DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1897 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- 492 —
Ove su platane trstenske priznato isto tako orijaške i veličajne
kao i njihove drugarice po Istoku, koje razni putopisci
onih strana toliko ističu. A navlastito ide ovamo platana u
Vostici, starome Aegionu u Ahaji, s korenjem gotovo metar
visokim iznad zemlje, a 12 metara u objemu; zatim platana
na otoku Kosu gotovo isto tolikoga objema kao prva, samo
što je naslonjena i poduprta stupovima od mramora i granita;
ili pak platana u Bujukdere na Bosporu, pod kojom je ođpoČivao
Gotfrid Bouillon za prve križarske vojne. Doista trstenske
nas platane, piše pravom jedan putopisac, opominju više na
bliži istok nego li iste paome dubrovačke. Napose nas one
zbližuju s drevnom Grčkom. Pauzanija je gledao kod Tera u
Ahaji na rieci Peireju platanu tako ogromnu, da bi se u izdubljenom
njezinom deblu mogla gozba obdržavati, a kod Kapsije
u Arkadiji gledao je «Menelaidu» t. j . platonu Menelajevu,
koju je taj junak, kako susjedi pričahu, svojim rukama bio
zasadio prije svoga polazka na Troju; a tko ne zna za Theofrasta,
kako spominje neku platanu kod vodovoda u liceju
atenskom, koja je još mlada bila visoka 25*7 m. i t. d.


Uz jur spomenuto južno i tropsko bilje uspjevaju u
Trstenom takodjer i naranče, limune kao i prstakova paoma,
te i ako joj plod ne dozrije, nego samo do žutkaste boje žira,
opet na daleko širi kitno perje nad ovim blaženim tlom, kojim
se u svako doba godine razlieva miloduh raznovrstnog južnog
cvijeća.


Odmoriv se izpod spomenutih platana i okriepiv se čašicom
dalmatinca i grizkom peršuta, odputismo se pješke kroz prekrasne
uljike do Zatona, pogledav uz put u Orašcu još i
domaću uljarnu Ulinića i Miroševića. Iz Zatona krenusmo onda
i opet na večer barkama uz divotnu mjesečinu u Gruž na
konak.


Dan 9. lipnja sproveli smo u Hrvatskoj Ateni u Dubrovniku,
tomu «Edenu» našega primorja, kao i na čarnome
Lokrumu, kojega je prirodne divote i naša prejasna kraljevna
udova Stefanija g. 1892. u posebnom djelu opisala, u kojem
čitasmo medju inimi i sliedeće stihove: