DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 448 — Iz toga vidimo, da je broj prijavljenih i vrieduost počinjenih šteta ogromna i da godimice sve više napreduje. Glavnim razlogom tomu je svakako, uz rastuće potrebe žiteljstva, nedostatno čuvanje šuma. Prema gornjem odpada na jednog lugara 554 prijave na godinu, predočujuć štetu u iznosu od 1370 for, Lahko je moguće, da lugar uz srez od 2000 jutara, koji prijavi na dan poprječno skoro dva slučaja, ne može pronađi. Po tomu bi oko 38.358 for. samo u toj grani uprave bilo na godinu za imovnu obćinu izgubljeno. Jedan samo izlet u naš koji srez može svakog uvjeriti, da potonji račun nije pretjeran. B. H a j e k. Kulture na Grobničkom polju. Iz opisa Narod. Novinah od 26. svibnja 1894. razabrali smo, da su se slušatelji kr. gos.-šum. učilišta u Križeveih zaputili te godine na primorski Kras i Kranjsku, a tom prigodom da su pregledali i nasade na Grobničkom polju i opazili, da su nasadi od omorike, bielog i crnog bora osušeni, a uzrok tomu, da je bio taj, što je sadnicama već kod presadjivanja korenje osušeno bilo, kako im je tamošnji lugar natuknuo. Što se tiče tih kultura na Grobničkom polju, to ću ovdje o istim spomenuti ono, što sam na moje oči vidio. Te kulture potiču iz godina 1882—1883 i obimlju površinu od četiri rali, a izvedene su na taj način, da su u dva reda bile posadjene sadnice ruske vrbe (Salix malensis) a u treći red sadnice omorike, bielog i crnog bora. Vrbovo šiblje ili reznici bili su 1 do 2 cm. debeli i primjerno dugački, dočim su biljke omorike, bielog i crnog bora bile 2—3 godine stare, kad su presadjivane i u onaj par, kada sam tu kulturu vidio, dobro su se držale. Nakon treće godine imao sam sreću tu kulturu opet vidjeti; taj put opazio sam, da su vrbovi reznici potjerali šibljike iz korenja, koje su do 1 metar visoko narasle; omorikove, kao i |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 449 — biljke bielog i crnog bora bijahu već polovicom osušene a nisu za cielo to vrieme u visinu niti najmanje rasle, izim što su se kod nekojih biljka dolnje grančice kao lepeza raširile. Tom prigodom opazio sam, da su uz cestu, uz koju je ta kultura ležala, i to u drvoredu starijih topola manjkava mjesta sa mladima 3—4 metra visokima topolovima sadnicama popunjavana, koje su sadnice u rastu dobro napredovale. Odtud zaputio sam se preko cielog Grobničkog polja u selo Grobnik; bilo je to mjeseca srpnja, kad je na tom polju azijatska vrućina vladala, te sara putem opazio, da se je kukuruz, koji je jedva preko pol metra visoko narasto, sasma osušio, a isto tako i korun. Poslie dvije godine nadjoh se opet na Grobničkom polju u ljetno doba, a kako me zanimalo, zaputio sam se i opet u istu kulturu. Taj put nadjoh dvie trećine vrbika izsušena, od bielog i crnog bora ne vidjeh ni jednu zelenu biljku — sve osušeno, od omorike, od koje je bilo više stotina sadnica posadjeno, nabrojio sam samo 10 komada, koje su se još zelenile, nu i te nisu ništa u visinu narasle, već su samo dolnje grančice raširile. Ja, lugar i cestar, koji je ondje uz cestu jarak čistio, izpukasmo nekoliko osušenih sadnica od omorike, bielog i crnog bora, te se iz istih osvjedočih, da im je šljunkasto tlo, u komu je žilje 20—30 cm. duboko stajalo, sasma toplo i suho bilo; to isto nadjoh i kod topolovih sadnica, koje su uz cestu posadjene bile; dao