DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 444 — Kotarski šumari nisu tu obvezani držati službenog konja, a za obavljanje vanjskih, poslova imadu odštetu sastojedu iz 33^|3 forinte na mjesec kao putni paušal, — bez ikakove dalnje naknade. Tko pozna naše slavonske odnošaje, posvjedočiti će mi, da šumar sa pet danjih ekskui´zija mora prekoračiti svoj paušal, a da uz to samo svom staležu primjereno živiti može. Putnim tim paušalom se šumar samo odbija od šume, njemu prestaje šuma biti miljenicom, naprotiv, on ju mora smatrati razlogom materijalnih kalamiteta. Nazori, da li šumar mora ili ne držati svog vlastitog za službu sposobnog konja, mogu se razilaziti; dopušcam, da imade i dosta slučajeva, u kojima se šumar svojim konjem ne može shodno poslužiti. Ali baš u našem predjelu ne ima absolutno razloga, koji bi govorili proti držanju konja po upravitelju šumarije. Naprotiv, već nerazmjerna skupoća najmljenih podvoza s jedne strane, te lahkoća dobavljanja hrane za konja, nalažu s razloga prištednje šumaru, da drži konja. Šumar, koji već mora držati konja, laglje će se uputiti na put, nego onaj, kod koga je svakokratna ekskurzija skopčana pouovnimi izdašnimi novčanimi žrtvami. U šumaru se mora podržavati ljubav k šumi, jer će ga samo ova sprijateljiti sa težkim zvanjem. Ako li mu je šuma pako uzrokom materijalnih kalamiteta, težko će se ikada za nju ugrijati. Po tomu držim, da je u obće, a naposeb kod nas neizbježivo nuždno, da se upravitelj šumarije bezuvjetno providi vlastitim konjem za službenu porabu. Naravno je, da valja šumaru omogućiti, da može i držati takova za službu sposobna konja. Za osobne potrebe, koje putovanja iziskuju, svakako je takodjer nuždno poskrbiti. Najpravednije odmjerivanje naknade za te potrebe bezuvjetno su dnevnice, već i s toga, što ove iziskuju točno vodjenje dnevnika. |