DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 452 — Iz svijuh tih opažanja, ključio bih ja, da naši mladi šumari ne imaju dovoljno prakse, koja je baš kod sjetve i sadnje toli nuždna; taj posao ne da se tako lako iz knjiga naučiti, ako se šumar sam ne lati ručnoga rada, pa sam svojom rukom sve načine sjetve i sadnje izvadjao no bude. Vlastiti šumarevi prsti, to je najsigurniji kultivator, rekao je pokojni profesor Henschl na bečkom šumarskom kongresu god. 1890. Ja to napominjem za to, jer mi je poznato, da ako se naš mladi Šumar tomu ručnomu radu još u školi ne nauči , u praksi — kada izadje jednom iz škole — težko da će se naučiti. Naučiti će se doduše i u praksi, ali kada ? Onda kada mu se dva tri eksperimenta izjalove, kao što smo to u ovoj razpravici na vidjelo iznieli. Neka mi se ove rieči, kao staromu šumaru ne uzmu za zlo, jer sam ih napisao u najboljoj nakani za napredak našega šumarstva. G. Ettinger. §. 4. pril. D. šumskoga zakona. Uporaba ovog §. kod obračunavanja naknada šumskih šteta, prouzročenih »sječenjem, rezanjem ili trganjem vršika, ogranaka ili granja stabala«, jeste prečesto u praksi posve kriva, temeljeć se na krivoj predpostavi. Za primjer navadjam šume bjelogorice ove županije, u kojima se za svaku granu, odsječenu za ogriev ili komad selske građje, naknada obračunava na temelju gore spomenutog §-a šum. zakona; ova se uporaba pače tako daleko tjera, da seu onom slučaju, kada se sa suhog stabla stup ili grana, ili kad se sa zdravog stabla suha grana posječe, ista zakonska ustanova uporabljuje. Takovo obračunavanje odgovara doduše slovu, ali nipošto smislu rečenoga §-a. Provadjajući mrtvo slovo zakona, počinjaju se na taj način takove zablude, odnosno nesmisli, da je tako obračunana od |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 57 <-- 57 --> PDF |
~- 453 šteta kadkada veća od vriednosti cielog stabla, sa kojeg je samo jedua grana skinuta, jer se je jednostavna vriednost ove jedne grane dvostruko do četverostruko zaračunala. Posvemašnja neopravdanost uporabe §. 4. kod posjeka grane sa suhog stabla ili suhe grane sa zdravog stabla proizlazi jasno iz dotične zakonske ustanove, dočim je naime u daljnoj alineji toga §-a jasno rečeno, u kojem slučaju se rečeni §. u onom smislu rabiti ima, kada se za temelj obračunanja odštete uzimlje dvostruki sadržaj odsječene drvne mase, — taj slučaj stupa naime tek onda u kriepost, kada je tim posjekom šteta (Beschadigung) samom preostalom stablu nanesena, koje oštećenje može tako veliko biti (vidi 3. ahneju istog paragrafa), da se je bojati, »da će u obće zaostati r a s t e n j e ozlieđjeilill stabala« ili »da će ozliedjeua stabla usahnuti«. Pita se sada, u čemu se sastoji ta ozlieda i bojazan nepovoljnog uplivanja na rast stabla, kad se sa suhog stabla jedna grana, ili sa zdravog stabla suha grana odsječe? Isto tako neopravdana je uporaba ovog paragrafa kod obračunavanja naknada za štete, kada se sa zdravog stabla po koja zdrava grana posječe, — po načinu u ovoj županiji, a sjegurno i drugdje, gdje si žiteljstvo na taj način, uz predmjevu, da što manju šumsku štetu učini, koju granu za ogriev, ili za sitniju gradju prisvoji. ISTu kao što — listačama bar — odsječenjem jedne grane nije nikakova neposredna šteta nanesena, isto tako ne može se u većini slučajeva ni posredna šteta po dotično stablo konstatiratij jer : 1) posjekom grane bude krošnja kao proredjena, te slobodnijim pristupom zraka i svjetla radnja preostale krošnje pospješena, a i manjak lista skoro se naknadi; 2) obično stoje takove grane, koje se najviše odsiecaju, posve nizko, te su puno puta tako zvane panoge , koje ili se mogu kao samostalna stabla smatrati, ili ako su doista grane, tada dapače nepovoljno uplivaju na pravilni razvitak doljnjeg diela debla; a 3) takove se štete dogadjaju većim dielom u starih sječi dospjelih sastojina, gdje o kakovoj ozliedi niti govora biti ne može. Pogibelj |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 454 po razvitak ili daljnji obstanak listnatoga stabla može samo onda nastati, ako se stablo prevrši i oko 60°jo krošnje odstrani. Napokon poznat je postanak i razlog te ustanove spominjanog §-a, a taj jeste, da se s jedne strane zaprieei, a s druge strane podpuna odšteta osigura, da ide za zapriečiti ter štetu naknaditi kod stabala, koja su u svrhu brsta ili nastira okre sana. Ovo kresanje, koje je osobito štetno na crnogoričnom drvetu, je jedina vrst šteta, koja podpada pod način obračuna naknade po ovoj ustanovi. Ovakovo tumačenje nalazi se i u dopisu cislitavskog ministarstva za poljodjelstvo, na ono za unutarnje poslove od 31./IO. 1873. br. 5707, gdje se prisvojeno drvo, kojeg se vriednost za topredmetnu naknadu proračunavati imade, tumači sliedećim: »Unter dem am Schlusse der vorstehenden Alinea gebrauchten Ausdrucke »gefreveltes Holz« ist die Astbolzmasse (d, i. die Masse der zur Streugewinnung abgehauenen oder abgeschlagenen Aeste), und niclit die Schaftholzmasse (d. i. die Masse des beschadigten verwunđeten Stamme) zu verstehen.« Razlika medju »kresanjem« i odsiecanjem grana, kako je ovdje opisano, vrlo je velika. Kresanjem siže se u najvredniji dio krošnje i sama se krošnja vidljivo oštećuje, jer je svrba što više sitnih sa lišćem ili list producirajućih grančica pribaviti, uslied čega ogoli deblo te uplivom prevelike insolacije ili zime često kora na listači razpuca i drvo se u vrhu sušiti počme; ili zaostaje li rastu, jer mu je premalo grančica ostalo, koje ne mogu službu assimilacije ciele negdanje krošnje obaviti, dok nove grančice ne narastu. U takovim slučajevima nastaje osobito kod crnogorice i ta pogibelj, da takova mjesta po gribovih u tolikoj mjeri napadnuta biti mogu, da stablo nikada posve ne ozdravi, a usljed toga se i pogibelj od kukaca povećava. Konačno nastaje pitanje, kako da se naknade ovakovih šteta u skladu sa propisi š. z. od g. 1852. proračunavaju? Proračunavanje po §. 3. pr. D. š. z. čini se, da bi bilo posve krivo, jer se izrično u uvodu predpostavlja ona kradja drva, »pri kojoj se ne odsjeku ili ne odtrgnu vršci, ogranci ili granje«. |