DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 249 — Spomen-knjiga u šumarskoj službi. Piše Vilim Pere, kr. drž. šumar. Svaki od fnas šumara, koji smo na novo preuzeli koju BumarijUj imao bi se potužiti, kako mu je u prvi mali, a možda ciela godinu i više, težko bilo, dok je upoznao mjestne odnošaje svoje nove šumarije. Primo-predaja obično se u brzo obavi, i to većinom u uredu. Predavatelj, ako ga je volja, upozori u kratko nasljednika svoga na ovo ili ono, što mu je nuždno pogledom na mjestne odnošaje da znade, i time je primo-predaja gotova. ISTe ima li pako pravog predavatelja, što se takodjer dogadja, ako je naš predšastnik umro, onda neima nikoga, koji bi nas upozorio i na ono malo, što bi nam inače on bio priobcio. Šumar dakle, koji je na novo šumariju preuzeo, prepušten je samom sebi. On mora tekar kod svog lugarskog osoblja i inih vjerodostojnih ljudi propitkivati, kako se ova ili ona stvar imade, kada je ta i ta šuma pogorila, kada ova ili ona šumska čistina biljkam zasadjena, kada je sagradjen izvozni put u stanoviti drvosjek, kada je koja sastojiua nastradala od vjetrolorna, škodljivih zareznika ih inih vanjskih nepogoda i t. d. Stotinu i stotinu takovih pitanja namiče se u početku šumaru, ali žalibože nigdje nemože dobiti jasnog odgovora. Vedinom su ti odgovori nepouzdani i medjusobno u oprieci, jer što je ljudska pamet? Njekoliko godina, pa je otišlo u zaborav sve, i ako se možda koji od starijih ljudi štogod sječa, sjecanje mu je površno i nejasno, a potankosti kakvog dogodjaja iz davnije prošlosti ne ostaju tako rekuč nikome u uspomeni. Ako pako upravitelj šumarije u svojoj pismohrani štogod tražiti počme, eto sto muka i neprilika! Većinom neče doči do žudjenoga cilja, i tako mu ne preostaje drugo več i nadalje plivati u neizvjestnosti i neznanju. Svemu tomu lahko bi se doskočiti dalo, kada bi svaka šumarija imala svoju spomen-knjigu, u koju bi se svi važniji dogodjaji, koji se nje tiču, bilježili. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 10 <-- 10 --> PDF |
-" 250 ~ Budac bi ta knjiga trajne vriednosti bila, imala )>i se dobro uvezati, te prigodon} primo - predajf inventarne nasliedniku predati. Pisac ovih redaka naznačio je niže, što bi s(^ po prilici sve u tu knjigu imalo bilježiti, a svakome šumaru neka bi prosto stalo i ine ovdje nenazuačene dogodjaje i promjeiie, koje prama mjestnim odnošajem za nhodno pronadje, u knjigu tu uvesti. Samo bi takove bilježke što kraće biti imale i pregledno po godinama poredane, ubilježiti bi se smjelo faktično samo ono, što je važiio i trajne vriednosti, jer inače promašila bi se prava svrha. Glavno je, da se sve pregledno poreda tako, da bi danas sutra svaki u knjizi u brzo mogao nači ono, što želi. Po mnienju pisca ovih redaka imalo bi se u glavnom sliedece u spomen-knjigu bilježiti: 1. Osolme promjene. Svakoga če šumara sigurno zanimati, ako preuzev na novo šumariju, odmah bude i znaOj koji su mu bili 2:)redšastnici, koliko je koji vremena u toj šumariji službovao, kamo je od tuda dospio, i ako je umro, gdje i kada je pokopan. 3. Promjene, tic^uće se popravka sgrada. ISoTOgradnje, izvozni putevi, ceste i t. (L Svaki od nas nastupiv službu u kojoj šumariji, te preuzev šumarski stan, želio bi znati, kada je taj stan sagradjen, kada su na njem znatniji popravci izvedeni, kada je posliednji put pod mjenjan, krov na novo pokriven, ka.da kakova prigradnja učinjena i t. d. Ako pako u područje šumarije spada više sgrada, kao što su n. pr. lugarski stanovi, drvoskladišta, parna pila ili inače kakove sgrade za tjeranje šumskog obrta, zar nas ne zanima i glede njih, da znademo kada su sagradjene, popravljene itd. Imade i izvoznih puteva, cesta, o kojih nije nigdje zabilježeno, kada su gradjene, kolika im je duljina i kojim troškom su sagradjene, pa ipak svaki nas želio bi to znati, a i koristno |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 251 — mu je, da znade. Svrnemo li pako okom na dvorište i vrt šumarev, nači (5emo i?koro svagdje raznih oplemenjenih voćaka, uresnih stabala, pa koji od nas nebi si zažeho znati, kada je ta i ta voćka, to uresno stablo zasadjeno ? Sve to kazati će ti štovani čitatelju, spomen-knjiga, i ti ceš se u svojoj kuci ćiititi njekako spokojnijim, zadovoljnijim. Sye što budeš vidio, činiti ce ti se poznatim, prijatnijim, pa deš i sam poput tvojih predšastnika nastojati, da si ma čim god, bud zasadiv ili oplemeniv koju vočkicu, bud inim kakovim načinom, trajnu uspomenu sačuvaš. 