DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 357 — na to oplodnom sječom u tečaju od 5 godina šestar sigurno pomladiti može. Hrastovili guljevaČa nema ovdje nigdje. Kako 88 iz svega ovoga vidi, hrast lužnjak ima i ovdje svoju veliku vriednost i on se može s pravom nazvati koljenom ovdašnjeg drveća* Procjena šumskih šteta u privatnih šuma* (Odgovor na takovu razpravu krapinskog šumara gosp. Gase Vaca). I. U toj razpravi izvadja g. pisac iz postojedih raznih šumskih zakona i naredaba, da je kr. kot. šumar dužan svaku prijavnicu vrhu šumskog kvara privatnog šumovlastnika bezplatno obračunati, iznos odštete ustanoviti, zatim da je samo taj vlastan takove kvarove za područje svog službenog kotara procienjivati, i konačno, da su nejasni propisi glede izviđa na licu mjesta takovih šumskih šteta u svrhu ustanove veličine odštete te zaračunavanja pristojba šum. urednikom, koji taj izvid obavljaju. Pošto se sa svim ovim tamo potanje opisanim ni malo ne slažem, a jer sam na takove nejasnosti i netočnosti tumačenja topredmetnih zakonskih i naredbenih ustanova i sam u svojoj praksi naišao, s toga se uslobodjujem taj predmet pobliže opisati i razjasniti. Zadnja alineja §. 61. provedbene naredbe visoko vladinog predstojničtva od 15. srpnja 1895. br. 35.633 k. zakonu o uredjenju šumarsko-tehničke službe kod političke uprave, glasi, da «Prijavnice šumskih štetah, podnesene od raznih stranaka, ima kot. šumar ureda radi bezplatno izpitati i obrediti». * Pod gornjim naslovom dobili smo dva odgovora, te ih ovdje obadva priobdujemo. Uredn. |
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 358 — Tuj se nipošto ne govori o obračunavanju ili jasnije o prvo m obračunavanju šumsko-kvarnih prijavnica ili prvoj procieni šumskog kvara, već naprotiv, sliedi iz citiranog naredbenog propisa, da prijavnica već obračunana predležati mora, da se uzmogne nešto — svakako obračunanu već odštetu — i sam učin krivnje izpitat i i veličinu odštete, prema uspjehu razprave kod oblasti, konačno obrediti . Prema tome se iz ove naredbene ustanove ne može izvesti, da je kr. kot. šumar dužan ureda radi, te bezplatno prijavnice obračunavati, t. j . prvi obračun odšteta šumsko-kvarnih prijavnica privatnih šumovlastnika, obavljati. Kako se dakle imade sa prvim obračunom prijavnice ili procjenom štete te ustanovljenjem veličine oštete počinjenog šumskog kvara? Prema ustanovi §. 70. š. z. je upitni «obračun» ili prvi obračun, sastavn i dio oblasti podnesene prijavnice, jer taj paragraf u konačnoj stavci propisuje, da «ovaj popis imade se izpunit i po privitom obrazcu B),» po tome imadu svi stupci prijavnice obrazca B) — i glede opisa štete i gled e obra čun a odštete , podnesene pismene ili ustmene — zapisnikom kod oblasti — prijavnice iz punjeni i to dakako propisno izpunjeni biti. Iz daljnjih zakonskih ustanova i to §. 73. š. z. te §. 74. š. z. sa tumačenjem visoko-vladinom naredbom od 27. siečnja 1886. br. 51.998., glasom kojih procjenu šum. štete osposobljeni šumar obaviti imade, takodjer ne sliedi, da je kr. kot. šuma r dužan sve prijavnice i privatnih šumovlastnika svog službenog kotara ureda radi i bezplatno obračunavati, već se ovimi samo obćenito ustanovljuje, da svagda samo šumarski stručar taj posao obaviti imade. Glasom §. 22. š. z. dužni su i privatni šumoposjednici za upravitelja svojih šumah osposobljene šumare namjestiti, pa s toga gdje ih ne imadu a potrebuju ih, bilo u koju svrhu posala radi svojih šuma, poslužiti će se onimi iz susjedstva, koji će taj posao, ili ovdje obračun prijavnice, dobre volje ili |
