DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 3 <-- 3 --> PDF |
timatsM Est, Br. 11. u ZAGREBU, 1. studenoga 1897. God.XXI. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/2 stranice 4 for.; za Va stranice 2 for. 70 nove.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Preborna šuma u šumskom gospodarstvu. «Šumarski list» doneo je u zadnje vrieme dvije razprave 0 prebornom gospodarstvu, i to jedan u IV. svezku od g. 1896. pod naslovom: «Što je to preborna šuma?» od L. Hufnagla, zatim drugu od poštovanog druga g. M. Tvrdony-a u V. svezku od god. 1897. pod naslovom: «Način uredjenja redovitog prebornog gospodarenja osobitim pogledom na gorski kotar». Te dvije razprave ponukaše me, da i ja u tom pravcu koju rečem, i to napose sa gledišta praktičnog šumskog gospodarstva, na što me ovlašćuje mnogogodišnji rad u prebornim državnim šumama. Nedvojbeno je, da će samo onaj šumar racijonalno gospodariti, koji svoje gospodarstvo dovede u sklad sa vječnimi i neoborivimi zakoni prirode. Naša opažanja i naše izkustvo ne slaže se nipošto sa načelima, iztaknutima u gore navedenim razpravama, u koliko se u istima želi, da se sječa ima što češće ponavljati (povraćati), odnosno, da se obhodnja ima u više obhodnjica dieliti — akoprem ovo potonje baš izrično rečeno nije — i to u tu svrhu, da mladji dobni razredi ne ostanu odveć dugo pod pritiskom starijih razreda. Kako rekosmo, mi se s tim načelom ne slažemo. U županiji modruško riečkoj, te ličko-krbavskoj imademo još takovih šuma, koje još niesu sječom dirnute i koje nam predstavljaju naravnu prebornu šumu; moje je načelo, da moramo naše gospodarenje tako udesiti, kako ćemo i u buduće |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 468 — odgajati sastojine, koje će posve odgovarati slici sadanje prašume. Promatrajući tu prašumu, mora nam u oči udariti, da su u njoj samo tri dobna zazreda zastupana, i to: 1. sječiva stabla (u znatnom broju); 2. srednji dobni razred (u nešto neznatnijem broju) i napokon 3. najmladji dobni razred (i to u pretežitom broju). Prema tomu upućuje nas narav sama na tri obhodnjice. Tu osim toga naravnoga putokaza, ima još i drugih razloga, koji nas upućuju na što manji broj obhodnjica. Rak-rana preborne sječe jeste ta, da se prigodom obaranja stabala mladji dobni razredi u veoma znatnoj mjeri oštećuju. Tko je jednom bio prisutan obaranju jakog, krošnjatog stabla u prebornoj šumi, te pri tom vidio, koliku je štetu to stablo, padajuć, napravilo; —dvama, trima stablima polomljene su vršike i grane, nekolikim oguljena je kora, dva tri su izvaljena, i t. d. — taj sigurno ne će zaželiti, da se taj sjek uskoro opet povrati u sastojinu. Da rečenu rak-ranu još bolje ilustriram, navesti ću sliedeće: u prošloj godini izdala je kr. šumarija Ogulinska 7470 bukovih, jelovih i omorikovih stabala, kod obaranja tih stabala porušeno je nehotice još 378 stabla koja niesu bila za rušenje opredieljena. Nu to su bila sama stabla srednjeg dobnog razreda, koja su se dala upotriebiti, te su kao takova i unovčena; nu bilo je i takovih oštećenih stabala, koja se niesu mogla upotriebiti, i za koje se nije mogla od kupca naknada tražiti, — a broj takovih štab ila bio je barem desetputa t. j . oko 4000! To je dakle drugi razlog, koji nas nuka, da ne opetujemo sj eč u često na j e dnom te istom mjestu, jer ne može biti naša zadaća, da odgajamo sastojine, koje su većim di´lom oštećene. Kod izvoza ponavljaju se oštećenja na mlađom naraštaju time, da vozač višeputa mora gotove prosjeke izsječi, da dodje do pojedinih trupaca; a da se tom prigodom oguli kora kao na stablu tako i na korenju, i to baš kod