DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 53 — hrast lužnjak končak (Quercus filipendula), koji je na rubu šume u Maksimiru stajao, imao je još u ožujku punu krošnju žira, što je svakom za čudo bilo. Žir je tako čvrsto visio, da se nije dao stresti, nego sam ga morao rukom otrgati, opazio sam, da je žir podpuno izrasto i da se u kapici čvrsto držao, da iz nje nije mogao izpasti, te sam iz toga zaključiti morao, da je prije dozrienja žira pao nenadani mraz, koji je lišće na hrastu ofurio, i tim naravno vegetacija toga hrasta prestala; žir, koji u to doba nije podpuno dozrieo, a kapica na žiru, koja takodjer nije dozriela, osušila se i žir stisnula, da nije mogao iz kapice izpasti, i tako je visio cjelu zimu do proljeda. Kada već govorim o ranim i poznim hrastovima, ne mogu, a da ne spomenem, da jedni i drugi šešaricom radjaju, kako sam se i ove godine osvjedočio: rodilo je i rano hrašće, koje u ožujku cvjeta, kao i pozno, koje tek koncem svibnja cvate. Dakle muha šerarka (Quercus cynips calycis) leže svoja jajašca cielo proljeće, dokle cvjeta hrast lužnjak; iz toga bi se dalo ključiti, da bi bud od ranih, bud od poznih hrastova uviek jedan šišaricom roditi morao, pa ipak prodje dosta puta koja godina, da žir rodi, a šišarice baš ni jedne ne bude. Nješto 0 voćarstvu kod imovnih obćina. Visoka vlada preporučila je i krajiškim imovnim obćinam, da osnuju voćnjake, u kojima će se moći uzgajati i umnožati plemenite voćke, da se mogu godimice dieliti medju narod, te da se tako i u voćarstvu, košto i u drugim granama gospodarstva poluči što bolji uspjeh, a time podigne i s ote strane blagostanje naroda. Nekoje su imovne obćine tu preporuku objeručke prigr lile, ali opet neke od ovih nisu počele raditi, ko što se danas očekuje od racionalnog voćarstva, odnosno nisu poprimile onakav način, na koji se može što jednostavnije i jeftinije uzgojiti do voljan broj valjanih, raznovrstnih i odabranih voćaka. |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 54 — Da se u pogledu uzgoja i umnožavanja voćaka u vodnja cima kod imovnih obćina što prije cilj postigne, imale bi se za oto same imovne obćine zauzeti ; ja ću ovdje nastojati udio ničtvovati time, što ću navesti način, po kojem se mogu voć njaci bar po mom uvjerenju najshodnije osnovat i i vo ćarstvozapočeti. Ponajprije moram napomenuti, da će možda gdjekome šu maru biti zazorno, što se ovdje bavim voćarstvom, jer ne spada u šumarstvo, nu kad u kratko navedem srodnost ovih dvijuh grana, rado će se i mnogi šumar sa voćarstvom sprijateljiti. Naći voćku, koja je prelaz od voćarstva k šumarstvu ili bolje naći stablo, koje je prelaz od šumarstva k voćarstvu, nije težko, jer imademo stabala u šumi samoniklih, od kojeg plod uživamo za jelo, kao i plod sa koje pitome voćke. Poznato je stablo kesten, koji sačinjava i velike šume. Lieska je šumsko drvo takodjer, a rado se njezin plod uživa, kao i kestenov. Lieska se dapače ne samo radi štapova, već i radi ploda u francezkim šumama u veliko goji. U južnim predielima ima čitavih šuma od voćaka kao četruna, naranča, smokvenica, uljika, dapače ća oko Trapezunta bilo je cielih šuma divljih jabuka. Kod nas se može u šumi i u sklopu naći uz kesten i liesku jošte