DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 289 — petorica ^dobros-, a sedmorica «đovoljiio» osposobljeuimi za samostalno vodjenje šumskoga gospodareuja, docira je jedau kaadidat reprobovan na pol godine. Dne 9. s´vibuja o podne predao je predsjednik izpitnoga povjerenstva g. Robert Fischbac h u ime visoke kr. zeraalj. vlade aprobiranim kandidatima svjedočbe, zaželiv mladim šumarom najbolji uspjeh i potaknuvši ihpodjedno na neumoran i uztrajan rad u njihovu velevažnom zvanju. Sitnice. Klimati^ki upliv sama. Po rezultatih šumarsko-meteoroložkih opažanja jeste zrak danju u unutarnjosti šume hladniji, noću pako topliji, nego li zrak nepošumljenog okoliša. Krošnje štite danju od pripeke, noću od žarenja topline. Razlika temperature u i izvan šume nije ipak tako velika, da bi bila kadra uplivati barem na najbližu okolicu. Ako predpostavimo topli sunčani dan, te šumu u podpuno ravnom terainu, bilo bi doduše teoretićki dopustivo, da uzmemo izravnjujuću struju zraka, koja po danu iznutra van, a noću obratno struji, ali za ovaj propuh manjka nam jošte svaki dokaz. Po iztraživanjih šumarsko-meteoroložkih postaja, koje je objelodanio miuisterijalni savjetnik pl, Lorenc, unutarnjost šume, osobito bjelogorice, niti ne ohladjuje, niti ne ogrieva okoliš. Upliv topline izlaz´ dapače sa površine krošnja, te se nalazeći sloj zraka na sunčanih danih više ugrije, nego li nad plastom vegetacije neošumljenog okoliša u jednakoj visini. Toplina se može dakle u susjedstvo prenašati. Žarenjem ohladi noću lišće krošnje, dočim se u istoj visini neošumljenog okoliša temperatura zraka prema tlu povišava. Sniženje temperature nad šumom može se i okolišu priobćiti. Upliv topline šume na neošumljeni okoliš protivi se izravno starijemu nazora. Pogledom na vlagu zraka ne postoji za šumu nikakova iznimka. Izparivanje šuma se obično precienjuje. Ako i je izparivanje bjelogorice veće, nego li crnogorice, to ga ipak nadmašuje dobro obrasla sjenokoša ili svježa zelena djetelina Nuzležeći okoliš ne dobiva od šume ni u najboljem slučaju nikakove vlage. U izrazito kopnenoj klimi iztočne Galicije dao seje doduše zračni upliv šume na vlagu ustanoviti, ali samo u sasma malenoj mjeri. U tom se pogledu naglašava pravom, da klimatičko-zeraljopisna pokrajina, u koju dotično područje spada, ustanovljuje upliv; drugim riečima, da veća blizina mora uvjetuje veću vlagu zraka, te se mora uz to izgubiti eventualni upliv šume. Pogledom na množinu zraka mora biti razlika tempei´ature dvijuh 22 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 290 — zračuili masa, koje se mješaju osobito velika, da se uzmognu oblaci stvoriti. Takove se razlike topline iredju šuHiOin i poljem nikad ne nalaze. Šuma ne može u plivati na stvaranje oborina, ali im ne smeta Mehanički efekat šume prema zračnim strujam je od najvede klimatičke važnosti. U sjevero-zapadnoj Njemačkoj nazrievaju u zaklonu od vjetra vrlo važni klimatički upliv za šumu i polje. U kraškom području bura je najveća zaprieka kulturi. U veoma poharanih dolinah Tirolske tuže se na zle posljedice, koje je nerazborita sječa šuma prouzročila. Ne piri li neko vrieme južni vjetar, ne napreduje ništa u polju ni na njivi, pa i vesela četa ptica postaje redja. Bez zaprieke duva hladni vjetar preko brda i dolina. Mnogo lječilište zahvaljuje zaklonu od vjetra svoju klimatičkozdravstvenu glasovitost. Manji ili veči zaklon od oštrih vjetrova je znameniti klimatički momenat. Najgore je u onih, često daleko se protežu(5ih krajevih Ruske, gdje je blagotvorna zaštita, koju je šuma pružala, izčezla što od sjekire, što od požara. Gdje silu