DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 273 — sjeku se premlade, a u bukovih visokih šuma prestare sastojine. 3, Sklop šuma, koje su u ravnici, skroz je nepovoljan, a proti tomu nije ništa učinjeno, 4. Nizke šume su na posve neshodnom mjestu, o gospodarenje s njimi skroz je neshodno. Držim, da je to dovoljan dokaz, da ovakovo uređenje gospodarenja ne odgovara svrsi ni najmanje, i da se bezuvjetno i što prije mora preurediti. (Nastavit de se). Kakova bijaše šuma u našoj domovini za pradobe. Pripomenab. Osobiti car, kojim je priroda djela svoja ukrasila, odaje se naročito u tome, kako je razredila vegetaciju. Stupimo li u dolinu, kojoj su obronci pokriveni bujnim drvecem ili u gluhu šumu, pričinja nam se, kao da tu ne ima pravoga reda i poredka, nu to nam se samo čini na oko. Naskoro čemo opaziti, da tu vlada podpun red i da su odredjeni zakoni samo pritajeni. Da nam slika bude jasna, za koju nam se čini da je zamršena, treba da nakit šumskoga cara razložimo i njegov oblik, značaj i svrhu pobliže odredimo. Humbold t bijaše prvi, koji je tim putem pošao. Proputovav stari i novi svietj osvjedočio se, da naročito u tropima svaka bilinska kategorija ima osobito svoju ulogu. On je dokazao, da pojedine značajne biline, kad se udruže, podavaju kraju i osobit značaj, bilo da stoje u skladnim hrpama, bilo da buje u sredini drugoga bilja ili da malone cielo tlo pokrivaju. I u našim krajevima, koji ne obiluju takvim slikama, djeluju šume na značaj kraja, u kojemu su porasle. Mrke šume iglastog drveća čine alpinski kraj još veličajnijim, dočim svježa i raznolična zelen tiha potoka ili potočića uzveličava mir i tišinu, osvježavajući tvoje oko i tvoju dušu. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 34 <-- 34 --> PDF |
^ 274 ~ Priroda iiaa mnogo oblika, koji m tisu(5struko rnjeBaju, ili njima i tisudstruko djeluje. Odkuda dolaze ovi oblici, kojima je tako razkošno ukrasila površinu zemlje? 6to znamo o njihovu postanku? Jesu li istodobno postali ili se stanovitim redom razvijali? Kako da tim oblicima označimo put, kojim su pošli, kako da što saznamo o njihovu razvitku? Ovako se pita grof Saporta* Ovim pitanjima bavi se paleontologija ili nauka ob okaminama ; ona nam predočuje sav život, koji se na zeralji razvijao. Bilje, koje je neko(5 raslo na svijetu nije propalo, nije ga nestalo, ono se sačuvalo u okaminama ili petrefaktima. Ovo su oni dragulji, kojima si je zemlja svoju povjest napisala sama. Sačuvano je pradobno bilje naročito na lopornim pločama, sačuvano kadkad tako točno, da se tome moraš diviti. Odtisnuo se u sivi ili žućkasti lapor list tako vjerno, da mu razabireš ne samo oblik i glavne žilice, ve(5 i svaku najtanju žilicu. Takav je odtisak dovoljan, da stručnjak odredi vrstu iz pradobne flore. On če ti predočiti dapače cielu bilinu kadkada samo po jednom odlomku. Lapor naše domovine jeste ona bogata riznica u kojoj nam se sačuvalo pravodobno bilje; lapor i nekoje druge okamine, ono je knjiga prirode iz koje čitamo davnu prošlost kojega kraja. Ogromna je to knjižurina, a okamine joj slike uklopljene u razne zemaljske formacije. Krupnija tjelesa kao drvo mogu sa okameniti i na površini zemaljskoj, kako nam to svjedoči i okamjena šuma kod Kajira^ ali se mogu lagano prometnuti i u