jabuka, kruška, šljiva, trešnja, mušmula, oskuruša, a mogao bi rasti i orah i dud, od kojeg je roda i smoka. Od jagodnog voća zastupana je dobro u šumi malina i jagoda. U umjerenim predjelima lakše jest osnivati voćnjake i voćke uzgajati, nu u hladnijim predjelima i na visočinama ide to težje. Uprav s toga, da se narodu i na visočinama uzgoji kakav plod, uzgajao se je već pred 80 godina gore spomenuto drvo oskoruša, naročito u Sudetima u obćinama Sporhan i Peterswald u Moravskoj, i to 700—-720 metara visoko nad morem, te onuda imade danas više čistih oskorušnjaka. U Moravskoj daju se podpore za uzgajanje ciepiljnjaka oskorušovih, tako da je od god. 1688.—1890. na jedanajst ta |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 55 — mošnjih šumskih nadzorničtva podieljeno više hiljada ciepova, koji de dati opet mnogo kalama za proširenje oskoruša. Veća pokušališta sa oskorušem uredih su u šumama u Prusiji, Saksonskoj, Wirttemberžkoj, Turingiji i Švedskoj. Oskoruš je znamenit i s toga, što može uspjevati i do 1800 metara nad morem. On rodi ondje jošte plodom, gdje svaka druga voćka iznevjeri. Pitome voćke dakle nisu drugo, nego uzgojem usavršene divlje voćke. U prastaro doba nije niti bilo oplemenjenih voćaka, već samo divljih, ali tako dobra ploda, kao danas od oplemenjenih voćaka. Tomu je doprinašalo prikladno podnebje. Promjenom klimatićkih odnošaja izgubile su voćke od svoje savršenosti tako, da se ova savršenost danas naposebnim uzgojem dostići nastoji. U pjesmi nad pjesmama kod starih Izraelićana stoji rieč: «Sto je jabuka med šumskim drvećem, to je dragi moj med momcima (pjesma 2, 3,). Dakle od svega šumskog drveća slavila se najvećma jabuka. U prastaro doba rasle su voćke samo u šumi i vani u slobodi, jer nitko nije imao vlastitog posjeda. Prvi posjed postao je tekar time, što si je čovjek pre sadio jednu ili više voćaka, koje je kašnje oplemenio i ogradio. Tako se postepeno počelo razvijati i umjetno voćarstvo. Ponajprije je poznato u Aziji, odkud je preneseno u Grčku. U Italiji počelo se ponajprije oplemenjivanjem divljih jabuka. Oplemenjivanje bilo je od vajkada različno, a uzsliedilo je po prilici ovim redom: 1. Presadjivanjem divljih voćaka u voćnjake i dalnjim njegovanjem. 2- Oplemenjivanjem divljih voćaka, zatim presadjivanjem. 3. Sadjenjem izdanaka divljaka u voćnjake, zatim ciepljenjem. 4. Polaganjem grebenica divljih voćaka, zatim oplemenjivanjem. |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 56 — 5. Zagrtanjem izboja na obsječenom panjiću divljak e, zatim rezanjem i sadjenjem te oplemenjivanjem tih izboja. 6. Presadjivanjem izdanaka, grebenica plemenitih vodaka i presadjivanjem samih plemenitih voćaka i dalnjim odgojem. 7. Sijanjem voćnog sjemena divljaka i pitomih voćaka, zatim presadjivanjem i oplemenjivanjem istih. Pod točkom 3., 4., 5. i 7. navedeni načini i sada su u običaju, samo što se načini pod točkom 3., 4. i 5. preporučuju za posjednike, koji žele sami sebi uzgojiti voćnjak i u manjem obsegu, kad kane voćarstvo započeti; dočim onaj, koji kani voćarstvo tako udesiti, da se baviti kani umnažanje m voćaka u širem smislu i u veliko, ima započeti sijanjem sjemena, jer je težje veći kvantum izdanaka, grebenica i t. d. odmah iz