onih stabala, koja su opredieljena za buduću obhodnjicu, to je i preveć dobro |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 469 — poznata. Možda će mi se prigovoriti, da se i kod oplodne sječe mladi naraštaj znatno oštećuje, napose, ako se kao kod nas na krasu radi dubokog sniega, terrainskih neprilika i slabe tegleće marhe, sječa i izvoz nije mogla zimi obaviti, — ali izmedju preborne i oplodne sječe postoji ta velika razlika, da se kod ove potonje samo mladi naraštaj oštećuje, koji takove rane bez velikog uštrba po kvalitetu zacieljuje, a osim toga pruža nam se prilika, da prigodom prvog proriedjivanja oštećena stabla izvadimo. A na koji način ćemo pomoći našem srednje-dobnom razredu u starosti od 40—90 godina, koji nam predstavlja glavni naš užitak u budućoj obhodjici, kako ćemo tu odstraniti zadane rane? Zato ne razumiemo one moderne šumare, koji žele pretvoriti svoje šume u preborne, jer da tobože taj način gospodarenja naravi najviše odgovara, a pri tom su zaboravili, da u prebornoj šumi barem 10% sječivih stabala ne ima nikakove tehničke vriednosti, i to usljed često ponavljajućih se ozlieda. U prašumi ne opaža se ta šteta tako jako, jer nije jedno te isto, ako stablo od starosti, suho i bez grana pade, ili ako od ljudske ruke u naponu svoje snage porušeno bude. Prema gore rečenomu jesu za prebornu šumu najspososobnije one vrsti drvlja, koje podnašaju sjenu i ozliede, a to su jela i bukva; omorika akoprem dobro podnaša zasjenu, osjetljiva je naprem ozliedama, pa zato izčezava sve većma iz naših šuma. Javor pako, koji se nakon dovršene sječe u znatnoj množini medju mladim naraštajem pojavljuje, izčezava kašnje pod pritiskom starijih dobnih razreda, jer ne podnaša sjenu. Kao kod oplodne sječe, tako isto mora se i kod preborne tlo pripraviti, da opalo sjeme klijati i uspievati može, debele naslage humusa i u istomu još neraztvorene iglice, lišće, granje moraju se istom pristupom svjetla i zraka raztvoriti. Ako tlo nije na taj način pripravljeno, tada možemo opaziti, da bukvica, kao i jelovo sjeme preko zime i za vlažnog proljeća doduše izklije, nu kašnje usljed pomanjkanja vlage i inih za rast nuždnih fizikalnih svojstava stojbine opet izčezava. Usuprot vidimo, da |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 470 se podmladak najprije pojavlja na putevih, i to za to, jer sjeme na takovim mjestima pada na otvoreno, reć bi obradjeno tlo. Ako li se sastojina ne bi sa sječom dovoljno prozračila, tada de se ista usljed živahnijeg prirasta radi dobivenog svjetla (Lichtungszuwachs) ubrzo sklopiti, tako da če pomladak radi toga u obće izostati. Čim je dakle veća potreba prozrake, tim redje možemo se povraćati sa sječom, t. j. valja nam broj obhodnjica na najmanju mjeru stegnuti. U ostalom, obavlja narav sama korekturu sječe, ako je šumar bud radi ustanova gospodarstvene osnove, bud radi inih razloga pridržao veći broj stabala, i to na taj način, da jedanput jug, drugiputa bura sva ona stabla, koja za budući uzgoj sposobna i potrebna niesu, ukloni. Doduše, i u jače proredjenim drvosjecima, još će vjetar ovdje-ondje proriediti, ali to će on obično učiniti n a jedanput , dočim u slabije proriedjenih sastojinah on tu korekturu postepen o obavlja; pošto se tako raztrešene izvale puno lošije unoveuju, nego li stojeća stabla, to se ta korektura obavlja očito na štetu šumoposjednika. Da prebornu sječu ne smijemo i ne možemo smatrati idejalom šumskog gospodarstva, u tom nas utvrdjuju ne samo jur spomenuta oštećenja prigodom izradbe i izvoza, nego i kvaliteta drvlja Uzgojenog u prebornoj šumi, kojom se kvalitetom nikako ne možemo pohvaliti; o