DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 3 <-- 3 --> PDF |
^timagriM li i Br. 9. i 10. u ZAGREBU, 1. rujna 1897. God. XXI. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/2 stranice 4 for.; za ´/a stranice 2 for. 70 nove.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Kroz Bosnu i Hercegovinu. Priobćuje profesor Fran Ž. Kestercanek. I. Ove sam godine imao prilike već po drugi puta proputovati razne šume i šumske predjele Bosne i Hercegovine. Godine 1895. prisustvovao sam izletu »Austrijanskoga državnoga šumarskoga družtva« — a ove godine vodio sam onamo djake križevačkoga šumarskoga učiKšta. Svaki put imao sam pri tom´ sgode, ne samo upoznati razne šumske predjele, šumske uredbe i poduzeća u zemlji, već i inaće upoznati te baš po nas Hrvate toli zanimive zemlje i tamošnje odnošaje. Pa kako sam pri tom i doista našao ne samo mnogo i u šumarskom pogledu zanimiva, već i inaće poučna, ono držim, da neće biti izlišno, ako 0 tili mojih opažajih koju tu i ovdje u našem »Šumarskom listu« spomenem, držeć, da i onako već ne može biti daleko i ono vrieme, kada će se moći i naše »Hrvatsko šumarsko družtvo« kao takovo odvažiti, da i ono zaviri u te strane zajedničke nam domovine. Za temelj tih mojih crtica pako uzeti ću prije svega dakako posliednje t. j . ovogodišnje moje putovanje, i to ne samo za to, što bi značilo govoriti po nješto »post festum« tek danas 0 putu preduzetom g. 1895., nego još više i zato, što se i u Bosnoj uz ostale takodjer i šumarske prilike od dana na dan sve više usavršuju i poboljšavaju tako, da se ta razlika već i |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 400 — u istom kratkom trogodišnjem razdobju od god. 1895—1897. dosta jasno očituje. Prelazeći na sam predmet, spomenuti du prije svega, da smo prema ovogodišnjem putnom programu stigli ved na dne 31. svibnja t. g. ranim jutrom preko Zagreba i Broda u bosanski Brod, odkuda nam je onda bilo nastaviti put poznatom uzkotračnom željezničkom prugom Brod—Sarajevo prema Doboju i Usori. Kako je naime poznato, sagradjene su u Bosnoj i Hercegovini sve pruge (osim one vodeće iz Siska preko Dobrlina u Banjaluku, koja je takodjer t. z. normalna pruga) u širini od samo 76 cm. t. j . kao uzkotračne željezničke pruge — i to ponajviše s obzirom na goroviti značaj Bosne i Hercegovine. Prešav u samu zoru Sjekovac, gdje je pristanište za tovarne ladje i parobrode, što obće prema Zemunu, bili smo baš iznenadjeni onom silnom vodom, koja se je usljed kiše prošlih dana razlila čitavom Posavinom, kao i obalama Ukrine. Približavajući se zatim preko Kovoga sela sve više pred nama ležećoj t. z. »Vučjak planini« (367 m.), već nam se do mala prikazivahu i prvi okrajci bosanskih šuma. Oko Vž? jutrom pako eto nas već i u Derventi, malenom nu vrlo krasno na brežuljku, tik željezničke pruge le- žećem gradiću, u kojemu sada već kojih pet godina unazad postoji dosta velika tvornica štapova tvorničara Luje Seyfertha. U njoj radi do 160 radnika uz parni stroj za 6 konjskih sila i više raznovrstnih strojeva za preradbu i izradbu štapova. Ovdje se izradjuje godimice do 300.000 sirovih štapova, od kojih je većina usječena po državnim šumama susjednih kotara. Najviše se pri tom izradjuju štapovi od lijeske i divlje trešnje, zatim bukve, javora, kestena i t. d. Gotovi se štapovi onda izvažaju u Austro-Ugarsku, Njemačku i Englezku. Najveći je dio produkcije trgovačka roba. Ovdje se podjedno sastasmo sa djaci gospodari, koji su takodjer istodobno s nama u tim zemljama u naučne svrhe boravili pod vodstvom profesora Graho-a, a s kojima se kasnije i opet sastasmo na zajedničko putovanje preko Hercegovine i Dalmacije kući. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 401 — Ostaviv Derventu, počesmo se raznimi željezničkimi zavoji sve više i više uzpinjati prema razmedji, koja dieli doline Ukrine i Bosne. Prispjev do stanice »Han Marica«, otvori nam se liep vidik već i na »Motajica planinu«, poznatu sa ustaških vojna prije okupacije. Kod postaje Kotorsk o stupismo već i u prekrasnu dolinu Bosne, gdje nas i opet rek bi na samome ulazu iz daljine pozdravljaše starinska tvrdja u D o b o j u. Ne zaustaviv se medjutim za sada ovdje, mi smo nastavili put još i do par kilometara dalje ležeće stanice »Ušora«, tom poznatom središtu »za eksploitaciju bosanskih hrastovih šuma«. Usora je naselbina, što no ju je prije vise godina osnovala poznata u šumsko trgovačkom svietu tvrdka »Morpurgo i Parente«, koja sada već mal ne desetak godina po tamošnjih okolišnih šumah izradjuje hrastove dužice za eksport u Francezku, poznate naročito pod imenom »Bosna«. Spomenuti je tuj podjedno, da je sama ta tvrdka do sada po tih stranah izradila i izvezla više od 120 milijuna komada hrastovih dužica, a tim dakako znatno doprinjela, da je dotadanja ciena naših, t. j . dužica iz slavonskih šuma, u posliednje doba toli znatno pala. Sada se u Usori gradi još velika parna pila za izradjivanje hrastovine, doČim je već od prije tamo obstojala »prva bosanska tvornica sladora«, vlastnost »družtva za unovčenje gospodarskih proizvoda u Bosnoj i Hercegovini «. Ovdje u Usori dočekao nas je sam šef bosanske šumarske uprave kod sarajevske vlade, velemožni gospodin Carlo H o f fmann , da nam bude od sada stalnim i neumornim vodičem diljem prostranih svojih šumarija. Pregledav u hitnji još i tamošnju strojarnicu šumske željeznice , koja odavlje preko Tešnja i Teslica do Pribinića i tamošnjih šuma vodi. I ova je željeznička pruga sagradjena u širini od 76 cm., a ukupna joj je duljina već danas oko 63 kilometara. Dio od Usore do Pribinića uredjen je za paro |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 402 — stroj, odavlje dalje se onda prazna tovarna kola konjima vuku do u šumu, dočim se puna i opet vraćaju po strmini usljed djelovanja vlastite težine. Ova je željeznica bila prije takodjer vlastničtvo tvrdke »Morpurgo i Parente«, danas je ipak vlastničtvo bosanskog šumskog erara, nu služi dielomice ipak takodjer i za osobni promet. Troškovi gradnje iznose 6000 do 6500 for. po kilometar pruge. Pruga vodi po samoj zemaljskoj cesti, pokraj male Usore sve do Pribinića. Prispjev u Teslić , zaustavismo se, da pregledamo pod vodstvom prvog ingenieura g. L u d w i g a ogromne zgrade i gradjevine netom dovršujude se nove »tvornice za proizvodnju raznih drvnih destilata«. Ovo je danas bezdyojbeno najveće poduzeće te vrsti u Evropi. Ta same gradjevine i nutarnje im uredjenje stojahu više od dva milijuna forinti. Tvornica će ta preradjivati bukovo i ino drvo po t. z. Bergmanovom sistemu u t. z. drvnu žestu (mcthjlov alkohol), drvnu kvasinu i katran, vapnikov acetat i brikets ugljen. Predhodna je potrošba bukovine proračunata na 120.000 m^ na godinu. Ovo je dioničarsko poduzeće, pri kojemu uz njeke njemačke i bečke tvrdke takodjer i sama bosanska vlada sudjeluje. Destilacija drva obavljati će se u 10 ogromnih retorta, tako da će se na dan moći do 400 m´ drva samljeti i suhoj destilaciji podvrći. A samo se sobom razumieva, da i ostalo uredjenje ogromne te tvornice odgovara svim najmodernijim zahtjevom tehnike. Glavna joj je svrha omogućenje unovčenja ogromnih zaliha većinom prastare bukovine i čamovine po šumama susjedne šumarije u Pribiniću. Iz Teslica nastavili smo i mi naš put prema t. z. »Borja planini« (1388 m.), odnosno Pribinićil . Ovdje nas je gostoljubivo dočekao i primio šumarski upravitelj g. E. Obrin šćak, bivši slušalac štavničke šumarske akademije. Kako je u obće ondašnji naš dvodnevni boravak (31. svibnja i 1. lipnja) bio namienjen lih pregledanju šuma te šuma |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 403 — rije, to ćemo sada prije svega bar kratko koju obdenitu o tih šumah spomenuti. Šumarija »Pribinić« broji ukupno oko 38.000 hekt. šumom obrasla površine, i to većinom bukove i jelove šume. Nu uz to dolaze jošte u smjesi takodjer i hrastovi, javori i bor crni. Drvna zaliha istih procienjena je na kojih 7 milijuna kub. metara. Do sada izsječeni i izradjeni su samo hrastovi, a sada sliedi sjeća bukovine. Sječe se prebiranjem — nu vazda obzirom na osjeguranje podmladka. U koliko mogosmo i sami razabrati, pomladak je posvuda liep i bujan. Prelazno doba za prvu prebornu periodu ustanovljeno je ovdje sa 20 godina, t. j . za to će se vrieme sve prastare i sječi dorasle bukve jednom prebrati. Svi su obronci dosta strmi, a šume gorovite. Gdje ne bi naravno pomladjenje