DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 390 — Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je abiturienta šumarstva Milan a pl. Mihaljevid a imenovati privremenim šumarskim vježbenikom kod kr. županijske oblasti u Požegi sa sustavnom pripomoći. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je abiturienta šumarstva Josip a Hefner a imenovati privremenim šumarskim vježbenikom kod šumarskog odsjeka kr. zemaljske vlade sa sustavnom pripomoći. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je privremenog šumarskog vježbenika kod kr. kotarske oblasti n Zagrebu Dink a pl. Blaži ća iz službenih obzira u istom svojstvu premjestiti k onoj u Križevcih u svojstvu šumarskog izvjestitelja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je iz službenih obzira privremenog šumarskog vježbenika kod šumarskog odsjeka kr. Zemaljske vlade Gjur u Mtillera premjestiti kr. kot. oblasti n Virovitici. Njegova Preuzvišenost gosp. kr. ug. ministar za poljodielstvo imenovao je kr. nadšumara Ivan a Kolar a šumarnikom u 3. plac. stepenu Vni. plaćevnoga razreda; kr. šumara Maksu Brausila nadšumarom u 3. plac. stepenu IX. plaćevnoga razreda ; kr. šumarskog kandidata Rudolf a Hajd u šumarom u 3. plac. stepenu X. plaćevnog razreda; kr. šumarske vježbenike Arpada Bogscha i Ladislava S tromsky-a šumarskimi kandidati u XI. plaćevnom razredu i tehničke dnevničare Ivana Zvrickelsdorfera, Dragutina Otta i Virgil a Boerin a šumarskim! vježbenici sa godišnjom pripomoći od 500 for. Kr. ug. ministar za poljodjelstvo imenovao je u području kr. šumarskoga ureda u Otočcu: kr. nadšumara Vinka Nagj a šumarnikom u 3. plaćevnom stepenu VIII. plaćevnog razreda, ostaviv ga i nadalje u službovanju kod kr. n inistarstva za poljodjelstvo; kr. šumare Vilima Perca i Karmena pl. Zajcc nadšumarima u 3. plaćevnom stepenu IX. plaćevnog razreda; kr. rač. oficijala i dipl. šumara Franju Barkoczay- ja i šum. kandidata Dragutina Bora šumarima u 3. plaćevnom stepenu X. plaćevnog razreda. Kr. ug. ministar za poljodjelstvo imenovao je u području kralj nadšumarskog ureda u Viukovcih: Roberta Bokor a kr nadšumarom 3. plaćevnog stepena IX. plaćevnog razreda; Emila Kmetony-a kr. šumarom 3. plaćevnog stepena X plaćevnog razreda; Stjepana Jakab a šumarskim kandidatom XI. plaćevnog razreda. Promaknuti su pako u viši plaćevni razred šumari: Geza pl. Horvath i Pavao Dianoskj u 1 .plaćevni stepen, a Gjuro pl. Lehockj i Julij Soška u 2. plaćevni stepen X. plaćevnog razreda. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 391 - OdlikOTanje. Luka Knežević, kr. nadlugar u pisarni kr. nadšumarskoga ureda u Vinkovcih odlikovan je za vjerno i revno službovanje sa srebrenim krstom za zasluge sa krunom. t Grofica Marija Bombelles. Priesvietlog gospodina Mark a grofa Bombellesa c. i kr. komornika, predsjednika našeg hrv.slav. šumarskoga družtva i vlastelina u Opeki kod Varaždina zadesila je prevelika žalost, pošto mn je dne 29. lipnja o. g. premi -^ ula u dvorcu u Opeki neprežaljena i plemenita supruga presvietla gospodja Marija grofica Bombelles, rodjena pragrofica Salm-Reifferscheiđ, gospodja zvjedokrstnog reda i pridvorna gospodja Njezina Veličanstva carice i kraljice. Mrtvo tielo visoke pokojnice sahranjeno je dne 1. srpnja o. g. u obiteljskoj grobnici u Zelendvoru, kamo su ga iz Opeke prenieli u sjajnom liesu, pokrito mnogobrojnim viencima, grofovi šumarsko-lovski činovnici. Pogrebu prisustvovalo je uz posve tugom slomljena supruga i bližnje rodjake mnogo članova aristokracije, te mnogo odličnika iz okolice uz znatni broj inog odličnog obćinstva i množina seljačkog puka, koji je tako vidljivim načinom pokazao osobitu svoju zahvalnost naprama visokoj pokojnici, koja je bila u svakom pogledu dobrotvorka naroda. Predsjedničtvo hrv.