stalnih i jakih vjetrova suvisle šume ne slome, ne može se, osobito u zimah, u kojih malo sniega pada, na uspievanje zimskih usjeva ni misliti^ jer navadno izginu od jakih mrazova. Razmjer zimskih usjeva prema ljetini raste i pada sa ^/o pošumljenja, a ne sa zemljopisnom širinom. Svagdje, gdje su šume izkrčene, promienila je neograničena sila vjetra klimu. U toplijoj godišnjoj dobi oduzima suhi iztočnjak mnogoputa zadnji ostatak vlage, te umnaža uzroke čestih nerodica i uizkog stanja vode. Imućni gospodar pomaže si proti tomu dubokom kulturom, ali mali ratar mora od gladi i pošasti propasti. Ako je i ueračuuajuć ua vjetrove klimatički upliv šume neznatan, to se time neumanjuje velika znamenitost, koja šumi u životu naroda i državah pripada. Žandovskj. Nore šumske štete in´ouzrožene po i)ticama* Profesor Aitum, onaj isti, koji je prvi uzeo dokazivati, da djetlići, niesu onako koristni, kako se je do sada mislilo, jer da ne oštečuju samo onakova stabla, koja su već zaražena kukcima, nego i zdrava, pronašao je u najnovije vrieme, da velik dio Fringilida (zimovke, vrabci, zelenčice, strnadke i t. d.) oštećuje pupoljke raznih stabala, kao šumskih tako i voćaka. Nu na taj način počinjena šteta, da nije velika, samo na pojedinim stablima, da može biti znatna. Osim Fringilida, poznate su i šumske kokoške, da se hrane zimi pupoljcima raznih stabala, ponajpaće bukava. Nu ni te štete niesu od velikog značenja. Koliko je do sada poznato, najveću štetu u tom pravcu pravi krstokljun (Loxia curvirostra) i to na pupoljcima i izbojcima omorike, Ta se ptica inače hrani sjemenom, koje vadi iz omo |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 291 ~ rikovih šešaraka; nn ako šešarke ma s kojega razloga pofale, oada se dadu na pupoljke, kojima sredinu (srce) vješto izkruže, dočim vanjska ljudska skoro neoštećena ostane. Šteta se ne sastoji samo u uništenju pupoljaka, nego još više u tora, što ptica najprije odgrize cielu vršiku godišnjeg izbojka, da na taj naćin uzmogne laglje pupoljke izkružiti. Upliv groma na borore šume. Šumarnik Lađe u Gronbergu priobcuje u listu «Zeitschrift f. J. u. Jagdwesen», da se je prošloga ljeta posušilo 28 borova i to svi na jednoj hrpi u površini od 4 ara, a da se nije u prvi mah znalo za uzrok tomu sušenju. Najprije su počele opadati četinje na doljnjim granama, a zatim i u vršici. Pobližim iztraživanjem pronašlo se je, da Su u sredini te hrpe, tri u trokutu stojeća bora od groma udarena, tako, da se je munjina radialno dalje razprostranila i to circa 10 m. okolo. Borovi su bili oko 80 godina stari, te kada su u studenom posječeni, nije im drvo bilo još posve suho, kao kod inače uginulih stabala. Kako je poznato, ostale vrsti drvlja ne pogibaju tako uaglo od gromova udarca, a ponajpače udareni hrast može još puno godina živjeti, dočim se na susjednim hrastovima nikakovog štetnog upliva opaziti ne može. Uporaba ruskog zakona za zaštitu šuma. Taj zakon izdan je godine 1888,, te je sada uveden i u onima okružjima, u kojima je prvo izključen bio. Obzirom na one šumske prodaje, koje su sklopljene prvo nego li je taj zakon u kriepost stupio, naređjeno je previšnjom kabinetskom naredbom od 15. travnja 1895. sliedeče: zakon taj vriedi od onoga časa, od kako je u kriepost stupio za svakoga i od toga časa počimaju odbori za zaštitu šuma proti šumskim devastacijama uredovati. Iz toga sliedi, da svi do sada sklopljeni a jošte neizminuli ugovori, u koliko niesu u suglasju s tim zakonom, mogu po rečenima odborima ne samo modificirani, nego i izvan krieposti stavljeni biti. Ta se naredba — veli se u obrazloženju — ne ima shvatiti