uspjelo, kao i po starih čistinah šumskih, sliediti će onda i ručno pomladjenje, i to bilo sjetvom (omorike), bilo sadnjom biljka (crnoga bora), u koju su svrhu uredjena posebna omanja biljevišta. Nas je medjutim prigodom tih izleta zanimalo najviše pro- učanje samog načina izvoza ogromnih tih drvnih zahha iz tih još do nedavna, tako rekavši, nepristupnih, da bezvriednih šuma. Glavno je prometilo pri tom svakako jur prije spomenuta šumska željeznica, kojoj se tračnice i pruga još i sada sve dalje i dalje do u samo srdce gore produljuju. Uz ovu pako imade onda osobitu važnost ovdje još i transport po t. z. f 1 u m e n i h t. j . vodoklizih iliti na kilometre dugačkih, iz balvana sastavljenih žljebova, u koje se onda za tocilanje drva potrebna voda napušta iz bližnjih gorskih potoka i vriela. Takovih »flumena« imade ovdje već i do sada u duljini od kojih 15 kim. posagradjeno. Maximalni im je pad 270. Duljina pojedinih preboja iznaša 4—7 met., dubljina vode u žljebu 70 cm., gornja širina žljeba do 1"50 m. Tocilaju se pako u njima toli čitavi trupci, tesana gradja, kao i gorivo (t. j . cepanice) drvo. Grade se slično kao što i obične klizi, samo sohdnije, a i trupci se moraju iz nutarnje strane žljeba nješto obtesati, a srubovi valjano izpunjati mahovinom, da ne propuštaju vodu. Samo tocilanje ide |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 404 — vrlo gladko i brzo od ruku. Sagradjene su pako u pravilu nad samim koritom odnosnih šumskih potoka, a tek samo iznimno u pojedinim komadima i na suhom. Sto se same izradbe drva po tamošnjih šuma tiče, to se takova izradjuju toli za gradju, u svrhe napred spomenute tvornice u Teshću, kao i za predstojeću potrošbu u njoj, nu kraj toga izradjuju se ovdje još i bukove kao i borove željezničke podvale, bukove dužice kao i tahte iliti šimle za pokrov. Iztaknuti moram pri tom naročito i osobitu vrstnodu ondašnje borovine (crni bor), koja svojom vanjštinom u mnogom naliči alpinskoj ariševini, a i narod ju osobito za gradju vrlo cieni. Kako je prije koji dana bujica napred spomenute »flumene « na više mjesta raztrgala, imali smo podjedno obilazeć te šume prilike na više mjesta gledati i sam postupak gradnje istih. Isto tako vidjesmo na šumskom stovarištu oveću zahhu liepih trupaca većinom od javora rebraša. Ovo se drvo ovdje unovčuje sa 5 for. po kub. metru na panju, a izvaža se ponajviše u inozemstvo. — U šumskom predjelu zvanom »Bebe« naišli smo na tragove jeseni g. 1896. ovdje harajućega vjetroloma. A uzpinjuć se još dalje na »Borja planinu« (1388 m.) veoma nas iznenadi, kad no na jednoj glavici nadjosmo čisti hrastik. Doduše bili su to tek kržljavi prastari hrastovi, koji će u buduće, obzirom na ološanje stojbine i položaj, morati svakako zamjeniti bilo crni bor bilo jela, nu svakako nam i ti ostanci jasno svjedoče, da je morala i u tom kraju još pre nedalekog vremena prevladjivati hrastovina. Danas je hrastovina potisnuta na predjele sa skriljastom podlogom. Izradbu drva rukovodi u ovoj šumariji sama šumska uprava na vlastiti račun, a zabavljeno je pri tom ukupno do 400 šumskih radnika. Spomenuti moram uz to, da je u sjelu šumarije t. j . u »Pribiniću«, medju inim uredjena i posebna radničk a bolnica. Pa kako su takovoj baš u taj par prekrivali krov, imali smo podjedno sgodu upoznati se donjekle i sa samim poslom izradjivanja šindre i cijepane tahte, koje se pri tom upotrebljuju. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 405 — Za izradjivanje šindre upotrebljuju ovdje najviše bor, jelu i omoriku, nu u novije doba uzimlju i istu bukovinu. U zemlji su uobičajne u glavnom tri vrsti šindre: a) Sindra ili šimla debela, dugačka je 80—100 cm., široka 10—20 cm., a debela 2—3 cm. U prosjeku imade oblik oštro zašiljenog trokuta. Na debelom kraju izdube se onda oluk. Ta se šimla upotrebljava za pokrivanje krova. Druga je vrst: b) Saševci ili kaplama; ova ima u prosjeku doduše isti oblik, a i istu duljinu i širinu, kao što i prvo spomenuta, ali je tanja t. j . samo 10—15 mm. debela. Ova se kaplama na oba kraja nožem oteše, a ne rabi se toliko za pokrivanje, već ponajviše samo za t. z. šiševe u odajama; ako li se ipak i za pokrivanje rabi, to se onda pojedini komadi redaju jedan uz drugi i jedan povrh drugoga onako, ko što su poredane ljuske u ribe t. j . onako, kako je to i u nas gdje gdje još običajno. c) Podvlačak ili podmetak zove se treća vrst, i to sasvim tanke šindre, jedva Va cm. debele. Ova se podvlači pod krovni crijep ili običnu šimlu, kojom se krov pokrije, da se preprieči prokisivanje. Inače je posve slična onoj kratkoj tankoj šindri, kakovu i naši Markuševčani i Stubičani u iste svrKe i na zagrebački trg donašaju. Kao što prave šindre, tako se i gori spomenute t. z. cijepane talite razlikuju u troje: a) Paljenice ili prava tahta za krov, koja isto tako kao i šindra služi za pokrivanje; b) Sandučna tahta, od koje se onda prave obični sanduci i kutije; i c) Nasloni; ovo su vrlo široke tahte, koje muhamedanci rabe za pokrivanje mrtvaca. Toliko u kratko občenito o šindri običajnoj u Bosnoj, kako ju izradjuju sami domači drvodjelci. Sto se pako još i samoga načina izradbe tiče, to je ovaj sliedeči: Stablo, od kojega se izdjelava šindra ili tahta, razpili se u tu svrhu, kada je oboreno u trupce (balvane) one duljine, koja odgovara potrebnoj duljini šindre. Ovi se trupci onda osove, ter u pravcu (srčike) čepova sjekirom i klinom ciepaju. Pojedine tako dobivene cjepanice obdjelavaju se onda dalje posebnom |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 406 malenom, tankom bradvom. Nu kada se izdjelavaju t. z. podvlače!, onda se mora trupac prije svega sjekirom i klinom razcjepati u cjepanice (skolke) od 3 cm. debljine, koje se onda običnim dugačkim bosanskim nožem priredjujo u podvlačke. Kada se tahta izradjuje, onda se trupci ne kalaju u smjeru cjepova, ved po tangenti, dakle onim pravcem, kako se daske režu. Ovaj je posao dakako teži, a uz to se kod pravljenja tahte zahtjeva i osobito cepko drvo. Ovo izradjivanje šindre kao i tahte još je i dan danas u Bosnoj od velike važnosti, ma sve da zemaljska vlada živo nastoji, da se taj običaj, pri čemu se šuma silno šteti, jer se pri tom nerazložno drva troši, sto više napusti. Kako sam bio već i gore iztaknuo, izradjuje se u tim šumama medju inim takodjer i bukova dužica, pa ću zato sada spomenuti na kratko još i o tom koju. U Bosnoj se izradjuje godimice oko 3,000.000 komada takove duge, a izradjuje se ponajviše malena vrsta, naime 9 mletačkih palaca dugačka (= 80 cm.), 10—15 cm. široka i 9—12 mm. debela. Dužica ta služi dielom za pravlenje buradi za izvoz mliva (brašna), a dielom se i opet izvaža u Grčku, gdje se iz nje onda izradjuje burad za razašiljanje južnoga voća. Prije kojih desetak godina bila je izradba te dužice i kod nas po njekih gorskih šumah dosta izdašna. Nu kako se za izradjivanje tih dužica mogu trebati samo dosta debela t. j . u prsnoj visini preko 50 cm. u promjeru, a uz to sasvim ravna i podpuno zdrava bukova stabla, koja ne smiju imati ni mnogo grana, pa kako se takovih zdravih starih bukava u nas već riedko gdje nalazi, naravno, da i ta radnja u nas ovdje sve riedja biva. Što se pako samog načina izradjivanja tih bukovih dužica tiče, to je isti skroz sličan onome kod izradjivanja hrastove duge, te se u bitnosti razlikuje samo u toliko, što se bukova dužica ne mora uložiti u makiju, već se cjepanice i pojedine dužice samo onako od oka priredjuju, a uz to se naravno moraju obično još i nad vatrom sušiti. Na dne 1. lipnja po podne vratismo se i opet jur napred spomenutom šumskom željeznicom, žaleć, da od glasovite u |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 407 — našoj narodnoj povjesti »Tešanj varoši«, tom sjedištu njegdašnje usorske banovine pod »Crnim vrhom«, ne vidjesmo do lih napisa odnosne željezničke stanice — na konak u Doboj. Dob oj je varošica sa kojih 2000 stanovnika i to većinom muhamedanaca, ležeda na ogranku Krnin planine (333 m.) izpod visokog stienja samotnog brežuljka, na kojemu se dižu još i sada dobro sačuvane razvaline starodrevne, a u povjestnom pogledu znamenite tvrdje, s kojih ti se otvara prekrasan vidik u doline Bosne i Spreče. Godine 1878. bili su i naši »Sokčevići « prigodom okupacije ovdje krvav boj sa Mehemed efendijom i njegovom vojskom. Odavlje vodi podjedno i posebna 66"7 kilometara dugačka industrijalna željeznička pruga u