ugljenastu tvrdu tvar. Tako su postala naša goriva : kameni ugljen, lignit, anthracit i treset. Prije nekoliko godina dokazao je G o e p p e r t, da se i iz najstarijih ugljejja mogu izvaditi komadići, koji odavaju narav i proporciju rastline. ´´ Die Pflanzenwelfc vor dem Erscheinea des Menschen von Grafen G» v. Sapo rta. Uebersetzt von CarI Vogt. Brauascinvoig 1881. str. 153 155, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 275 — Debla, plodovi, sjemenje, okameaiše se drugim načinom. Tvarina ona, koja ih zakapa, pt´odre u njihovu nutrinju, te ih okamenjuje, a nalično vidimo i kod životinja n. pr. puža i školjaka. Spužnice ili ljuštura je nestalo, ali je ostao laporni ili vapneni ukamenak, koji nam odaje oblik dotične vrste. Odtiske nalazimo ponajviše u kamenim slojevima, koji su postali od namuljena taloga. Tako je bivalo za pradobe, tako biva i danas. Mislimo si jezei^o, močvaru, baru ili kal oko kojega ima drveća i svake ruke bilja. Podjemo li tamo u jeseni, što čemo opaziti? Lišće pada na površinu vode ili ga nanaša i vjetar. S početka listovi plivaju površinom vođe, nu kad su se napili, budu težki, padaju na dno i razrede se tu pravilno- Okamenjeno lišče postalo je istim načinom, jer mu to u slojevima odaje njegov položaj. Pojedini organi raztroše se na dnu vode i pomiešaju sa muljem, nu nije tako, ako ih pokrije i tanka taložina, jer se oni tada ne raztvaraju. Organi mienjaju svoju boju, oni prelaze u ugijevito stanje od kojega postaje odtisak. Ima taložina i iz novije dobe u kojima je mnogo lišća pohranjeno, koje pripada vrstima, koje živu sada. Tako je Ljudevit V u k o t i n o v i č na sjevernim brežuljcima oko Varaždinskih Toplica našao prije više godina takove taložine, koje su skroz napunjene lišćem hrastovim, bukovim i grabrovim, nu ono je još tako rahlo i prhko, da ga nije mogao izvaditi ciela i sobom ponieti, vec samo na licu mjesta prepoznati. U večoj dubljiui, gdje se je zemlja slegla i bolje stršala, bit <5e dakako i ovi ostanci čvršći. <´Uzmimo, piše Vukotinovi č dalje, da uslied napredujuce kulture i da usljed promjene klimatičkih odnošaja vegetacija oko Toplica Varaždinskih i u obče u našoj zemlji zadobi drugo lice, što se lahko može dogoditi iza mnogo i mnogo godina, tada če potomkom našim ovi ostanci bilinski služiti kao svjedoci, da je u prijašnje doba predjel onaj imao drugu floru»´^. "* 0 perLefaktih u obće i o podzomiioj fauni i Hori su^edskili lapora,. Rad jugosL akademijo knj. Xni. poseb. odtis str. 8. ^ |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 27f´y — Liš6e, ali i organizme, pohranjuje i rnocik (Kalktuff), kojega u bivšoj goriijoj Krajini zovu «8edra». Tamo ima voda, koje su veoma vapuovite, pak staložuju to vapno bilo uz samu obalu, bilo na dno, bilo na podovima ili pregradama. U tome su pogledu glasovite naše Plitvice, gdje sedra stvara pregrade ili batrice preko kojih se voda slapovima ruši iz jednoga jezera u drugo. Ima tamo od sedre čitavih brežuljaka ove neogene formacije. Još godine 1874. našao sam oko Prošcanskoga jezera sedru, a u njoj podpuno sačuvano grabrovo lišće, ali sam u njoj vidio ovapnicene spužnice puževa, koji i danas onuda živu (Zonites Croaticus, He]ix nemoralis, H. antiquorum) a u vodi, naročito u Galovcu, vidio ovapnicene kudice