početka pribaviti, dočim si kasnije sam sve to pripraviti može, te imajuć ih u pričuvi dosta, samo presadjivanjem izdanaka, grebenica i t. d. nastaviti voćarstvo ili ostati kod sijanja sjemenja. Nu naručivati u većem broju poodrasle oplemenjene voćke ne može se preporučiti, jer to daleko vise stoji, nego uzgajanjem iz sjemena. Naručene biljke riedko da svježe na mjesto dodju, pak sve da i prispiju, ne može se nikad dobar uspjek polučiti, jer nagla promjena tla i klime mnogo na rast voćke uplivaju. Imovne obćine, koje kupuju voćke, neće postignut željenog rezultata, jer prije nego što se može gotovimi voćkami razpolagati u svrhu, koju sam na početku napomenuo, ima se nješto pričekati, te nastojati po navedenom uztrajnim radom, a uz razmjerno manji trošak da se svrha poluči. Prije svega imaju imovne obćine, koje sa nakanile pozivu odazvati se, pobrinuti se za prikladno zemljište voćarstvu, na kojem se kani osnovati voćarsko zemljište. To zemljište ne smije biti na udarcu vjetrovom, dobro je, ako je nešto položito prema jugu, a u neposrednoj blizini stana dotične osobe, koja ga nadzirati ima, odnosno vrtlareva stana i blizu vode. Iztaknuti imam, da se za takvo voćarsko gojilište ima postaviti svakako vrtlar. Veličina zemljišta ustanoviti će se prema kvantumu voćaka, koje želimo dobivati; prema razdieljenju, koje ćemo u voćnjaku |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 57 — preduzeti i prema opredjeljenoj obhodnji (turnusu). U voćarskom odgojiKštu trebamo više takvih razdieljenja i to: 1. Sijalište, na koje se sije voćno sjeme u površini od 0*2 cielog gojilišta. 2. Razsadnja k u površini O´l cielog gojilišta, gdje se u razmaku 10—20 cm. presadjuju (pikiraju) jednogodišnje biljke, da se bolje razviju za ciepljenje. 3. Ciepilnjak , u kojeg se presadjuju biljke u razmacih. od 0-5 do 1 m., u kojem se oplemenjuju biljke i odgajaju za razašiljanje. Ciepilnjak treba da ima površinu od 0´5 cielog gojilišta. Niti u sijalištu, niti u razsadnjaku, niti u ciepilnjaku ne siju se, odnosno ne presadjuju biljke dvaput zasebice, ved imade zemlja nakon pet godina koliko su naime najstarije voćke, jošte u pravilu tri godine odpočinuti. Ukupno se dakle jedan prostor ima osam godina rabiti i prema tomu na osam dielova razdieliti. Ako pako svaku vrst voćke napose odgojiti želimo, to se i svaki prostor još na onoliko dielova podieli, koliko vrsti kanimo imati. 4. Matičnjak u površini od 0-1 gojilišta, gdje se iz eiepilnjaka presadjuju pojedine plemeniti voćke u razmaku od 5 do 10 m., sa kojih će se dobivati kalami ili grančice za oplemenjivanje. 5. Plodovnja k u površini O´l voćnog gojilišta, koji služi za odgojenje onakvih oplemenjenih i divljih voćaka, sa kojih ćemo birati plod i pripraviti sjeme za sjetvu, odnosno sadnju. Matičnjak (voćnjak) i plodovnjak mogu se osnovati i na drugom prikladnom mjestu, ali pod nadzorom. Da gojilište svrsi odgovara, mora imati površinu od 1 do 2 rali. Razdielci imaju prostranimi putevi razdieljeni biti. Kad smo tako ustanovili i odabrali zemljište, ima se voćnjak valjano ograditi, prije nego što se u njemu počme šta raditi. Zatim pripraviti sva poljska i vrtna ratila za obradji |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 58 — vanje zemlje, tablice za napise i t, d. Da možemo znati, kakvo demo sjeme sijati, moramo napomenuti, na kakvu se vrst divljaka kalame pitome vrsti. Tada ćemo saznati i odrediti, na koje mjesto će koja vrst doći. Jabuka se ciepi na divljaku jabuku, a može se i na jabuku petrovaču, doncin (pirus malus praecox i na ivančicu p. m. paradisiaca). Krušk a na divlju krušku, a može se i na dunju, glog i dren. Šljive, breskve i kaj sije na divljaku šljivu i mirabolanu (mirabolani, reineclande) i trnulu (Schlehen). Tre šnj a na sladku trešnju (Siiss Kirschbaum), a može se i na rašeljki ili mahalebu (Prunus cerassus) i višnji. Višnj a na trešnji i mahalebu. Dunja i mušmula na glogu. Breskva jošte na crnom trnu i bademu. Oskoruš (Sorbus domestica) na jarebiki (sorbus aucuparia). Smokve, Iješnike, dunje ne treba kalamiti, već se mogu mladicami, izdanci, odnosno grebenicami umnažati i odgajati. Iz sjemena dobrih plemenitih voćaka može poći za rukom dobrom njegom opet plemenitu voćku odgojiti, izim ostalih orah i badem. Divljake , na kojima ćemo kalamiti, možemo uzgojiti, kako gore napomenusmo, izim drugih načina i iz sjemena. Da uzgojimo divljake kao podloge za ciepljenje, imademo najprije sakupiti sjeme. Prema navedenom vidimo, da su najpoglavitije vrsti za podlogu oplemenjivanja: divlja jabuka, divlja kruška, divlja trešnja i šljiva. Divlje kruške i jabuke dozrievaju koncem rujna i listopada, a ima ih dovoljno u šumama. Zrnje se uzima iz razvijena i zdrava ploda. Isto tako saberi i sjeme oskoruša, mušmule i dunje. Divlja trešnja dozori koncem lipnja i početkom srpnja. Odstraniv na plodu jestivi dio, imadu se koštice trešnje med rukama trti i izpirati, dok se podpuno ne očiste, zatim se razgrnu na kakvu krpu ili papir i u hladu posuše. |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 59 - Dobro je sjeme i domaćeg voća, naročito šljiva, kajsija, bresaka, oraha i kestena. Kosticam trešnje, šljive, kajsije, breskve, oraha, badema, kestena, Iješnika kao i zrnju krušaka i jabuke, ako želimo prvog proljeća, da ih zasijemo, trebamo požuriti klijanje, a to požureno klijanje postigne se ovako: Kad je sjeme oprano i posušeno, priredi se smjesa od pjeska, mulja i obične vrtne zemlje crnice, te se metne u posudu ili lonac, probušen na dnu — najprije jedan red smjese (neki uzimlju sam pješak), zatim red koštica ili zrnja i tako jedan red za drugim, dok se posuda ne napuni. Gornji sloj, kojim se završi, ima biti od smjese. Posuda neka bude takova, da se može, kad je nuždno, laliko sadržina na jednom iztresti. Posuda napunjena stavi se u hlad ili pivnicu i ima se nastojati, da bude smjesa uviek vlažna. Razumieva se, da se svaka vrst sjemena napose ulaže. Ako imade više posuda napunjenih sa sjemenom i smjesom, postavimo — jeseni — jednu na drugu negdje u vrtu u obliku cunja ili ih pokrijemo pokrovcima, da miševi do njih ne dodju, te zemljom na 3—5 cm. Ako se bojimo ljute zime i smrzavice, zatim tophne, koja klijanje pospješuje u sjemenu, te bi nam tako prerano u proljeću sjeme proklijalo, to spravimo posude u jeseni sa sjemenom u 1 m. duboko izkopanu jamu. Ovdje mogu nuzgredno spomenuti, da se na ovaj način može postupati i sa sjemenom glogovim, te sa bukvicom i sjemenom tise. Želimo