DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 392 — sn od pasije lovili gdje i kada ih volja. Ime zvjerokradica tek je plod najnovijega vremena, ođkada je izrečeno u zakonu načelo, da je vlastnik ili zakupnik lovišta vlastnik sve u svom lovištu nalazeče se divljači i zvjeradi. Kako se je malo držalo u nas do unosivosti lovnoga zanimanja dotično do njegove narodno-gospodarstvene vriednosti, pokazuje najbolje slabi uspjeh javnih dražba, kad se je radilo u izzakupljivanju obćinskih lovišta, uspjeh, koji se u velikom dielu naše pomovine i dan danas opazuje. Nije u ostalom ni čudo, jer se je broj koristne divljači time, da se je vršila slaba, ili nikakova kontrola nad izvršivanjem lova, tako umanjio, da pri izzakupljivanju lovišta nije mjestimice bilo nikakova natjecanja. Valjalo je tek investirati i pobrinuti se za uvjete, koji če o´mogučiti razplod koristne divljači u pojedinih lovištih. Uzroci, s kojih se je toli znatno umanjio u nas broj koristne divljači, padaju u davnije vrieme. Koristnu divljač razćerala je sve to više rastuća kultura tla, a nerazuman lov ju je od vajkada tamanio. Sirenje kulture tla svakako je veča stečevina za narod, nego li saeuvanje koristne divljači, ali faktum jest, da je u razmjeru, kako je ta kultura rasla, padao i broj koristne divljači. To vriedi osobito glede Slavonije. Zemlja bijaše poslije izgona Turaka šumovita i pusta, a prepuna divljači i zvjeri. Kada se je malo za tim u te slabo napućene krajeve počeo naseljivati narod iz Bosne i Hercegovine, iz Like i Primorja, dobila je zemlja drugo lice. Novi naseljenici naseliše se ponajviše po visovih i briegovih, gdje su se u blizini planine mogli uspješno baviti stočarstvom, svojim najmilijim zanimanjem. Njihove oranice bijahu većim dielom na brdih izpod planina i tako su se sela i ljudi primakli ua dohvat zakloništima i boravištima koristne divljači i zvjeradi. Samo se kaže, da je ova uzmicala pred novim susjedima, medju kojima bijaše velik broj strastvenih lovaca, koji su bez obzira tamanili kako koristnu divljač, tako i grabežljivu zvjerad. Neima se žaliti za medjedima i risovima, orlovima i sokolima, kojih je bilo u obilju u planinah slavonskih, nu nestalo je ujedno i koristne divljači, kao jelena i veprova, tetrieba, lieštaraka i t. d. koja si je divljač potražila sigurnija boravišta. Glavni predmeti lova jesu sada: srne i zečevi, zatim razne vrsti ptica, kao šljuke, jarebice, prepelice, trčke, divlje guske i patke i t. d. U novije vrieme pribrajamo ovim i gnjetele, koji su se u nekih priedjelih udomili, razplodiv se u uredjenih za to gujetelištih u toliko, da su se i i po bližnjih lovištih, pa sve dalje naselili. U takovih prilikah, gdje se naime, za uzgoj i razplod divljači nije nitko brinuo, nego ju usuprot svatko tamanio, tko je samo volju za to imao, nije čudo, da je njezin broj silno pao, pa se je pokazalo, da u |