DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— 530 — glavne skupštine, pak da je družtveuo predsjedničtvo u povodu tih poziva spomenuta družtva brzojavno pozdravilo. Uzima se na znanje. Točk a 8. Predloži gg. odbornika, družtveni član i odbornik g. Dragutin Trotzer stavlja sliedeće predloge : 1. Da se družtvena uprava obrati posebnom predstavkom na vis. kr. zem. vladu, moleć ju, da povodom toga, što su učestali slučajevi, gdje lugarsko osoblje radi uporabe oružja u nuždnoj samoobrani bude na kazan zatvora osudjeno, blagoizvoli naredbenim putem pobliže protumačiti §. 54. šum. zakona, sloveći o uporabi oružja po lugarskom osoblju u slučaju pravedne samoobrane, te primjerice taksativno označiti one slučajeve, kada pravedna samoobrana nastupa. 2. Da se od strane đružtvene uprave razpiše nagrada za sastavak službovnika za lugarsko osoblje, koji je tomu osoblju u službi neobhodno potrebit. 3. Da se u povodu toga, što se u raznim županijama §. 53. šumar, zakona na razne načine tumači i u praksi provodi, družtvena uprava obrati predstavkom na vis. kr. zem. vladu, neka bi izvoljela u provedbi pomenutog paragrafa šumskog zakona označiti, kakovo se oružje imade smatrati «navadnim oružjem», što ga je prema toj zakonskoj ustanovi vlastno lugarsko osoblje u službi nositi? U povodu tih predloga zaključuje upravni odbor, da ih načelno usvaja, te moli predlagača gosp. Trotzera, da svoje predloge pismeno obrazloži, te ih predloži na daljnju porabu družtvenom predsjedničtvu, koje ee imati predloge pod 1. i 2. pođnieti preporučeno vis. kr. zemalj. vladi na uvaženje, a glede sastavka službovnika za lugarsko osobje natječaj razpisati uz nagradu od 100 forinti za sastavak najboljeg rukopisa. Nakon toga bude sjednica zaključena, a ovaj zapisnik u sjednici upravlj. odbora od 25. rujna 1897. pročitan, ovjerovljen i podpisan. Zakoni i normativne naredbe. Načelne riešitbe: Smije li lugar i poljar u službi nositi pušku? Kada gubi to pravo? Kr. vladni odjel za unutarnje poslove izdao je dne 14. srpnja 1896. pod brojem 48 411 ex 1892. sliedeeu vrhovnu riešitbu : U riešenje izvješća od 22. srpnja 1892. broj 6497., u predmetu predstavke lugara vlastelinstva m . . . g Miška P., prosećega, da smije u svojstvo zaprisegnutog lugara nositi pušku, — ođpisnje se kralj, županijskoj oblasti sliedeće: |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 67 <-- 67 --> PDF |
— 531 — Osoblje, na službu lugarsku po §. 52. šumar, zakona zapriseženo, smatra se po §. 53. šum. zak. u službi lugarskoj kao javna straža, uživa u ovom obziru sva u zakonih utemeljena prava, koja idu poglavarstvene osobe i straže građjanske i vlastno je u službi nositi navadno oružje. To isto valja po §. 17. i 19. zakona od 14. siečnja 1873. o poljskom redarstvu i za zaprisežene poljare. Svud je u zemlji navada, da lugari i poljari u svojoj službi nose puške, pa se s toga pod navadni m oružjem , koje su zapriseženi lugari i poljari vlastni nositi, ima razumjevati puška, što se vidi i iz ustanove §. 26: al. 3. zak. o poljskom redarstvu: da je poljar vlastan ustrelit i perad i svinje, koje u kvaru zateče, a ne može ib ugnati i zaplieniti, i iz ustanove §. 5. točke 9. zak. članka XXIII.: 1883., da su izpod poreza na puške izuzete puške zapriseženib lugara. Pošto je zapriseženi lugar i poljar, vršeć svoju službu po zakonu vlastan pušku nositi, to se ustanova §. 25. prijašnjega, odnosno §. 19. novoga zakona o lovu ne može protezati na lugare i poljare, koji puškom hodaju po šumab i poljih svoga gospodara, koja leže u lovištu treče osobe. Protezati se može ta zakonska ustanova samo na one osobe, koje nisu naročitim zakonom na nošenje puške ovlaštene i time izpod ustanove § 25. prvašnjeg odnosno §. 19. novog zakona o lovu izuzete. Nošenje puške nije obligatno po §. 53. šum. zakona i §. 