Simi n ha n do tamošnjih slanika i obilnih ugljenika. Prenoćiv u erarskom svratištu tik kolodvora, uranio sam zorom do razvalina tvrdje, da se naužijem divnog vidika. — Medjutim se povratiše već i naši drugovi gospodari iz Modrica i Dervente, pak smo onda sarajevskim vlakom nastavili zajedno put do Zenice. Ostaviv postaju Trbuk , ugledasmo na lievo pečinu »Sahinkamen « sa ostanci njegdanje turske karaule, u kojima danas tek strvinari i Iješinai´i gnjezde, Prešav zatim do mala na drugu obalu Bosne, stvori se rek bi u tren oka pred nama i opet varoš Magla j sa svojom golemom starom tvrdjavom te dosta uzčuvanom i hepom dža mijom. I Maglaj je mjesto tužne uspomene iz vremena okupa cije, jer su ovdje na 3. kolovoza 1878. nevjerom žiteljstva toli kruto nastradali naši huzari, nakon što ih je pučanstvo još dan prije 0 svojoj lojalnosti uvjeravalo. Počam odavlje se i dolina Bosne sve više suzuje. Kod stanice Davidovič imali smo na čas i opet pogled u divlju dolinu Kriva je sa »Vranja planinom« (806 m.) sjedne, a Dišlicom (1278) s druge strane, a ved do mala eto nas ved i u dolini Z e p č e sa istoimenom varošicom i željezničkom stanicom. Ovdašnja se okolica odlikuje naročito i u lovačkom pogledu obiljem raznovrstne lovine, a osobito obiluju tamošnje šume tetriebovima. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 408 — Sliedeći dio ove željezničke pruge spada svakako medju najljepše i najzanimivije predjele u Bosnoj. Klanac, kojim se željeznica od sada vijuga, stisnut je medju vrletne planine, od kojih desno ugledasmo Ruženjsku kosu sa Malinačom (1360 m.), a lievo Forikovac (1304 m.) i Orlovik, na podnožju kojega izvire poznati bosanski kiseljak. U najvećoj svojoj ljepoti prikazala nam se medjutim ovdje priroda tek, kako smo prešli još i postaje Bego v ha n i l!^emila, pred samim malenim selom Vrandukom, u kome kude vise sa strane (548 m. visoke) stiene poput lastavičinih gnjezda, zakriljene razvalinama stare tvrdje. — U brzom zavoju dodjosmo na to i opet u klanac, što ga stvaraju Vepar (1047 m.) sa Lisac planino m (1303 m.), koje se vrhovi još i sada cakliše u sniegu. Nu već za čas se i opet briegovi spuštaju i eto nas ved i u prostranoj i plodnoj zeničarskoj dolini, gdje se ved pred kojih 50 godina naseliše i njeki Hrvati iz Dalmacije, pak koju s toga njeki prozvaše i »M alom Dalmacijo m«. Bilo je ved podne blizu, kad no stigosmo i u samu Z en i c u. Ova je varošica danas dosta znamenito industrijalno mjesto, pak s toga i mi odlučismo ovdje naš put bar do shededeg popoldašnjeg vlaka prekinuti, da u zajednici s našimi drugovi gospodari, koji su glasom svog putnog programa imali ovdje pregledati medju inim takodjer i razne gospodarske objekte ovdašnje centralne zemaljske kaznione, kao i obližnje uzorne naselbine, pregledamo bar tvornicu papira i talionu. »Prva bosansko-hercegovačka priviligovana fabrika papira« Eduarda pl. M u s i 1 a u Zenici prvo je vede fabrično poduzede, koje je u tih zemlja utemeljeno, a podigao ga je carski savjetnik Eduard Musil pl. Mollenbruck 1889. godine. Podignudem iste doskočilo se je davno osjedanoj industrijalnoj kao i kulturnoj potrebi zemlje. Produkcija te fabrike dosiže na godinu 12.000—14.000 metričkih centi papira u vriednosti od 300.000 do 400.000 for. Izradjuju se sve vrsti papira za omot i za duhan, pisaći i poštarski papir, obojadisani papir kao i raznovrstne stvari za pravljenje papira |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 409 — samog. Potrebne sirovine uzimlju se, izuzevši celulozu, izključivo iz zemlje, u kojoj se i najveći dio gotovih fabrikata troši. Nješto izvozi se medjutim i u Indiju. Fabriku, koja u svakom pogledu stoji na visini moderne tehnike, goni vodena i parna snaga. Upotrebljavaju se makine za piljenje i cijepanje drva, defibreri, rafiner mašine, mašine zvane »holander«, strojevi za poprečno rezanje, kalanderi, stroj za motanje papira, preše, čekrci, dizaljke i parni strojevi. Parne mašine rade sa 600 konjskih sila. U fabrici je zabavljeno 130—160 radnika i to većinom domaćih ljudi. Što je pako baš i za nas šumare od važnosti, u svrhe proizvodnje celuloze troši ta tvornica godimice kojih 2000 m^ smrekovine iz obližnjih državnih šuma. Potrebnu si vodu dobavlja tvornica električnom snagom iz Bosne. Kroz pojedine odjele tvornice vodio nas je sam vlastnik iste savjetnik E. pl. Musil. Odavlje krenusmo onda još i u susjednu »tvornic u za izradjivanje željeza i čelika«. Ova je tvornica ustrojena ovdje god. 1893. i to po austrijanskom dioničkom družtvu, a na temelju obilja izvrstnog željeza u nedalekom Varešu i u taoničarske svrhe osobito prikladnoga ugljena. Od povoljnog upliva na ustrojenje te tvornice bijaše nadalje i već od vajkada dobar glas bosanskoga željeza. Tvornica prima danas sirovo željezo iz taliona u Varešu, koja je vlastničtvo bosanske zemaljske vlade, koja uz to onamo do 300.000 hektolitara u državnih šumah proizvedenog čumura t. j . drvenog ugljena prodaje. Ova je tahonica najmodernije uredjena s izključivom upotrebom drvenog ugljena i najčistijih ruda, pa se s toga dobiva iz nje osobito dobar materijal. Tvornica je uz to sagradjena u neposrednoj blizini rudokopa za kameni ugljen i spojena industrijalnom tračnicom sa prugom Brod-Sarajevske državne željeznice. Ugljen se po tom na industrijalnim tračnicama od ugljenokopa vozi neposredno do generatora. Posao se obavlja stroje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 410 — vima od ukupno 900 konjskih sila i osobljem od kojih 200 glava, za koje su sagradjeni u blizini tvornice i posebni radnički stanovi. Produkcija iznosi oko 400.000 met. centi valjkastog željeza i čelika, od kojeg se velik dio izvozi u susjedne balkanske zemlje. Kako je tim razgledanjem ovih dvijuh tvornica bilo već blizu vrieme našega odlazka u Busovaču , gdje smo taj dan imali nočiti, to nismo mogli i ostali dio ovdašnjeg programa sa gospodari provesti, a navlastito morali smo odgoditi na drugi puta toli pregledanje već spomenute središnje zemaljske kaznione, kao i zemaljskog rudokopja za vadjenje kamenog ugljena. Kako sam medjutim imao već i prigodom mog prvog boravka g. 1895. tuj prilike razgledati i tu g. 1888. aktiviranu zemaljsku kaznionu, to ću ipak bar to ovdje još spomenuti, da je ista takodjer sazidana u vlastitoj režiji zemaljske vlade, i to prema progresivnom irskom sistemu, a po osnovi pokojnog, a njekoč i u našoj Lepoglavi služećeg direktora E. Tauffera. Kazniona je razdieljena u dva dijela i to u zgrade, obko- Ijene visokim zidom, u kojima kažnjenici borave prvi i drugi stupanj kazne, i u posrednu kaznionu izvan ovog zida, a imade u njoj mjesta za 450—500 kažnjenika. Od obrtih, što ih kažnjenici ovdje uče, spomenuti nam je postolarstvo, stolarstvo, rezbarstvo, kolarstvo i kovačiju, bačvarstvo, užarstvo, knjigovežarstvo, košaraštvo i tkalaštvo. Osim rečenog kompleksa zgrada, imade zavod još i nješto zemljišta (do 70 hektara), na kojemu kažnjenici obavljaju ratarske poslove. Ostaviv Zenicu, dodjosmo prešav i željezničku stanicu J an j i č e i u treći defile Bosne, odlikujući se naročito i svojimi čarobnim! i čudnovatim! oblici stijenja, koji su postali erozijomigra prirode, koja podražava djelo čovječjih ruku, a za malo eto nas već i na stanici »Lašva« , gdje se odvaja željeznička linija u Travnik, s kojom je i nama bilo nastaviti put do Busovače. Lašv a leži na ušću istoimene rieke u Bosnu, te je već i danas važna prometna točka u Bosnoj, nu još će joj biti sva |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 411 — kako veća važnost, dok se samo dogradi i željeznica TravnikBugojno- Spljet. Kako smo ovdje morali podulje čekati na vlak, to je bilo već zamračilo, kad smo st´gli i na samu stanicu u B u s o- V a č i. Ovdje nas je dočekao tamošnji šumarski upravitelj, bivši slušalac bečke visoke šumarske škole g. Carlo F r i t z, s kojim se onda šumskom željeznicom od kolodvora odputismo do šumarije u samoj Busovači, ležećoj za njekoliko kilometara dalje na glavnoj cesti Travnik-Kiseljak-Sarajevo, na konak. Busovač a malena je varoš, ležeća u vrlo liepoj ravnici, što ju tvore doline rieka Busovače i Kozice, a sjedište je kotarske šumarije šumsko-gospodarstvenog kotara Kruščica. Kako sam prenoćio u šumarevu stanu, ono držim, da ne bude suviše, spomenem li ob ovome koju. Poput inih šumarskih stanova u Bosnoj, sagradjen je i ovaj god. 1895. o trošku šumske uprave, i to ne uračunajući vriednost potrošenog gradjevnog drva, dosta neznatnim troškom od 3500 for. Sgrada je sagradjena od kamena, nješto od tla podignuta a pi´ovidjena je i liepom verandom. Obuhvaća tri sobe, kuhinju i spremnicu, koje prostorije služe kao stan šumskog upravitelja. Separatna soba služi uz to kao pisarna, a osim toga imade još jedna soba i pod krovom za stanovanje nadzornog činovnika. U zgradi je još i podrum, dočim su praonica, staja i drvarnica u nuzgrednoj sgradi. Samo se sobom pako razumjeva, da je uz zgradu uredjen i dosta liep vrtić. Na dn e 3. lipnj a ranim jutrom poduzesmo uzprkos da je bilo kišovito vrieme — naravno i opet pod vodstvom neutrudivog savjetnika Hoffmanna i šumarskog upravitelja Fritza — izlet u same šume kotara Kruščica . Ove zapremaju ukupno oko 32.000 hektara površine, od koje je za eksploitaciju uredjeno jur kojih 15.000 hektara. Najvišje leži t. z. »Štit planina« (1780 m.), zatim dolaze »Modri kamen« (1200 m.) i »Suha j ela« (1400 m.). Glavna je vrst drva danas bukva, uz ovu dolaze onda u smjesi smreka i jela, a glavni su proizvod željezničke podvale čumur. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 412 — Željezničke podvale, kojih se ovdje iz same bukovine godimice izradjuje oko 100.000 komada, imadu sve normalnu mjeru, propisanu za bosanske državne željeznice, naime duljinu od 1-6 m., visinu od 13, a širinu od 14-21 cm., dakle sadržinu od 0-04368 m\ Ovako u šumi izradjene podvale izvažaju se onda do obližnje željezničke stanice »Han Compagnie«, gdje je uredjena velika »tvornica za impregnaciju«, vlastnost tvrdke Guide Eiitgersa iz Beča. Ovdje se onda podvale podvrgavaju t. z. pneumatičkim načinom impregnaciji. Rabi se pako pri tom raztopina od zinkovog soličnika, koji je u tu svrhu 17-6 građa Celsija i najmanje u jakosti od 3 grada po Beaume-u priredjen, a k tomu onda dolazi još i kreozot ulje, u razmjerju 1 : 25 izmješano sa IS´^/o karbolne kiseline. Jedna podvala usiše najmanje 8*5 kgr. od te tekučine. Ja sam tu tvornicu razgledao već prigodom mog prvog boravka u Bosnoj, najme g. 1895. Ona je uredjena na dva kotla za impregnaciju, kojimi može kroz jednu godinu do 300.000 komada podvala impregnirati. Podloge se u tu svrhu posebnimi malenimi vagoni spreme u same te kotlove, i to po pet do devet takovih vagona najedanput u svaki kotao. Svaki je takav vagon natovaren sa 55 — 60 podvala. A čitavi posao te impregnacije traje 3V4 do 4 sata. Sam postupak pri tom djeli se u tri stadija, naime: parenje, pripremu vakuuma i impregnaciju. S podvalama natovarenim! vagoni napunjeni kotao zatvori se u tu svrhu na pročelju hermetički, a zatim se podvale prije svega uz tlak od 3—4 atmosfere izvrgnu vručim (112-5" C.) parama, i to za vrieme od po prilici 1 ure. Ovo imade tu svrhu, da se u drvu nalazede bjelanjčevite tvari i sokovi raztope, odnosno parom koaguliraju. Kada je to učinjeno, onda se kotao i opet s pomoćju zračne sisaljke evakuira t. j . izprazni. I ovaj postupak traje i opet po prilici jednu uru, naime tako dugo, dok se raztopljene bilinske česti iz drvne stanice |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 413 — vine ne izvuku, a sama drvenina ne učini sposobnijom za upijanje odnosne impregnirajuće tekućine. Nakon dovi´šenoga evakuiranja odpusti se lužija, a na to se napusti u kotlove s pomoćju posebnih cievih iz odnosnog reservoira sama impregnirajuća tekućina. Kako je već gori spomenuto, rabi se ovdje u tu svrhu cinkov soličnik, a da se odstrane štetne posljedice tako impregniranih podvala na željeznu konstrukciju, to se isti mora 4postotnim katranovim uljem prije još i odkisiti. Da se sam proces napajanja pospješi, utiskuje se tekućina tlakom od 7V2 athmosphera, i to s pomoćju posebne jedne za to udešene sisaljke. Takodjer i ova manipulacija traje i opet po prilici jednu uru, a na to se suvišna tekućina i opet pusti natrag u reservoir, a vagoni s impregniranimi podvalami izmjene se onda i opet novim tovarom takovih. Tvornica može na taj način na dan 800—1000 komada podvala impregnirati. Tvornica jamči za tako impregnirane bukove podvale najmanje Tgodišnju, kod hrastovih 9godišnju, a kod borovih 8godišnju trajnost. Sami troškovi te impregnacije iznašaju kod hrastovine 26, a kod borovine i bukovine po 33 novč. po komadu podvale. Toliko na kratko 0 izradbi i impregnaciji po tim šumama izradjivanih željezničkih podvala, a sada da se i opet povatimo i na samu ekskurziju. Kako šumska željeznica, vodeća iz Busovače do samih sječina, sve do mjesta Z a g r a d j e, samo 2´´|o pad imade, to nas i dovle odvukoše konji. Ovdje podjedno prestaju i željezne tračnice, a i pad se povisuje do Q°\Q, pak se zato ovdje sbog većeg trvenja upotrebljuju samo jošte bukove tračnice. Širina ove pruge takodjer je 76 cm. Mi smo s istih razloga od »Zagradja« dalje nastavili put pješke, shedeć ipak pri tom još sveudilj prugu. Kod mjesta »Duboko « došli smo do vrlo interesantno sagradjene uspinjač e (Bremsberg - Seilbahn) u duljini od ukupno 684 metara. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 414 — Kako je medju to počelo i sve jače kišiti, sklonuli smo se za čas pod sušu, koja služi za skladanje čumura (drvenog ugljena), koji se tom uzpinjačom sa višje ležedih sječina ovamo do željeznice spušta. Medjutim pako upotrebili smo i ovo vrieme kiše, gledajući sam postupak spuštanja ugljenom i podvalama natovarenih kao i dizanja praznih kohca uzpinjačom. Uspinjača ta imade pad od 20—30"|o, pak se je zato morala u visini od 117 metara prekinuti, tako da je u istinu sastavljena na dva komada, od kojih gornji 567 m. dugi komad i opet u sredini imade mienu (Wechsel), gdje se zdola dolazeda prazna kolca izmjenjuju s punima, što se od zgora niz dol spuštaju. Spomenuti moram jošte i vrlo jednostavno a ipak sgodno udešeni zapor te uzpinjače, kojim se brzina spuštanja natovarenih kolca može po volji regulisati. Nastaviv odavlje put do višje ležedih sječina, vidjeli smo u samom potoku i njekoliko starijih običnih vodom gonjenih pilana, koje su prije svega karakterisovane po kolu, u koje pada voda odozgo, kao i samim načinom, kako su vodeni kanali i slap sagradjeni. Uz to ove pilane nemaju ni inače običajnog velikog zamašnog kola (Schwungrad), a sprava, kojom se balvani podvlače pod pilu, vozi se na 6 kotačida. Ravnalo te sprave smješteno je kako kada odozgo ili odozdo. Bosanski pilar može naravno na toj svojoj staroj pili dnevno jedva 50—60 proreza učiniti, odnosno dakle na dan tek svojih 40—50 dasaka izraditi. U novije se doba medjutim i te male domaće pilane bolje i savršenije uredjuju, tako da i kod njih ved nalazimo veliko kolo, a i ravnalo odozdo smješteno, kao što i spravu, koja povlači balvane, koja po valjcima hoda. Došav do samih sječina, gdje su taj par baš toli domadi u g 1 j a r i, kao i Talijani iz južnoga Tirola, ti na glasu ugljenari, na više mjesta slagali, pokrivali, podpaljivali a i razmetavali već dogorene ugijenike, mogli smo tuj liepo razgledavati čitav posao tog pougljivanja u svih stadijih radnje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 415 — Prije svega moram ipak spomenuti, da se ovdje za ugljen pali sve ono drvo, što preostaje iza izradbe prije spomenutih željezničkih podvala. Sadržina, odnosno veličina pojedinih ugljevnika varira od 100—200 m^, a izpali se za sada po tim šumama godimice ukupno do 300.000 hektolitara ugljena (čumura). Ugljen taj pali i proizvadja šumska uprava takodjer u vlastitoj režiji, pladajuč u ime radnje za hektolitar gotovog ugljena po 22 nove., nu pri tom mora radnik drvo izraditi, do ugljenika privesti, ugljen izpaliti i onda još gotovi ugljen do stovarišta, odnosno šumske željeznice dopremiti. Tako da se prema tome prostorni metar drva sa 2 for. 20 novč. unovčuje. Spomenuti moram jošte i to, kako Bošnjaci, paleć ugljen, grade svoje ugljevnike (žernice ili čumurhane) bez pokrova. Al inače im je postupak jedan te isti kao što i u Talijana, te je i halat, kojim se služi bosanski čumurdžija, sličan onome, koji rabe i ugljenari u drugim zemljama, naime: a) Košare za ugljen, b) grebljača za ugljen, c) lopata, d) vile, e) kolac za probijanje rupa kod zapaljenog ugljevnika, kojima izlazi dim. Proizvodnja čumura u bosanskih šumah dosta je važan posao, jer se u Bosnoj ne rabi i ne izrađjuje ugljen samo u industrijalne i obrtničke svrhe, već i sam narod treba čumur ne samo za grijanje soba u zimje doba, ve<5 i za svakdnevno kuhanje