-slav. šumarskoga družtva izrazilo je brzojavno svojem presvietlom gospodinu predsjedniku sućut nad težkim gubitkom, koji ga je zadesio, pošto mu radi prekratkog vremena nije bilo moguće izaslati posebnoga izaslanika k pogrebu. Sveobćoj iskrenoj sućuti, izkazanoj bolju strvenom suprugu u njegovoj dubokoj tuzi za neprežaljenom uzor-srprugom i biser-majčicom nejakog mu sinčića i mi se pridružujemo: Slava joj! i Lahka joj zemljica! Različite viesti. Obćinska i priratna lovišta. Bilo je doista skranje vrieme, da se je lovstvo i u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji zakonom uredilo. Prvi je zakon (god. 1870.) bio u krieposti nešto preko dva decenija, pa je na temelju stečenoga u tom razđobju izkustva zamienjen novijim i bez dvojbe shodnijim zakonom od godine 1892. Jednomu i drugomu je zakonu glavna svrha, da lovstvo unaprieđi, da zaštiti i podupre uzgoj koristne divljači i time lov učini važnim faktorom u području narodnoga gospodarstva. Ovo potonje bilo je nuždno tim više, jer u vrieme do god 1870. dok naime nije stupio u život zakon o lovu, smatrao se je lov zabavom vlastele i svakoga pojedinoga, tko se je samo lovom baviti htjeo. Kao izvor prihoda nije se lov do gore spomenutoga roka nikada smatrao i baš zato nije bilo gotovo uikakove kontrole glede lovaca, koji |
| ŠUMARSKI LIST 8/1897 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 392 — sn od pasije lovili gdje i kada ih volja. Ime zvjerokradica tek je plod najnovijega vremena, ođkada je izrečeno u zakonu načelo, da je vlastnik ili zakupnik lovišta vlastnik sve u svom lovištu nalazeče se divljači i zvjeradi. Kako se je malo držalo u nas do unosivosti lovnoga zanimanja dotično do njegove narodno-gospodarstvene vriednosti, pokazuje najbolje slabi uspjeh javnih dražba, kad se je radilo u izzakupljivanju obćinskih lovišta, uspjeh, koji se u velikom dielu naše pomovine i dan danas opazuje. Nije u ostalom ni čudo, jer se je broj koristne divljači time, da se je vršila slaba, ili nikakova kontrola nad izvršivanjem lova, tako umanjio, da pri izzakupljivanju lovišta nije mjestimice bilo nikakova natjecanja. Valjalo je tek investirati i pobrinuti se za uvjete, koji če o´mogučiti razplod koristne divljači u pojedinih lovištih. Uzroci, s kojih se je toli znatno umanjio u nas broj koristne divljači, padaju u davnije vrieme. Koristnu divljač razćerala je sve to više rastuća kultura tla, a nerazuman lov ju je od vajkada tamanio. Sirenje kulture tla svakako je veča stečevina za narod, nego li saeuvanje koristne divljači, ali faktum jest, da je u razmjeru, kako je ta kultura rasla, padao i broj koristne divljači. To vriedi osobito glede Slavonije. Zemlja bijaše poslije izgona Turaka šumovita i pusta, a prepuna divljači i zvjeri. Kada se je malo za tim u te slabo napućene krajeve počeo naseljivati narod iz Bosne i Hercegovine, iz Like i Primorja, dobila je zemlja drugo lice. Novi naseljenici naseliše se ponajviše po visovih i briegovih, gdje su se u blizini planine mogli uspješno baviti stočarstvom, svojim najmilijim zanimanjem. Njihove oranice bijahu većim dielom na brdih izpod planina i tako su se sela i ljudi primakli ua dohvat zakloništima i boravištima koristne divljači i zvjeradi. Samo se kaže, da je ova uzmicala pred novim susjedima, medju kojima bijaše velik broj strastvenih lovaca, koji su bez obzira tamanili kako koristnu divljač, tako i grabežljivu zvjerad. Neima se žaliti za medjedima i risovima, orlovima i sokolima, kojih je bilo u obilju u planinah slavonskih, nu nestalo je ujedno i koristne divljači, kao jelena i veprova, tetrieba, lieštaraka i t. d. koja si je divljač potražila sigurnija boravišta. Glavni predmeti lova jesu sada: srne i zečevi, zatim razne vrsti ptica, kao šljuke, jarebice, prepelice, trčke, divlje guske i patke i t. d. U novije vrieme pribrajamo ovim i gnjetele, koji su se u nekih priedjelih udomili, razplodiv se u uredjenih za to gujetelištih u toliko, da su se i i po bližnjih lovištih, pa sve dalje naselili. U takovih prilikah, gdje se naime, za uzgoj i razplod divljači nije nitko brinuo, nego ju usuprot svatko tamanio, tko je samo volju za to imao, nije čudo, da je njezin broj silno pao, pa se je pokazalo, da u |