gustom sklopu, kakvog smo vikli gledati u šumah uzgojenih umjetno i oplodnom sječom, ne može ni govora biti, jer uz takav sklop starijeg drvlja ne bi mogli mladji dobni razredi uspjevati. Uredjem sklopu uzgojeno stablo ne može nikada doseći onu visinu, kao u gustom sklopu ; osim toga razvija krošnju u najboljem slučaju do ´U , nu obično do polovine stabla, uslied česa i gubi znatan dio naših proizvoda na svojoj vriednosti. Iz jelovih i omorikovih piljenica izpadaju urasle osušene grane, a to je uzrokom, da se takova roba samo kao I. škart unovčiti može. Na riečkom trgu iztisnule su naš proizvod piljeniee dovezene iz Galicije, potonje, buduć bez kvrga, sposobne su za finiji stolarski posao, dočim |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 471 86 naše kao lošija roba upotrebljuju samo za fabrikaciju kista, a prema tome se i jeftinije plaćaju. Kao daljnju manu prebornog sjeka moramo iztaknuti okružljivost (Ringsehale). Okružljivost nastaje time, da potišteno stablo sa neznatnim prirastom, stupi iznenada (usljed uklonjenja starijeg dobnog razreda) u svjetliji i zračniji položaj, te uslied toga podje bujnije prirašćivati, odnosno na dosadanje tanke godove uzmu se slagati deblji i porozniji. Kod izradbe izsuše se ovi debeli godovi puno jače, usljed česa izmedju njih i tankih godova nastane prazan prostor u okrugu t. j . piljenice su razpucane, te se kao takove i opet samo kao škart plaćaju. Naravno je, da će se tanki i debeli godovi u jednom te istom stablu tim češće izmienjivati, čim češće se sjeća povraćala bude, i ta nas dakle okolnost upućuje, da što manje obhodnjica uvedemo. U teoriji priznajemo ono, što su Hufnagl i Tvrdonj u gore spomenutih člancih iztaknuli kao glavno načelo, naime, da nije probitačno, da se mladji dobni razredi ostave preveć dugo pod pritiskom starijih razreda; ali zar će se tomu zlu time odmoći, ako sa sječinom što češće opetovali budemo, ter usljed toga najmladji dobni razred bude morao životariti umjesto pod pritiskom dvajuh, pod pritiskom četirih, ili čak pet dobnih razreda ? Koji će pritisak biti jači i ubitačniji ? Nedvojbeno ovaj potonji. Na dubokom, plodnom tlu možda bi se dalo uz pripomoć umjetnog pomladjivanja, ili umjetnim rahlenjem tla uzgojiti u prebornoj šumi i četiri dobna razreda; ali na takovom tlu bilo bi puno umjestnije gospodariti oplodnom, a ne prebornom sječom. Uzgajanje pet ili čak šest dobnih razreda, koji bi po eieloj površini u jednakoj množini zastupani bili, ne možemo nikako odobriti ; kao što svaka vrst drvlja, tako i jela i bukva imaju svoju stanovitu granicu u podnašanju sjene, pa kao što možemo u gušćarama opaziti, da su pod pritiskom i gustim sklopom |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 472 — uginule i bukve i jele, tako isto bi uginule te vrsti drvlja i u prebornoj šumi, gdje bi previše dobnih razreda nagomilano bilo. I kod nas na Krasu ima stojbina, na kojima bi se oplodnom sječom gospodariti dalo, a to su svi zaštićeni predjeli na dubljem vapnenitom tlu, kao i svi oni na pješeeniku; ali radi kotlinastog terena a usljed toga i radi pretežkog i preskupog izvoza, te neunovčivosti bukovine, ne može se ista uporabiti. Raeijonalno gospodariti prebornim sjekom bilo bi moguće samo na malih površinah i to neredovitom prebornom sječom; nu to bi bilo već finije šumsko gospodarstvo, gdje bi se svakomu pojedinomu stablu posvetila podpuna pažnja, koja bi se protezala na nuždnu prozraku, odgranjivanje, (okresavanje) opreznost kod obaranja i izvoza, riecju, gdje bi se svako stablo vadilo onda, kada bi njegova finaneijalna zrelost to nalagala. Sa takovim prebornim sjekom moralo