DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 249 — Spomen-knjiga u šumarskoj službi. Piše Vilim Pere, kr. drž. šumar. Svaki od fnas šumara, koji smo na novo preuzeli koju BumarijUj imao bi se potužiti, kako mu je u prvi mali, a možda ciela godinu i više, težko bilo, dok je upoznao mjestne odnošaje svoje nove šumarije. Primo-predaja obično se u brzo obavi, i to većinom u uredu. Predavatelj, ako ga je volja, upozori u kratko nasljednika svoga na ovo ili ono, što mu je nuždno pogledom na mjestne odnošaje da znade, i time je primo-predaja gotova. ISTe ima li pako pravog predavatelja, što se takodjer dogadja, ako je naš predšastnik umro, onda neima nikoga, koji bi nas upozorio i na ono malo, što bi nam inače on bio priobcio. Šumar dakle, koji je na novo šumariju preuzeo, prepušten je samom sebi. On mora tekar kod svog lugarskog osoblja i inih vjerodostojnih ljudi propitkivati, kako se ova ili ona stvar imade, kada je ta i ta šuma pogorila, kada ova ili ona šumska čistina biljkam zasadjena, kada je sagradjen izvozni put u stanoviti drvosjek, kada je koja sastojiua nastradala od vjetrolorna, škodljivih zareznika ih inih vanjskih nepogoda i t. d. Stotinu i stotinu takovih pitanja namiče se u početku šumaru, ali žalibože nigdje nemože dobiti jasnog odgovora. Vedinom su ti odgovori nepouzdani i medjusobno u oprieci, jer što je ljudska pamet? Njekoliko godina, pa je otišlo u zaborav sve, i ako se možda koji od starijih ljudi štogod sječa, sjecanje mu je površno i nejasno, a potankosti kakvog dogodjaja iz davnije prošlosti ne ostaju tako rekuč nikome u uspomeni. Ako pako upravitelj šumarije u svojoj pismohrani štogod tražiti počme, eto sto muka i neprilika! Većinom neče doči do žudjenoga cilja, i tako mu ne preostaje drugo več i nadalje plivati u neizvjestnosti i neznanju. Svemu tomu lahko bi se doskočiti dalo, kada bi svaka šumarija imala svoju spomen-knjigu, u koju bi se svi važniji dogodjaji, koji se nje tiču, bilježili. |