od Melani a Holandrij koje su posve biele, te im se ni obJik ne raspoznaje"^. Kako sedra pohranjuje Jišce svjedoci i mjesto Far a u Kranjskoj, nedaleko Broda u Gorskom kotaru. Takovo je okamenjeno lišde našao pokojni trgovac Z., kad je kopao kamen i kuci ga ponio. Imam od toga liš(5a pet podpuno sačuvanih komada, dva dapače sa petljama i četiri odlomka od kojih je jedan malo ne ciel Na nekojim se žilice posve dobro razpoznavaju, nekoje je rubom jualo ne ravno, drugo narovašeno. Promatrajući to čudno lišče više dana, osvjedočih se, da ono ne pripada izumrloj, vec recentnoj (živućoj) vrsti stabla. Prispodobiv ga sa lišćem bukve, odalo se je moje okamenjeno hšče kao buk vi no. Ogleda vajuč jedan odlomak opazih, da mu s jedne strane proviruju svjetlije žihce i da o lo, što ga pokriva, nije ino, več vapnena korica. Pomalo odlupio sam svu koricu i sada je na mom stola ležao komadi(5 bukova lista. Isto sam tako opazio, da i drugo lišče ornata vapnena kora, koja bijaše 2—4 mm, debela. U prijašnje doba, dok šumu ne izsjekoše, tekao je kod Fai´e nedvojbeno potok iU l)ijaše tu i koja druga voda. Lišče je sa bukava padalo u vodu, potonulo, malo se po malo ovapni * D. Hire : Putopisi- Bakar 1H78., ^tr. 41, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— ´277 — čilo i okamenilo. Da bijaše ta voda veoma vapaovita svjedoči i tamo izkopana sedra, koje ima u nas mnogo i oko slapova Gacke kod Svice^ ima je pod Plavčom glavom kod Plaškoga podzemno, gdje je ljudi izkopaju i prodavaju. Kao što je priroda sahranjivala organizme nekoč, tako ih ona sahranjaje i danas. Oko pradobnih grobišta mora da je vladala tišina, jer se inače odtisci lišča nebi onako liepo i pravilno sačuvali. Nisu oni postajali u sredini jezera, nisu uz bujice i vode brzice ili daleko od obale. I naši čretevi i tresatišta pradobna su grobišta. Jasnoće radi valja nam iztaknuti, da su geolozi cielu zemaljsku koru razdiodili u tri glavne hrpe: I. u paleozoičku, II. u mesozoičku i III. u nezoiČku hrpu. Prva se hrpa razpada u sliedece formacije: A) kambričku, B) siluričku, C) devonsku, D) karboničku (formacija kamena uglevlja) i E) permsku formaciju. Mesozoička hrpa dieli se u triasku (trias), jursku (jura) i krednu (kreda) formaciju, dočim neozoičku hrpu dielimo u tertijarnu i kvaternu formaciju´^. Tertijarna formacija dieli se na periodu Evoena, Miocena i Pliscena. Obzirom na pradobnu floru okolice zagrebačke zanimat če nas najviše perioda miscensk a s koje je ona glasovita cielim svietom. Mi ćemo cienjene štioce najprije upoznati sa fosilnom florom Suseda, Dolja, Goljaka kod Zagreba; poslije čemo poči do Radoboja pak se i ovdje prenieti duhom u ono dnevno doba, kad tamo modrilo more, a napokon ćemo poći k jugu, u posestrima Dalmaciju do planine, Promine, da i njoj upoznano pradobno bilje. * Dr. K. S c h u m an n: Lehrbach d. systematisclieri Botanik, .Phythop< i,laont.ol{;gie u. Phytogeogrćipliie. Shattgart 1894. tstr, 527. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 278 — Sused i okolica. Prije što zaronimo misiju u pradobu okolice Busedske, nuždno je da rečemo dvie tri o Bamom kraju, kojim želimo provesti štioca. Kako je poznato stere se BJeverno od bieloga našega Zagreba ubava Zagrebačka gora od sjevero-iztoka prama jugozapadu duljinom od 43 kilometra, iztaknuv se 1035 m. visokim Sljemenom. Sa zapadne strane pada u strmim obroncima prama rieci Krapini. Nedaleko njezina utoka u Savu ona su prasvjetna grobišta u kojima je pohranjeno prekrasno bilje, ali sačuvane i razne morske životinje naročito morske ril:)e iz roda Slednica (Clupeacea, Haringe). Ima tu u laporu tako divotno sačuvanih bilina n. pr, morskih alga iz roda Cjstoseira, koji se papirasto razpada^ ali žalibože i osiplju, kad se je škrilj osušio. Koncem miocenske periode bijaše Zagrebačka gora otok, kojega je more sa sviju strana oplakivalo. Kad se je to more u svojoj slanosti promienilo, postalo je lužno-vodno kao što je danas Crno more. I u ovo doba bija>še Zagrebačka gora još uvjek otokom, ali znatno vcčim, prostranijim. Tek koncem sarmatske dobe razvio se kopneni lik u cieloj Hrvatskoj, nu unatoč tome bijaše pokrivena plitkim jezerima, trsticima, močvarama i ritovima. Na dno tih voda taložio se bieli i krednati lapor, pohranjujuči u sebi razne organizme. Koncem miocenske periode, povukoše se morske vode posve natrag sa zemlje. Zatim nastade novo pomicanje tla, a vode poplaviše kopno ponovno, kako je to iztako naš neprežaljeni i veleumni geolog dr. Gjuro Pilar , opisujući pradobnu floru okolice susedske"^. Nu te vođe ne bijahu više čisto slane, več ^ ^^ Plora fossilis Siisedana (Susedska fosilna ilora). Zagreb, 1883, stv. 163, sa XV. tabla. Izdala jugoslavenska akademija. Čuveno ovo djelo pisano je jezikom hrvatskim i francuzkim. Gradivo čuva se i danas u narodnom muzeju a medjii njime i najstarija sbirka bilinskih otisaka., koju je sabrao pok. major Mihajlo Sabljar. Ovu su sbirku poslije usavršivali Lj. V u k o t in o v i (5, carinarski Činovnik Go n n e r, Dragutin G o r j a n o v i c, Franjo M ac ekLjudevjt R 0 s s i, te pisac ove razprave. Ovim se djelom služimo, opisujući pradobnu floru snsedsku. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 279 — su imale vjerojatno onakovu Bastavinu kao današnje Hvalinsko more. Na ovu nas misao nuka fauna i dana« živućili mekušaca istoga mora i okamenjeni mekušci u naslagama kongerijskim. Postepice postajahu vode Kongerijskoga mora sve to dublje pa se dogodi, da su taložine toga mora presizale preko miccenskih naslaga u kojima je litavski vapnenac najviši na kosama Zagrebačke gore, te se kod Šestina uzpinje do 300 m. visoko. Sarmatske naslage označene su nekojim mekušcima (Ervilia. Mactra, Cerithium, Buccinum). Ciela pradobna flora susadska ima 232 vrste okamenjenog bilja, koje je razdieljeno na 31 razred, QG redova i 122 roda« Sa florom radobojskom ima zajednički 80, sa Prominom u Dalmaciji 12 vrsta. Dr. Pila r misli, da fosilna fiora susedska od sivih do bielih lapora nije istovjetna, več naslućuje, da bi tri zasebične flore mogle razlikovati: ponajprije flora prielaznih naslaga^ zatim sarmatsku floru i napokon floru bielih lapora. Još nam valja iztaknuti, da biljevne ostanke u Susedu ne prati lignit, kao u večim drugim miocenskim ležištima i tek na lievoj obali Krapine našlo se uglja, nu biljevnih ostanaka nisu do sada tamo odkrili. Sad valja da iztaknemo pradobnu susedsku floru koju odkriše slučajno. . . Na lievoj obali Save, a na briegu 61 m. visoku, uzdižu se podori grada Suseda. S južne strane otvorili su prije