kave, koja se, kako znamo, u ovim zemljama silno troši. S toga se i troši u zemlji vrlo mnogo čumura, a najviše dakako onog od bukovog drva. Na pazar, za domaću porabu, donašaju ga seljaci na konju, na kojemu su natovarene po dvie košare, te ga ondje prodaju na oku (oka teži od prilike l^j^ kg.). Sama produkcija drvenog ugljena u državnim šumama u razne, većinom industrijalne svrhe, iznosi na godinu oko 800.000 hektoHtara. Nakon što smo tako čitav taj postupak palenja ugljena svestrano razgledali, povratismo se i opet do pre spomenute 31 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 416 — uspinjače, da sada i samu njezinu gradnju i uredbu razvidimo- Al uz to pobrinuo se je visokocienjeni naš vodja u brzini takodjer za malu tjelesnu okriepu mladeži, davši nam na vrh briega pod sušom uz naloženu vatru prirediti na brzu ruku pravu originalnu talijansku polentu sa križkom sira. Založiv tako po pravo šumarski — nastavismo put, koji nas je od sada vodio dielom kroz prekrasne prastare bukove i jelove šume. Jer doista biti će u nas već riedko gdje sastojina sa 600—700 m^ drva po jutru, kako ih mi taj dan prodjosmo. Vrativ se napokon i opet do ved prije spomenute šumske željeznice, a istom onda i u Busovaču, stigli smo uz put i par ugljenom natovarenih vagona. Jedan vagon natovaren je tovarom od 70—80 vreća ugljena, a svaka vreća sadržaje po 3 hektolitra ugljena. A spuštajuć se i sami nizbrdice tom željeznicom, imah smo podjedno sgode izkusiti i to, kojom se velikom brzinom ti vagoni, usprkos neznatnog pada, niz strminu voze, prevaliv rek bi za ćas ono desetak kilometara puta iz šume do same Busovaće. Sprovedši ovdje jošte njekoliko ugodnih i veselih ćasaka sa domaćom gospodom šumarima, ostavismo oko 4 ure po podne mjesto, krenuv i opet šumskom željeznicom, nu sada opet uz konjsku silu, natrag do istoimene željezničke stanice, gdje smo razgledali jošte i veliku sušu te stovarište za ugljen, a zatim nastavili redovitim osobnim vlakom, dolazećim iz Travnika, put preko Lašve do Šeher-Sarajeva. V Prevaliv brzo postaje Gora, K a k a n j-D o b o j, C atići i Dobrinje, stigosmo već i u njegda kraljevsku priestolnicu »Visoko« , varošicu sa kojih 5000, većinom muhamedanskih stanovnika, ležeću u veseloj i plodnoj ravnici. Iznad same varoši diže se brieg, a na njemu ostanci starodrevnog grada bosanskih kraljeva. Kako je u toj varoši kožarska obrt već od starine udomljena, to imade ovdje medju inim i veliki broj (do 25) t. z. s t u p a, u kojima se ruj i šešarice, potrebne za tabačku radnju, tuku u prašak. Ove se starodrevne stupe ovdje sastoje u glavnom od sliedećih djelova: od pletenog i |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 417 — zemljom izpunjenog košara, u čijoj su sredini smještena od borovog drveta gradjena dva direka, koji počivaju u zemlji; od dva mlatila, koji svaki ima po jedan kljun; od vretena i od kola, koje voda goni. Stupe te goni voda, doduše dosta sporo, jer mlativo u minuti tek 12—20 puta udara, već prema tomu, da li je voda visoka ili plitka, nu zato se ipak mogu i u takovoj stupi za 24 sata usitniti 100 oka po 1*[4 kg. ruja ili 50 oka šišariee. Poznato je pako, da poprečno treba, da se učini ovčija ili kozija koža, po 3 oke ruja; a za ueinjanje govedje kože domaće bosanske pasmine potrebno je 8—10 oka ruja, a za veće i deblje kože, služede za potplate, opet 8—10 oka šišariee. A pošto se samo ova posliednja koža ovdje u Bosnoj izradjuje šišaricami, a sva ostala rujevinom, to je naravno i prikupljanje lista i mladih grančica ruja (Rhus cotinus L.) za ove zemlje od velike važnosti, ta sama eto varoš Visoko treba godišnje 100.000 do 150.000 oka ruja (a uz to još i do 15.000 oka šišarica) — pak je s toga naročito i u najnovije doba zemaljska šumska uprava i toj vrsti šumske privrede posvetila svoju osobitu brigu, urediv u tu svrhu naročito i gospodarstvo nizke šume kotara fočinskog, gdje se takodjer u samom selu Jeleču u iste svrhe godimice od prihke 30.000 kg. ruja potroši. Od Visokoga dalje takodjer se već i dolina Bosne sve više i više proširuje, a mjestimice proviruju već i sarajevska brda, a naročito Trebević, Treskavica i Bjelašnica planina, koja je posliednja i sada bila još puna bielih sniežnih poljana. Prevaliv još i stanicu Dvor , eto nas već i u samoj prostranoj i plodnoj sarajevskoj ravnici, koju ovdje uz Bosnu još i Miljacka te Željeznica natapaju. Bilo se je medjutim već i smrčilo , kad no oko 9. ure pod večer stigosmo sretno i pred samo divno naše S e h e r- Sarajevo , gdje nas na kolodvoru uz naše drugove gospodare dočekaše i najsrdačnije pozdraviše uz profesore sarajevske srednje tehničke (šumarske) škole mnogi šumari, znanci i zemljaci naši. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 418 — Da n 4. lipnj a namienismo razgledanju premnogih znamenitosti samoga Sarajeva. Da si pako mladež uzmogne stvoriti što bolju sliku 0 bosanskoj prestolnici, uzpesmo se već ranim jutrom u družtvu profesora šumarske škole na stari kasteo, odkuda ti se otvara prekrasan vidik na grad i njegov okoliš. Sarajevo je ne samo glavni i najveći, već svakako i najljepši grad u Bosnoj. Steruć se dielomice u dubokoj dragi oko rieke Miljacke, a dielomice i opet po sjevernih goljetih visokog »T r e b e V i ć a« (1629 m.), okružen je s trijub strana visokimi gorami: Humom i Ukrinom (1021 m.) sa sjevera, Borj"a i golemom Romanja planinom (1629 m.) sa iztoka, a T r e b e V i ć e m sa juga, dok ti se prema zapadu i opet otvara prekrasan vidik na prostrano sarajevsko polje, okruženo brdinama, koje se podižu na obema obalama Bosne. Nije medjutim svrha tih redaka, da se još i potanje ovdje pozabavim opisivanjem svih krasota i znamenitosti bosanske metropole, ali ipak moram i ovdje opet naglasiti, kako su promjene, koje su nastupile u Sarajevu i okolo istoga za posliednjih godina, gotovo čudo. Iz prljave, dosta zapuštene turske varoši postala je eto za malo decenija čista, liepa, na pola zapadno evropska, a na pola iztočnjačka varoš bezdvojbeno velike budućnosti. A svakoga Hrvata, komu to iole samo sredstva i odnošaji dopuštaju, bila bi po mom mnienju donjekle baš i sveta patriotka dužnost, da obidje krasni tamošnji narod i zemlju, a pre svega dakako baš i Seher-Sarajevo. Kako nam je medjutim odgovarajuće našem putnom programu ovaj put u bitnosti samo taj jedini dan ostao na slobodno razpolaganje za razgledanje mnogih tamošnjih znamenitosti, mi smo nastojali, da to vrieme što bolje izcrpimo. A da smo to i doista, dokazom je, da smo taj dan još pregledali osim prekrasne prvostolne crkve (djelo našega zemljaka Vancaša i nadbiskupa Stadlera), begov e džamij e sa turbetom sagradioca joj Gazi Husref bega (1539.) i obkružujućom ju čaršijo m (beristanom), sa skroz istočnjačkim komešanjem |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 419 — i životom, još i remek-djelo novih gradjevina, »gradsk u viećnicu« , taj biser gradski na novom Apelovom Quai-u ili sarajevskom korzu, još i u istočno maurijskom stilu sagradjenu novu šerijatsku školu, zatim sada već i daleko izvan zemlje glasoviti zemaljski muzej, državne radionice za tkanje čilima i umjetnu obrt, gradsku tržnicu, zemaljsku tvornicu duhana, veliku dioničarsku pivovaru, gdje nas naravno počastiše takodjer baš izvrstnim svojim proizvodom, a napokon i po nas šumare svakako najzanimiviji objekt »srednju tehničku školu«, a pod večer posjetili smo još i centralu za proizvodnju električne struje za gradsku razsvjetu i željeznicu. Sa strogo šumarskoga stanovišta, kojega se dakako i ja tuj prije svega držati imadem, bijahu od svih tih vidjenih znamenitosti po nas najinteresantniji objekti: zemaljski muzej i šumarska srednja škola. Zemaljski muzej utemeljen je god. 1885., i to po tadanjem muzealnom družtvu, za osnutak kojega si medju ostahmi stekoše i opet osobitih zasluga naši zemljaci, sada več pokojni dr. Julije Makane c i dvorski savjetnik Košta H o r- m a n n, nu već godine 1888. prešao je taj muzej u zemaljsku upravu, te podjedno proglašen zemaljskim muzejom. Isti je razdieljen u više odjela, takovi jesu: prehistorični odjel sa historičnimi sbirkami, odjel ethnografski i napokon odjel naravoslovni, obuhvaćajući i opet zooložku, botaničku i mineraložku sbirku. Zooložki se odio odlikuje ne samo podpunom sbirkom ptica, sisavaca te riba iz Bosne i Hercegovine, već uz to navlastito i vrlo bogatom i podpunom entomoložkom sbirkom. Osim toga