DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 292 redovitu siečnju, i akoprem je osim toga i to dokazao, da niu je obćina kašiije izjavila, da je zatražena dozvola jur izdana, ipak je dotičaik od okružnoga suda osudjen, da u ime kazne za drva posjećena bez odobrene osnove, plati 1159´15 rubalja, a isto toliku svotu i u blagajnu šumskoga ureda. Akoprem je proti osudi utok uložio i sve gornje činjenice ponovno dokazao, ipak je prva osuda ostala netaknuta, U drugom jednom slućaju kupio je gospodin J. od jedne baškirske obcine u guvernementu Samara 123 ha. šikare sa obvezom, da ju može u poljodielske svrbe upotrebiti, te je dotični ugovor kod nadležne oblasti sklopljen i potvrdjen. Nu pošto je gosp. J. upotrebio 5 ha, više, a da nije za to naknadno tražio dozvolu od odbora za zaštitu šuma, osudjen je od okružnoga suda na platež kazne od 600 rubalja. Ni njegov proti osudi uloženi utok nije uzet u obzir. U Parizu ustrojilo se pred neko vrierae uz sudjelovanje kneza Galicina «Kama-diomčko družtvo*, komu je svrha, da izcrpi prirodno bogatstvo u području Kame. Knez G. koji u Permskom guvernementu nekoliko milijuna desjatina posjeduje, prodade tomu družtvu 480.000 desjatina na 40 godina na izrabljenje drveta i željeza, pod tim uvjetom, da se godišnje ne smije preko 8000 desjatina izsječi i da se po desjatini 20 dobrih sjemenjaka ostaviti mora. Pošto je ugovor već neko vrieme u krieposti bio, uvjeri se knez, da je loš posao napravio, da se družtvo jedino sa unovčenjem drva bavi, dočim velike šumske površine trečima osobama preprodaje; medju ostalim prodalo je družtvo veliku šumsku površinu talionici željeza u Njevpansku. Knez G. podigne tužbu kod okružnog suda u Permu proti rečenom družtvu, jer da je isto po ugovoru samo za sebe steklo pravo sječenje šume, a ne za preprodaju za druge osobe. Okružni sud odbije tužbu, jer da ugovor ne zabranjuje preprodaju na panju. Druga instancija, zemaljsko sudišie u Kazanu potvrdi prvosudnu osudu, nu s tim dodatkom, da u onom slučaju, ako je sječenjem šume devastacija skopčana, knez jedino ima pravo na odštetu, a nipošto pako na razriešenje ugovora. Nu treća instancija, naime senat, odluči u prilog knezu, s tom opazkom, da u slučaju, ako sječa vođi do devastacije, knez ne samo da ima pravo na odštetu, nego i pravo dalnjn sječu obustaviti; ujedno preda tužbu zemaljskom sudu u Moskvu, da se u tom predmetu nova razprava povede. Ovaj dade sječu po četvorici vještaka pregledati i ovi u istinu prouadjoše, da sječa vodi k devastaciji. Zastupnik dražtva iztaknu, da je prvotna tužba iz posve drugih motiva podignuta, a motiv devastacije, da je tek u zadnjoj tužbi kao razlog naveden, i to tek sada, kada je sjek već malo ne dovršen. Vještačko mnienje da nije osnovano, jer da je na pz´odanoj površini više od 1000 |