DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 48 —


hrast bio imun proti gubaru. Ja sam prvo nekoliko godina,
kada je li Posavini harao gubar, napisao u «Oest. forst- u.
Jagd. Zeitung» razpravu o toj zarazi i u toj razpravi iztaknuo,
da ima hrastova, koji su ostali postedjeni od gubara, nu razloga
tomu niesam mogao dokučiti. Sada mije taj razlog jasan, naime:
kasnije listanje kasnoga hrasta. Nu da ne bude nesporazumka,
moram i sliedeće iztaknuti: kasni hrast poštedjen je sam o
treć e godine od gubarove zaraze, t. j . onda, kada je gubar
postigao svoju kulminaciju, te s proljeća treće godine, obrstivši
posvema netom prolistale krošnje običnog lužnjaka, morao putovati
dalje za hranom. I buduć da je to putovanje obdenito i
ide preko polja, voćnjaka, voda — uviek uapred, — to je
posve naravno, da se kasni hrast, koji mjesec dana kašnje


prolistava, zazeleni baš u onaj čas, kada je gubar iz dotične
šume odputovao i uslied toga za njegovo lišće svaka pogibelj
minula. To je uzrok, da se u goloj obrštenoj hrastovoj šumi
pojedini hrastovi, ili pojedine hrpe hrastova početkom lipnja
kao oaze u pustinji zelene. Prvih dviju godina gubarove zaraze
ne može se opaziti nikakova razlika medju kasnim i običnim
lužnjakom, jer gubar ima još dovoljno hrane, tako da prvih
dvijuh godina lišće samo do jedne, odnosno dvie trećine izgriženo
bude, i to bez razlike vrsti drvlja, izuzam jasena.


I u ovom slučaju štetuje šumovlastnik najviše radi izostale
žirovine, bilo to jos iste t, j . treće godine gubarove zaraze, ili
sliedeće. Obični lužnjak naime, koji je morao kroz dvije godine
dvostruko lišće producirati, ne može već sliedeće godine nakon
zaraze odmah žirom — ili barem ne obilno uroditi, dočim
kasni hrast, koji je treće godine poštedjen ostao, može već
sliedeće godine žirom roditi.


Dakle u tom pogledu imao bi kasni hrast, ako i ne baš
veliku, a ono ipak neku prednost pred običnim lužnjakom.


Ad 2. Drugo svojstvo kasnoga hrasta, ako se isto obistini
naime, da kasni hrast ljubi mokro tlo i da na istom puno
bolje napreduje od običnog lužnjaka, bilo bi od još veće važnosti,
nego li ono prvo, ponajpače za one posavske šume, koje su