bi se gospodariti ponajpače u malim hrpama, na taj način dakle, da bi na dotičnoj površini doduše svi dobni razredi zastupani bili, ali ne na jednom, nego na razni h mjestih. Nu takovo preborno gospodarstvo može biti idejalom njemačkog šumara uz tamošnje ciene šumskih proizvoda, nama pako obzirom na naše ogromne površine i terainske neprilike ne preostaje ino, nego gospodariti sa redovitom prebornom sječom. Prema gore rečenomu držimo, da će samo ono uredjenje, koje razdieljuje obhodnju u tri obhodnjice prirodnim zakonom najbolje odgovarati i da će se samo na taj način raznim oštečivanjem i t. d. skopčanim sa čestim ponavljanjem sjeka, izbjeći moći. U krajiškim državnim gorskim šumama uvedena je 150 godišnja obhodnja sa pet (6) obhodnjica; ali prigodom sječnje sile šumarsku upravu gojitbeni obziri, da se sječa na znatniju množinu stabala protegne, nego li bi se prema ustanovam gospodarstvene osnove izvaditi smjela, i to s toga razloga, jer je razdieljenje u pet obhodnjica skroz protunaravno. Doklegod se to uredjenje ne dovede u sklad sa prirodnim zakonima, sve |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 9 <-- 9 --> PDF |
^ 473 ^ dotle ne će prestati tužaljke rediteljstva, da se drvosječi prevec izcrpljuju, a s druge strane opet tužbe šumske uprave, da se prema gospodarstvenoj osnovi racijonalno gospodariti ne može. Šumarska znanost temelji se poglavito na prirodnoj nauci ; zakoni prirode moraju dakle biti podlogom šumskomu gospodarstvu, dočim je matematička znanost tek pomoćnica u šumarskom kućanstvu; a ako je tomu tako, onda nikako ne može valjati, ako šumsko gospodarstvo lih na temelju matematičke nauke uredjivali budemo. Nu proti tome se na žalost dan danas u šumarstvu u veliko grieši ; kod uredjivanja šuma upotrebljeno osoblje zove se ponosom šumarskim generalnim stopom, proti čemu mi ništa ne imamo, jer je tomu sbilja tako, ali smo slobodni iztaknuti, da rediteljstvo, makar kako inteligentno bilo, ne bi smjelo omalovažiti mnogogodišnje izkustvo praktičnog šumara, koji je, akoprem su mu izhlapile matematičke formule, tim dublje zavirio u prirodne i ekonomne zakone, bez kojih i najsmjelija gospodarstvena osnova puno vriediti ne može. Dan danas je žalibog moderno, da stručnjaci za vrieme od pol godine sastave za šumu, koju niesu do tada nigda ni vidjeli, gospodarstvenu osnovu, koja daje pravac šumskomu gospodarstvu za cielu jednu obhodnju. Po našem mienju jeste pol godine preved kratko vrieme, a da bi se mogle u tom rokuproutiiti tržne i mjestne okolnosti, te ustanoviti pravac i način odpreme šumskih proizvoda za ciele decenije unapried. To vriedi za svekolike, ali osobito za preborne šume, gdje se svaki užitak mora crpsti na taj način, da se nikada ne pusti s vida ogojni moment dotične sastojine. Za to bih ja naprotiv g. Tvrdony-u preporučio, da se godišnji prihod usta- V P novi površinom godišnje sječine po obličku e = -^p, gdje nam e predstavlja etatnu površinu, P površinu ciele šume ili sječnog reda, "/s vrieme obhodnje. Primjerenom razdiobom u sječne redove moći će se u prebornim šumama prihčna jednakost šumskih dohodaka polučiti, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 10 <-- 10 --> PDF |