3. TrgOTacld ocliiošaji. Veoma bi probitačno i za potomstvo od važnosti bilo, kada bi se i trgovački odnošaji u spomen-knjigu bilježih. Tu bi se imao naznačiti način prodaje, ciena drva na panju, prodajna ciena izradjene robe na drvoskladište, kao što i uzroci, koji su na cienu uplivali. Šumarija mogla bi u ovu točku uvrstiti i svoj godišnji prihod, važnije dulje vremena trajuče ugovore, tičuče se drvoprodaje i t. d. 4. Šumsko ogojne raduje. Od nas šumara, službujućih u bivšoj Krajini, naišao je sicoro svaki u šumi na zapuštene vrtove, na uspjele ili neuspjele kulture iz vremena krajiške vojničke uprave, a gdje je taj, koji bi nam znao stalno kazati, kada je koja sadnja provedena, taj i taj šumski vrt osnovan ? Pisac ovih redaka preuzev šumariju Kosinjsku u ličkokrbavskoj šumariji, naišao je u Velebitu na sastojine crnog bora i ariša, koje su možda prije 30 godina zasadjene, nu nitko mu nije znao točno kazati, kada se je to dogodilo. Ako se to več sada stalno ne znade, što če se znati nakon daljnjih 30 i više godina? Istina je, da se starost stabla može prosuditi po stablu samome i po njegovih godovih, ali nam to ipak nepruža tolike točnosti kao spomen-knjiga, u kojoj bi bila |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 252 — zabilježena godina, dapače i dan, kada je sadnja obavljena. A kud i kamo zanimivije je znati za osobu i oblast, koja je tu sadnju naredila, a i uzroke, koji su ju na to ponukali. Osobito je pako težko razaznati starost kod onog drveća, koje slabo napreduje i zakržljavi, kao što je to upravo slučaj kod gore spomenute kulture, pa danas sigurno nede više nikome pasti na pamet, da crni bor u Velebita sadi, dočim bi se ariš još kako tako raznim štetnim uplivom oteti mogao. 5. Elementarne nepogode* Prodješ li našimi velebitskimi sumarni, naići ćes na ogoljele čistine, površine od 50 i više rali, na kojih ne raste ništa osim loše trave i korovlja. Pa ipak tamo se je njekada šuma zelenila, potočić žuborio i ptičica svoju pjesmicu veselo pjevala. Ali češ i nai(5i na jednolike, mlade, većinom omorikove sastojine u gustom sklopu, koje su na takovih čistinah izrasle, kao da ih je ljudska ruka zasijala, a ipak tome nije tako, jer je tuj sama narav svojom tajinstvenom močju, koja nadkriljuje svako ljudsko umječe, pomogla. Starci ce ti pripovjedati, da je na toj površini pred stotine možda godinii bjesnio užasni požar, đi^ugi ce ti reci, da su se podigle vile u zrak i u svojoj srčbi stvorile silan vihor, koji je stasite i ponosne omorike i ´jele poput snoplja porušio. Treči pako znao bi ti kazati, gospodine! pojavio se je njeki kebar malešan kao mušica, i Bog bi sam znao, kako su tolika stabla propala, samo što ih je ova mala mušica navrtala. Seljak imade pravo, jer su zaista ovakovi nesretni vanjski uticaji uzrokom onih goljeti na našem Velebitu, nu šumar strukovnjak, kojemu je stalo i mora da mu je stalo, da pobhže znade, kako se je koji slučaj sbio, koji su mu uzroci, koja su protu-sredstva i kakovim su uspjehom proti ovoj ili onoj nesgodi upotriebljena, ne zadovoljava se ovakovimi pripovjestmi i naklapanji, njegov um želio bi zaseči dalje u prošlost, kako bi si svoje znanje i izkustvo usavršio, upodpunio. Sve ovo, štovani čitatelju, našao bi ti u sporaen-knjizi ubilježeno, kada bi ju šumarija imala, ali ovako plivaš u ne |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 253 — izTJestnosti i neznanju, pa htio, ne htio, moraš vjerovati ono, vSto ti drugi kažu. Kada bi ti dobro znao povjest ove i one šumice, te i te čistine, kada bi znao na pi\ da je uzrok propasti ove ili one šume šumski požar, pa sgodoim načinom to seljaku razjasnio, posljedice mu predočio, našlo bi ih se sjegurno dosta, koji bi u buduće bolje pripazili na svoja vaT-rišta u šumi, a mnogoga bi odvratio od zlobne nakane, da sam vatru podmetne. 6. Eaziii (logodjaji. Kod svake šumarije sbiti če se od vremena do vremena takov dogodjaj, koji nije u naprvo spomenutih točaka naveden, nu svakako vriedan, da se ubilježi. Tako na pr. dogodi se slučaj, da koji lugar nastrada u službi, da nastane kakova organizacija šumarskog i lugarskog osoblja, da je buknuo u zemlji rat, da je ova ili ona visoka ličnost posjetila mjesto, možda i šumom prolazila i t. d. Sve ovo dobro bi bilo u spomen knjigu ´^u kratko ubilježiti, jer je ta knjiga trajne vriednosti. Ovime sam pokušao u kratko ocrtati nuždnost spomenknjige za šumarije, a dobro bi bilo, kaSa bi takovu i središnje šumske oblasti za sebe uvele. Svrha ovih redaka bila bi postignuta, kada bi i više šumarske oblasti i šumarije uvidile nuždnost uvedenja takove spomen-knjige, a mislim, da nijedan od nas ne bi žalio ono malo truda, kojega bi posvetio tome, da važnije dogodjaje, sbivše se u njegovom području, ubilježi u tu knjigu. Konačno primjetiti mi je, da bi svaki upravitelj šumarije u prvom početku, kad bi takvu knjigu osnovao, imao u nju. ubilježiti i poznate mu važnije dogodjaje, koji su se prije dogodili, nego li je knjigu v^oditi započeo´^ =^´ Takove sporuen-knjige uvedene su kod. njemačkih šumskih oblasti već odavna, kod nekili i preko 100 godina, kor] sunrarijah kr. j"tadšumarskoga ureda Yinkovackoy-a vode se kakovih desetak godina. Uredničtvo. |