DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- 281 ~ nalazimo u slojevima oligocena od Dalmacije cio sjeverne l^Tje mačke, a ne manjka ni doljnemu eocena"^. Od iglastog drveća raslo je za pradobe oko Zagreba više vrsta od kojih spominjemo kao veoma riedku Libocedru s šalicornioides , vrstu stabla, koja danas raste u Kaliforniji, u Kini, Novoj Gujani, a nalikuju i u nas poznatim tbujama. Callitris Brogniartii iz Suseda, Dolja, Sv. Nedelje bijaše nasuprot obična vrsta četinara, koja je veoma riedka, jer poznajemo samo jednu vrstu iz sjeverne Afi^ike, a daje nam sandaraka-smolu. U ono su vrieme rasli oko Suseda i Glyptostrobusi, od kojih natn je poznata samo vrsta G. euro paeus . Ovaj rod bijaše za tercijara veoma razširen i dao je obilnu gradju za smedji ugljen. G. europaens rasao je i na Euboei, u Bosni, Italiji, i od južne Francezke do Portugala te se širio Austrijom, Ceskom i Njemačkom do studenog pojasa i sjevernom Amerikom. (Zittel 1. c. str. 295.-296.; sL 204.). Njegovi srodnici rastu sada uz rieke i obale sjeverne Amerike gdje stvaraju gajeve i guštike, a ima ih i u Kini. Što više! Rasao je za onda u našim šumama i mamutovac Sequoi a Couttsiae , danas orijaška stabla Kalifornije od kojih je najpoznatija g. 1853. u Evropu presadjena S. gigant e a (Wellingtonia gigantea), koja bude 80—100 m. visoka, mjereči u premjeru 10 m., dapače je dr. May r u uzkim prodolima našao stabala od 120 m. visine i 16 m. premjera. Kako su današnje Secpioie orijašice, bijahu sigurno i za prasvjeta i takova šuma bila je zaista veličanstena, a potresu* juca je i danas, kada čovjek kroz nju hoda poput mrava i okom joj jedva segne piramidalni vrh. Tamo u Americi rastu po dolinama i gudurama, na vlažnoj zemlji i u vlažnu zraku, a takove prilike morale su za onda biti i u nas. Borove šume bijahu bogate vrstima i dr. Pila r je odredio ove: Pinns Doljensis, furcata, Goethana, hepios, Laricio, ´´´´- K. A. Zittel : Haadbach d. P;.ilaeoritoiogie. Milachea u. Leipzig 1888., str. 525. — Petlja u lista iz Sv. ISIodjeljc duga je 17´5 centimetara. |