, _ 474 — tako da će rediteljstvo, ustanoviv na površini za sječu sposobna stabla, moći prihod budućih 10 godina proračunati. U malih komplcksih, gdje se pomoćju razdiobe u okružja i sječne redove jednakost dohodaka ustanoviti ne može, tu bi se imao prihod proračunati slično kao kod kombiniranog plošnog razšestarenja (kombinirtes Flachenfachwerk), gdje bi naime sječna površina u budućem deceniju bila jednaka \ -t 10, pri čemu 0,´3 bi se ta površina prema očekivanom drvnom dohodku razdielila u 10 sjeČina sa jednakim prihodom. Pošto g. Tvrdonj želi obhodnju na 20-godišnje obhodnjice dieliti, dočim smo mi usuprot samo sa tri obhodnjice sporazumni, odnosno kod 120 godišnje obhodnje, 40 godišnje obhodnjice imati želimo, to je posve naravno, da on smatra naše sječine preveć izcrpljenima, dočim mi držimo, da posve dobro radimo, ako stabla sa negativnim prirastom, u korist mladjih u punom prirastu stojećih, vadimo; tomu dosljedno smatramo mi zahtjev njegov, da po rali ima ostati najmanje 18, odnosno 10 m2 kružne plohe prećeranim. U pomanjkanju takovih šuma, u kojima se je već kroz vrieme ciele jedne obhodnje redovitom prebornom sječom gospodarilo, ne znamo i ne možemo znati, hoće li biti moguće približno strogu potrajnost u prebornih šumah polučiti; naše prašume, obzirom na neznatnu množinu drvlja srednjeg dobnog razreda, čini se, da govore proti tomu. Zahtjev g. Tvrdony-a potiče iz individualnog shvaćanja, za koji nam je on svaki dokaz dužan ostao ; nedvojbeno je, da će drugi taksator na temelju svojih pokusa, opet nešto drugoga pronaći. Svakako bi bilo uputnije, da je umjesto kružne ploštine, označi drvna gromada, koja nakon dovršenog sjeka po rali ostati ima, kao što je to i u krajiških državnih gospodarstvenih osaovah izkazano, i to s toga razloga, jer će svaki šumar moći puno lakše i sigurnije okularno procieniti drvnu gromadu, nego li kružnu ploštinu; budimo iskreni, u procieni kružne plohe ima nas jako malo izvježbenih, pa čemu dakle mjesto sigurnoga služiti se sa nesigurnim? |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 475 - Onomu pako zahtjevu, da se one sastojine, koie ne izkazuju 18, odnosno 10 m* kružne plohe, ne imaju u prvoj periodi (obhodnjici) na uživanje propisati, moramo se odlučno oprieti; to je opet puki taksatorski račun, koji je posve s vida pustio ogojni moment preborne šume ; u svakoj prebornoj šumi naći ćemo prastarih stabala, kojima je prirast odavno vec negativan i koja stabla osim toga sa svojom obilatom krošnjom silu mladog naraštaja potištuju, pa ipak ne bi mi, prema gornjemu zahtjevu, takova stabla smjeli izvaditi sve za volju kružne ploštine. To sigurno ne bi bilo racionalno gospodarstvo. Sto više, mi držimo, da će u svakoj prebornoj šumi biti bezuvjetn o potrebno, da se u prvoj periodi svi predjeli proriede, i s tom proriedom sva stabla sa negativnim prirastom, zatim sva ona oštećena, kao i ona, koja vriedniji jelov podmladak previše zasjenjuju, izvade. Za proračunanje godišnjeg prihoda preporuča g. Tvrdonj formulu kr. ugar. ministarstva za poljodjelstvo, t. j . preinačenu staru austrijsku kameralnu formulu; tu opet vidimo u njem taksatora dušom i tielom, akoprem već na stranici 206 i sam toj formuli ne vjeruje, jer traži da se izračunata preborna površina ne prekorači; u koju svrhu onda komplicirani račun. Mi odlučno zaziremo od uporabe koje mu drago formule za proračunanje prihoda, jer se u prebornoj šumi nijedan faktor formule točno ustanoviti ne muže. Normalna zaliha u prebornoj šumi nije jednaka normalnoj zalihi u šumah sa čistom ili oplodnom sječom, pa ipak se za izračunanje normalne zalihe moraju uporabiti skrižaljke o prihodu i prirastu, koje potiču iz šuma, koje se skroz i skrozrazlikuju od naših sastojina. U prebornoj šumi mienja se i smiesa, i sklop i razporedanje dobnih razreda na svakom koraku, za to će biti tcžko, dapače nemoguće, bilo kakove skrižaljke o prihodu i prirastu upotriebiti za naše kraške šume. U tom pravcu slobodni smo upozoriti na razpravu M. Buberla u 756. broju «Oester. Forstund Jagd-Zeitung» «o procieni pomoćja skrižaljka o prihodu», |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 12 <-- 12 --> PDF |