sam naime nekoje osušene iskopati i opazio sam, da su u tlo plitko posadjene. Bilo je u istom drvoredu i zdravih sadnica, od kojih su nekoje kiridžijaši prelomili, te i od takovih dadoh nekoje iskopati i kod tih vidjeh, da im je žilje duboko u tlu stajalo i vlage imalo. Kod takovih prilika haravski da je težko šumu podići; tuj se ima najprije iztražiti način, kako bi se U ovom podnebju, položaju i tlu kod presadjivanja sadnica postupati imalo, da uspješno porastu. Nu ako šumar prirodne odnošaje dotične okolice pomnije prouči, ubrzo će nadoći, kojim mu je putem udariti, da s prirodom ruku 0 ruku ide. Kod sadjenja sadnica na Grobničkom |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 450 polju, gdje žega i suša svaku biljku u rastnji uništuje, naravno, da nije tako lahko mlade sadnice uzgojiti i podići. Tu valja uzeti u obzir, da je ginudim sadnicama u prvom redu kriva, sunčana žega i južni suhi vjetrovi, koji šljunkasto i pjeskovito tlo brzo izsuše, tim više, što se kiša u takovu tlu brzo u dubljinu stegne i nikakove vlage ne zadrži To je prva i najvažnija točka, koju moramo na um uzeti. Kako već znamo, sade se na močvarnom tlu sadnice u humiće (slogiće); na šljunkastom i sunčanoj žegi izvrgnutom tlu pako, koje se brzo suši, morati ćemo baš obratno saditi t. j . saditi ćemo biljke duboko u zemlju, a to ćemo najbolje učiniti, ako u izkopanoj jami još jednu jamu za sadnicu izkopamo. Taj postupak zvati ćemo sadnja u »jamjamu« i obaviti ovako: Za presađuju 3—4 godišnjih biljka na suhom tlu dovoljna će biti prva, tako rekuć zaštitna predjama u širini od 45—60 cm. a s dubljinom od 30—40 cm., samo se po sebi razumije, da širina jame zavisi od razgranjenja žilica sadnice, koju hoćemo presaditi. Kada smo predjamu izkopali, onda ćemo u toj jami za predsadnicu drugu jamu izkopati i sadnicu u nju posaditi. U predjami sadržavati će se vlaga duže u tlu, koja će biljki hraniva pružati i od suše i sunčane žege i bure u prvoj mladosti štititi, a i padnuvša kiša slivati će se u predjamu i mulja nešto naneti, što će biljki dobro do i. Kanimo li sadnice na takovom zemljištu na gusto saditi, onda ćemo grabu široku i duboku po veličini sadnice izkopati i u tu grabu tek jamu za sadnice izkopati i iste presaditi. Za uspjeh svjedoče nam one topolove sadnice ukraj ceste, koje su duboko sa korenjem u tlo ukopane bile, dočim su one plitko usadjene od suše uništene. Kod izbora, koju bi vrst drveća na Grobničkom polju i na sličnih mjestih na primorskom krasu saditi imali, valja osim botaničkoga obzira, u prvom redu obzir uzeti na odnošaje pučanstva dotičnog kraja. Kako je poznato, u gorskom kraju ne igra poljodjelstvo veliku ulogu, nego se pučanstvo više manje stokom uzdržava, — prema tomu bi izbor imao |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 55 <-- 55 --> PDF |
- 451 — najprvo pasti na listnate vrsti drveća, a od tih opet na one, koje nam priroda sama tako rekuć prstom pokazuje. Te vrsti drveća pako jesu: hrast, medunac, grab crni, topola crna i kanadska, jasen crni, briest, koprivić, pajasen, maklen i drugi neznatni šiprak. Te vrsti drvlja imale bi se uzgajati u obhodnji, koja nebi niža od 10—12 godina bila. Iz gornjega jasno proizlazi, od kolike su važnosti po šumarstvo : botanika, zatim nauka o stojbini i podnebju. Ako šumar nije podpuno upućen u te osnovne šum. znanosti, onda će njegov