DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 49 poplavi previše izvržene i u kojima je jasen uzeo preotimati. Da se 0 tom svojstvu kasnoga hrasta podpuno osvjedočimo, biti će nuždno, da odnosne pokuse i iztraživanja što prvo poduzmemo. Ti pokusi i iztraživanja imali bi se obaviti: 1. sijanjem žira kasnoga hrasta i običnog lužnjaka na močvarastom tlu, te točnim bilježenjem dobivanog uspjeha; 2. iztraživanjem sadanjih starih hrastovih sastojina, kojim bi se imalo konstatovati, da li su hrastovi, stojeći oko bara,r!-te u obće na vlažnijem tlu, pretežito kasni hrastovi ili obični lužnjaci; ako li se nalaze pomješani t. j. i jedni i drugi na istoj stojbini, koji su u tehničkom pogledu bolje razvijeni, odnosno koji imaju veću vriednost? Poznato je, da hrast odoljeva i velikoj suši i velikoj vlazi, ali dakako na uštrb svojega razvitka ; koji je dakle, unatoč velikoj vlazi, ipak normalno razvijen, taj sigurno i vlagu bolje podnaša. Ako bi se to svojstvo kasnoga hrasta obistinilo, onda bi tako zvano jasenovo pitanje naših, poplavi izvrženih posavskih branjevina, bilo donekle povoljno riešeno, odnosno pogibelj od jasenovine ponešto umanjena. Obistini li se naime to svojstvo kasnoga hrasta, tada će nam prva dužnost biti, da sve vlažnije predjele lih sa kasnim hrastom zasijemo; akoprem time ne ćemo jasenovinu, topolovinu i t. d. posve odstraniti, ipak ćemo, ako uzgojimo makar SS^jo hrastovu primjesu, vriednost dotičnih sastojina znatno podići. Uzmemo li s jedne strane činjenicu, da priroda ne ljubi skokova, što više, da je prelaz od jedne vrsti k drugoj kao u životinjstvu, tako i u bilinstvu posve vidljiv; uzmemo li s druge strane i to, da se baš hrast odlikuje sa toliko suvrsti kao malo koja vrst drvlja, da obitava malo ne sve stojbine, počam od močvarastog tla pa sve gole pećine južnoga podneblja, gdje je uviek zelen, tada bi nas ta okolnost u istinu mogla ponukati, da tvrdnja W. Nikođema odgovara istini i da bi dakle kasni hrast karakterizirao onaj stupanj vlage močvarnoga tla, na kojemu bi se još hrastovina u obće odgajati mogla; preko te granice prestajala bi u obće hrastova stojbina. |