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 359 — po nalogu oblasti — pozivom na §. 74. š. z. — i to po volji šumara, bezplatno ili uz zahtjev primjerene nagrade, obaviti. Napokon, dosliedno napred navedenom, ne može se iz §. 34. napred citirane provedbene naredbe br. 35.633 ni izvesti «da je jedino kr. kot. šumar pozvan i ovlašćen, t. j . dužan dapače šumske štete u privatnih šuma procjenjivati», jer taj paragraf, koji posebice propisuje, da kr. kot. šumar ima nadzirati sve, dakle i privatne šume «te zapriečiti sve po šum e štetne čine i propUste», i nadalje da «ima nastojati da se zloporab e odstrane», izveden je iz §. 31. provedbene naredbe odnosno iz §. 9. toč. 1. zakona o uredjenju šumarske službe kod polit, uprave od 22. siečnja 1894., te se odnosi na gospodarenje ili postupanje sa šumama u obče, a nipošto na «nutarnju upravu» šumskog gospodarstva privatnog šumoposjednika. Procienivanje šumskih šteta, i zahtjev odštete, jest privatna stvar šumoposjednika, jest predmet nutarnje šumske uprave istog posjeda, te prociena štete u novcu i zahtjev od štete može primjerice, voljom šumoposjednika i posvema odpasti, ili se može, voljom istoga, odšteta i manje od propisane obračunati i zahtjevati. Dosljedno tome ne obavlja se ni prisilno — putem oblasti — utjerivanje šum. šteta bilo kojeg šumoposjednika ureda radi, već samo na molbu ili zahtjev odnosnog šumovlastnika. Tom prigodom upozorujem i na to, da se prema propisu §. 62. š. z. može razprava vrhu šumskog prekršaja i bez uticaja ili znanja i tužbe vlastnika šume zavesti, i zatim, da je narav šum. prekršaja kadkada takova, da se ovim svagda neošteduje šuma ved tek privatno pravo šumovlastnika, proti čemu se bez znanja ili tužbe vlastnika svagda postupati ne može. Propis §. 72. š. z. glasi «da krivac kažnjiva čina proti sigurnosti vlastničtva šumskoga, ima oštećenome posjedniku šume dati podpunu naknadu; i t. d.-», nu odtale opet ne shedi da se prociena kvara ureda radi obaviti imade, jer je zahtjev odštete privatna stvar tužitelja i u sličnom odnošaju, kao svaka |
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 360 — ina tražbina ili dug ili obveza jedne stranke prama drugoj stranci, glede čega vriedi poznato pravno načelo «gdje nema tužitelja, nema ni tužbe», ili ovdje: odštetni zabtjeV se samo onda dosuditi može, ako predleži zahtjev privatnog učestnika, odnosno vlastnika ili posjednika šume, i ako je obstojnosti veličina štete posve dokazana. Ovom ustanovom se samo naznačuje, da je zahtjev — propisno obrazložene ili dokazane — odštete predmetom razprave i da oštećenik ima pravo na zahtjev stanovite naknade. Iz dosada navedenog lahko nastaje, obzirom na ovaj predmet odnoseći se propis §. 69. š. z. pitanje, kako da kot. oblast sa takovimi šumsko kvarnimi prijavami privatnih šumovlastnika postupa, koje nepodpuno sastavljene prispiju, t. j . gdje manjka propisna strukovnjačka prociena kvara za podlogu naznačenog ili obće doprinešenog odštetnog zahtjeva? Odgovor je vrlo lahak, naime, postupa se samo gledom na odmjerenje kazne, prema veličini krivnje, koja se kazna ali ureda radi i ovršiti imade. Sto se napokon tiče tobožnjih nejasnosti ustanova glede izviđa šum. kvara na licu mjesta, ter troškova ovih izviđa, tvrdim da ne postoje, jer je §. 51. provedbene naredbe broj 35.633 napred dovoljno razjašnjen i jer jer je u svakom pogledu jasan i §. 75. š. z., temeljem kojega se, u stanovitim prilikama, izvidi obavljati imadu i jer riečica «možda» u zadnjoj stavci §. 1. provedbene naredbe br. 35.633 nimalo ne otežćava tumačenje, kada i tko o potrebi izviđa odlučuje, te posve u skladu sa propisom §. 75. š. z. samo uvjetno procjenu štete ili izvid na licu mjesta odredjuje. U samoj naravi predmeta leži, da izvidi «nisu svagda, ved samo kadkada, dakle «možda» potrebni, što se je po svoj prilici i moralo naglasiti, da se kod ovakovih odluka o vanjskih izvidih šUm. kvarova rigoroznije postupa, te privatnikom bezpotrebni troškovi ne prave. Napokon se dodaje, da je sav ovaj predmet od male važnosti po uredovanje kr. kot. šumara, jer je poznato, da su napadaji na «privatne» šume iz vana vrlo riedki, te obično ne |