šumogojstveni rad u ovakovim kritičnim predjelima biti eksperimentiranje, koje više puta sa velikim troškom skop čano biti može. Na takav jedan slučaj naišao sam u obćini Grižane. Rečena obćina nabavila je naime pred nekoliko godina žira lužnjaka iz brodskoga kraja i s njime jednu vododerinu od 10 rali zasijala. Kako mi je tamošnji načelnik kazivao, nije ta kultura uspjela, što mu posve vjerujem. Na istoj rudini, gdje je žir hrasta lužnjaka sijan, sijalo se je kašnje 2 —3 godine bagremovo sjeme u leje, koje je i klijalo, ali za mjesec dana nebi mu ni traga. Tko hoće iz bagremova sjemena biljke odgojiti, treba drugčije sa sadnjom postupati, jer se iz sjemena biljke lasno. ne odgajaju, inaće bi pod svakim bagremom, koji obilno sjemenom radja, bilo na hiljade biljka, ali ipak ni jednu ne nadjemo, da je iz sjemena ponikla, već malo ne sve iz žilja. Na istoj rudini opazio sam, da se je počelo sa bagremovi izdanci (živičnjaci) pokuse praviti, a bilo je tih sadnica 40 do 50 komada od nO—70 cm. visokih, koje su i u istoj visini ostale, kako su pred 2 do 3 godine posadjene i nešto se malo samo pri zemlji razgranile; isto tako bilo je u blizini bagrema, topolovih sadnica od 1 do 2 metra visokih i, kako mi tamošnji načelnik reče, posadjene su prije 2—3 godine skupa sa bagremovima, ali u rastu ne napredaju ni jedne ni druge, akoprem zemljište ima plodonosna tla i dosta je vlažno, na komu trava bujno raste, te bi podpuno odgovaralo obim vrstim drveća. Tuj sam opazio i nešto malo sadnica i crnog bora od 1 metar visine, koje takodjer redomice ginu, jer im nije mjesto, gdje su posadjene. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 452 — Iz svijuh tih opažanja, ključio bih ja, da naši mladi šumari ne imaju dovoljno prakse, koja je baš kod sjetve i sadnje toli nuždna; taj posao ne da se tako lako iz knjiga naučiti, ako se šumar sam ne lati ručnoga rada, pa sam svojom rukom sve načine sjetve i sadnje izvadjao no bude. Vlastiti šumarevi prsti, to je najsigurniji kultivator, rekao je pokojni profesor Henschl na bečkom šumarskom kongresu god. 1890. Ja to napominjem za to, jer mi je poznato, da ako se naš mladi Šumar tomu ručnomu radu još u školi ne nauči , u praksi — kada izadje jednom iz škole — težko da će se naučiti. Naučiti će se doduše i u praksi, ali kada ? Onda kada mu se dva tri eksperimenta izjalove, kao što smo to u ovoj razpravici na vidjelo iznieli. Neka mi se ove rieči, kao staromu šumaru ne uzmu za zlo, jer sam ih napisao u najboljoj nakani za napredak našega šumarstva. G. Ettinger. §. 4. pril. D. šumskoga zakona. Uporaba ovog §. kod obračunavanja naknada šumskih šteta, prouzročenih »sječenjem, rezanjem ili trganjem vršika, ogranaka ili granja stabala«, jeste prečesto u praksi posve kriva, temeljeć se na krivoj predpostavi. Za primjer navadjam šume bjelogorice ove županije, u kojima se za svaku granu, odsječenu za ogriev ili komad selske građje, naknada obračunava na temelju gore spomenutog §-a šum. zakona; ova se uporaba pače tako daleko tjera, da seu onom slučaju, kada se sa suhog stabla stup ili grana, ili kad se sa zdravog stabla suha grana posječe, ista zakonska ustanova uporabljuje. Takovo obračunavanje odgovara doduše slovu, ali nipošto smislu rečenoga §-a. Provadjajući mrtvo slovo zakona, počinjaju se na taj način takove zablude, odnosno nesmisli, da je tako obračunana od |