_ 476 ^ koji je takav postupak posve osudio. Ako pako g. Tvrdony doduše tvrdi, ali ničim ne dokazuje, da je pogriešnom uporabom tih skrižaljka do god. 1880. za krajiške državne šume netočan prihod ustanovljen, — to će isto tako moći drugi taksator to isto reći o njegovom načinu izračunanja prihoda, jer je to stvar individualnog shvaćanja pojedinca. Vidimo dakle, da ne možemo ni pribUžno točno izračunati normalnu zalihu, dosljedno, još manje normalni prirast. Sadašnju zbiljnu zalihu takodjer će riedko kada moći taksator u prebornoj šumi približno točno ustanoviti, jer kako već rekoh, mnienja se u prebornoj šumi razmjer smjese, vrsti drvlja, dobni razredi i debljina istih, kao ne manje i sklop neprestance, tako da će i pomoću pokusnih površina, ma bile one još tako velike, i prosjecale poput prosjeka cieli dotični predjel i okružje, diferencije medju procjenom i drvnom zalihom znatno veće biti, nego H u jednako starih šumah. Uz ove velike razlike u smjesi, sastojine i sklopu, ima kod ustanovljenja sadašnjeg prirasta osobitih potežkoća, a ako se još i to uvaži, da se u prebornoj šumi prama zasjeni i prozraki prirast vazda mienja, to opet možemo uztvrditi, da osobitoj točnosti kod ustanovljenja istog govora biti ne može; nije dakle čudo, ako takovo ustanovljenje preveć od invidualnog shvaćenja ovisi. Nu rado potvrdjujemo, da je g. Tvrdonv najbolju methodu u prebornih šumah za ustanovljenje prirasta birao naime Presslerov svrdao. Vidimo dakle, da se niti jedan faktor za izračunanje pomoćju formule točno u prebornoj šumi ustanoviti neda, dakle da njoj vjerovati ne možemo i ne smijemo, i da ju bezuvjetno površinom kontrolirati moramo, dosljedno, da nam ni potrebna nije. Završujuć spominjemo, da ne bude zamjere, da nam´nije bilo nakanom omalovažiti razpravu g. Tvrdony-a, jer mu rado priznajemo, da je mnoga oštroumna opažanja kao vješt taksator rekao, nu nama bijaše opet zadaćom opisati prebornu |
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 477 — sječu sa praktičnog gledišta i samo, ako se pojmovi bistrili budu, može se očekivati napredak na ovom još vrlo slabo obradjenom polju. J. Z. Kroz Bosnu i Hercegovinu. Priobćuje profesor Fran Ž. Kesterčaiick. (Nastavak). II. Put iz Sarajeva prema Mostaru spada svakako i u prirodnom i turističnom pogledu medju najveličanstvenije željezničke pruge u ovoj monarkiji. Odmah, iz Ilidž e rastaje se željeznički voz sa sarajevskotii ravnicom, te se uzpinje u prilično velikim serpentinama, pomoču zubaste poteznice na (1010 m.) visoku Iva n planinu . Pruga od željezničke stanice Rosteljic a pako do stanice Podorožac tik Konjica u potpunom je smislu govora gorska željeznica. Usljed silnih klisura i razkidanih vrleti morali su se tuj prokopati tuneli, od kojih je onaj na samoj razmedji 658 m. dug, a uz to morao se je, da se prebrodi vodomedja na Ivanu, izmedju jadranskoga i crnoga mora, uz željeznički sustav adhezije primijeniti jošte i sustav zubčane tračnice. Vozed se tom 15.155 m. dugačkom zubčanom prugom, imali smo podjedno za stanke na stanici Ivan prilike razgledati ne samo vrlo zanimivu gradnju gorske lokomotive, koja nas je imala preko te napred spomenute razmedje prevoziti, vee i samu gradnju te zubčane pruge. Ove gorske lokomotive jednako su prikladne kako za adhezijonalne pruge, tako i za pruge sa zubčanim tračnicama, a djelatnost im je tako udešena, da stroj preko adhezijonalne pruge može usponom od 15´*uoi ^ preko pruge na zubace još i usponom od So^loo voziti vlak od 120 t. Dvije takove lokomotive |