kao unatrag djelujuča, jer se ista tiče samo zabrane jur započete, a zakonom zabranjene devastacije, i to tako da sve ono, što je do sada na temelju sklopljenoga ugovora već počinjeno, nekažnjeno ostaje, a i sami ti ugovori ne bivaju posvem a kasirani, nego samo u toliko, u koliko ne stoje u suglasju sa zakonom o šumskoj zaštiti. Zanimivi su nekoji slučajevi osuda iz kojih proizlazi, da se nije rečeni zakon upotrebio proti šumovlastniku, n^go proti trgovcu, koji je šumu kupio. Ruski list «Lesnoj journaU donaša nekoliko takovih osuda. Neki gospodin S. iz Moskve kupio je u Tulskom guvernementu od jedne seoske obćine šumu, te je tužen, da je 6´1 desjatina šume više posjekao, nego li je občina prodati smjela . Akoprem je on doprinjeo ugovor, u kojem se obćina obvezuje, da če izhoditi dozvolu, za tu preko |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 292 redovitu siečnju, i akoprem je osim toga i to dokazao, da niu je obćina kašiije izjavila, da je zatražena dozvola jur izdana, ipak je dotičaik od okružnoga suda osudjen, da u ime kazne za drva posjećena bez odobrene osnove, plati 1159´15 rubalja, a isto toliku svotu i u blagajnu šumskoga ureda. Akoprem je proti osudi utok uložio i sve gornje činjenice ponovno dokazao, ipak je prva osuda ostala netaknuta, U drugom jednom slućaju kupio je gospodin J. od jedne baškirske obcine u guvernementu Samara 123 ha. šikare sa obvezom, da ju može u poljodielske svrbe upotrebiti, te je dotični ugovor kod nadležne oblasti sklopljen i potvrdjen. Nu pošto je gosp. J. upotrebio 5 ha, više, a da nije za to naknadno tražio dozvolu od odbora za zaštitu šuma, osudjen je od okružnoga suda na platež kazne od 600 rubalja. Ni njegov proti osudi uloženi utok nije uzet u obzir. U Parizu ustrojilo se pred neko vrierae uz sudjelovanje kneza Galicina «Kama-diomčko družtvo*, komu je svrha, da izcrpi prirodno bogatstvo u području Kame. Knez G. koji u Permskom guvernementu nekoliko milijuna desjatina posjeduje, prodade tomu družtvu 480.000 desjatina na 40 godina na izrabljenje drveta i željeza, pod tim uvjetom, da se godišnje ne smije preko 8000 desjatina izsječi i da se po desjatini 20 dobrih sjemenjaka ostaviti mora. Pošto je ugovor već neko vrieme u krieposti bio, uvjeri se knez, da je loš posao napravio, da se družtvo jedino sa unovčenjem drva bavi, dočim velike šumske površine trečima osobama preprodaje; medju ostalim prodalo je družtvo veliku šumsku površinu talionici željeza u Njevpansku. Knez G. podigne tužbu kod okružnog suda u Permu proti rečenom družtvu, jer da je isto po ugovoru samo za sebe steklo pravo sječenje šume, a ne za preprodaju za druge osobe. Okružni sud odbije tužbu, jer da ugovor ne zabranjuje preprodaju na panju. Druga instancija, zemaljsko sudišie u Kazanu potvrdi prvosudnu osudu, nu s tim dodatkom, da u onom slučaju, ako je sječenjem šume devastacija skopčana, knez jedino ima pravo na odštetu, a nipošto pako na razriešenje ugovora. Nu treća instancija, naime senat, odluči u prilog knezu, s tom opazkom, da u slučaju, ako sječa vođi do devastacije, knez ne samo da ima pravo na odštetu, nego i pravo dalnjn sječu obustaviti; ujedno preda tužbu zemaljskom sudu u Moskvu, da se u tom predmetu nova razprava povede. Ovaj dade sječu po četvorici vještaka pregledati i ovi u istinu prouadjoše, da sječa vodi k devastaciji. Zastupnik dražtva iztaknu, da je prvotna tužba iz posve drugih motiva podignuta, a motiv devastacije, da je tek u zadnjoj tužbi kao razlog naveden, i to tek sada, kada je sjek već malo ne dovršen. Vještačko mnienje da nije osnovano, jer da je na pz´odanoj površini više od 1000 |