li, da nam sjeme voćaka prije proklije, izkopajmo ga iz zemlje 14 dana prije sjetve i postavimo posude na toplo i sunčano mjesto, te ga svaki drugi dan malo sa mlakom vodom polievajmo. Ovaj postupak sa sjemenom zovemo požurenjem klijanj a ili stratificiranjem. Plod murve, malino, jagode, grozdića, ogrozda saberemo, kad podpuno dozrije i tako dugo gnječimo i ispiramo, dok svu sluz i sok odstranimo, a samo sjeme ostane. Sjeme |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 60 — se tada posuši i u proljeću posije. Sjetva se može preduzet u jeseni ili u proljeće. Jedna i druga imade prednosti, nu jedna i druga imade svladati za podpuni uspjeh zaprieka. Najbolji sud će svaki stručnjak onda kazati, ako se jednakom voljom za jednu i drugu sjetvu više godina zauzimao bude; nipošto pako neće onaj nepristran sud kazati, koji je možda samo jesensku ili samo proljetnu sjetvu prigrlio. Kad se prigodom proljetne sjetve uzimaju sjemenke iz požurnog klila (stratificiran]a), mora se paziti, da sjemenke već klijaju i da se siju, dok su im klice svježe, jer kada klici vrh pocrni, onda sjeme gubi klicavost. Klica ne smije biti veća od pol centimetra, jer se inače kod sjetve pretrgne i onda je uništena biljka. Proklicalo sjeme vadi se oprezno iz smjese, što smo ju, preokrenuv posudu, izvadili, i to u jur priredjene redove sijališ ta. Sije se pako u razmaku 10—^12 cm., a u redovih 20—30 cm. razdaleko. Tako posijano sjeme moglo bi se već n kolovozu iste godine na spavajuće oko oplemeniti, te još iste godine kao oplemenjena voćkica presaditi. Ako sjeme bresaka, kajsija, šljiva, trešanja i višanja nije u klilu izklijalo, onda se ima nastojati, da se ona strana košćice ili zrna u zemlju utakne, kojom je bila na stabliki pričvršćena, jer bi sjemenke, obratno usadjene, protivno izbile klicu i u rastu zaostale. Da miševi ne počine kvara, posiplje se sjeme vlažnim pjeskom, a da pješak ne odnese vjetar, imade se svaki dan po malo zalievati . Gredice se pokriju, dok ne izbiju supke, a kada supke ozelene, onda ne trebaju zaštite. Sjeme jagodasta voća sije se u mjesecu travnju sve do polovice svibnja. Buduć je sjeme od murve sitno, smjesa se sa pjeskom, i to na litru sjemena 2 litre pjeska, te se zagrne 2-—3 cm vlažnim pjeskom ili sitnom zemljom. |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 61 — Ako hoćemo, da nam sjeme prije proklije, treba ga pomješati pjeskom, te u loncu ´—14 dana držati na zračnu i sunčanu mjestu, a pješak da je vlažan. Tada se sjeme posije i vlažnim pjeskom do 1 cm. posiplje. Mjesto pjeska dobro je upotriebiti piljevinu ili trulo-vlažnu drvo-ciepinu. Ovo sjeme, dok proklije, zaštiti se granjem četinjače, borovice ili sa bujadi. Kad prvi listići porastu, onda se skine zaštita. Sjetv a u jesen i takodjer je veoma obljubljena. Sijalište Ima biti dobro prokopano, razrahljeno i u gredice 1 m. široke razdieljeno. Sjeme jabuke i kruške sije se u mjesecu listopadu i studenu u redove 20—30 cm. razdaleke. U brazdice se metne kupine, omorikovih suhih Cetina ili pepela, da miševi sjemena ne izgrizu i zagrne se do 3 cm. Sjeme se može i omaške zasijati, te što pregusto nikne, u proljeću se izčupa. Trešnja se sije mjeseca srpnja i pokrije trulim gnojem 2 