zastupana je u tom muzeju bogato takodjer i fauna Bugarske, Crnegore i Grčke, tako da podpunije sbirke cielokupne balkanske faune u obće do sada nigdje ne nalazimo. Kako nas uz to po raznih odjelih muzeja uz samoga ravnatelja dvorskog savjetnika K. Hormanna i gospodu kolege profesore sa šumarske škole pratio još i kustos g. Otmar Rajzer , |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 420 — kojemu se u prvom redu naročito bogatstvo i današnja znamenitost ovog zooložkog muzeja pripisati mora, to je pohod istoga zadobio po nas i u poučnom smjeru tim veću važnost. Svakako nam se je ovdje pružala i najljepša prilika, upoznati se s bogatstvom divljači lovišta Bosne i Hercegovine, u kojemu nam je pogledu naročito istaknuti divokozu , koja se naročito nalazi po gorama, koje dijele Bosnu od Hercegovine; srn e i divlj e zečeve , kojih posliednjih se u ostalom dosta malo u zemlji nalazi; zatim velike, male i kopiljaste tetriebov e iz podalpinskih gorskih šuma središnje Bosne; Iještarke gluhe, koje su tuj dosta česte; jarebice g r i V n j e ili k a m e n j a r k e, te karakterne ptice Hercegovine ; obične jarebice, kojih u manjim jatima posvuda imade; zatim prepelice, šumske šljuke i obične bene , kojih godimice velika jata tima zemljama prolaze; divlje guske i napokon ogromni broj divljih pataka, od kojih je za Bosnu i Hercegovinu do sada ustanovljeno 17 vrsta. Od škodljive divljači opet vidjesmo tuj baš prekrasne eksemplare, medjeda i kurjakova; divljih mačaka, lisica, kuna bielih i žutih, tvoraca, lasica i jazavac a i t. d. Al uz to nam je svakako spomenuti i divlju svinju , koja se takodjer u zemlji nahodi u velikom broju. Bogata je i skupina sipinara , zastupana naročito glavnim joj predstavnikom kostoberinom žutoglavom, te u obče osim sjevernog plemenitog sokola i sjeverne sove, svima europskima dnevnima i noćnima pticama grabihcama. Jednim pregledom te sbirke može se svatko osvjedočiti, da se lovcu u Bosni i Hercegovini pruža obilna zgoda, da se naužije lova na raznovrstnu divljač kao i krasota tamošnje veličanstvene prirode. Toliko u kratko o zemaljskom muzeju i našemu boravku tamo, a sada da spomenem koju još i o t. zv. tehničkoj srednjoj školi. Ova je škola osnovana g. 1889. Glasom ustrojnog statuta imade taj zavod svrhu, da pripravi i naobrazi tehničko po |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 421 — moćn o osoblj e za sve grane graditeljstva, za mjerstvo, za šumarstvo i šumsko gospodarstvo. A prema tomu imala bi naobrazba djaka idi prije * svega za tim, da bi se, svršivši zavod, prema struci i sposobnosti mogli neposredno upotriebiti kao gradjevni crtari, gradjevni nadziratelji, neimari, nadcestari, nadlugar i i kao računarski i gruntovničarski činovnici, geometri i t. d., a uz to dodaje pred nama ležeće izvješće, da bi se pri osobitoj sposobnosti i kao šumarski upravitelji za Bosnu i Hercegovinu upotriebiti mogli. Kako se ved iz navedenoga vidjeti može, ovaj je program zavoda vrlo širok i to ne samo gledom na različnost struka, koliko još više i s obzirom na sam cilj, odnosno i stepen naobrazbe. Prema tomu imade ta škola tri odjelenja i to : A. Gradjevno od jelenje, koje uzgaja budude gradjevne crtare, nadziratelje, neimare, nadcestare, gruntovničke činovnike i t. d. B. Šumarsko odjelenje, koje uzgaja budude nadlugare, srednje (?) šumarske činovnike i t. d., a k tomu bi onda imalo još nadoci u budude i C. Rudarsk o odjelenje, da uzgaja budude rudarsko nadzorno osoblje i t. d. Nu ovo još do sada, kako je rečeno, nije otvoreno. Naukovanje na svakom odjelenju traje po tri godine. U pogledu uvjeta primanja odredjeno je, da se u pravil u na zavod taj mogu primati samo oni djaci, koji su s uspjehom svršili koju bosansko-liercegovačku trgovačku školu, nižu realku ili nižu gimnaziju. Nu medjutim primaju se i onakovi mladidi, koji ove kvalifikacije ne imaju, nu takovi se onda moraju podvrdi posebnom prijamnom izpitu. Kao glavno načelo obuke na tom zavodu odredjeno je, da se djaci osim najnuždnije teoretičke nastave upuduju što više i u praktične radnje izvan škole. K tomu služe vježbe kao nastavne ekskurzije i naučna putovanja pod vodstvom odnosnih profesora po Bosni i Hercegovini, kao i izvan njih. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 422 — Napose pako stoje uz to djacima šumarstva u tu svrhu na razpoloženje vrlo liepo uredjeuo sjemenište sa razsadnikom, dosta bogato opremljeni botanički vrt, kao i posebne branjevine po brdinama Trebevića iznad grada. Kao što na svih kombinovanih zavodih, tako su i ovdje predmeti (vjeronauka, jezici, matematika, prirodoslovje, geodezija) zajednički za djake obaju odjelenja, a samo stručni se predmeti uče napose. Kao posebni predmet za šumare propisani su: nauk a o biljkama i specijalna šumska botanika, nauka o tlu i zemljištu, klimatologija, čuvanje šuma, sadjenje i gojenje šuma, upotrebljivanje šuma i šumska tehnologija, lovstvo, dendrometrija, računarstvo, zakonodavstvo (u koliko se tiče strogo šumarstva u Bosnoj i Hercegovini), i napokon enciklopedija gospodarstva. Školska godina traje ovdje 11 mjeseci, naime od 1. listopada do konca kolovoza. Na kraju trećeg godišta polažu djaci posebne t. zv. konačne izpite osposobljenja, a napose mogu onda abiturijenti šumarskog odjelenja odmah stupiti u šumarsko-tehniČku pomoćnu službu. Zavod broji danas, bez vjeroučitelja, ukupno 12 učiteljskih sila, a napose stručnjaka šumara četiri. Svi su profesori šumari diplomirani a,biturijenti bečke visoke škole za šumarstvo i zemljotežtvo. Ravnatelj je stručnjak profesor botanike. Dalmatinac gosp. Luka Karaman, čovjek odan svom dušom zvanju i zavodu, a napose i šumarskoj struci. Ukupni broj djaka iznaša nješto preko petdeset, a napose je šumara oko dvadeset. Zavod smješten je u posebnoj, nu u cielosti ipak za svrhe same te škole dosta nesgodno gradjenoj kući, u središtu samoga grada. U pogledu zavodskih zbirka pako spomenuti nam je prije svega učiteljsku knjižnicu sa više od 1000 raznih znanstvenih i stručnih djela, zatim graditeljsku i geodetičnu sbirku, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 423 — sbirku za nauku o strojevima, sbirku za deskriptivnu geometriju i sbirku za prostorno crtanje, zatim sbirku gospodarsku, fizikalnu kao i onu dendrometrijskih sprava. Od strogo šumarskih zbirka pako moram iztaknuti: a) Vrlo liepo uredjenu i dosta bogatu zbirku za šumsku zoologiju, čuvanje šuma, lov, šumsku botaniku, mineralogiju i geologiju profesora Ivana Knoteka. U njoj se naročito iztiče vrlo praktično udešena i poučna zbirka entomoložko- bioložka, u kojoj je naročito i svih 65 vrsti bosanskohercegovačkih podkornjaka bogato zastupano, a izmedju ovih imade ih njekoliko novih, kao n. p. Hjlesinus Henseheli, Scolytus aceris, Liparthrum St. Georgi. A i botanička zbirka, koja sadržaje podpuni herbarij bosansko-hercegovačkog grmlja idrveča, podpunu zbirku pupova, šišarica, plodova i klica i t. d., spomena je vriedna. b) »Zbirku za gojenje i sadjenje šuma« profesora Ferdinanda Hola, iz koje nam je napose ovdje iztaknuti dosta bogatu zbirku sgodno prepariranih klica i sočnih plodova u bocama, kao i vrlo sgodno po istom profesoru uredjeni stol za demonstriranje šumogojskih i razsadnjačkih radnja, kao i za demonstriranje sječa, progala i t. d. c) Zbirku za upotrebljavanje šuma i šumsku tehnologiju profesora E. Stfibfnija sa dvie vrlo bogate i podpune zbirke bosansko-hercegovačkog i drugog južnog drveća, od kojih vrsti mi je opet naročito istaknuti osim više vrlo riedkih primjeraka megjegjije lijeske i tisovine još i one dvijuh za te zemlje endemičnih vrsti drva, naime smrčike (Pinus lemodermis) i Pančičeve omorike (Picea omorica Pančič). A u koliko mnijem, da će sigurno biti takodjer i medju čitaoci ovoga članka takovih, kojim su te dvie vrste drva manje poznate, spomenuti ću ovdje bar u kratko o njima koju. Smrčika, mulika ili bjelokori bor opisana bje po prvi puta godine 1864., a nalazimo ju poglavito po najvišjim (800 1460 m.) planinam na granici Hercegovine, Crnegore i Bosne. Navlastito u konjičkom kotaru imade je u prašuma »Boraš |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 424 — niče« i »Tisovice« takodjer i u čistim sastojinama, na tamošnjem đolomitskom trijaskom vapnencu, a inače ponajviše u smjesi sa bukvom i crnoborom. Po svojoj je vanjštini stablo smrčike dosta slično onome crnoga bora, samo što joj je kora svietlija i više