DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1897 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 425 — rutavo i od kratkih štapaka (na kojih sjede iglice) gredovito. Svaka četinja nasadjena je za sebe, dočim su sve zajedno na gornju stranu svedene. Cetinje su na mladim granami plosne, na starim četvrtkaste i na kraju zatubaste. Cetina je od zdola sasvim zelena, dočim je na gornjem kraju cjelom prugom sitnih piknjica providjena, nalik na četinju jele sa dolnje strane. Mace su na lanjskim granama pršljenasto i dosta na gusto stavljene, a složene su iz smedjih listića, a na svakom nasadjeno je po 8—12 prasnika. Ženski cvietovi, najme češarice, nasadjene su na vrhu kratkih grančica, koje su kad uzpravljene, kad razvedene, kad opet viseće. Takove ostaju i kod pretvorbe ženskog cvieta u pravi češer, a time se razlikuju od smreke, kod koje nakon oplodnje češerica uvjek na grani visi, dočim je kod jele uvjek uspravno stojeća. Boja mladih, samo 4.5 do 6 cm. dugačkih i 2´5 do 3 cm. širokih češarica jest zagasito ljubičasta, dočim su starije češarice boje smedje i oblika eliptičnoga. Listići, koji sastavljaju češarku, okrugljasti su. Sjeme omorike maleno je, znatno manje od sjemena jelovog i manje od sjemena naše smreke, providjeno je jednim krilom, koje je mnogo duže nego li sjeme samo. Omorika cvate od ožujka do svibnja, već prema tomu, kakovo joj je proljeće. Sjeme odpada istom na proljeće, kada se češarice otvore.« U Bosnoj imade te omorike najviše u kotaru rogatačkom (šuma »Medna luka« 1010 m. nad morem), a zatim u kotaru višegradskom (šuma »Stolac« 1100 m. visoko), gdje naraste za 100 godina na 24 met. i višje, i to usprkos kamenitom vapnenastom tlu, samo gdje imade dovoljno crnice. Drvo ove omorike odlikuje se prema onom obične omorike mnogo većom pravilnošću i finoćom u gradji godišnjih kolobara (jesenska zona vrlo je tanka i jedva se bez povećala opažava na širini daske), zatim većim baršunastim sjajem na rezanoj strani i povrh toga, dok je drvo još friško, ugodnim mirisom. |