cm. debelo. Šljive, orasi, kajsije, breskve zataknu se u redove na 2 cm. duboko. Prije sjetve imadu se bar 14 dana močiti u riedkoj raztopini tek ugašena vapna. Poslie jedne godine presadjuju se biljke jabuke i kruške, orasi u rasadnjak, pošto im se za trećinu skrate žilice i stablika, dočim biljke od šljive ostaju dvie godine, a od trešnje jednu godinu u sijalištu. Prve godine imaju se biljke marljivo plieviti i zalievati. Sliedeće godine u jeseni, kad opada lišće, izkopaju se divljake, okrešu organci, svezu u snopiće po 100 komada i zakopaju zajedno s korienjem na sgodnom mjestu. Gdje su ove biljke rasle, ne siju se voćke bar tri godine. Da spomenemo, kako se uzgajaju podloge za ciepljenje izim iz sjemena jošte izdancima, grebenicama, nagrtavanjem i ključićima. Izdanc i se izkopavaju sa nešto žilja i odmah se presadjuju na opredjeljeno mjesto, ili ako su slabi u razsađnjak. U redovima u sipkoj, prhkoj zemlji naprave se jame, u koje se |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 62 usadjuju izdanci. Tim načinom se razplodjuju maline, kupine, divlje ruže, doncin, paradis. Jedno ili dvogodišnji izdanci najbolji su za presad, a sade se u jeseni ili s proljeća. Grebenicu t. j . jednogodišnju granu lieske, ogrozda, grozdića loze savij i u jarak položi, da još vrh sa 2—3 oka viri. Ostali dio pričvrsti se i zatrpa zemljom. Kad se primi, odsječe se od matice i tada se može presaditi. Pri zemlji obreže se stablo dunje, paradisa (Ivančice), doncina (petrovače), smokve, šljive, lieske, ogrozda, grozdića; čim iz panja narastu mladice 20 cm. dugačke, ogrnu se zemljom do polovice. Ljeti se učvrste i ožile, da se mogu jeseni presadjivati. Ovo je uzgoj podloga nagrtavanjem. Ključić ili mladica odrezana pod kojim god okomili sa nešto drveta 10—40 cm. velika, zasadi se u dobru i prhku zemlju. Ako su ključići izpod 20 cm. dugački, zasadjuju se okomito i još pokriju zemljom 2—3 cm. Ako su dulji od 20 cm., onda se usade koso i da im 1—3 pupa vire iz zemlje To je uzgoj ključaka. Tako smo se pobrinuli za dovoljan broj podloga na različiti način. Cim smo time gotovi, imamo se brinuti za potrebito orudje i gradivo, koje trebamo kod kalamljenja a to je: 1. Nož za očenje i spajanje, 2. Vrtni nož, koji rabi zaizgladjenja odpilaka. 3. Jaki nož za razkol čvrstih razkole stabala. kod kalamljenja i 4. Ručna vrtna pila5. Voćarske škare. za kresanje grana. 7. Drveni klin i bat za razkol jakih7. Dvostruke lojtre (liestve). 8. Liko Hpovo i vrbovo za vezanje. 9. Vosak. stabala, 10. Kolje i štapovi. 11. Pločice za napise i žice. 12. Više jakih kefa za čišćenje voćaka. Kad imademo u pripravi orudje, divljake ili podloge, te kalame jednogodišnje mladica plemenitih voćaka, možemo početi |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 63 — kalamljenjem, oplemenjivanjem ili ciepljenjem. Oplemenjivanje ili ciepljenje voćaka jest spajanje divljake ša mladicom ili pupoljkom jur oplemenjene vodke. Kad su biljke — divljake tako uzgojene, da su debele 0´5 cm., preduzeti možemo ciepljenje ili kalamljenje. Kalamljenje počimlje u polovici mjeseca kolovoza i traje sve do proljeća, kada u voćkama poeme kolati mezga. Ciepovi imaju u travnjn već zasadjeni biti i to, u četverokutnoj ili peternoj