bielo-sive boje, a odtuda joj i njemački naziv bjelokori bor. Samo se drvo smrčike medjutim odlikuje od crnoborovog ponajglavnije time, što su kolutovi godišnjaci vrlo sitni i pojednako poredani, i što se jesenska zona prema proljetnoj ne iztiče onako kao u crnobora. Uslied toga je i tekstura drveta od smrčike mnogo finija i neće se lako trgati ili izkriviti. Pokraj ovakih svojstva može se to drvo rabiti i za finije stolarske proizvode, i to tim više, jer će i dulje vremena istrajati. Domadi narod daje s toga smrčiki prednost pred crnoborom, te drži drvo njezino ravnim onome od hrasta. Još se drvo od smrčike prema onome od crnobora odlikuje i ugodnim, aromatičnim mirisom, koji je naročito jak na friškom prorezu. U šumskogospodarskom obziru dobiva smrčika još i tim osobitu važnost, što je veoma zadovoljna sa stojbinom, tako da raste i po najstrmijih (do 40") strmina dolomitskog vapnenca i u visinama, gdje svaka druga vrst drva tako rekuč ved ni ne pokazuje oblik pravoga stabla. A uz to joj ostaje drvo i u visokoj starosti od 470 i više godina još posvema zdravo, pravilno i fino, a naraste na 21 met. a i višje. Pančidevu omoriku (Picea omorica Pančid) opisao nam je sam Pančid g. 1876. na sliedeći način: »Ovo je visoko drvo, spusta pravce u zemlju korenje, stablo mu dubke uzpravljeno, preko polovice golo, najme bez svakoga granja, dočim mu je kora s polja siva, iznutra ridjasta, grane su mu kratke, gornje upravljene, srednje razvedene, a dolnje visede sa upravljenim vrhovima. Ovo su dakle znatne razlike izmedju naše obične smreke, koja ima po nju baš samo karakteristično plitko i površno korenje, dočim joj se grane skoro do zemlje spuštaju, izbijajud u maloj visini iz debla. Granje joj je uz to od kratkih dlaka, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 425 — rutavo i od kratkih štapaka (na kojih sjede iglice) gredovito. Svaka četinja nasadjena je za sebe, dočim su sve zajedno na gornju stranu svedene. Cetinje su na mladim granami plosne, na starim četvrtkaste i na kraju zatubaste. Cetina je od zdola sasvim zelena, dočim je na gornjem kraju cjelom prugom sitnih piknjica providjena, nalik na četinju jele sa dolnje strane. Mace su na lanjskim granama pršljenasto i dosta na gusto stavljene, a složene su iz smedjih listića, a na svakom nasadjeno je po 8—12 prasnika. Ženski cvietovi, najme češarice, nasadjene su na vrhu kratkih grančica, koje su kad uzpravljene, kad razvedene, kad opet viseće. Takove ostaju i kod pretvorbe ženskog cvieta u pravi češer, a time se razlikuju od smreke, kod koje nakon oplodnje češerica uvjek na grani visi, dočim je kod jele uvjek uspravno stojeća. Boja mladih, samo 4.5 do 6 cm. dugačkih i 2´5 do 3 cm. širokih češarica jest zagasito ljubičasta, dočim su starije češarice boje smedje i oblika eliptičnoga. Listići, koji sastavljaju češarku, okrugljasti su. Sjeme omorike maleno je, znatno manje od sjemena jelovog i manje od sjemena naše smreke, providjeno je jednim krilom, koje je mnogo duže nego li sjeme samo. Omorika cvate od ožujka do svibnja, već prema tomu, kakovo joj je proljeće. Sjeme odpada istom na proljeće, kada se češarice otvore.« U Bosnoj imade te omorike najviše u kotaru rogatačkom (šuma »Medna luka« 1010 m. nad morem), a zatim u kotaru višegradskom (šuma »Stolac« 1100 m. visoko), gdje naraste za 100 godina na 24 met. i višje, i to usprkos kamenitom vapnenastom tlu, samo gdje imade dovoljno crnice. Drvo ove omorike odlikuje se prema onom obične omorike mnogo većom pravilnošću i finoćom u gradji godišnjih kolobara (jesenska zona vrlo je tanka i jedva se bez povećala opažava na širini daske), zatim većim baršunastim sjajem na rezanoj strani i povrh toga, dok je drvo još friško, ugodnim mirisom. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 426 — Osim toga vide se na daskama Pančideve omorike (osobito onim iz središta stabla) mnoge male urasle grane. Zaključujud tim podjedno taj kratki opis odnošaja sarajevske šumarske škole, tog do sada drugog zavoda te struke na svem slavenskom jugu, ne mogu ipak na ino, van da i ovdje neiztaknem, kako mi se čini, da je i ovaj zavod, usprkos sve vrstnode zavodske uprave kao i baš odličnih mu nastavnika, ipak osnovan na skroz krivom temelju. Nu kako da i bude drugačije sa zavodom, kojemu je odkrojena s jedne strane zadaća uzgoja šumarsko-tehničko pomodnog, ili bolje rekud lugarskoga osoblja; a s druge je strane i opet organizovan i uredjen — naročito i s obzirom na učiteljsko osoblje — na način, kako to slično jedva na mnogih t. z. šumarskih akademija nalazimo. O tom pako, da bi zavod taj uz današnju naukovnu osnovu, kao i današnji djački materijal, mogao naobraziti osim šumarsko- tehničkog pomoćnog osoblja i šumske upravitelje, koji bi bili u istinu dorasli riešavanju ovakovih težkih i mnogostranih stručnih zadataka, kako se to baš od ovoga osoblja u ovim zemljama danas zahtjeva, a primjereno odnošajem zahtjevati može i mora, ne može biti naravno ni govora. Dokaz tome, da smo zaman tražili i medju istim tehničko pomodnim šumarskim osobljem u Bosnoj i Hercegovini, a nekmo li medju šumarsko-upravnim osobljem, bar ikojega od bivših pitomaca te škole. U ostalom čini mi se, da su o tom uvjereni već i sami domadi i u tom pravcu mjerodavni faktori, pak da de se prema tome i ovaj zavod skorim svrsi shodno i preudesiti. Sliededi dan t. j . na same Duhov e (6. lipnja) poduzeli smo opet pod vodstvom šumskog upravitelja i našeg zemljaka g. Jovana Padežanina , a u družtvu prijatelja profesora Knoteka i Hola izlet u šume na nedalekoj »I g m a n planini«. U tu se svrhu otputismo ranim jutrom t. j . prvim jutarnjim vlakom mjestne željeznice ponajprije do glasovitog kupatila i IjetiHšta Sarajevaca — do Ilidža. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 427 - Ilidž e leže kojih 13 kilometara zapadno od Sarajeva, na samom surecju Miljacke i Željeznice. Već za vrieme otomanske vlade bile su Ilidže na glasu banja, iz dalekih krajeva čak dolazio je sviet tamo, da se kupa i da pije vodu iz toplica radi lieka. U toku posliednjih godina pako podigle su se IHdže upravo vanrednom brzinom; tu su se rek bi preko noći podigle nove zgrade, park i šetališta, a i starog što je tamo bilo, popravljeno je, te je stalo u sklad sa novinama, tako da se danas mogu natjecati već i sa svakom inom modernom sumpornom kupelji zapada. Naš je boravak medjutim taj put bio ovdje veoma kratak. Pogledav na brzu ruku kupalište kao i park, u kojemu medju inim imade i liepa bara, puna raznih grabežljivih ptica, kojih ima u Bosni, medvednjak i košutnjak, odmah smo i opet u medjuto priredjenih kupalištnih kolih nastavili naš put, i to najprije do S^jg kilometara udaljenih i po naravi krasnih, nu sada uz to još i vrlo ukusnim parkom obkoljenih i z Y o r a Bosne. Bosna izvire tuj na samom podnožju do 1248 m. visoke »Igman planine«. U samoj bhzini toga izvora pako uredjen je (g. 1893.) 0 zemaljskom trošku ribogojni zavod. Zavod sam leži 500 m. nad morskom razinom, usred prekrasne plodne doline. Vodu dobavlja zavod neposredno sa izvora Bosne. Voda ta imade konstantnu toplinu od 8" C. K zavodu spada do 4 kim. rieke. U neposrednoj blizini odnosne kuće načinjen je ribnjak (20 m´) matičnjak za spremanje matičnih riba, a kraj njega uredjen je drugi veći u površini od 6000 m^, namienjen samom uzgoju riba za stol. Voda, što utiče u ovaj ribnjak, nesmije nikada nadmašiti toplotu od 12° C. Zavod obskrbljen je dovoljnom množinom sprava za leglo, a navlastito imade tamo i šest malih kaUfornijskih i 20 emailiranih korita brnskog sustava. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 428 — Većinu legla dobavlja si zavod sam hvatanjem oplodjenih riba, nu uz to se nabavljaju i oplodjena jaja raznih vrsti riba takodjer i izvan zemlje. U glavnom uzgajaju se ovdje samo raznovrstne pastrve, koje narastu u Bosnoj na 3 kg. težine. Osim obične velike pastrve nalaze se ovdje još i mladice, koje znadu narasti na 12—15 kg. težine. Osim toga nalaze se u gornjem toku Bosne još kečige i glavatice, Zavod taj imade u prvom redu i tu svrhu, da obližnje gorske potoke napuči toli običnimi pastrvami, kao i šarolikimi bistrankama. U to ime je i ove godine opet više stotina hiljada ribjeg mladja izpušteno u Bosnu. Na čelu zavoda stoji posebni ribarnik iz Austrije. Ostaviv nakon kratke stanke izvor Bosne i ribanu, krenusmo novom turističnom cestom prema samom cilju našeg današnjeg izleta t. j . šumama na Igmanu, spadajućim pod šumarsko- gospodarstveno područje Igman-Bjelašnica. Šume ovoga područja, u kojima je do sada već zavedeno redovito šumarenje i sječa, obuhvaćaju površinu od kojih 5221 hektara i to pretežno starih sastojina, nalazećih se na većinom kraškoj visočini sa poprečnom visinom od 1000 do 1200 m. nadmorske visine. Sačinjavajuć ipak u bitnosti manje više oveliku od sjevero-zapada prema jugo-iztoku steruću se dragu, koja je na istoku zatvorena sa više do 1500 m. visokih planina, koje se završuju 2067 m. visokom gorostasnom Bjelašnicom. Visočina ta nije jednolika, već je izprekidana omanjim ravnicama kao i kraškima doHnama i ponikvama, što naravno i izvoz drva iz tih šuma vrlo otegoćuje. Isto se tako i ovdje osjeća karakteristična po svem krasu oskudica na živoj vodi, jer osim njekolikih slabih izvora, koji medjutim takodjer za vrieme ljetne suše presahnjuju, ne ima tuj ni potoka, ni jaraka, napunjenih stalnom vodom. Sva kišnica, sniežnica kao i izvor vode ne staju za čas u kojoj od mnogobrojnih kraških uvala. Podloga je i ovdje triaski vapnenac, koji je medjutim posvuda pokriven dosta dubokim |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 429 — tavanom zemlje kao i dovoljnim slojem crnice, tako da je tlo usprkos kraškoga značaja ipak dosta snažno, što nam ponajbolje svjedoče i same čamove sastojine, koje često imadu u dobi od 160 godina drvnu groniadu od 1000 m^ a i više po ha. Uz to su ovdje takodjer i sastojinski kao i odnošaji tla vrlo povoljni, tako da se mjestimice dapače i ista čista sječa bez pogibelji provadjati može. Na jugozapadnoj strani šumarskoga područja t. j . po obroncima Bjelašnice, uzdiže se visoka šuma sve do 1800 m. nadmorske visine, prestaje pako šumska vegetacija tek u visini od kojih 2000 m. Vladajuče vrsti drveća jesu jela, crni bor i bukva, osim toga nalazimo mjestimice prema Bjelašnici takodjer i b j e 1 0 b 0 r (Pinus sylvestris). Pomješane su ove vrsti drveda u ovom razmjerju: 0"53 jela, 0"23 crni bor, 0-23 bukva i O´Ol bjelobor. Poprečni obrast čitave površine može se sa 0"54 označiti. Šuma je popriečno stara 200 — 400 godina. Po razredima starosti dijeli se drveče po prilici ovako: Od 40—60 godina imade do 135 ha. šume » 61 — 80 » » 466 » » » 81—100 » » » 417 » » » 101— 120 » » » 405 » » » 121 i više » » » 3686 » » go la površina zapremlje 112 » » ukupno 5221 ha. površine. Same sječive sastojine zapremaju dakle po prilici četiri petine od sveukupne šumske površine. Ove se sastojine medjutim obzirom na prastarost, neprestanim propadanjem pojedinih stabala (usljed sušenja vršika i gnjileži žilja) sve više i same proredjuju, pak je s toga baš i nuždno, da se sječa istih što više pospješi. U to je ime ustanovljena i perioda prve gospodarske privrede sa 40 godine (1893—1933.), a to zato, što ovo razdoblje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 430 — najbolje odgo\^ara toli današnjim odnošajem unovčenja, kao i mogućnosti najshodnijeg izjednačenja razmjerja medju dobnimi razredi za buduće. Sječa bo proračunata je na 120 godina, pak če se prema tome vec iza prve 40godišnje sječivne (proredne) periode, t. j . početkom g. 1933., moći uzpostaviti po prilici sliedeće dobno razmjer je: 1—20 21—40 41—60 61—80 81—100 101—120 ha. 978 977 921 920 602 82 A tim se podjedno opravdava i spomenuta 40gođišnja doba privrede, odnosno gospodarstvenog izjednačenja. Sječe se pako ili po redu ili prebiranjem, nu uvjek tako, da je iza dovršene sječe obavljeno već takodjer i pomladjenje sječine. Pri tom se obzirom na odnošaje tla i sastojina u pravilu sječe prebiranjem na šestarske pruge uz istodobno prirodno pomladjivanje sječine, a samo iznimice se provadja takodjer i ručno pomladjivanje pojedinih sječina. Sbiljna drvna zaliha svih sastojina iznaša za tvrdo drvo 301,100 m^, za mehko drvo 1,675,500 m^, tako da se prema tome pokazuje konkretni poprečni sječivni prirast ciele površine sa 1880 m^ tvrdog i 10,900 m^ mehkog drva. Obzirom na to pako ustanovljen bje eta t za prvo 40godišnje privredno doba 120 i više godišnjih sastojina, a uzimajud uz to u račun takodjer još i dojdući 20godišnji prirast ovog dobnog razreda sa 35400 m^ čamovine i 7200 m^ bjelogorice u račun, sa godišnjih 17,700 m^ drva čamovine i kojih 10,000 m´´ bukovine. Šuma se i ovdje izradjuje u vlastitoj režiji zemaljske šumske uprave. Izradjuju se pako osim kojih 10,000 m´ balvana za niže spomenutu pilu u Hadžici još i bukove željezničke podvale i dužice, kao i gorivo drvo i gradja za erarsko skladište drva u Sarajevu. U svrhu izvoza drva iz tih šuma sagrađjeuo je više pu teva i klizi, nu najvažnije je prometilo svakako g. 1893. ovdje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 431 — sagradjena šumska željeznica u duljini od kojih 16 kilometara. Ista je takodjer sagradjena po samoj šumskoj upravi i to troškom od 33.500 for. Širina tračnica iznaša i ovdje 76 cm., a mjestimični joj je pad i 5—7"|o, pak su zato ponajviše položene same bukove tračnice, koje su i na podvale učvršdene samo jednostavnimi drvenimi klinovi. Nu tamo, gdje je pad nedostatan, kao i u zavojima i po okretaljkah, položene su t. z. vignol tračnice, koje teže po 7 kgr. Kada se prazna kola uz brdo vuku, moraju naravno i ovdje dobiti predpregu. Nizbrdice lete sama od sebe, samo ih moraju radnici potiskivati preko kratkih šiljastih okretaljka (mjena). Kolca su ta tako udešena, da se na dvoja kolca može natovariti po 8 kubičnih metara balvana. Ova se željeznica svršava na jur gori spomenutoj pilani tvrdke Hofman i Griinsfeld u Hadžići. Svršavajući tim podjedno taj naš izlet na šume Igman planine, spomenuti ču samo jošte, da smo u predjelu »E, ad 0 V e« kod t. zv. »H o f m a n o v e kuče«, t. j. lugarskog stana, bili još jednom po slavnoj šumskoj upravi najgostoljubnije podvoreni i to pravim šumarskim zalogajem. A kada se pred večer odmoreni i okrepljeni vratismo gori spomenutom šumskom željeznicom kroz najljepše sastojine, ter uživajući prekrasni izgled na još sniegom pokrite glavice orijaške Bjelašnice do željezničke stanice u Hadžici, razgledali smo na brzu ruku još i samu pilanu sa drvodvorom. Pilana ta dužna je glasom ugovora preuzeti iz napred spomenutih šuma godimice bar 1000 m´ mehkoga drva na izradu. Ista je obskrbljena sa dvie pile za okrajčivanje i jednom jarmačom za rez trenica, dvie kružne pile, blanjom i t. z fraismakinom za samu izradu dasaka. Obična širina tuj piljenih trenica iznaša 36 cm. Pila udešena je na paru, a providjena je parostrojem od 80 konjskih sila, te može na dan izraditi do 80 m^ drva. Iz Hadžića se vratismo posliednjim večernjim tovarnim vlakom, kojemu su posebice sbog nas prikopčili osobna kola na t, z. tefterić u Ilidžu. 32 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 432 — Ovdje se sastasmo i opet s drugovi gospodari, koji su taj dan pregledavali bili u blizini banje nalazeću se gospodarsku postaju kao i trkalište sa zemaljskom ždrebanom u Butmiru, da zajednički prisustvujemo rečenomu »tefteriću« ili bolje sjajnoj oprostnoj večeri, koju su nama u čast prirediti dali zastupnici zemaljske vlade u sjajnoj velikoj dvorani kupalištne restauracije. Uz zastupnike šumarstva kao i gospodarstva kod zemaljske vlade sastali su se tuj s nami oko bogato nakrcanog stola svi profesori šumarske škole, kao i mnogi naši znanci i zemljaci iz Sarajeva, da uz svirku domaće glasbe i poj našeg djačkog sbora u veselom i prijateljskom krugu i razgovoru sprovedemo još ono ujekoliko časaka, što nam je bilo sprovest u Bosuoj ponosnoj. Bilo je već skoro i pol noći, kad no se svi zajedno, i to opet posebnim vlakom mjestne željeznice povratismo u Sarajevo na počinak. Oprostiv se drugo jutro najsrdačnije sa dragimi našimi vodjami i starimi kao i novimi prijatelji, a zahvaliv se uz to dakako napose osobno još i samom doglavniku bosanske zemaljske vlade preuzvišenome gospodinu Hugonu barunu Kučeri na toli izdašnoj u svakom pogledu pruženoj nam na dosadanjem našem putovanju podpori, ostavili smo težkim srdcem oko 11. ure prije podne Seher- Sarajevo redovitim vlakom željeznice Sarajevo-Mostar — nastavimo naš put dalje prema Hercegovini i Dalmaciji. (Dalje sliedi.) Vrsti drveća, njihovo uspievanje i uporaba u šumama Petrovaradinske imov. obćine. (Nastavak). Granica (granik), Q. coiiferta. Ova vrst hrasta nalazi se u nekim lugovima Klenačke i Kupinske šumarije. Naročito se često na nju nailazi u lugu |