DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 493 — «Ja schoues Eiland, sei gegriisst, «Wo AUes lebt in stiller Wonne^>, «Das frische Meer das Ufer kusst», «Belebend scheint die goldene Sonne». Profesor Hoić pako opisuje nam Lokrum na sliedeći način: «Kudgod korakneš ovim otočićem, svuda osjećaš čar romantične samoće, koja toliko godi duši ljudskoj. Najljepši je ures Lokrumu južna u istinu subtropska vegetacija, a okvir mu je sunčanim žarom obljeveno more i ažurni svod nebeski. Zrak je tu pun miomirisa, a oko ti se nasladjuje veličanstvom najdivnijih boja, kojima odsjeva priroda. Ti stojiš kao nijem, očaran od do sada nevidjenih divota. Prekrasni sagovi svakovrstnog cvijeća, duboki hlad stoljetne lovorike i morskoga bora, zlato naranača i limuna, množina prekrasnih pa oma, orijaške aloje, indijski kaktusi, bršljanom gusto obrasle ruševine staroga samostana i sve to čini neizbrisiv dojam na svakoga posjetioca. Dvor na Lokrumu nekadašnji je samostan, koji da je utemeljio Rikard «Lavljega srca», englezki kralj, kada se je na povratku iz svete zemlje sa treće križarske vojne iza užasne oluje i brodolomja spasio na tom otočiću. Dvor je i danas posve jednostavno uredjen, a stanovaše nekoć kako je poznato u njemu i brat našega slavno vladajućega kralja, nadvojvoda Maksimilijan, kasnije nesretni car mejički, a za njim i carević Kudolf. Danas je otok darom prejasnoga našega kralja svojina Dominikovaca dubrovačkih. Sa daleke prekrasne terase pred dvorom, zarasle divnim cvijećem vodi put kroz liepi maslinov gaj, do vrhunca sa malenom tvrdjicom, s koje se oku otvara čaroban vidik na sve strane. Prema zapadu puklo je bezkrajno more, prostirući se neprekinuto do južno italske obale. K sjeveru u onome nizu otočića, što dubrovačko kopno na moru obrubljuju, vidiš zapušteni otočić sv. Andrije, gdje te ruševine benediktinskoga samostana opominju na pjesnika Mavra Vetronića i na njegovu u samoći izpjevanu «Remetu». Prema sjevero-istoku zapinje ti opet oko 0 strmoj svjetloj dalmatinskoj obali; tamo leži sliko |