više godina kamenaru i kopali gradju za nasip, što su gradili na rukavcu Save kod Trnja. Tom su prilikom našli mnogo otisaka od morskih riba, bilja, dapače i jedan kostur od veleribe (My- Bocetes Agrarni), okamenjene zube od moskih psina i drugih okamina. Tu je pobrano do 100 vrsta bilja, a samo su dvie vrste sabrane sjeverno od kamenare blizo ceste, koja vodi iz Suseda u Zaprešič. Ova kamenara ima i osobitu geologičku osobitost, da je naime posred škriljastih lapora uklopljena bila velika stiena ka |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 40 <-- 40 --> PDF |
- 280 — mena litavca imajudi u premjeru 15 metara. Ta je stiena znamenita zato, jer je puna organičkih ostanaka i liepo se razabiralo, da bijaše dolnja strana izvrtana od morske školjke, koja valjda nalikovaše danas živućemu prstku (Pholas). Težko, da se je ta gromača razvila u isto vrime, kad su se škriljevi taložili, Najvažnije pradobno grobište fosilnoga brlja leži kod Dol ja, koje je od Suseda udaljeno po prilici kilometar i pol daleko. Tu je tiesni klanac dolomitnim stienama i dolomitnim vapnencem, kojim ulaziš u dolinu, koju sa južne strane zatvara brieg Goljak (81 met.). Tu su otvorili kamenaru, a znanosti opet prebogato slikanu knjigu. Tu se našlo do 150 vrsta okamenjenoga bilja. Tz´ede je pradobno grobište Sveta Nedjelja po prilic četiri kilometra prama jugu od Suseda ležece selo. Tamo ima laporastih vapnenaca, laporastih škriljeva i bielih lapora sa okamenjenim biljem i ribama. Sarmatske naslage steru se na južnoj strani Zagrebačke gore, te če prigodice nekoja mjesta sigurno dati veliko obilje bilja, kao Stenjevac, Vrabče, Šestine. Gračani, Cučerje, Planina, a sigurno i Markuševac i Sv. Simun. Najljepši otisak lista našao je dr. Gorjanovič kod Sv Nedjelje, a pripada vrsti S t e r c u 1 i a L a b r u s c a iz obitelji Sterculiacea, koje živu danas samo u tropima, te su najsrodnije sa Sljezovnicama (Malvaceae) medju koje spada i u nas obični slez. Zanimivo je, da današnje vrste u Americi kao i u Aziji imadu cielovito, krj)asto ili prstasto lišče, a medju ove potonje spada naša fosilna vrsta. Ime od toga roda 80—90 vrsta od kojib večina raste u Iztočnoj Indiji i Malajskom arhipelagu. Najpoznatija je St. foetida, koju u Americi kao stablo ulja radi goje* Za pradobe rasle su tropijske vrste i tamo, gdje se danas širi led i ledenjaci. Na Groenlandiji bujala je St. variabilis, nu najobičnija bijaše za onda u Evropi St. L a br u sca, koju * A. Eagle r i K. Prati : Die naturlichen Pflanzenfamilien i t. đ. svezak 50., str. 95., 96. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- 281 ~ nalazimo u slojevima oligocena od Dalmacije cio sjeverne l^Tje mačke, a ne manjka ni doljnemu eocena"^. Od iglastog drveća raslo je za pradobe oko Zagreba više vrsta od kojih spominjemo kao veoma riedku Libocedru s šalicornioides , vrstu stabla, koja danas raste u Kaliforniji, u Kini, Novoj Gujani, a nalikuju i u nas poznatim tbujama. Callitris Brogniartii iz Suseda, Dolja, Sv. Nedelje bijaše nasuprot obična vrsta četinara, koja je veoma riedka, jer poznajemo samo jednu vrstu iz sjeverne Afi^ike, a daje nam sandaraka-smolu. U ono su vrieme rasli oko Suseda i Glyptostrobusi, od kojih natn je poznata samo vrsta G. euro paeus . Ovaj rod bijaše za tercijara veoma razširen i dao je obilnu gradju za smedji ugljen. G. europaens rasao je i na Euboei, u Bosni, Italiji, i od južne Francezke do Portugala te se širio Austrijom, Ceskom i Njemačkom do studenog pojasa i sjevernom Amerikom. (Zittel 1. c. str. 295.