DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 585 « Iz svih tih opažaja zaključio bih ja, da naši mlađi šamari neimaju dovoljno prakse, koja je baš kod sjetve i sadnje toli nuždna ... » i zatim alineja: «Ja to napominjem zato, jer mi je poznato, da ako se naš mladi šumar tomu ručnomu radu još u školi ne nauči, u praksi — kada izadje jednom iz škole — težko da će naučiti. Naučiti če se doduše i u praksi, ali kada? Onda, kada mu se dva tri experimenta izjalove, kao što smo to u ovoj razpravici na vidjelo iznesli». Budući, da bi tko od gg. čitatelja i kolega mogao držati, da sam ja onaj «mladi šumar«, koji je kriv propadanju kultura u Grobničkom polju (koje propadanje medjutim pleno verbo za pinus austriaca ne stoji, jer su se ipak u godinah 1895. —1897. prilično podigli, što sam ja uvodno iztaknutom analizom još godine 1891. predvidio), to mi je u sačuvanje mog skromnog stručarskog ugleda u smjernosti i pred Poglavitosti Vašom i pred gg. čitateljima i kolegama očitovati: 1. Da ja nisam te kulture uzgajao, u obće zašumljivao, jer su one podignute godine 1882., dok sam ja još u školama bio; već da su, kako sam čuo, izvedene po ondašnjem kr. žup. nađšumaru na Rieci (i to ne po g. Marina conteu Boni — da ne bi opet bilo pomutnje, iztičem ope« tovano: ne po njemu, već po njegovom predšastniku); 2. Da me ne mogu uvjeriti rieči Poglavitosti Vaše, da mladji šumari nauče tek tada kultivirati, kad im 2—3 pokusa nastrađaju, i to ne s razloga, jer držim, pro primo, da su u nas velike riedkosti, da se mladom šumaru umah po školskom absolutoriju taj samostalni rad povjerava, već da mu je navaclno provodićem stariji i izkusniji stručar (tako n. pr. meni bje moj bivši šef Pogl. g. kr. žup. šum. nadzornik Marino conte Bona), a pro secundo s razloga, što mogu nasuprot Vašu Poglavitost živo uvjeriti, da akoprem i ja spadam medju «mladje šumare*, da mi se nije nit i jeda n takav podhvat izjalovio, već da su moje sve kulturei upravo u Grobništini, sjajno uspjele — i to odmah — prviput bez eksperimentiranja. Da se Vaše Gospodstvo što više uvjeri o istinitosti ovih navoda, čast mi je uputiti Vas na moje bivše i sadanje šefove p. n. gg. umirovljenog kr. zem. šum. nadzornika Franju Oordašića i kr. žup. šumar, nadzornike gg. Marina contea Bonu i Antuna Kerna. Umoljavajuć Poglavitost Vašu za blagonaklono oproštenje slobodi, koju si tim otvorenim pismom priuštih, molim ujedno, da izvoli primiti |