DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1898 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 48 — hrast bio imun proti gubaru. Ja sam prvo nekoliko godina, kada je li Posavini harao gubar, napisao u «Oest. forst- u. Jagd. Zeitung» razpravu o toj zarazi i u toj razpravi iztaknuo, da ima hrastova, koji su ostali postedjeni od gubara, nu razloga tomu niesam mogao dokučiti. Sada mije taj razlog jasan, naime: kasnije listanje kasnoga hrasta. Nu da ne bude nesporazumka, moram i sliedeće iztaknuti: kasni hrast poštedjen je sam o treć e godine od gubarove zaraze, t. j . onda, kada je gubar postigao svoju kulminaciju, te s proljeća treće godine, obrstivši posvema netom prolistale krošnje običnog lužnjaka, morao putovati dalje za hranom. I buduć da je to putovanje obdenito i ide preko polja, voćnjaka, voda — uviek uapred, — to je posve naravno, da se kasni hrast, koji mjesec dana kašnje prolistava, zazeleni baš u onaj čas, kada je gubar iz dotične šume odputovao i uslied toga za njegovo lišće svaka pogibelj minula. To je uzrok, da se u goloj obrštenoj hrastovoj šumi pojedini hrastovi, ili pojedine hrpe hrastova početkom lipnja kao oaze u pustinji zelene. Prvih dviju godina gubarove zaraze ne može se opaziti nikakova razlika medju kasnim i običnim lužnjakom, jer gubar ima još dovoljno hrane, tako da prvih dvijuh godina lišće samo do jedne, odnosno dvie trećine izgriženo bude, i to bez razlike vrsti drvlja, izuzam jasena. I u ovom slučaju štetuje šumovlastnik najviše radi izostale žirovine, bilo to jos iste t, j . treće godine gubarove zaraze, ili sliedeće. Obični lužnjak naime, koji je morao kroz dvije godine dvostruko lišće producirati, ne može već sliedeće godine nakon zaraze odmah žirom — ili barem ne obilno uroditi, dočim kasni hrast, koji je treće godine poštedjen ostao, može već sliedeće godine žirom roditi. Dakle u tom pogledu imao bi kasni hrast, ako i ne baš veliku, a ono ipak neku prednost pred običnim lužnjakom. Ad 2. Drugo svojstvo kasnoga hrasta, ako se isto obistini naime, da kasni hrast ljubi mokro tlo i da na istom puno bolje napreduje od običnog lužnjaka, bilo bi od još veće važnosti, nego li ono prvo, ponajpače za one posavske šume, koje su |