-296.; sL 204.). Njegovi srodnici rastu sada uz rieke i obale sjeverne Amerike gdje stvaraju gajeve i guštike, a ima ih i u Kini. Što više! Rasao je za onda u našim šumama i mamutovac Sequoi a Couttsiae , danas orijaška stabla Kalifornije od kojih je najpoznatija g. 1853. u Evropu presadjena S. gigant e a (Wellingtonia gigantea), koja bude 80—100 m. visoka, mjereči u premjeru 10 m., dapače je dr. May r u uzkim prodolima našao stabala od 120 m. visine i 16 m. premjera. Kako su današnje Secpioie orijašice, bijahu sigurno i za prasvjeta i takova šuma bila je zaista veličanstena, a potresu* juca je i danas, kada čovjek kroz nju hoda poput mrava i okom joj jedva segne piramidalni vrh. Tamo u Americi rastu po dolinama i gudurama, na vlažnoj zemlji i u vlažnu zraku, a takove prilike morale su za onda biti i u nas. Borove šume bijahu bogate vrstima i dr. Pila r je odredio ove: Pinns Doljensis, furcata, Goethana, hepios, Laricio, ´´´´- K. A. Zittel : Haadbach d. P;.ilaeoritoiogie. Milachea u. Leipzig 1888., str. 525. — Petlja u lista iz Sv. ISIodjeljc duga je 17´5 centimetara. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 282 — pmastro.iđe^s, praesilvestris, Saturni, taedaeforiais i Vukaso\ dciana od kojih su nekoje nadjene i u drugim zemljama i imale osobite cešerike. Znamenito stablo pradobne šume bijaše Abie s lanceo lat a od koje se našlo ljusaka cešerike i sjemenaka. Iz roda tisa (Taxaceae) sačuvali su nam se ostanci od stabla Ginkg o adi an tboid es, koji je za gornjega miocena u Evropi izumro. Sada živi od toga roda samo jedna jedina vrsta u Kini i Japanu i osobita je svojom spoljašnošcn; to je Gingh o bilob a (Salisburia adiantifolia), koju presadiše u Evropu god. 1754. Fosilnu (okamenjenu) vrstn našao je u okolici susedskoj barun E 11 i n g s li a u s e u te ju odredio kao paprat A d i a n t u m kojoj nalikuje svojom plojkom. Dr. Pila r prispodobio je list sa liš(5em sada živuće vrsti, te se osvjedočio, da ima pred sobom Gingho , onaj čudnovati rod Conifera, koji nalikuje listnatome drveću. Našli su ga kao okaminu na nekojim mjestima sjeverne Amerike, na Groenlandiji, u Italiji, u glina samlandskih, u smedjem ugljenu kod Bovej Tračeva. Fosilna vrsta nalikuje toliko danas živućoj, da je nemogućeodrediti razlike´´´. I paome su (Palmen) rasla za pradobe u okolici zagrebačkoj iz roda Sa bal i Palmantes, kojih bijaše i u drugim krajevima Evrope. Bilo ili je u Englezkoj, sjevernoj Njemačkoj, gornjoj Italiji, u južnoj Francezkoj, kako to iztiee Z i 11 e 1 (str. 807), a da su one mogle rasti, morala je srednja godišnja temperatura iznašati barma 18*^. Debla, koja nadjoše u ugljenicima u Saskoj i druguda, svjedoče, da paome nigu rasle * Gringkho bude do 30 m. visoko piramiđalao stal>lo, gladke, sive kore, Grane su mu izmjenite, raztrešeno vodoravne ili spuštene. Kožnato lišde je 10—12 cm. dugo, 6—8 cm., široko, rombički lepezasto i urezano, dvokrpasto ili nepravilno rovaSeno krpaste. Mužke macice su 25—30 cm. duge, 6mm. široke, plod do 3 cm. dug, opora okusa, kojega u domovini prže i jedu, a daje i dobro ulje. Evropskomu podneblju prija. L. Beissne r (Nadelholzkunđe, str. 191—192) vidio je u botaničkom vrtu u Milanu stablo do 40 m, visoko od 1-20 m. premjera a u Karlsruhu stabala od 20—30 m. visine. U Zagrebu ima jedno stablo i u perivoju kr. universe uz tamošnji stup oglasnik. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 283 — pojedince, ved hrpimice. Eod Sabal sezao je u Americi daleko prama sjeveru, docim mu je sada sjeverna granica u južnoj Virginiji. Od jednosapnica, (Monocotjlen), koje su nam iz one dobe poznate, spominjem A r u n d o G o e p p e r t i i vrstu trskovca (Spanisches Rohr) od kojega danas u južnej Dalmaciji rastu dvie vrste (Arundo I")onax i a Pliniana). Uz bare rasla je i trstika P h r a g m i t e s O e n i n g e n s i s, a bilo je šaševa, šiljeva, Smilacina, a nije manjkao i S m i 1 a x E 11 i n gsh a u s e n i i S. g r a n d i f o 1 i a od kojega roda živi danas u primorju S. aspera, a u Dalmaciji i S. n i g r a. I M u s a c e a e ili banane, kojim je danas domovina u Abesiniji i Kini, rasle su za pradobe oko Zagreba. Od danas živućili u nas je dobro poznata krasnica Mus a Ensete , kojoj budu listovi i do 5 m. dugi, 1 m. široki. Iz pradobe poznamo Musoplijljum vetteravicum, aod drugih jednosupka vrste roda Najadopsis, Zoostera (Seegras), T y p h a (rogoz) i S p a r g a n i u m. A sada da razgledamo floru listnatog drvecSa od kojega su ostanci bolje sačuvani. Od breza poznamo vrstu Betula prisca, od jalša Alnus Cjcladum; od hrastova raslo je više vrsta, koje očituju upliv topline i vlage. Prve vrsti bijahu zimzeleni t. j . lišće im bilo jako, gladko i trajno. Bilo je vrsta cjelovita i lovorika lista, kojim bijaše obrub zubat, krpast ili narovašen. U početku je lišće jednih jajoliko^ dočim se kod drugih izduljuje, a takove su vrste Quercus eliptica i Q. sali čina, koja nalikuje listu vrbe, ili Q. neriifoli a u koje bijaše list kao u oleandra, ili Q. m y r t i 11 o i d e s sa lišdem, koji sieca na mrču (Mvrtus). Poslije se razvija hrašče sa zubkastim lišćem kao Q. Lonchitis i Q. m e d i t e r r a n e a, koii se približuja i danas živućoj česmini ili crniki (Q. Ilex) sa zimzelenim i raznoličnim liš(5em". ´´ E11 i a g 3 h a u s e n D r. ("i F r e i h e r r v,: Ueber cl. Nervation d. BI atter bei cl. Gattung Q u ere us mit besondercr Berucksichtigung ihrer worweltlichen |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 284 Q. e 1 a e a u a nalikuje dariaširjoj američkoj vrsti Q. v i- r e n B, Q,. B u e h i i sieca na Q. h e 11 e r o p h y 11 a i Q. a q u a t i c a iz Ameiike, dočim Q,. ni e d i t e r r a n e a odaje Q, p s e udo cocci f era. Od bukava poznamo Fagus pristina , koja se veoma malo razlikuje od američke F. f e r r u- g i n e a. Poznamo i nekoje vrbe, kao Salix angustata i S. t e n e r a, od topola značajne Populus mutabilis i P, 1 a t i 0 r. Rasla je i jedna vrsta dafine (Elaeagnus acuminatus)^ jasen F r a x i n u s p r i m i g e n i a, lipa T i 1 i a d o 1 j e n s i s, više vrsta javorova^ od kojih bijaše najobičniji Ace r trilo batum , koji je svakako rasao blizo vode sa spomenutim topolama, vsa orahom luglans acuminata i drugim biljem. Bilo je u šumama za pradobe i božikovine (Ilex), čičimak a (Zizjphus), razjiih Rhamnusa, rujeva , pajasena (Ailanthu s Confucii), bagre na (Robinia), ali i akacija (A. Hoernesi i hjpogaea) te vrsta kestena Castanea atavia. ´Kesten bijaše za pradobe puno razšireniji nego li je danas. Nesamo u tercijara sjeverne Amerike, vec i u onome Oregona, CalifornijCj sjev. Kanade, Alaške, Groenlandije našlo se od njega ostanaka. 