19. zak. 0 poljskom redarstvu, pa s toga može posjednik šuma, njiva, livada i t. d. odrediti, da mu lugar ili poljar nosi drugo oružje nego pušku, pa tako je mogao i veliki župan te županije, komu pripada nadzor nad obćinama, narediti, da obdinski lugari i poljari ne nose u službi puške, nego samokrese i sablju, nu ta naredba ne može vezati ine posjednike šuma, jer njihovi lugari i poljari imaju po zak nu pravo, da nose puške. Dokaže li se pako, da lugar ili poljar doista strelja divljač, onda po ministar, naredbi od 1. srpnja 1857. (strana 447. zem. vi. lista 1857. I.) i po §. 20. zakona s poljskom redarstvu gubi lugar i poljar prava osobe poglavarstvene i straže građjanske, koja je, položiv prisegu, dobio, a time gubi i pravo pušku nositi (§. 23. šum. zak.). Prema tomu ne može se zapriseženom lugaru vlastelinstva m . . . a Mišku P. zabraniti u službi njegovoj pušku nositi, jer nije po političkoj oblasti izrečeno, da je izgubio pravo poglavarstvene osobe i straže građjanske, pri čem se razumieva samo sobom koli to, da je, u koliko ga čuvarska njegova služba vodi po tudjem lovištu, kako je to u nazočnom slučaju i bilo, dužan na zahtjev lovnog ovlaštenika izkazati se oblastnom svjedočbom, da je doista po oblasti za tu službu zaprisežen, toli nadalje i to, da se dozvola nošenja puške strogo proteže lih na zemljišta njemu na čuvanje izručena, i na puteve timi zemljišti vodeče. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 68 <-- 68 --> PDF |
- 532 — S tih razloga nalazi kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove, dozvoliti, da zaprisegnuti lugar vlastelinstva m .. . g Miško P. smije u vršenju svoje službe pušku nositi uz stege, ovim riešenjem naročito označene>. Priobcio F. Ha lađi. Načelne riešitbe. Je li politička oblast nadležna presuditi pitanje o šumskoj odšteti i bezkaznenog postupka po šumskom zakonu. (Prinos k tumačenju čl. III. i §-u 44. ces. patenta od 24. lipnja 1857. br. 121. drž. z. 1.). Kr. zem. vlada, odjel za unutarnje poslove, izdala je dne 8. kolovoza 1895. pod Jbrojem 29.778 ex 1894. na kr. žup. oblast u G. povodom utoka šum. gospodarstvenog ureda o. imovne obćine, uloženog proti drugo- molbenoj rješitbe od 28. listopada 1892. broj 8199., kojom bje presuda kr. kotarske oblasti u B. od 18. prosinca 1891. br. .2980., izrečena proti M. iz T., ukinuta — te gornja imovna obćina sa odštetnim njezinim zahtjevom radi protuslovja izmedju prijavnice i kazn. upisnika odpućena, rješitbu, kojom se napadnuta rješitba, kao takodjer i gore navedena prvomolbena presuda ukida, te o. imovna občina suglasno sa rješitbom kr. županijske oblasti od 31. prosinca 1891. br. 10.045. sa odštetnim njezinim zahtjevom ođpućuje na redoviti put građjanske parnice, i to iz sliedećih razloga: Prijavljena šteta počinjena je glasom prijavnice dne 17, travnja 1889., dočim je prijavnica ta tek 23. studenoga 1889. kod kotarska oblasti protokolirana, dakle nako n 6 mjeseci , te je uslied toga nastupila već zagod a u nazočnom slučaju. Kr. je županijska oblast prvobitnom svojom rješitbom od 31. prosinca 1891. br. 10045. sasvim izpravno, uslied nastupivše zagode, prvomolbenu presudu ukinula, i imovnu občinu sa odštetnim njezinim zahtjevom na put pravde odputila; jer polag članka III. ces. patenta od 24. lipnja 1857., br. 121., d. z. 1. (šumski zakon) utrnjuje iztraga i kazna radi prekršaja šumskoga zakona, ako krivac ne bude uzet pod iztragu za šest mjeseci od dana, kada je prekršaj počinjen ; nu uslied te zastare šumskih prekršaja ne zastaruje i pravo ošte-. ćenika na odštetu radi šumskog kvara, jer to pravo utrnjuje po §. 1489 o. gr. z. poslie tri godine, računajuć od vremena, kada je oštećenik za štetu saznao. S toga ako se krivac šumskoga prekršaja ne može kazneno progoniti radi nastupivše zastare, oštećeniku ipak ostaje netaknuto pravo na odštetu; nu potraživanje takovo ne spada pred političku oblast, nego pred sud, jer je politička oblast nadležna osudu glede odštete radi šumskoga kvara izreći samo onda, kada podjedno izreče suprot krivcu koudemnatornu osudu, kako je to i u ovovladnoj okružnici od 10. prosinca 1886. broj 49.762 posve jasno naglašeno«. |