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 361 — znatnog zamašaja, a uz to je i pripomenuti, da dogode li se u večem obsegu — palež ili kradje stabala debljih, od 10 cm. promjera — da učin podpada pred sud, gdje pozvani šumar, stručar, pa bio to i kr. kot. šumar, kao ini svjedok ili vještak kao privatnik, uz pravo na nagradu ´za svjedočanstvo ili vještačko mnienje, na poziv suda prisustvovati imade. Konačno sam slobodan pridometnuti, da za glavnu direktivu, sjeguran putokaz za možda ina tumačenja vrhu dužnosti ili djelokruga šumarskih tehničara političkih oblasti, ima vazda služiti nedvojbeno jasan i precizan propis §. 9. zakona od 22. 1. 1894. ob uredjenju šumarsko tehničke službe kod političke uprave, glasom kojega je izravn a radnja ovih urednika u šumi bamo u slučajevima toč. 4. i 5. eveotualno i 6. istoga §. dočim inače je djelovanje istih samo (odnosno i) posredno, sastoječi se u nadzoru, savjetu, predlozima i vještačkom mnienju! Jul. Vrani čar, kr. žup. šumar, nadzornik. II. Šumski zakon od 3. XII. 1852. pisan je obćenito za sve kategorije šuma i za sve predjele, te se kao takav ima uviek i tumačiti obćenito. On dieli u svom paragrafu 1. šume na lugove državne, obćinske i privatne, te u §. 22. nalaže svima vlastnicima, bez razlike i bez obzira na tu razdiobu, da moraju za šume stanovite veličine postaviti dovoljan broj šumara a u §. 52. i dovoljan broj lugara. Šumar ili urednik šumski jest u smislu toga zakona i naknadno izdanih naredaba svaki onaj, koji je nakon s uspjehom svršenih nauka na kojem šumar, učilištu, položio propisani izpit za samostalno vodjenje šum. gospodarstva, te koji je po bud kojem gore spomenutom šumo-vlastniku za upravljanje šum. gospodarstva postavljen Držimo li netom rečeno na umu, te predstavimo li si oblast od šumarstva odieljenu, kako to i šum. zakou po smislu |
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 362 — §. 70., 74. i 75. u svojoj obćenitosti predmnieva, to ćemo po smislu §. 73. lahko shvatiti, da svaM taj urednik ili šumar, bio on javni ili privatni ima pravo prijavnice obračunavati, naročito pako može po §. 74. š. z. svaki od njih biti pozvan, da šumske štete procienjuje. Prispije li dakle pol. oblasti prijavnica već obračunata po šumaru dotičnog vlastelinstva, mora se ista kao predbježno valjana smatrati. Prispije li pako prijava ma od koga (§. 70) ustmeno ili pismeno, može pol. oblast prema §. 74. pozvati najbližega urednika šumskog, bio to kr. kot. šumar ili šumar državni, imovno obeinski ili privatni, da tu prijavu izpita i obredi. Kr. kot. šumari dužni su prama §. 51. prv. nad. od 26. VI. 1895. br. 35.633 te prijave bezplatno obredjivati, dočim inim urednikom šumarskim pripada vještačka pristojba. Izpitati znači polag §. 51. pr. naredbe isto što i sa prijaviteljem utanačiti izpravnost prijave u duhu priloga D., po načelima kojeg se odšteta ustanovljuje, te se ta izpravnost ne smije zamjeniti sa poslom polit, činovnika, odnosno sudca, koji je dužan preslušavanjem stranaka istinitost prijave u pogledu učina ustanoviti. Po tumačenju kolege Vace ne može on prijavu izpravno obračunati, dok predmet ne vidi, što stoji u opreci sa postojećom činjenicom, da svi šumari obračunavaju prijave na temelju prokaza lugara, većinom neukih ljudi, bez da idu na lice mjesta štetu pregledavati. Kad mogu jedni neuki ljudi prijavu dobro podnieti, zašto ne bi modao i drugi neuki isto učiniti, ponajpače onda, kad dodje ustmeno prijaviti pa ga šumar za sve okolnosti izpitati može*. Da za obračun prijave nije potreban izvid svjedoči i to, što se može prijava obračunati, bez da kvar nit počinjen nije, dakle kad se izvid niti obaviti nemože. Temeljito sumnjati može * Mislimo, da ne može biti jedno te isto, ako prijavu sastavi, odnosno šumski kvar procieni, izpitani i zapriseženi lugar (a to se od lugar, osoblja dan danas traži) i čovjek skroz neuk, koji ne zna niti što je promjer stabla, niti što je pred zabrana i t. d. Uredničtvo. |