sadnji, u kojoj su biljke i redovi od 30 do 100 cm. razda´eko. Mjeseca ožujka i travnja, za suha vremena ciepe se breskve, kajsije, trešnje, kruške, a najkasnije jabuke. Dosada jest poznato jedanaest načina kalamljenja. Da opišem sve ove načine, trebalo bi odgovarajućih likova, za koje bi trebalo više truda i troška. Pa buduć sam navedenim nastojao izta´vnuti načela, po kojih se može započeti voćarstvo, to mnijem, da je ovo za početak dovoljno. Onomu, koga zanimaju opisi svih načina kalamljenja i dalnji uzgoj voćke u ciepiljnjaku, preporučujem knjigu pod naslovom «Temeljni nauci umnoga voćarstva* od R. Erdmanna, prevedenu po J. Ciganoviću, koja se može dobiti u Zagrebu u knjižari Fr. Suppana. Da mogu biljke, iz sijališta dospiele u rasadnjak i ciepilnjak, op emenjene biti, ima se Čekati jednu, dvije godine ; za oto vrieme, kad je sve drugo prema gornjem uredjeno, možemo se poskrbiti, da nam budu uciepljene voćke i na drugi način. Kad imade već dovoljno divljaka sposobnih za ciepljenje, najpraktičnije bi bilo, da se za ciepljenje umoli mjestni učitelj, koji će sa svojom izvježbanom djecom izvan učevnih sati ciepljenje preduzeti. To bi bilo nuždno bar prve godine, gdje nema vrt ara, dok se nadziratelji i nekoliko ljudi ne upute u oplemenjivanje voćaka. Dobar uspjeh bi se bio polučio osobito onda, kad bi se djeci, ako ne nadnica, a ono mala nagrada prema uspjehu dopitala. I lugari mogh bi se tom prigodom naučiti kalamljenju, te bi ne samo njima to od koristi bilo, nego bi im i na diku služilo, kad bi više divljaka u šumi oplemeniti mogli. |
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 64 — Na taj način mogli bi po primjeru Moravaca umnožiti i oplemeniti oskoruš po šumama, pa bi se tako ne samo u voćnjacima, već i u šumama nalazilo oplemenjenih voćaka. Time bi za korak napred pomaknuti se i u toj grani gospodarstva, a u obće bar ikoliko učinili na boljak i blagostanje naroda. Mijo Krišković, kot, šumar. Razmatrenje vrhu jesenskih (1897.) prodaja posavskih hrastika. Razpravlja J. Kozarac, kr. nadšumar. U prosinačkom broju «Šumarskoga lista» od godine 1897. priobćili smo uspjeh prodaje lirastovih šuma, koje je na dražbu izniela 1. investicijonalna zaklada; 2. državna uprava, odnosno kr. nadšumarski ured Vinkovce, i 3. brodska imovna obćina. Ako potanje promotrimo rezultate tih triju najvećih hrastovih jesenskih prodaja, razabrati ćemo, da je investicijonalna zaklada prodala 19.215 hrastova sa 73.250 m´´* tehničke drvne gromade za svotu od 1,261.347 for.; država 11.546 hrastova sa 45.466 m´´ tehničke drvne gromade za svotu od 662.144 for. i napokon brodska imovna obćina 13´001 hrastova sa 56.806 m* tehničke drvne gromade za svotu od 833.378 for. Sveukupno dakle prodano je 43.762 hrastova sa 175.522 m´ tehničke drvne gromade za 2,756.869 for. Ako se uzme u obzir, da su godine 1895. i 1896. bile veoma nepovoljne pogledom na hrastovu prodaju, tada se obzirom na to, da je jesenas invest. zaklada kao i brodska imovna obćina svekolike svoje sječine, a državna uprava nešto preko polovice svojih sječina prodala, može reći, da je jesenska prodaja dobro uspjela, te da ima podpuno nade, da smo nakon dvijuh abnormalnih godina opet prešli u normalne drvotržne prilike. |