizini poplavi izvrženo i da je prvašnje 10 —14 godova, ono poplavi izvrženo samo 7 do 9 godova bjelike imalo; po tom bi se dalo ključiti, da je drvo hrasta lužnjaka, u ravnici rastućeg, kojeg voda ne tapa, čvršde, nego ono, poplavama izvrženo, i da je od starijeg hrašća drvo bolje i teže, nego od mladog. Prema tomu nije moći lasno neko pravilo ustanoviti, kojem bi naime od mnogovrstnih hrastova lužnjaka obzirom na tehničku sposobnost prednost dali. Napokon ću napomenuti koju rieč i o sazorievanju ploda ranih i poznih hrastova lužnjaka, kojem bi naime prednost dali, obzirom na žirenje. Ako idemo sa gledišta, da rano cvatude hrašće pozni mrazovi često ofure i tim plodni cviet unište, dočim pozno hrašće, koje tek u drugoj polovici svibnja cvate i lista, manje strada od mraza i studeni, te sigurnije plodom radjati može, ne bi se ipak mogli odlučiti, kojem bi prednost dati mogli, jer sam višeputa opazio, da rano cvatući obilno urode, a pozni jako malo ploda donesu. A moram i to iztaknuti, da ima lužnjaka, koji rano cvjeta, a plod mu dozrieva tek u drugoj polovici listopada, a ima opet lužnjaka, kao što je ona vrst, koja je u mojem djelu «Sumsko grmlje i drveće» u tabli pod slikom broj 17. predočena, a opisana pod brojem 12., t. ZV. hrast klimar Quercus flaccida, koji tek koncem svibnja cvate, kad se mraza više nije bojati, a ipak dozrieva već u početku druge polovice rujna; dakle ne bi vriedilo načelo, koji pozno cvate, da mu plod i docnije dozrieva. Taj hrast je, kako sam se osvjedočio, vrlo malo god. 1897. žirom rodio, dočim njegov susjed neke vrsti lužnjaka, koji u polovici travnja cvate, obilno je žirom poneo; jedan drugi opet od pozno cvatućih lužnjaka sa pozno dozrievajućim plodom, kojeg od više godina motrim, nema ove godine ni jednog žira na hrastu, već su ove godine (1897.) većinom središno cvatući lužnjaci žirom radjali. Ovom prilikom navesti ću jedan izvanredan slučaj, na koega sam ove godine (1897.) početkom ožujka naišao, jedan |
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 53 — hrast lužnjak končak (Quercus filipendula), koji je na rubu šume u Maksimiru stajao, imao je još u ožujku punu krošnju žira, što je svakom za čudo bilo. Žir je tako čvrsto visio, da se nije dao stresti, nego sam ga morao rukom otrgati, opazio sam, da je žir podpuno izrasto i da se u kapici čvrsto držao, da iz nje nije mogao izpasti, te sam iz toga zaključiti morao, da je prije dozrienja žira pao nenadani mraz, koji je lišće na hrastu ofurio, i tim naravno vegetacija toga hrasta prestala; žir, koji u to doba nije podpuno dozrieo, a kapica na žiru, koja takodjer nije dozriela, osušila se i žir stisnula, da nije mogao iz kapice izpasti, i tako je visio cjelu zimu do proljeda. Kada već govorim o ranim i poznim hrastovima, ne mogu, a da ne spomenem, da jedni i drugi šešaricom radjaju, kako sam se i ove godine osvjedočio: rodilo je i rano hrašće, koje u ožujku cvjeta, kao i pozno, koje tek koncem svibnja cvate. Dakle muha šerarka (Quercus cynips calycis) leže svoja jajašca cielo proljeće, dokle cvjeta hrast lužnjak; iz toga bi se dalo ključiti, da bi bud od ranih, bud od poznih hrastova uviek jedan šišaricom roditi morao, pa ipak prodje dosta puta koja godina, da žir rodi, a šišarice baš ni jedne ne bude. Nješto 0 voćarstvu kod imovnih obćina. Visoka vlada preporučila je i krajiškim imovnim obćinam, da osnuju voćnjake, u kojima će se moći uzgajati i umnožati plemenite voćke, da se mogu godimice dieliti medju narod, te da se tako i u voćarstvu, košto i u drugim granama gospodarstva poluči što bolji uspjeh, a time podigne i s ote strane blagostanje naroda. Nekoje su imovne obćine tu preporuku objeručke prigr lile, ali opet neke od ovih nisu počele raditi, ko što se danas očekuje od racionalnog voćarstva, odnosno nisu poprimile onakav način, na koji se može što jednostavnije i jeftinije uzgojiti do voljan broj valjanih, raznovrstnih i odabranih voćaka. |