DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 496 —


uredjenja tamošnje bujice, nu sbog kratkoće preostaloga još
vremena, morali smo taj naš naum´ za sada odgoditi na druga
vremena.


Pregledavši u Dubrovniku na brzu ruku dosta bogati
gradski prirodoslovni muzej, ukrcasmo se pred večer istoga
dana u malenoj dubrovačkoj luci na «Petku» , veliki parobrod
dubrovačkoga družtva, te oprostiv se što srdačnije od gospode
Hreljanovida i Bulida sa gružkoga poljodieljskoga zavoda,
ostavismo težkim srdcem «divnu našu Veneciju na istočnoj
obali jadranskoga mora».


U samu zoru, na 11. lipnj a stigosmo pred Spi jet. Cim
smo se više približavali Zvonimirovu gradu, nijesmo znali, čemu
da se više divimo, da li prekrasnom okolišu, gradu, drevnoj i
veličajnoj Dioklecijanovoj palači ili pak prostranosti spljetske
obale, kojoj doista neima premca ni iz daleka ni u kojoj luci
dalmatinskoj. Dugi niz kuda rek bi da pliva pred nama u izhodećeg
sunca svijetlu.


Malo po malo pak smo podalje na desnoj strani sve više
razpoznavali već i rdjaste zidine Dioklecianove palače, i gdje
se iznad krovova gradskih ponosito uzdiže ogromni zvonik
obnovljene stolne crkve sa visoka svoja tri poda, obavit orijaškimi
skelami. Sa kopnene strane i opet okružuje grad župno
polje, zasadjeno sve vinogradima i maslinama. Otraga ti i opet
zatvara veličanstvenu tu panoramu visoko gorje, i to s desna
zubate stijene Mosor planine (1379 m.), a s lijeva kameni
Kozjak (673 m.) i t. d.


Spljet je danas najveći grad u Dalmaciji, te broji oko


16.000 stanovnika Hrvata.
Kada smo stigli u luku, pozdrave nas tamo uz gradonačelnika
Dra. Mangjera, ravnatelj gospodarske pokusne postaje
Gvozdenović, profesor Petričević i c. i kr. šumarski povjerenik
i stari naš znanac g. Otokar Bouček, njekoČ nadšumar bivše
riečke županije.


Da kratko vrieme našega ondašnjega boravka uzmognemo
što koristnije izcrpiti, mi se skoro iza dolazka odputismo pod