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 363 dakle oblast tek onda, kad se prijavitelj i tužitelj suoče t. j . kad se povede razprava. Tada se istom može odrediti očevid na lice mjesta, kojemu oblast može po volji vještake pozvati. Ne smije se naime smetnuti s uma, da su svi vještaci pred oblašću jednaki i da oblast može u istinitost svake prijave pos umnjati bila ona podnesena ili obračunata ma od koje vrsti urednika šumskog; dočim bi po tumačenju kolege Vaca u obračunavanju prijava i savjetovanju oblasti jedino kr. kot, šumari neporočni bili. Tim bi se stvorila klasifikacija šumskih urednika po vještini, čemu u zakonu mjesta ne ima. Ovakav izvid ne bi plaćala uvjek tužena stranka, kako to kolega Vac preporuča, nego i tužitelj odnosno prijatelj, ako je neistinito prijavio, što je svakako pravednije od prvoga. Oblasti ne može a niti nesmije do toga stalo biti, da toli nasilnimi sredstvi, kao što je pladanje putnog troška za šumareve izvide za svaku počinjenu štetu, ljude od šumskoga kvara odvrada. Oblast ima ustanoviti odštetu, što je moguće u najviše slučajeva bez izviđa, a za kazan ima globa i zatvor. Do kakova gulenja stranaka bi po kolegi Vacu preporučeni postupak doveo, uvidit će svatko ako pomisli, da ima kod nas šumara za tri kotara upr. Vukovar, Sid i Ilok sa sjedištem u Vukovaru. Svaki misaon čovjek morao bi se zgroziti, kad bi iz prijave razumio, da je njetko radi vožčida pruda za plot u vriednosti od 50 nč. platio šumaru putni trošak za 80 kim. i dnevnicu ukupno 17 for. Toga zakon ne može zahtjevati jer bi bio nepravedan. Glavna zadada šumara je dandanas u doba haračenja šuma kultiviranje, a ne procjenjivante šteta, a jasno je koliko bi na tom polju učininio šumar, koji bi sbog 3—400 podnesenih privatnih prijava, morao u godini 365 dana putovati — naime ništa. Dobro je bilo što je kolega Vac visoku vladu upozorio na razno tumačenje šum. zakona u ovom predmetu, te bi shodno bilo, da se ne samo u ovom predmetu nego za svako šumarsko poslovanje izda postupnik i time svakoj neizvjestnosti i dvojbi izbjeglo. Ja sa svoje strane preporučam riešenje ovoga pitanja onako, kako sam ga i obrazložio naime: |
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 364 — Izvide treba obavljati tek nakon suočenja prijaviteljaobtuženika ako se iz toka razprave pokaže opravdana sumnja u istinitost prijave ali onda tek na zahtjev stranke. Trošak izviđa toga neka nosi onaj, koji je svojim postupkom izvid prouzročio t. j . obtuženi ako se navodi prijatelja kao istiniti izpostave ili tužitelj ako je krivo obtužio. Tim postupkom biti će i prijavitelj i obtuženik prisiljeni istinu govoriti, jer 6e neistinu govoredi morati biti pripravni na platež putnog troška. B. K—s—d. Zemljištne zajednice, Piše Otašo Vac, krapinski šumar. (Nastavak). III. U predzadnjem članku vidili smo, kako treba postupati kod uredjenja uživanja šuma, pašnjaka i šum. nuzužitaka, t. j . kako treba ovo uživanje pravilnikom urediti. Sada demo razmatrati onu stranu zajednice, kako nam se ista prikazuje u javnih knjigah (gruntovnici). III. Gruntovno uredjenje. U starije vrieme unašane su ovakove zem. zajednice nakon segregacije u gruntovnici (u odjelu vlastovnica) bez propisanog naziva i reda. Na pr. vlastničtvo sela N. N.; urbarna obdina N. N.; a najviše uneseni su u novije doba u gruntovnici svi suovlaštenici kao vlastnici šume i pašnjaka, prema razmjeru sebištne pripadnosti. Stalno se može uztvrditi, da je kod svakoga zajedničkog posjeda koji je nastao putem segregacije u gruntovnici označeno drugo ime, obzirom na prava vlastnosti. Pošto nam je gruntovnica ogledalo vlastnosti i prava, a sve su zem. zajednice takorekudi jednolične, to treba gruntov |