DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 393 — mnogih prostranih lovištih nema ni toliko divljači, da bi se prijateljem lova izplatio zakup obzirom na troškove uprave, kojih dakako zanemareno i pusto lovište mnogo treba. Vlastniei i zakupnici lovišta pobrinuše se prije svega, da od dlakave divljači razplode čim više srne i zečeve, kojih još u priličnom broju nalazimo u raznih predjelih naše domovine. Nu to njihovo nastojanje, taj njihov interes sukobio se s drugim, rek bi jačim interesom, naime interesom gospodara, koji su počeli velikim troškom i trudom regenerirati propale svoje vinograde. Još je svakomu u živoj pameti ogorčena borba, što se je nedavno ne samo u javnih glasilih i skupštinah gospodarskih družtava, nego i u samom zakonodavnom tielu vodila sbog zečeva, tih najopasnijih zatornika mladih vinograda i voćara. Predaleko bi se upustili, kad bi se na taj tema ovom prilikom vratili i o njem pobliže razpravljali. S našega stanovišta to nije ni nuždno, jer držimo, da je ta kolizija interesa izmedju lovaca i vinogradara prolazne naravi i da će prestati, kada budu vinogradi američki tako ojačali, da im zečevi neće moći ugrožavati obstanak. S druge strane držimo, da će i sami vlastniei i zakupnici lovišta poraditi o tom, da se taj sukob pravednim načinom izravna, ter će se pobrinuti, da proriede broj koristne divljači, ako j)onaraste za toliko, da i sbilja postaje opasnim kulturam i gospodarskim interesom. To će jamačno već skora budućnost pokazati. Kada vlastniei i zakupnici lovišta rade o tom, da sačuvaju i čim više razplode najtraženiju za sada medju dlakarima divljač : srne i zečeve, oni posve razmno postupaju, nu držimo, da time nisu još izpunili sve, što im može lov učiniti koristnim uživanjem. Valja nam ugledati se u primjer napreduih gojitelja lova. Ima, kako smo već gore više spomenuli, nekih vrsti koristne divljači, koja je u davnije vrieme u nas vrlo razprostranjena bila, što je dokaz, da joj podneblje i konfiguracija tla prija. Te vrsti, koje su bile u nas nekada udomljene, valjalo bi izuova opet u nas udomiti, tim više, jer se u konsumu veoma traže i u prometu s divljači možda prvo mjesto zauzimaju. Mi podsjećamo samo na jelene i crnu divljač, ili ti divlje svinje. Medju dlakari ova se divljač najskuplje plaća, a riedka je. Veliki posjednici, imajući ogromna lovišta, goje ju često u zatvorenih zvierinjacih, jer je notorno, da jeleni i divlje svinje prave gospodarom velike štete na usjevih, a mogu i ljudskomu životu postati opasne. Ovu vrst uzgoja i mi bi preporučili za naše odnošaje, jer bude li se ta divljač gojila u nezatvorenih prostorih, nastati će opet novi sukob s gospodarima. Ako se suviše razplodi, neka se osnuju novi zvierinjaci i to ne samo na privatnih, nego i na obćinskih lovištih, ako je tomu zgoda. To će svakako dići eienu lovištima. Uvadjanje koristne |