DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 433 —


KarakuŠi, Grabov, ostrovu i Matijevici. U obde mogli bi redi:
na ponešto uzvišenijem položaju.


Granica se na prvi pogled dade razpoznati i razlučiti od
lužnjaka. Ljeti ga karakteriše i kora i lišde, zimi samo kora,
i to uviek sigurno. Kora od granice je u obde mnogo tanja
nego kod lužnjaka, te je mnogo sitnije razpucana nego kod
onoga. Lišde je u pravilu vede nego što je osrednje kod lužnjaka,
k tomu je mnogo dublje urezano i, što je značajno, obrastlo
sitnom vlasnatom povlakom ; žir mu je okruglast na formu
Iješnika u kosmatoj kapici; nije tako opor kao onaj od lužnjaka,
radi čega ga svinje radije kupe, nego svaki drugi.
Uzrast granice ne razlikuje se od onoga kod lužnjaka. U sklopu
izraste visoko kao i lužnjak. Deblo mu je čisto i spravno, no
na njemu se mogu opaziti počesto one ledene strieke (Eiskliiften),
kao što se opaža kod cera. No ipak redje se te nalaze
kod granice nego kod cera.


Drvo od granice po svojoj boji stoji izmedju one od lužnjakovine
i cerovine — svjetlije je nego kod lužnjaka.


Sa tehničkog gledišta nije vriednost ove vrsti hrasta visoko
cienjena. Narod se još ni danas nije sprijateljio sa tom
vrsti drveta, te mu poriče prikladnost za gradjevine i cjepku
robu.


S toga bi bilo nuždno, da se granica u tome pogledu naučno
ispita. Jer ako doista ne ima vriednosti za gradjevine i
ciepanje, onda bi se pri pomladjivanju imalo paziti na to, da
se njegovo sjeme ne sije, kao što se to danas čini sa cerovim
žirom.


Cer. Q. cerris.


Cerovine ima daleko više nego granice po lugovima doljnih
šumarija, a ima je i po nekim uzvišenijim položajima u Morovidkoj
šumariji — ondje, gdje voda pri poplavi ne domaša. To
je dosta siguran znak, da je ona greda sigurnija od poplave,
gdje se cerova stabla nadju, što se ujedno može redi, da važi
i kod grabovine. Cer raste veoma bujno u ovim predjelima,