1 briestovi (Ulmaceae) nisu manjkali, a medju njima rasla je i P 1 a n e r a U n g e r i; od grmova spominjemo likovce D a. p h n e 1 a u r e o 1 i f o 1 i a i D. s p a t h u 1 a t a. Od nižih bilina poznamo nekoje alge, gljive, mahove, preslice i dvie papradi iz roda bujadi (Pteris). Razni ostanci svjedoče nam, da su za pradobe, od eocena do gornjega miocana, rasle oko Zagreba i smokve. Nu veoma je znamenito, da bijaše zastupana i obitelj lovorik a (Lauraeeae). Od lovora poznamo više vrsta, kao : Laurus C le m e n t i n a e, primig e n i a, protodaplme, koje su vrsti zastupale današnji lovor. Naročito je značajnaL. pr imig eni a uzkoga lista radi, kojega Arten (Mit 12 Tafeln u. 3 Texfigurcn in Naturselbstdnick). Besonđers abge druckt aus ci. LXIIL Bande d. Denkschriften d. matematisclvnaturw!ssenschaftlichen Classe d. K. Akaderuie đ. Wissensch. Wien 1895., str. 64. — Na ovo djelo upozorujemo sv;.ikoga, koji želi što pobliže sazuati o prađobnim hrastovima. Cieaa je djelu 3 for. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1897 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 285 — i grof Saport a (L c. 309 si. 116. drži praroditeljem današnje lovorike, odnosno njezine odlike (L. canariensis) sa Kanarskih otoka i Madeire. Bilo je u pradobnim šumama i kam f o m jak a (Kampferbaum, Cinnamonium) od kojih bijaše običniji C. p o 1 ymorphu m od kojega poznamo ne samo lišće, već ucvast i cviet (S aport a 1. c. 282, str. 83). Srodno je ova vrsta sakorićnjakom (cimetom^ C. zejlandicum) sa otoka Zejlona. Sačuvao se i B e n z 0 i n a n t i q u m, P e r s e e, D a p h n o g e n e iz obitelji lovorika, ali znamo i to, da je oko Suseda rasla od OJeacea i uljika ili maslina (Olea Gigantum i O. Noti), koju poznamo okamenjenu i iz Kranjske. I oleandri nisu manjkali, a znamo iz Suseda Neriu m H e r i i, kojega danas kao samonik zamienjuje N. oleande r u Hrvatskoj u Zrmanjskoj dolini, u Dalmaciji oko Solina, Dubrovnika, u Boki Kotorskoj, i u Krivošijama. Aralie, od kojih danas raste ponajviše vrsta u iztoćnoj Aziji i sjevernoj Americi, Passiflore (Passionsblume) iz tople Amerike i Azije, Magnolije, koje poznamo iz Kine i Japana i sjev. Amerike, jer nam to sviedoće njihovi ostanci (Aralia Sa- portae, A, tertiaria; Passiflora Braunii; Magnolia Dianae) bijahu takodjer u šumama susedskim. Rasla je tu i kožnato-lista S o p h or a e u r o p a e a čiju srodnicu S. japonica gojimo po perivojima, a znamo da su bujale i Cesalpineje, Akacije , M y r t h u s i i muoge druge biline, koje stvarahu šumu pradobe u okolici zagrebačkoj, do koje ne dopire ni poviest ni priča. (Svršit 6e se). LZSTJ^K:. Osobne viesti. Imenovanja i premješteiija. Ban kraljevina Hrvatske, Hlavoiiije i Dalmacije obnašao je imenovati šumarsko-tehničkog dnevničara kod gospodarstvenog ureda gradiške imovne obcine Franju Neferovica , šumarskim vježbenikom istoimene imovne obćine sa sustavnirai berivi. |